Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

Krugovalni odgovori 203-305

Kategorija: Kateheza

Recite mi koja struja protestantizma je jednako dobra kao Katolička Crkva i ja ću vam reći kad je nastala i tko ju je pokrenuo. Krist je sigurno nije uspostavio. ( 256. pitanje ) 

< Pitanja 116 – 202

SADRŽAJ:

Šesto poglavlje: Jasna kršćanska vjera

Sukobi među crkvama

Jesu li svi jedna Crkva?

Jesu li sve religije dobre?

Obmana ravnodušnosti

Protestantizam pogrešan

Luther

Anglikanstvo

Pitanja 306 – 402 >


Šesto poglavlje: Jasna kršćanska vjera

VI. I. Sukobi među crkvama

203. Ne mogu prihvatiti nijednu određenu konfesiju jer su poglavari svih tih crkava u međusobnom proturječju.

Ako su u proturječju, to u najboljem slučaju ukazuje da njihove riječi ne možete uzeti zdravo za gotovo. Ali iz toga ne slijedi da među svima njima nema prave crkve. Na Vama je dužnost istražiti, i pronaći Crkvu koju je Krist uistinu utemeljio.

204. Ali svećenstvo je međusobno u teškoj zavadi, i nitko me ne može uvjeriti u pravi pojam kršćanstva!

Nema pomutnje među svećenstvom Katoličke crkve, jedine ustanovljene od Krista. I jedino Katolička crkva može s pravom zahtijevati Vašu odanost. Uzimamo li u obzir razne ljudske tvorevine, u pravu ste oko proturječja među svećenstvom. Ali to Vam neće pružiti ispravnu perspektivu kršćanstva. Kao što je primijetio jedan moj prijatelj agnostik: ‘’Da postoji ikoja istinska kršćanska crkva, to bi mogla biti jedino Katolička crkva’’. Bio je u pravu sa svojom tvrdnjom, iako i ne s osobnim odabirom nevjere. Logički, u krajnjoj liniji nameće se izbor između katolicizma i agnosticizma.

205. Zašto postoje tolika neprijateljstva među crkvama?

Ne bi nikad smjelo biti neprijateljstva među pripadnicima različitih crkvi. Niti bi smjelo biti međusobne podijeljenosti među crkvama, i najbolji potez sljedbenika reformacije bio bi povratak u Katolički crkvu, koju njihovi preci nisu trebali nikako napustiti. Pa ipak, uvažavajući činjenicu postojanja odijeljenih crkvi, katolici koji pripadaju istinskoj Crkvi, uz poštovanje prema članovima drugih crkvi, obvezni su osuditi načela koja su uzrok podjela. Uz poštovanje prema protestantima, trebaju nastojati razlikovati protestante koje poštuju od protestantizma koji osuđuju.

206. Kako je moguće vjerovati svim religijama koje tvrde da su istinite?

To nije moguće. Ako je ikoja od njih istinska, onda su sve druge u krivu. Ipak, nitko od Vas ne traži da nam vjerujete na riječ oko istinitosti Katoličke crkve. Može biti povijesno dokazano da je Krist živio, da je bio Bog, da je utemeljio neuništivu Crkvu, koja je jedna, sveta, katolička i apostolska. Pronađite tu Crkvu, i pronašli ste istinsku Kristovu vjeru.

207. Može li ikoja Crkva prisvajati sebi pravo na posjedovanje punine istine, koja ima tako puno perspektiva?

Katolička crkva to može i doista tvrdi da posjeduje puninu istine. Ali ne smijemo miješati pogrešne pojmove koji se protive istini, s prosto različitim perspektivama  istine. Ako je, npr., istina da je ispovijed sakrament koji je ustanovio Krist, tada odbacivanje ispovijedi nije različita perspektiva istine, nego njezina negacija.


Jesu li svi jedna Crkva?

208. Vaši su prethodni odgovori utemeljeni na krivom shvaćanju. Ne nedostaje  kršćanskim crkvamajedinstva. Sve one zajedno čine jednu pravu Crkvu.

Iako lijepo izgleda napisano, ovo je nemoguće. Ne možemo prihvatiti da stotine međusobno proturječnih crkava, uključujući i one koje se međusobno ne priznaju, čine jednu ujedinjenu crkvu. Dobri Wesleyan koji je rekao da je Rim idolopoklonički trebao bi tada priznati da idolopoklonik Katolik pripada istoj crkvi kao i on sam te da je jednako tako kršćanin.

Ta zamisao zahtjeva ne malo zatomljenje razuma. Opet, ako Katolička Crkva ekskomunicira čovjeka,  gotovo svaka Protestantska crkva će ga bez oklijevanja primiti. Ako su Katolička crkva i Protestantska crkva koja ga primaju iste, imat ćemo istog Krista koji u isto vrijeme prihvaća i odbija tog čovjeka .

Sin Božji koji je znao da kraljevstvo u sebi podijeljeno ne može opstati, preuzeo je mjere opreza upravo zato da izbjegne takve unutarnje podjele. Izjavio je da će biti apsolutno jedinstvo u nauku i vlasti, te je sačuvao svoju Crkvu od doktrinalnih i disciplinskih razdora. U četvrtom stoljeću postojala je ista Katolička Crkva kao i danas te gotovo isto toliko odijeljenih sekta; Monotanisti, Manihejci, Arijevci, Donatisti, Nestorijanci, Pelagrijanci i Eutihijanci, koji su sa svom ozbiljnošću uvjeravali ljude da su dio jedne prave Crkve.

Iskreni  ljudi poput Vas su prevareni te podržavaju mnoge sekcije. Samo odcijepljeni dijelovi nestaju bez Kristovog obećanja. Danas imamo istu Katoličku Crkvu, ali novog domaćina odcijepljenih sekti, Anglikanaca, Wesleyevaca, Prezbiterijanaca, Baptista, Adventista, Christadelphians, itd., a one još uvijek ne traju toliko dugo kao što su trajale mnoge ranije hereze. One će također nestati, a nove podjele će se pojaviti u budućnosti. Nažalost, vi pravite istu pogrešku kao i mnogi čestiti ljudi prethodnih stoljeća, misleći kako je nadomjestak, koji je stvorio čovjek, dio jedne nedjeljive Kristove Crkve.

209. Nije li Sv. Pavo priznao mnogobrojne pojedinačne crkve svogvremena?

Crkve kojima je pisao Sv.Pavao su bile tako ujedinjene kao što su i danas katolici u Londonu ujedinjeni u jednu Crkvu s katolicima iz New Yorka, Berlina, Italije, Australije. Međutim, nekatolici nisu ujedinjeni, ne drže se čvrsto tradicije, vjeruju praktički po svom nahođenju, uništili su vjeru kao i disciplinsko jedinstvo.

210. Tertulijan ističe da kao što ocean sadržava mnoga mora i luke tako u Katoličkoj crkvi postoje mnoge crkve. Kako tada Rimski ogranak može isključiti ostale grane?

Tertulijan je imao na umu širenje jedne Katoličke crkve na manja središta, pri čemu je svaka grana ostajala ujedinjena s istim pravovaljanim autoritetom.

211. Na cijelo kršćanstvo gledam kao na kotač. Krist je središte dok su brojne crkve  žbice.

Krist oblikuje cjelokupni kotač, i pošto se On poistovjećuje s Crkvom kao svojim mističnim tijelom Katolička crkva predstavlja  čitav kotač, središte, žbice i sve kršćansko u ovome svijetu. A Krist je molio svog Oca da Crkva bude jedno kao što su jedno On i njegov Otac.

Svi kršćani nekatolici su kao slomljene i odbačene žbice koje nisu više dio kotača crkve, jer se većina članova tih crkava odriče svake povezanosti s kotačem kojeg su se odrekli Reformacijom.

212. Zašto ne bismo Kristovu Crkvu nazvali vrtom? Rimska Katolička Crkva je prvobitno drvo –ostale otkinute mladice rastu u istom vrtu te donose isti plod, ali s neznatnom razlikom u okusu?

To nije moguće. Ove analogije mogu biti pogodne za krive ideje, ali one ne dokazuju ispravnost tih krivih ideja. Krist je rekao da će Njegova Crkva biti jedna Crkva, a ne vrt crkava. Kad govorimo o istim plodovima, Katolička Crkva zabranjuje razvod – nekatoličke crkve dozvoljavaju. To je više, nego li razlika u okusu! Jedinstvo i poslušnost su plod Katoličke Crkve. Priznajem da i nekatoličke crkve donose određeni plod, ali one ne donose sve plodove koje je Krist predvidio. Kasnije ćemo dati objašnjenje za plodove za koje se čini da ih one donose. U međuvremenu vaša namjera da podržavate jedinstvo svih proturječnih crkava je suprotna i objavi i razumu.

