Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

Kontracepcija – bolna rana Crkve

Kategorija: Moral i etika

Kontracepcija je bolna rana Crkve. Ispitivanja su pokazala da velika većina katolika prihvaća upotrebu kontraceptivnih sredstava i postupaka, iako je ona začetnik i širitelj kulture smrti koja se razbuktala u drugoj polovici 20. stoljeća.          

Iako se kontracepcija razmahala tek od prije četrdesetak godina, ona je ipak bila dobro poznata i starim civilizacijama. Tako nalazimo zapise starih Egipćana koji opisuju razne kontracepcijske metode primjenjivane još dva tisućljeća prije Krista. Napokon, i sama je biblijska priča o Onanu nastala 1500 godine prije Krista.

U Kristovo doba svi su poganski narodi poznavali kontracepciju, a kršćani su se u moralnom pogledu razlikovali od ostalih upravo energičnim odbijanjem svake metode sprječavanja začeća, pa sve do 1930. nije postojala nijedna kršćanska denominacija koja bi je prihvaćala. A onda je te godine konferencija Anglikanske crkve odobrila kontracepciju u posebnim slučajevima. Ubrzo je, međutim, kontracepcija postala dopustiva u svim slučajevima, a prihvatile su je i sve ostale denominacije. Danas još samo Katolička crkva i dalje kategorično naučava kršćansku doktrinu o zabrani kontracepcije staru dvije tisuće godina.

Žalosno je, međutim, reći da su i katolici većinom prihvatili mentalitet današnje kulture smrti, te da radije nego svoju Crkvu slušaju lažne proroke današnjice – televiziju, novine, takozvane znanstvenike i doktore, “učitelje” seksualnog odgoja u školama i slične gurue.
Ispitivanja pokazuju da u mnogim zemljama postotak razvedenih brakova, uključujući i katoličke, iznosi oko 50%. Međutim, udio razvedenih brakova među katolicima koji ne primjenjuju kontracepciju iznosi samo 1%. Za ovo, dakako, postoje različita objašnjenja, no recimo samo da Bog zna što je za čovjeka najbolje. Katolička crkva vjerno naučava Božji moralni zakon koji je primila po apostolskoj predaji. I zato, ma koliko god neki katolici željeli da Crkva promijeni svoj stav o kontracepciji, do toga neće nikada doći. Crkva ne može izmišljati nove dogme, a još manje mijenjati stare.
           
U Novom se zavjetu kontracepcija ne spominje naprosto zato što je u doba nastanka Novog zavjeta svakom kršćaninu (kao i Židovu) bilo posve jasno da je kontracepcija grijeh, zbog čega je to bilo izlišno i spominjati. Ne zaboravimo da su Novi zavjet napisali katolici za katolike, a ne za pogane.
           
U Starom se pak zavjetu spominju dva oblika kontracepcije, i oba su osuđena. Tako je Onan primjenjivao coitus interuptus (kontracepcija povlačenjem, dakle prekidanjem snošaja), zbog čega ga je Bog pogubio. “Tada reče Juda Onanu: ‘Priđi k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako očuvaj lozu svome bratu!’ Ali Onan, znajući da se sjeme neće računati kao njegovo, ispuštaše ga na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva svome bratu. To što je činio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi(Post 38,8-10).
           
Protestanti danas krivo tumače taj citat, pa tvrde da je Onan bio ubijen jer nije ispunio djeversku dužnost, a ne zbog kontracepcije. Takva je interpretacija, međutim, netočna, jer je za neispunjenje djeverske dužnosti bila propisana vrlo precizirana kazna: javno poniženje, skidanje sandale i pljuvanje u lice (Pnz 25, 7-10), ali ne i smrt. Bog je usmrtio Onana jer je prekršio osnovno načelo bračnog zagrljaja. Po Onanu je ovaj način kontracepcije nazvan onanija. A na drugome mjestu (Pnz 23,2) osuđena je i sterilizacija.
           
