Ostvarenje spasenja u CrkviTradicionalno je u teološkom govoru nastao stav kako se kod pravila 'Izvan Crkve nema spasenja' (extra Ecclesiam nulla salus) radi o najstarijoj dogmi. Ovo uvjerenje potječe iz prvih kršćanskih vremena, posebno izoštreno u susretu s kompromiserima u vrijeme progona (tzv. 'lapsima'), kao i drugim religijama – židovstvom i poganstvom, gnostičkim sljedbama, te potom različitim (pseudo)kršćanskim krivovjerjima. Kršćanski autoriteti – crkveni oci i pisci, jednodušno su ispovijedali kako izvan okvira kršćanstva odnosno Katoličke crkve, nije moguće postići spasenje. U prilog tome donosimo najznačajnije izvatke iz njihovih svjedočanstava.
Newageovsko-kršćansku javnost zaintrigirala je vijest o otkriću rukopisa iz 3-4. st. pod nazivom Judino evanđelje koje pruža drugačije viđenje novozavjetnih događaja. Naime, tu se među ostalim govori da je Juda bio Isusov najbolji prijatelj, te da je Isus zapravo htio da ga upravo on izda (prijavi), da bi se tako što prije „oslobodio tijela“… Čuju se i argumenti kako bi, pošto je Isus već ionako morao umrijeti na križu za spas svijeta, onda takoreći zamolio svog najboljeg prijatelja Judu da ga baš on prijavi vlastima i izda.