Krist je rekao:”Ako čovjek ne posluša Crkvu, neka bude kao poganin” Vaš sustav bi ga ostavio zbunjenim. “Koju Crkvu treba slušati?” on bizavapio. Ako odgovorite:” Bilo koju Crkvu jer sve crkve sačinjavaju jednu Kristovu Crkvu” on bi jadikovao“Ali Katolička Crkva zabranjuje ovo, a Anglikanska Crkva to dozvoljava!” Ponovimo, vi kažete da je Katolička Crkva dio prave Crkve kao i svaka druga. Ali ona svečano izjavljuje da druge ne pripadaju pravoj Crkvi. Ako ona zaista govori Kristovim autoritetom, one ne pripadaju pravoj Crkvi. Ako je u zabludi, ondagubi svako pravo da bude dio prave Crkve. Ne, ne mogu sve crkve biti istinite, prave, a Katolička Crkva je jedina koja je potpuno sigurna da je prava.

213. Priznajem da je nemoguće održati ideju da su sve crkve ujedinjene u jednu Crkvu, ali ne priznajem da je nedostatak jedinstva zaista toliko važan. Uostalom, uđite u bilo koju Kršćansku crkvu i ćut ćete kako propovijeda o Kristu i kako govori Božju Riječ.

Po tome bi i Adventisti sedmog dana, koji uče da je Papa Anti-Krist, i Katolička Crkva  koja uči da je on namjesnik Krista na zemlji, učili nauk koje bi bio jednako ugodan Bogu. Ustvari, nećete čuti propovijedanog Krista u bilo kojoj Kršćanskoj crkvi, jer ćete u svim nekatoličkim crkvama čuti sad jedno, sad drugo iskrivljeno gledanje na Kršćanki nauk. Ako i čujete ne iskvarenu Riječ Božju u nekoj nekatoličkoj crkvi to vas neće učiniti članom prave Kristove Crkve.


Jesu li sve religije dobre?

214. Barem su sve naše namjere dobre. Svi mi težimo jednom cilju.

Židovi su mogli dati istu primjedbu Kristu kad se trudio obratiti ih na kršćanstvo. Ako smo kršćani tada moramo priznati da neće biti dovoljne samo dobre namjere. Ako je kršćanstvo bolje, nego židovska religija – kao što je to Krist znao –nadalje, ako Katolička crkva ima potpun nauk, a svaki oblik protestantizma je nepotpun i pogrešan, iz toga slijedi da je katoličanstvo bolje od protestantizma te bi ga trebalo prigrliti.

215.Kad bi dvanaest puteva vodilo do istog cilja, je li važno kojim biste putem krenuli? 

Važno je, budući da je Bog izričito rekao da On želi da izaberemo jedan poseban put – Katolički put. Svako učenje čija je temeljna ideja da je jedna religija toliko dobra koliko i druga uskoro završava zaključkom da je jedna religija beskorisna kao i druga. Djeca tih koji ustraju na tom principu završavaju u pravilu bez religije.

216. Mi protestanti štujemo istog Boga kao i vi katolici – kako možemo biti u krivu?

Niste u krivu kad se klanjate istom Bogu. U krivu ste ukoliko to ne činite na pravi način. Da sam Vaš poslodavac i naložim vam da otiđete u London preko Sueza, a Vi otiđete preko Paname, učinili biste dobru stvar jer ste otišli u London, ali učinili biste krivu stvar jer ste birali put udovoljajući sebi. Bog želi da mu svi ljudi služe, da mu služe u Katoličkoj crkvi. Katolički put je potpuno ispravan dok je protestantski put i više nego polukriv.


Obmana ravnodušnosti

217. Ja sam protestant koji živim dobrim životom. To je dovoljno.

To što dajete primjer dobrim životom treba pohvaliti. Ali bilo bi bolje da radije to činite kako Bog želi, nego na svoj način. Živeći dobar život ne dokazujete da je Vaša religija prava. Ako je tako, tada činjenica da katolik živi dobar život dokazuje da je Katolička crkva prava. Ipak, ako je vaša religija prava, katolička nije. Ne možete se pozvati na svoj vlastiti život kao dokaz, morate otkriti kako je Krist opisao svoju Crkvu te je tada potražiti.

218. Mi protestanti vjerujemo ako čovjek živi dobar život, bez obzira koju Crkvu prihvaća, spasit će svoju dušu.

Neki protestanti u to vjeruju, mnogi ne. Dobri protestanti mogu biti spašeni, a ako su dobri, oni su protestanti koji žele vršiti Božju volju vjerujući da čine najbolje, te nisu katolici samo zbog toga što ne osjećaju obvezu biti dio prave Crkve.

219. Ipak sa sigurnošću možemo reći da je jedina kriva stvar činiti krivo.

Ne čini li pojedinac krivo kad se odbija baviti doktrinalnim vjerovanjem? Zašto je Krist rekao, “Onaj koji vjeruje bit će spašen?” Zašto je poslao apostole da poučavaju doctrine? Nisu dovoljna samo dobra djela, nego i prava, istinska vjera.

220. Kršćanstvo nije stvar koju treba dokazati, ono je život koji se živi.

To je traženje utočišta u lakovjernosti. Svaki razuman čovjek ako čini nešto, treba znati zašto to čini. Osim toga, Kršćanstvo je skup istina u koje treba vjerovati kao i život koji treba živjeti. Ono nameće obaveze prema intelektu kao i prema volji i nagonima. Isus je rekao:”Obratite se i vjerujte Evanđelju”. Prije nego razuman čovjek povjeruje, on mora ili dokazati da je učenje istina u sebi, ili barem da je od Boga objavljeno, tek tada zna da mora biti istinito iako ga možda nije sam potpuno shvatio. Reći da je Bog ravnodušan što jeneki čovjek protestant ili katolik vrlo je blizu bogohuljenju. Da je objavio nauk Protestantizma, On nikako ne bi mogao biti zadovoljan s onima koji bi namjerno prihvatili suprotno, prigrlivši Katoličanstvo.

221. U svim crkvama postoji dobro i loše.

U pravu ste ako ste mislili na dobre i loše ljude koji postoje u svim religijama. Ali ako ste mislili da su učenja svih crkava, uključujući i Katoličku crkvu, jednim djelom istinita, a drugim djelom pogrešna, u krivu ste. Učenja svih nekatoličkih crkava su djelomično istinita i djelomično kriva. Djelomično su istinita jer religija koja se sastoji u potpunosti od zablude ne može postojati. Djelomično su kriva jer sve nekatoličke crkve poriču da se Krist dovoljno pobrinuo za Crkvu koju je ustanovio. Ne može se pronaći niti jedna kriva doktrinau službenom učenju Katoličke Crkve koje je djelo Boga, a ne čovjeka. Ako je čovjek obvezan prihvatiti istinu u njezinoj cjelosti, a ne samo djelić istine, onda je dužan prihvatiti Katoličku Crkvu kao svog vodiča.

222. Protestanti znaju da ništa više nije potrebno do li molitve vlastitog srca.
 Malo protestanta bi vam zahvalilo na ovakvom strašnom opisu njihove religije. Zar ništa više nije potrebno? Čini što želiš, ali reci tu molitvu u svom srcu! Nadalje, da je  Krist dao samo jedno načelo, naime, “Molite svojim srcima,” On bi biokrenuo vrlo čudnim putem naučavajući tu doktrinu.

223. Morate priznati da sam duhovno Vaš brat.

Zasad dok ste iskreni, naš Gospodin će Vam oprostiti vašu krivu predodžbu i prihvatit će ljubav koju imate za Njega. Međutim, ostaje činjenica da Mu služite na svoj, a ne na Njegov način, te da ne dobiva sve ono što od vas želi. Također, ono što nije opazio kod Vas opazit će kod Katolika koji zna istinu.

224.  Nije li Isusovim apostolima dana  vlast i autoritet po Duhu Svetom i izvan Katoličke Crkve?

Nije. Ni sva iskrenost ovog svijeta ne može biti dostatan nadomjestak za autentičnu vjerodajnicu u ovoj stvari. Beskrajna vlast i autoritet nad dušama ljudi zahtjeva čvrsti dokaz da se ona uistinu posjeduje. Krist je dokazao da je ima. Katolička Crkva može dokazati da joj je On povjerio tu vlast. Osnivači ostalih crkava nemaju ništa više, doli svoje osobno uvjerenje da posjeduju takvu vlast – uvjerenje  isto  toliko nedostatno kao što bi bilo moje osobno vjerovanje da imam vlast vrhovnog suca u zemlji.