Biblija, dakle, sasvim jasno osuđuje kontracepciju. Protestanti, međutim, koji se inače pozivaju na Bibliju kao na isključivi autoritet, odbijaju ovo učenje tvrdnjom da se u Bibliji spominju samo dvije vrste kontracepcije, što je besmislica. Shodno takvoj logici Biblija bi trebala nabrojiti i sve vrste preljuba, krađe, ubojstva i tako dalje. Osim toga, svi glavni začetnici protestantizma (Luther, Calvin, Wesley, Zwingli), kao uostalom i svi protestanti, sve su do 1930. osuđivali kontracepciju. Opće prihvaćena ideja kontracepcije nije posljedica boljeg razumijevanja morala, već je produkt dekadentnog naraštaja koji promiče kulturu smrti.
           
Kontracepcija je zlo jer namjerno narušava osnovna načela spolnog odnosa, uspostavljena od Boga. Spolni odnos je rezerviran za bračnu zajednicu između muškarca i žene. Bračni se zagrljaj (snošaj) temelji na dva dara, na daru ljubavi (“i bit će njih dvoje jedno tijelo”, Post 2,24) i daru života (“Plodite se i množite”, Post 1,28). Ako smo zatvoreni prema ijednome od njih, onda taj bračni zagrljaj nije u skladu s Božjom zamisli o braku. Ta se dva načela “ili vrijednosti ženidbe ne mogu odvojiti a da se ne oslabi duhovni život ženidbenih drugova i kompromitiraju dobra braka i budućnost obitelji” (KKC 2363). “Učiteljstvo je ovu nauku izložilo u više navrata, i ona se temelji na neraskidljivoj vezi između dvojakog značenja bračnog čina: značenja sjedinjenja i rađanja. Tu je povezanost Bog ustanovio, i čovjek je ne smije samovoljno raskinuti” (KKC 2366).
           
Bračni zagrljaj po Božjem planu ne znači automatski i čopor djece u obitelji. Supružnici mogu ograničiti broj djece (ako za to imaju ozbiljan razlog) služeći se metodom prirodnog planiranja obitelji (PPO). “Periodično uzdržavanje, metode regulacije poroda na temelju samopromatranja te primjena neplodnih razdoblja jesu u skladu s objektivnim moralnim mjerilima. Ove metode poštuju tijelo supružnika, potiču ih na međusobnu nježnost i pomažu odgoj za autentičnu slobodu. Naprotiv, u sebi je zao ‘svaki čin koji ili u vidu bračnog čina ili u njegovu vršenju ili u razvoju njegovih prirodnih posljedica ima za svrhu ili je sredstvo da se onemogući rađanje novog života’. Govoru, koji prirodno izražava uzajamno i posvemašnje darivanje supružnika, kontracepcija suprotstavlja objektivno proturječan govor, u kojem više nije posrijedi posvemašnje darivanje drugome. Iz tog proizlazi da se ne samo otklanja otvaranje životu već i krivotvori unutarnja istina bračne ljubavi, koja je pozvana na osobno potpuno darivanje. Ta antropološka i moralna razlika između kontracepcije i korištenja ritmičkih razdoblja podrazumijeva dva poimanja osobe i ljudske spolnosti koja su nesvodiva jedan na drugi” (KKC 2370).
           
O periodičnom uzdržavanju supružnika od spolnog čina pozitivno govori i sveti Pavao: “Jedno se drugome nemojte uskraćivati, osim možda po dogovoru, za neko vrijeme, da se posvetite molitvi; zatim se opet sastajte, da vas ne bi sotona zbog vaše slabosti u izdržljivosti uveo u napast. Ovo vam velim kao dopuštenje, a ne kao zapovijed(1 Kor 7,5-6).
           
Kršćanski moral zabranjuje svaki snošaj koji ne sadrži oba načela, načelo ljubavi i načelo života, što se odnosi i na masturbaciju (gdje nedostaju oba načela), homoseksualni čin, sterilizaciju i svaki oblik kontracepcije.

Ivan Poljaković

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Na braniku – Apologetski priručnik br. 1

Na braniku - Apologetski priručnik br. 1 je prvo nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 70 odabranih apologetskih tekstova napisanih od strane 12 autora, članova i suradnika Apologetske udruge bl. Ivan Merz.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Preporučujemo

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.