225. Osjećam da sam u pravu. Imam svjedoka u sebi.

Osobno svjedočenje može biti čisto subjektivno uvjerenje, a to sigurno nije mjerilo istine. Ljudi koji imaju totalno različite poglede tvrde da su iskusili tog svjedoka unutar sebe, ipak svi oni ne mogu imati pravu istinu koju je Krist objavio.Hvala Bogu da intelektualne greške ne znače uvijek i zlu narav. Sjetimo se da je Krist dopustio Židovima otići jer su svjesno odbili prihvatiti njegovo učenje o Euharistiji – učenje koje  i vi takođerodbijate, kao što ćemo kasnije vidjeti. Da znate što činite, On bi Vas isto tako odbio.

226.  Kraljevstvo je Božje u vama.

Božje kraljevstvo koje je ustanovio Krist je jasno vidljiva Crkva u ovom svijetu i nevidljivo duhovno kraljevstvo milosti unutar duše. Izvanjsko prijanjanje uz vidljivo Kraljevstvo zahtjeva također da Krist kraljuje po svojoj milosti unutar duše. Ta unutarnja milost ne oslobađa čovjeka od prihvaćanja Kristove volje, jednom kad postane toga svjestan, niti od obaveze da se pridruži vidljivom kraljevstvu koje je utemeljio On u ovom svijetu. Krist izričito kaže, “Ja ću sagraditi svoju Crkvu” i “Ako čovjek neće  slušati Crkvu, neka bude kao poganin.”. On je očito smjerao na autoritet vidljive Crkve. On je također usporedio svoju Crkvu s mrežom punom dobrih i loših riba. Ovo se ne može odnositi samo na duhovno kraljevstvo i nevidljivu milost jer loše ribe nisu u stanju milosti.

227. Krist je umro za sve, nije rekao  da je to učinio  za članove neke određene Crkve. Nije spomenuo ni Katoličanstvo niti Protestantizam.

Kristovo učenje jasno osuđuje Protestantske principe te inzistira na prihvaćanju Katoličkih principa. On je doista umro za sve koji ga žele prihvatiti, ali ne prihvaća ga onaj, koji se svjesno protivi određenoj i osobitoj religiji koju je dao svijetu. Prorekao je da će tu religiju označavati jedinstvo nauka, svetost moralnih propisa, općenitost ili univerzalnost, te neprekinuti slijed od apostola.

228.  Denominacije su potrebne kako bi nas spasile od svećeničkog zapovijedanja.

Autoritet svećenstva će biti tema našeg razmatranja u svoje vrijeme. U međuvremenu, prema Kristovommišljenjudenominacije nisu potrebne. On je molio da svi budujedno kao što su On i njegov Otac jedno.

Sv.Pavao kaže čak ako bi i anđeo prpopovijedao Evanđelje koje se razlikuje od onoga koje nam je dano bi bio proklet.Nitko nema pravo osnovati denominacije različitih učenja.

229. Priznajem da je šteta da postoji toliko konfilikata.

To je deset tisuća puta šteta. No sjetite se da Katolička crkva nije započela taj konflikt. Ne može ju se okriviti za nutarnja protestantska trvenja. Svi katolici su barem u doktrinalnom jedinstvu.

230. Ali zašto insistirati da je Katolička Crkva jedina prava Crkva?

Zato jer je Krist rekao „ako li ni Crkve ne posluša neka ti bude kao poganin i carinik.“ Nije rekao, „ako čovjek ne čuje porciju Evanđelja u zamjenskim crkvama nastalim od čovjeka.“

231. Ne možete poreći da ste zadrti u svojim ekskluzivnim tvrdnjama.

Zadrtost je slijepa gorljivost. Nije zadrtost reći da nešto ne može biti istina ako je suprotnost istog pojma dokazana kao točnost.  Istina mora isključivati grešku.

232. Mi imamo pravo na svoja mišljenja kao i vi na svoja.
Da, imate. I možda ćete o svojim idejama misliti da su jednakovrijedne kao naše. Ali ovdje nije riječ o ljudskim mišljenjima. To je stvar Božjih učenja, te niti vaše, niti naše mišljenje nema nikakvu vrijednost ako je u suprotnosti s njima. Katolički nauk nije naše mišljenje, već Njegov nauk koji je poslao Crkvu da naučava u Njegovo ime.

233. Ali zar vi niste obvezani zakonom milosrđa? Krist reče, „Čini drugom, što hoćeš da drugi čini tebi.“

Obvezani smo zakonom milosrđa. No ono ne zabranjuje ikom da govori istinu. Ali zabranjuje okrivljavanje ljudi koji, bez vlastite odgovornosti, ne znaju istinu. Niti bi Katolička Crkva željela da protestanti priznaju da je ona u pravu kad ne bi bila u pravu. No obzirom da ona može dokazati da oni nisu u pravu, ona im i ne radi ono što ne bi željela da oni čine njoj u poricanju ispravnosti njihove vjere.

234. Ma kako god bilo, vaše tvrdnje vrijeđaju protestante, a oni su ljudska bića jednako kao i katolici.

Katolička Crkva mora osuditi protestantizam kao sustav. Ali ona ne želi uvrijediti ni jednog protestanta osobno. To što su protestanti ljudska bića ne dokazuje ispravnost njihove vjere. Jer inače bi činjenica da su katolici ljudska bića također  dokazivala istinitost njihove vjere. Zapravo, onoliko koliko su protestanti ljudska bića, mi ih katolici volimo, i stoga je naš veliki interes da im želimo dati najbolju vjeru na svijetu – Katolicizam. Jer protestantizam im nije dovoljno dobar.

235. Vaša Crkva najviše od svih priječi da se sve crkve ujedine.

To je veliki kompliment Katoličkoj Crkvi, kada se promotre uvjeti koji drugi stavljaju kao osnovu ponovnog ujedinjenja. To znači da ona više od bilo koje druge crkve čini da očuva netaknutom vjeru povjerenu od Krista, te da čvrsto odbija da joj pobjegne srce zajedno sa glavom, u priznavanju da je sve štogod bi iskreni ali zabludjeli ljudi voljeli da bude istina dovoljno dobro, i da ono što je Krist precizno učio i nije baš tako jako važno.

236. Kakogod bilo, tek jedan od sto tisuća ljudi ikad promjeni vjeru svojih roditelja.

Dovoljan je jedan primjer da pobije ovu izjavu. Vaša proporcija bila bi četiri stotine u četiri milijuna ljudi. E sad, populacija Engleske je oko četrdeset miliona, a samo u Engleskoj prosječan broj obraćenika na Katolicizam je preko dvanaest tisuća godišnje. Broj je još veći u Americi, te postojani tok obraćenika, također je iskustvo većine drugih zemalja. Kako bilo, i taj jedan primjer s Engleskom dovoljan je odgovor na vašu ekstravagantnu tvrdnju.

237. Protestantizam je bar tolerantniji od Katolicizma. Ja sam anglikanac, ali ne kažem da sam u pravu. Poštujem svačije vjerovanje za koje netko misli da je najbolje, bez kritiziranja drugih.

Zauzimate neobičnu poziciju. Ako ne tvrdite da ste u pravu, ne možete imati definitivno uporište za svoje vjerovanje, a takvo vjerovanje je lakoumnost.
I da li zaista vjerujete u svačije vjerovanje po njegovu vlastitu uvjerenju? Bilo da je to vjerovanje ispravno ili krivo? Ako je tako, vi vjerujete u ljude koji vjeruju u grešku. Ali Krist je došao upravo stoga da zaustavi ljude vjerovati pogrešno. Daleko od toga da dopušta ljudima vjerovati u njihova vjerovanja, zapovjedio im je da prekinu sa svojim ranijim vjerovanjima, i vjeruju u ono što on uči, ako žele spasiti svoju dušu. Vjerujem zajedno s vama u nekritiziranje drugih. Dajem im podršku zbog iskrenosti i dobrote. Ali sasvim je legitimno kritizirati  njihove teorije.

238. Ali na koncu, zar nije vjera stvar mišljenja?

Ako prihvatite Katoličku crkvu, bojim se da jest. Da druge crkve misle tako vidljivo je u nevjerojatnom broju flukturirajućih propovjedaonica i službi. Ali Katolička crkva je nešto sasvim drugo. Dok ne dokažemo opstojnost to je stvar mišljenja. Tako, dok Australija nije bila otkrivena, bila je stvar mišljenja da li južni kontinent blagostanja postoji ili ne. No jednom otkriven, nije više ostao predmet mišljenja. Isto tako da Bog nije dao otkrivenje o vjeri, mogla bi to biti stvar mišljenja. Ali kada Bog jednom progovori na definitivan način, to više nije stvar mišljenja. Kad Stvoritelj govori, stvorenje to jednostavno mora prihvatiti. Tako je Bog poslao svog Sina, Isusa Krista, koji je ustanovio jednu definitivnu Crkvu, kojoj je dao svoj autoritet naučavanja. Ovo ne liči kao da bi vjera bila stvar mišljenja. Mi tu imamo Božju odluku, i moramo ju prihvatiti. Ako naša ljudska mišljenja sugeriraju bilo što protivno Kristovom učenju, ili učenju Njegove Crkve, mi tada tek niječemo da su naše pogrešive zamisli nalik luckastim mislima neuke djece. Protestant se drži svojih mišljenja bilo da su u harmoniji sa eksplicitnim Božjim učenjima, bilo ne. Niti baš poduzima puno truda da sazna koja su koja učenja. Ali Bog neće prihvatiti da je vjera koju je sam objavio stvar mišljenja ništa više nego što bi vaš trgovac prihvatio da je iznos koji mu dugujete stvar mišljenja.

239. Ne bi li bilo bolje reći da je vjera stvar savjesti?

Ne. Ako bi savjest pojedinca trebala biti vodič, tada bi vjera bilo koliko i savjesti. Postoji ispravna i krivo formirana savjest. Savjest je ispravna ako je usklađena sa Božjim zakonima. Iskrivljena je ako bi se razlikovala od Božje volje. Ali kako god bilo, ako bi se samo računalo na savjest, zašto nam Krist nije ostavio samo naše savjesti, umjesto što je pažljivo poučio svoje apostole definitivni sklop učenja koja su trebaju propovijedati i vjerovati? Savjest mora prihvatiti Kristov nauk, koji niti može biti prevaren, niti nas varati.

240. Zašto pokušavati obratiti ljude u Katoličku crkvu?

Zašto je Krist pokušao obratiti ljude svojim naročitim učenjima? Te zašto je poslao svoju Crkvu da uči sve narode? Ako Bog daje istinu čovjeku šaljući svog Sina, nije li ispravno da je ta istina upravlja osobna djela? Ili je bolje biti u djelomičnom ili potpunom neznanju propuštajući mnogo toga što nam je činiti da bi nam Bog oprostio samo zato jer ne znamo za bolje? Znati istinu i živjeti jasno po Božjoj volji je daleko bolje nego tražiti ispriku za to pod izlikom neznanja.

241. Znam da su protestanti neznalice o katolicizmu, ali nisu li i katolici neznalice o protestantizmu?

Vrlo često. Ali ima razlike. Katolik koji ne pozna protestantizam ne zna za krivu stvar. Protestant koji ne pozna katolicizam ne zna za ispravnu stvar. Ja osobno znam oboje, jer sam odgojen u protestantizmu, koji sam odbacio kada sam prihvatio katolicizam.

242. Imaju li katolici ikakvih prednosti kojih nemaju dobri protestanti?

Po svemu ostalom jednaki su, a sa strogog gledišta vjere katolici imaju mnoge prednosti. Posjeduju punu istinu sadržanu u Svetom Pismu i učenju Crkve. Protestanti prihvaćaju samo Pismo, te nemaju od Boga odobrenog vodiča. Zasigurno da čovjek koji ima sve informacije o cesti koja vodi prema željenom odredištu ima puno veće prednosti od onog koji ima manjkave informacije. I opet, katolici imaju više sredstava milosti nego nekatolici. Imaju Misnu žrtvu, sedam sakramenata.  Možete reći da Krist daje milost katkada neovisno o sakramentima koje je ustanovio za tu svrhu. Ali zašto bi, ako ih je ustanovio za tu svrhu? Čak i kad uzmemo da daje neke milosti onima u dobroj vjeri, te milosti nisu tako pune, niti posebne naravi kao posebne sakramentalne milosti.

243. Vi dakle insistirate da neće dostajati bilo koji oblik kršćanstva, već da se trebamo priključiti Katoličkoj crkvi?

Da. Zapravo, pomnije proučavanje ostalih formi samo će predočiti razloge da ih se ostavi dok će jednako pomno proučavanje katoličanstva utvrditi uvjerenje da se u Katoličkoj crkvi, i samo u njoj, može naći punina istine.


Protestantizam pogrešan

244. Kažete li da je protestantska vjera pogrešna?

Protestantska vjera zapravo i ne postoji. Postoje stotine varijanti protestantizma, od kojih svaka sadrži ponešto istine pomiješano sa svojim vlastitim karakterističknim zabludama. Kao religijski sustavi, doista kažem da su sve protestantske sljedbe u krivu.

245. Na koji je način protestantizam općenito neposlušan Kristu?

Općenito, protestantizam tvrdi da je Sveto Pismo dovoljan vodič za spasenje, iako samo Pismo kaže da nije; osporava autoritet Crkve ustanovljene od Krista; nema misne žrtve; ne vjeruje u ispovijed; niječe kršćansko učenje o braku; odbacuje čistilište; a vrlo često njegovi zagovornici odbijaju vjerovati u pakao. Mogao bih nastaviti u nedogled. U međuvremenu, ako mi navedete bilo koji nauk koji naučava neka od protestantskih crkava, navest ću vam drugu protestantsku crkvu koja ga osporava, osim možda nauka da postoji nekakav Bog.

246. Biste li protestante nazvali poganima?

Krist je rekao “Ako čovjek ne posluša Crkvu, neka bude kao poganin” (Mt 18,17). Govorio je, naravno, o svjesnom i hotimičnom odbijanju poznate obveze. Ako netko zna da je Katolička Crkva prava Crkva, pa ipak odbije poslušnost, pred Bogom će sigurno biti poput poganina. No, one protestante koji ne znaju za istinitost katoličkih tvrdnji i koji vjeruju u Krista nastojeći mu služiti najbolje što znaju, neće se smatrati poganima. U njihovom slučaju postoji iznimka zbog njihova neznanja i dobre dispozicije.

247. Protestntizam nije protest protiv Krista, nego protiv Rimske Crkve.

Krist je obećao da Njegova Crkva neće doživjeti neuspjeh. A protestantski reformatori ustvrdili su upravo da se to dogodilo. Umjesto protestranja tek protiv lošeg života nekih katolika, pa čak i nekih svećenika, otišli su predaleko i protestirali protiv Crkve kao takve, tvrdeći da je Krist nije uspio održati svoje obećanje vezano uz nju. Ovo jest bio protest protiv Krista, koji je obećao da će biti sa svojom Crkvom do svršetka svijeta. Protestirajte koliko god žalite protiv pojedinačnih zloporaba u Crkvi, ali nitko nema pravo uspostavljati novu Crkvu.

248. Ali reformirana Crkva nije nova Crkva.

Protestantizam nije bio istinska obnova Crkve. Identitet Crkve nerazdvojivo je vezan za neprekinuti identitet nauka, bogoštovlja i discipline. Takozvana reformacija uključivala je ukidanje osnovnih nauka, bogoštovlja i discipline, zamjenjujući ih posve različitima i ljudski izmišljenim alternativama.

249. Protestantske crkve imaju jednako pravo tvrditi da posjeduju istinu koliko i crkve Korinćana, Efežana, Kološana, itd, u rana vremena.

Vi pretpostavljate da protestantske crkve imaju jednak nauk, bogoštovlje i disciplinu kao i te rane crkve. No to je neutemeljena pretpostavka. Ti rani ogranci jedne prave Crkve imali su istinit nauk i bili su u zajedništvu sa sv. Petrom, Rimskim biskupom, koji je svoju prvu poslanicu uputio Galaćanima i nekolicini drugih crkava. Protestantske crkve ne drže isti nauk kao te rane crkve, niti priznaju istu poslušnost. Također, u svim državama gdje postoje protestantske crkve, postoji i Katolička Crkva koja se posve podudara s crkvama Korinćana, Efežana, Kološana, itd.

250. Prema vama, Krist je bio katolik. Svi Kristovi sljedbenici, dakle, pripadaju Katoličkoj Crkvi.

Krist, kao osnivač Katoličke Crkve, bio je, naravno, katolik. No vaš zaključak ne slijedi. Mnogi ispovjedaju vjeru u Krista, ali ne prihvaćaju Njegov nauk u cjelini. Oni su u zabludi. Očito nije moguće da anglikanac vjeruje u ispravna Kristova učenja, ako baptist vjeruje ispravno. Jedino Katolička Crkva naučava potpun Kristov nauk, a jedini način za postati katolik je podložiti se njenom učiteljstvu i disciplinskim smjernicama.

251. Pošto je Krist zabranio podjele u Crkvi, morate priznati da su sve kršćanske crkve ogranci prave Crkve. Protestantske crkve su samo izdanci Rimske Katoličke Crkve.

Protestantske sekte su odcjepljene od Katoličke Crkve. To je njihova osuda, jer je nemoguće da bi ikada mogao postojati valjan razlog za napuštanje Crkve koju je ustanovio Krist i dao joj jamstva. U svakom slučaju, ogranci Crkve moraju biti živi ogranci koji ostaju povezani s roditeljskim stablom. Katolička Crkva uspostavljena u Engleskoj, ili Americi, ili Australiji, uklapa se u ovu zamisao živućih ogranaka. Ali protestantske sekte su u najboljem slučaju odsječene grane, kojima nedostaje istinski život stabla. Protestantske crkve su odijeljene od Crkve, a ne usklađeni dijelovi unutar Crkve koji čine jedinstveno tijelo.

252. Nemate pravo odbacivati naše tvrdnje. Krist je želio protestantizam, jer u protivnom on ne bi postojao.

Istim razmišljanjem mogli biste zaključivati da je Krist želio grijeh, budući da grijeh postoji. Krist je predvidio pojavu krivovjerja, ali je izričito zabranio napustiti Crkvu i poticati ta krivovjerja.

253.  Bog sve šalje za naše dobro i naša je krivnja ako ne iskoristimo protestantizam na dobro.

Nije sve poslano od Boga. On dopušta neke stvari koje uzrokuje iskvarena čovjekova volja i dopustio je zlo krivovjerja. Međutim, nikada ne dopušta nijedno zlo bez izvlačenja nekog dobra iz njega. Postoje mnogu dobri protestanti, usprkos grijehu onih koji su započeli protestantizam. I neosporno je da je protestantizm potakao reformu mnogih zloporaba među članovima Katoličke Crkve.

254. Kakvo pravo ima Katolička Crkva prisvajati si moći dane od Krista, išta više od bilo koje druge skupine vjernika?

Nikakvo. Nijedna skupina vjernika nema pravo prisvajati si bilo kakve moći u ovoj stvri, baš kao što nijedan običan građanin nema  pravo ući u sudnicu i proglasiti se sucem. Pa ipak, zakonito postavljen sudac ima pravo djelovati sukladno svojim ovlastima. Katolička Crkva si ništa ne prisvaja, nego nastoji ispuniti obvezu koju joj je Krist povjerio. Povijesno, jedino ona može naslijediti nadležnost koju je Krist dao apostolima i koje se prenosila kroz stoljeća. Sve druge crkve postoje jer su si ljudi prisvojili pravo skovati nove nauke i uspostaviti vlastite crkve.

255. Imamo vjerovanje, dane posvećene svecima, krštenje, potvrdu, svetu pričest. Ove stvari jamče da smo pravi kršćani.

Neki protestanit imaju ove stvari, bar teoretski. Drugi imaju samo neke od njih. Treći nemaju nijednu. No u svakom slučjaju, one ne dokazuju da su protestanti pravi kršćani. U najboljem slučaju dokazuju da neki protestanti pokušavaju obdržavati bar neke kršćanske prakse. No istinski kršćanin prihvaća cjelovit Kristov nauk i čini sve što on zapovijeda. A sve se prihvaća na temelju Kristova autoriteta, ne na temelju autoriteta vlastitog ljudskog suda. Samoproglašena religija sagrađena na osobno odobrenom izboru iz Kristovih učenja ne daje nam kršćanstvo.

256. Kako god bilo, ima protestanata koji su jednako dobri kao i katolici, a protestantska crkva jednako je dobra kao i Katolička.

Ideja da postoje protestanti koji su jednako dobri kao i katolici nema veze s ovim pitanjem. Postoje i vrlo dobi i iskreni muhamedanci, pa to ne čini muhamedanstvo istinitim. I opet, ne postoji protestantska crkva, postoje desetci različitih struja protestantizma. Recite mi koja struja protestantizma je jednako dobra kao Katolička Crkva i ja ću vam reći kad je nastala i tko ju je pokrenuo. Krist je sigurno nije uspostavio.

257. Protestantima je bar dozvoljeno samostalno misliti

A kad to čine, završe u kaosu ili bez ikakve vjere. Većina protestanata, međutim, uopće ne razmišlja o pitanjima vjere.

258. Ako protestantizam i dalje postoji zato što protestanti ne misle, ne vrijedi li isto i za katoličanstvo?

Ne. Protestantizam nema stvarno racionalnog temelja i kad bi protestanti detaljno promislili o predmetu, i sami bi to otkrili. Ali za katoličanstvo postoji racionalan temelj. Svi katolici bar znaju da njihova Crkva ne bi bila toliko rasprostranjena i ujedinjena, da i ne govorimo o samom njenom postojanju nakon što ju se kroz stoljeća lažno prikazivalo, mrzilo i napadalo, kad ne bi imala Božju zaštitu. A ako dublje promisle o ovoj materiji, naći će mnoštvo čvrstih razloga za svoje uvjerenje. Neovisno proučavanje vodi čovjeka van iz protestantizma. No ono ga nikada ne vodi van iz katoličanstva.

259. Istina je upravo suprotna. Katolici ostaju katolici zato što nikada nisu razvili moć razmišljanja u pitanjima vjere.

Pokazujete potpuno nepoznavanje djela katoličke teologije, napisanih od najpametnijih ljudi kroz stoljeća. Sv. Toma Akvinski bio je uvjereni katolik, a svejedno je napisao vjerojatno najveće remek djelo vjerskog razmišljanja koje je svijet ikada vidio.

260. Vrlo ste nezahvalni, jer se vaše osobno obraćenje s protestantizma na katoličanstvo dogodilo upravo zahvaljujući slobodi razmišljanja koju ste kao protestant imali.

Sad ste u neprilici. Kažete da katolici ostaju katolici zato što ne misle, pa ipak, mene je razmišljanje navelo da postanem katolik. Međutim, katolici su slobodni razmišljati o vjeri koliko god žele, što više to bolje. Katolička Crkva jedino ih sprečava od krivog razmišljanja. Protestanti su slobodni misliti što god žele, čini se, bez ikakvih mjera zaštite od zablude.

261. Ako je to što govorite istinito, kako to da je Britansko Kraljevstvo protestantsko?

Zato što su pretci njegovih današnjih državljana odbacili i napustili Katoličku Crkvu i uspostavili vlastite crkve. No zar vjera Britanskog Kraljevstva mora biti istinita vjera? Zar je to nezabludivi kriterij? Ako je anglikanstvo istinito zato što je britansko, mogli bismo jednako dodati “i zato što nije francusko, ni španjolsko, ni talijansko, ni njemačko, ni austrijsko, itd”. Drugim riječima, zato što nije vjera koju je Krist uspostavio za sve narode.

262. No zasigurno bi većina od milijuna protestanata spoznala svoje zablude kad bi doista bili u zabludi. Spoznali bi to i u bilo kojem drugom važnom pitanju.

Nije sigurno da bi ljudi spoznali svoje zablude u drugim pitanjima. U političkim i nacionalnim pitanjima ljudi se beznadno razilaze te se čini da i najapsurdnije političke opcije uvijek pronalaze sljedbenike. Čak ako bismo i dopustili da ljudi spoznaju svoje pogreške u drugim pitanjima, to ne znači da bi spoznali pogrešnost protestantizma. Ponajprije, vjera je vrlo različita od ostalih pitanja. Ovdje nije riječ samo o intelektualnom priznanju. Prihvaćanje katoličanstva je složeno pitanje koje zahtijeva pristanak uma, srca i volje, pod utjecajem Božanske milosti. Odsustvo bilo kojeg od nužnih uvjeta može značiti prigušenje nečije sposobnosti razumijevanja. A dok čovjek ne uvidi istinitost katoličanstva, sklon je ostati manje ili više zadovoljan s vjerom koju već ima. I opet, protestantske predrasude su stvarna, ako već ne i ostvarena, snaga kod onih koji su obrazovani pod utjecajem protestantizma, snaga koja ljude čini slijepima prema manjkavostima protestantizma i prednostima katoličanstva. Sjećam se čovjeka koji je prošao kroz mnoge varijante protestantizma, završivši kao agnostik, a koji je na moje pitanje je li ikada razmotrio katoličanstvo odgovorio “Ne. Ali katoličanstvo ne može biti u pravu!”. Protestantizam ga je prestao pozitivno privlačiti, ali je u njegovu sustavu i dalje ostavio negativni otrov: “Rim mora biti u krivu – neću ga ni razmotriti.”. Konačno, i osobito kod Engleza, protestantska je vjera toliko pomiješan s nacionalizmom da je postala pitanje sentimenta i domoljublja. Doista, postoji jedna oštra izreka, koja nije bez određenog stupnja istinitosti, da Englez, kada ulazi u svoju crkvu, ostavlja mozak na otiraču pred vratima. Drugim riječima, prosječan protestant vrlo malo razmišlja o svom vjerskom opredjeljenju.

263. Da je protestantizam ljudima preporučljiviji, vidljivo je iz činjenice da nije toliko napadan kao katoličanstvo.

Svijet se ne boji protestantizma, koji je uvijek bio spreman razvodniti kršćanske obveze kako mu odgovara. No instinktivno svijet mrzi i boji se Katoličke Crkve koja neće raditi kompromise nego inzistira na punini kršćanskog nauka, bio on zgodan ili nezgodan. Inzistira na intelektualnoj poslušnosti vjere, disciplinskoj poslušnosti volje, nemogućnosti rastave i ponovne ženidbe, nedopuštenosti kontrole rađanja nedozvoljenim sredstvima, nedostatnosti čisto svjetovnog obrazovanja. Njeno ponavljanje Kristovog aksioma “Odreci se samoga sebe, uzmi svoj križ i slijedi me” previše se sukobljava s ljudskim komforom. Ako bi kršćanstvo zahtijevalo samo prihvaćanje nekoliko vjerskih istina, nitko mu ne bi prigovarao. Ali pošto postavlja moralne obveze koje su teške ljudskoj naravi, nisam iznenađen da ljudi odbacuju njeov izvorni strogi oblik kad im je ponuđena manje zahtjevna zamjena uz uvjeravanje da je jednako dobra.

264. Ne rade li protestanti bar na ponovnom ujedinjenju?

Ne na ujedinjenju s Katoličkom Crkvom. A ako bi se ujedinili međusobno, to jedinstvo ne bi potrajalo ni generaciju. Dok god ljudi odbijaju poslušnost Katoličkoj Crkvi, inzistirat će na svome pravu da misle za sebe i izgrađivat će sustave u skladu s time. Ako protestantizam jamči pravo privatne prosudbe, ono može osigurati poklič “Dobro. Smatram da je katoličanstvo u krivu”. Ali onda mora biti spremno čuti i riječi “A ja smatram da je i protestantizam u krivu”. Već uspostavljeni protestantizam ne može ništa odgovoriti i čovjek uspostavlja sam za sebe. I tako će se nastaviti. Jedino Katolička Crkva može sačuvati istinsko jedinstvo. Svake godine protestantizam se dijeli na nove sekte i na poslijetku će propasti, kao što mora propasti svaka kuća koja je u sebi podijeljena.


Luther

265. Nije li Luther naveo devedeset razloga za napuštanje Katoličke Crkve?

Naveo je mnogo izlika, ali nijedan pravi razlog. Prije nego što je napustio Crkvu, bio je redovnik, zavjetovan za ljubav Kristovu na siromaštvo, čistoću i poslušnost. Prekršio je sva tri zavjeta. Poroci, bili oni intelektualni ili moralni, izlike su, a ne razlozi za napuštanje Crkve.

266. Nije li Luther bio hrabar čovjek spreman slijediti svoja uvjerenja usprkos protivljenju Katoličke Crkve?

Imao je određenu naravnu hrabrost. Ali ona nije vrlina ništa više nego što je to hrabrost koju često nalazimo kod zločinaca. Ne mislim da dobri kršćani imaju monopol na čisto ljudsku hrabrost. Osporavam, međutim, da je Luther slijedio svoja iskrena uvjerenja. Slijedio je strasti.

267. Luther je znao da mu ljubav prema Bogu ne brani stupanje u bračni odnos, koji je Isus blagoslovio u Kani.

Luther je znao da je zasigurno protivno njegovoj dužnosti pred Bogom prekršiti svečane zavjete koje je dao Bogu, i što je još gore, uzeti časnu sestru iz samostana za ženu. Što se tiče ljubavi prema Bogu, Isus je pozvao apostole da ga ljube toliko da ostave po strani privrženost ocu, majci, ženi ili djeci, kako bi ga bolje slijedili. Blagoslovio je brak za one koji su pozvani u to stanje. No on sam nije se ženio, niti su to činili njegovi apostoli nakon što su bili pozvani u službu.

268. Luther je vjerovao da je sretan onaj kome savjest dopušta činiti ono što čini.

Jedini valjan smisao takve tvrdnje je, “sretan je onaj čiji postupci nikada ne idu protiv onoga što ispravna savjest dopušta”. Lutheru je pak to značilo “sretan je onaj čija je savjest toliko iskrivljena da mu dopušta činiti što god želi”. Kad bi neki katolički svećenik danas učinio ono što je Luther činio tada, protestantski svijet bi uzdigao ruke u zgražanju a novine bi to razglasile kao još jedan skandal u Katoličkoj Crkvi. Zamislite si naslov. “Svećenik pobjegao s časnom sestrom”! A vi tvrdite da je u Lutherovu slučaju to izgrađujuće. Nitko tko ima i osnovno znanje o Kristovu životu i Lutherovu životu ne može ih pomiriti. Većina onih koji veličaju Luthera o njemu znaju malo ili nimalo osim njegova imena. Vjeruju u legendarnog Luthera, prihvaćajući vjerom da je pokušao slijediti čisto evanđelje. Današnji iskreni protestanti žele slijediti Krista, ali što više to čine, to manje postaju slični Lutheru.

269. Znadete li za ikakvo dobro u Lutheru?

Intelektualno, ne puno. Ustvrdio je da je razum od vraga i da ga kršćanin mora smatrati najvećim neprijateljem. Moralno, još manje. Sv. Pavao veli da oni koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama (Gal 5,24). A da se Luther odao svojim strastima i požudama očito je iz njegovih spisa, gdje daje sramotne opise svoga upuštanja u svakovrsne požude. Njegovi dnevnici bilježe šokantno pretjerivanje u putenosti, koje danas ne bi moglo biti tiskano u nijednoj pristojnoj knjizi. Istinski Kristov apostol ne daje odušak izrazima poput “Biti uzdržljiv i čist nije u meni” ili “Zašto sjedim natopljen u vinu”. Ne govorim to samo da bih omalovažio sjećanje na Luthera. Ali nije u redu da se ljude obmanjuje mišlju da je Luther bio uravnotežen i svet reformator. Nije on bio posve lišen dobrih osobina. Posjedovao je svojevrsnu dobrotu i velikodušnost. No to ne nadoknađuje njegove poroke. Trebao je kontrolirati svoju sentimentalnost i osjećajnu narav u svjetlu kršćanskih načela. To nije učinio, nego je raspustio uzde nižim strastima, mirno govoreći da čovjek mora tako učiniti i da neće odgovarati za takvo postupanje.

270. Je li sabor u Speyeru održan pod katoličkim ili protestantskim pokroviteljstvom?

Pod katoličkim pokroviteljstvom. Sabor je sazvao Karlo V, katolički vladar, prvenstveno da bi osigurao vremeniti mir. 1517. godine Luther se otvoreno pobunio protiv Katoličke Crkve, propovjedajući nove, krivovjerne nauke. Karlo V postao je car 1520. Mnoge njemačke države, željne političke pobune protiv Karla, slijedile su Lutherov novi vjerski revolt. U Njemačkoj je vladao kaos. Car je želio politički mir; papa je želio zaustaviti kvarenje katoličanstva koje je dolazilo propovijedanjem ovih novih nauka. Karlo je stoga 1529. sazvao sabor ili opći skup svog nižeg njemačkog plemstva u Speyeru. Papa Klement VII bodrio je u isto vrijeme Karla da se zauzmu za katoličku vjeru, te je glede vjere sabor donio tri odluke. Slavljenje mise imalo se dozvoliti u državama gdje su je protestanti zabranili. Reformatori će biti slobodni prakticirati novu vjeru u državama u kojima je ona već bila prihvaćena, ali se ona neće promicati izvan tih država. Neće se tolerirati nijedna sekta koja niječe stvarnu prisutnost Kristovu u euharistiji. Velika većina protestanata prisutnih na skupu odobrila je ove zakone, ali je evangelička manjina, premda prihvaćajući treći zakon, odbila dopustiti misu i suzdržati se od propovijedanja protestantizma katoličkom puku. Formalno su protestirali da vjera naroda na određenom mjestu mora biti vjera vremenitog vladara države, a iz ovog protesta na saboru u Speyeru 1529. izvedena je riječ protestant. Bio je to protest protiv slobode savjesti i protiv duhovnog autoriteta Katoličke Crkve, kao i protiv vremenitog autoriteta Karla V.

271. Nije li sabor u Speyeru dalekosežno utjecao na povijest ljudske misli?

Jest, ali više na zlo nego na dobro. Doveo je do strašnih rezultata i urušenja katoličke vjere u mnogim nemislećim ljudima. Govorim, naravno, o onim delegatima na saboru koji su protestirali protiv njegovih odluka i govorim o vjerskoj misli. Znanstvena misao bi se ionako nastavila. Znanstveni i tehnički napredak modernih vremena ne dugujemo protestantizmu. On bi ionako došao. Ali u vjeri protestantizam nam je dao samo kaos, žalosna proturječja i nekoliko milijuna tobože nezabludivih pojedinačnih autoriteta u vjerskim pitanjima. Bio je to nazadak od Božjeg autoriteta k autoritetu lutajućeg čovjeka. I dok je protestantizam započeo pretvaranjem obrane prava Biblije, završio je praktičnim proglašenjem Biblije bezvrijednom.


Anglikanstvo

272. Kakva je veza  Anglikanske Crkve i  sabora u Speyeru?

Anglikanska Crkva u to vrijeme nije postojala. Kasnije, nakon što je osnovana, postupno je usvojila protestantske principe i tako postala Protestantskom Crkvom.

273.  Engleska Crkva odbacuju protestantski naziv, i koliko je meni poznato, nikada nije koristila taj naziv.

Ja sam odgojen kao Anglikanac, i u čvrstom uvjerenju da sam Protestant. U anglikanskim novinama The English Churchman postoji podlistak pod nazivom Novine Protestantske Obitelji. Kralj Engleske je anglikanac i na svojoj krunidbi priseže ovim riječima: „Svečano i iskreno ispovijedam (…) da sam vjeran Protestant.“

274. Mi Anglikanci smo dio Katoličke Crkve

Neki Anglikanci to tvrde, neki ne. U svakom slučaju, ako zalutalol dijete uđe u neku kući i tvrdi da je član te obitelji, od toga nema nikakve koristi ako ako cijela obitelj kaže da oni nisu u nikakvom srodstvu s njim. Untačo tvrdnjama nekih Anglikanaca, ne samo Katolici nego i svi drugi znaju da Crkva u Engleskoj nije dio Katoličke Crkve. Ulovite anglikanca nespremnoh, tko god da on je i njegova vlastita crkva neće mu pasti na pamet kad ga se upita da nekoga uputi u Katoličku crkvu. Prisega engleskog kralja je nekatolički izraz u što se svi mogu sami uvjeriti i konačno deklarira Anglikanizam kao protestantsku sektu koja je odvojena i koja se razlikuje od Katoličke crkve.

275. Mi protestanti gledamo na kralja, ne kao poglavara Anglikanske crkve , nego kao predstavnika Britanskog carstva

 Ako imate poštovanja prema Engleskom zakonu tada ste dužni poštovati kralja kao poglavara Anglikanske crkve. Zakon kaže da je on poglavar i svi koji to ne priznaju su nelojalni. Kao Anglikanac ja sam uvijek prihvaćao kralja kao poglavara Anglikanske crkve, kao katolik, ja i dalje njega gledam kao poglavara te crkve. Svi koji su lojani dužni su se tome podrediti. U knjizi Zajedničkih molitava, prije članaka, možete pročitati kako za kralja piše: „Vrhovni poglavar Crkve koji se zalaže za nas“. Prema zakonu svi biskupi Anglikanske crkve su podređeni kralju bilo da se radi o duhovnim ili svjetovnim pitanjima. Čovjek je lojalan ako poštuje zakone svoje zemlje. Mi katolici priznajemo da je kralj glava Crkve u Engleskoj, i mi smo lojalni kada to činimo. Je li Anglikanska crkva istinska Kristova crkva, to je već drugo pitanje. Mi to ne priznajemo i ni jedan zakon ne traži od nas da to priznamo. Niti bi ijedan važeći zakon zahtjevao takvu vrstu priznavanja.

276. Ali Vaša crkva je Rimokatolička crkva.

To je  Katolička crkva, crkva koja ima sjedište u Rimu, podređenost Rimskom biskupu je pravi znak katolicizma. Anglikanci, ili neki od njih, smatraju da mi( Rimokatolici )  imamo rimsku formu katolicizma, a oni englesku formu katolicizma. No to je zavaravanje. Katolička crkva je internacionalna. Engleska crkva je nacionalna i njen autoritet je stečen, ne nasljedstvom od apostola nego od Henrika VIII.

277. Koja je razlika između Engleske crkve i Katoličke crkve?

Razlike su mnogobrojne. Kao prvo, Englesku crkvu je osnovao Henrik VIII a Katoličku crkvu Isus Krist. Drugo, Anglikanska crkva je podređena parlamentu, zatim ona je nacionalna, kaotična u doktrinama i naučavanju, nema postojećih redova, odbacuje mise i obavezu ispovijedi.Nema potrebe nastaviti nabrajati razlike. Sve je sumirano u temeljnim razlikama gdje je Katolička crkva prava crkva, dok je Engleska crkva čovjekova tvorevina zamjenske crkve.

278.  Želio bih znati koje su razlike između Engleske katoličke crkve i Rimokatoličke crkve.

Ako pod  Engleskom katoličkom crkvom mislite na Katoličku crkvu u Engleskoj koja je pod jurisdikcijom Kardianala i nadbiskupa Westminstera, tada nema razlike. Ali ako mislite na Englesku crkvu mogu samo ponoviti da ta crkva uopće nije katolička crkva.

279. Engleska crkva je katolička jer šalje misionare širom svijeta.

I druge protestantske crkve koliko i crkva u Engleskoj, no za njih nećete reći da stoga su katoličke. No s druge strane, što u kršćanskom smislu znači riječ katolički? Taj pojam se ne odnosi samo na prostornu raširenost. Da bi se neka crkva nazivala katoličkom crkvom ona mora imati početak u Kristu i treba postojati u svim povijesnim razdobljima od Krista do današnjih dana, također treba biti prikladna svim narodima među kojima se dalje širi; mora posjedovati sav Isusov nauk, i mora zadržati sve svoje članove u jedinstvu autoritativnog nauka. Crkva u Engleskoj ne zadovoljava ove zahtjeve. U početku je osnovana po britanskom zakonu i ostala je podređena engleskoj kruni. U vremenu, ona datira od 16 stoljeća i prema tome zasigurno nije postojala u svim vremenima od Krista. Niti je crkva u Engleskoj prihvaćena od svih ljudi. Ako čovjek ozbiljno prihvati Knjigu molitava Crkve u Engleskoj on također mora prihvatiti i engelskog kralja kao vrhovnog glavara i vladara Anglikanske crkve. Kako možete tražiti od Francuza  da prihvati predsjednika Francuske kao svjetovnog vladara, dok su odluke britanskog parlamenta njegovo pravilo za vjeru? Ako se okrenemo činjenicama, u Anglikanskoj crkvi ne nalazimo tragove pravog katoličkog ekspanzivizma.Unatoč zakašnjelim i izoliranim misionarskim naporima od 18 stoljeća, nekoliko stotina godina nakon što je osnovana, Anglikanska crkva čak niti ne pokušava obratiti sve ljude. Ja nisam nikada susreo talijanskog anglikanca, ili španjolskog, njemačkog, francuskog ili austrijanskog. Od Europljana nitko  osim Britanca ne prihvaća Vašu crkvu.

Zašto crkva u Engleskoj ne čini ništa za druge ljude? Zar drugi nemaju pravo na istinu koju je Isus naučavao? Ili je to zato što je Katolička crkva sasvim dovoljna? Ako je to razlog, zašto onda crkva u Engleskoj postavlja misionare u novim zemljama  u kojima već postoji Katolička crkva? Činjenica da zanemaruje druge europske zemlje samo pokazuje da Anglikanska crkva nema pravi katolički duh, s druge strane, činjenica da osniva izolirane misije kao opozicija već postojećim katoličkim misijama, pokazuje da se uopće ne smatra dijelom Katoličke crkve. No okrenimo se od začetka, vremenskog razdoblja i proširenosti k doktrini. Katolički nauk obvezuje da svi njeni članovi prihvaćaju istu istinu.

Crkva u Engleskoj ne prihvaća u potpunosti Isusovedoktrine, mnoge od njih smatra bajkama i svetogrđem. I ne samo to, u onim dijelovima kršćanskog nauka koji se prihvaća, Anglikanska crkva je vrlo konfuzna. Biskup Barnes i Lord Halifax tvrde da pripadaju istoj crkvi a opet, jedan drugog bi vrlo rado ekskomunicirali kao heretike. Niža crkva osniva crkvu na Papui koja se jedva može prepoznati kao dio iste religije koju je osnovala Viša crkvana otoku Fidži. Konačno, teško da se može govoriti o jedinstvu u učenju unutar Anglikanske crkve, npr. jedni tvrde da su povezani s Katoličkom crkvom dok drugi to poriču. Razlika između Katoličke i Anglikanske crkve je tako velika da možemo sigurno reći ukoliko je Anglikanska crkva prava Kristova crkva onda je Katolička crkva kriva, vrijedi i obratno.

280. Rekli ste da je Henrik VIII osnovao Crkvu u Engleskoj u 16. stoljeću. No povijest pokazuje da je crkva u Engleskoj postojala i prije Henrika VIII.

Povijest pokazuje da je Katolička crkva postojala u Engleskoj prije Henrika VIII. Danas u Engleskoj uz mnoge druge,  postoje Katolička crkva i Anglikanska crkva. Anglikanska crkva postoji tek od vremena Henrika VIII koji ju je osnovao. Prije toga je, kao i ja danas,  bio podređen Papi. Crkva za koju povijest bilježi da je postojala u Engleskoj prije Henrika VIII je upravo Katolička crkva u Engleskoj kojom upravlja nadbiskup od westminstera. Anglikanstvo je uljez.

281. Henrik je reformirao Crkvu i tako Engleskoj dao pročišćenu Crkvu. Ako iz oka uklonite strano tijelo, oko neće biti uništeno.

Henrik nije Engleskoj vratio crkvu. Da bi nešto obnovili, prije toga morate to posjedovati.No u Engleskoj prije Henrika VIII nije postojala crkva kao što je Anglikanska. Ono što je Henrik učinio ne možete usporediti sa vađenjem stranog tijela iz oka. Prije će biti da je Henrik izvadio oko i ispunio očnu šupljinu sa stranim tijelom. Katolička crkva je potisnuta i nova Crkva Engleske osnovana.

282. Ali sama riječ reformacija pretpostavlja da nešto kontinuirano postoji.

Povjesničari koriste riječ reformacija da imenuju religijske promjene u 16. stoljeću, no radikalne promjene se ne mogu nazvati reformama. Crkva u Engleskoj svoje djelovanje započinje s potpuno novim ustrojstvom gdje ono što je samo Božje sada pripadu caru Cezaru, odnosno kralju Henriku VIII. Prije reformacije, misa je bila samo središte i smisao vjere a sada je protjerana i ismijana. Nova religija označila je promjenu u štovanju i u nauku.

283. Kartolička crkva je često mijenjala svoj ustroj.

Nikada. Katolička crkva je podređena Rimskom biskupu, i ima isti onaj ustroj koji je dao Krist kada je rekao svetom Petru: „ Ti si Petar stijena i na toj stijeni izgradit ću crkvu svoju.“Ona ima iste temelje jedine crkve u Engleskoj sve dok Henrik VIII nije postao kamen temeljac Crkve u Engleskoj. Anglikanska crkva je poptuno izmijenila ustroj koji bi svi  prethodnici nadbiskupa od Canteburyija pa sve do Augustinovog vremena, odbacili sa zgražanjem.

284. Sam Augustin je promijenio ustroj. Prije njega, Crkva u Engleskoj nije bila u zajedništvu sa Rimom.

Vaša izjava je pogrešna, u  ni u kojem slučaju ne možete tvrditi da sadašnja Crkva u Engleskoj ima ikakve veze sa crkvom koja je u Engleskoj postojala prije dolaska svetog Augustina.  Pogledajmo to na ovaj način, danas u Engleksoj postoje dvije vrste biskupa; biskupi Crkve u Engleskoj i biskupi Rimokatoličke crkve. Anglikanski biskupi nisu podređeni Papi, katolički biskupi jesu. Nema potrebe da idemo daleko u prošlost do sv. Augustina, uzmimo 16. stoljeće kada su u Engleskoj bili samo jedni biskupi. Koji biskupi danas odgovaraju biskupima iz tog vremena? Ako znamo odgovor na to pitanje lako ćemo moći otkriti tko je ovdje uljez.

Bez zadržavanja na tradiciji kada je 170 godine Papa Eleutherius slao misionare, sigurno je da su prvi elementi krćnastva u Englesku došli s kontinenta gdje su svi istinski kršćani bili podređeni Papi. U godini 314. engleski biskupi su bili prisutni na koncilu u Arlesu u Galiji. To je bilo više od 200 godine prije dolaska sv. Augustina u Englesku. Svaki biskup na koncilu u Arlesu je bio podređen Papi Silvestru i cijeli koncil je održan pod njegovim autoritetom. Papa je poslao svoje poslanike koji su mu prenijeli sljedeći pozdrav svih sudionika koncila.“U jedinstvu naše Majke Katoličke crkve, pozdravljamo te uzvišeni Oče Silvestre s zdužnim pošotovanjem.“

Danas ni jedan anglikanski biskup neće biti pozvan na koncil biskupa Italije, Španjolske, Francuske, Afrike, Njemačke i drugih regija, kao što su prijašnji engleski biskupi bili pozvani na koncil u Arlesu. Nešto je negdje krenulo u krivom smjeru.

Papa Grgur  je 596. godine poslao  svetog Augustina u Englesku dajući mu autoritet nad svim biskupima Engleske. Ti svi biskupi mora da su bili rimokatolici obzirom da je rimski biskup rekao: „Tvojoj brizi predajemo sve britanske biskupe, kako bi neuki bili poučeni, slabi osnaženi uvjeravanjem, i da se kroz autoritet izopačeni vrate na pravi put.“

Blaženi Bede je 735. godine zapisao:„Papa ima papinsku vlast na cijelom svijetu.“Sveti Anselmo Kanterburski je u 11. stoljeću zapisao: „Sigurno je da onaj koji nije poslušan rimskom prvosvećeniku da jeneposlušan i apostolu Petru, niti je on dio stada koje je Bog dao Petru.“ Godine 1154 za papu je izabran  Nicholas Breakspeare, član crkve u Engleskoj.

Danas ne možete zamisliti da bi član Anglikanske hijerarhije bio izabran za Papu! Sveti Thomas, kanterburski nadbiskup je u 1170. godine zapisao: „Zar netko sumnja da je Rimska crkva glava svih crkava i izvor nauka?“. Stephen Langton, kanterburski nadbiskup, 1208. godine je zapisao: „ Papa Aleksandar, posjedujući puninu vlasti, vratio je nadbiskupije Thomasu neovisno o kraljevom pristanku. To su bili jedni biskupi u Engleskoj prije reformacije, i današnji katolički biskupi su u vezi s njima. Gdje su bili anglikanski biskupi prije reformacije? Nisu uopoće postojali!. Ili uzmite ovaj jednostavan primjer, sv. Toma More je ostao bez glave zato što se nije htio odreći stare vjere. Prema tome, kojoj god vjeri da se on priklonio, to je bila stara vjera. Poznato je da je on bio član  Rimokatoličke crkve, odbijajući dati prisegu vladavini Henrija VIII., koji je imao vrhovnu vlast ucrkvi koju je sam stvorio. Ako je ta nova crkva u Engleskoj ista kao i stara crkva u Engleskoj, onda je sv. Toma Mor bio „lud“ što je dao svoj život. A znamo da je on bio neizmjerno dobar i mudar čovjek i ne bio dao svoj život za nešto što nije vrijedno.

285. Da li sadašnji nadbiskup Canterburya ima jurisdikciju koju je  Papa dao njegovim prethodnicima prije reformacije, ili je biskup s njima povezan samo preko reda?

Biskup nije povezan sa prethodnicima niti jurisdikcijom niti Svetim redom. Njegova titula nije utemeljena i biskup Anglikanske crkve svoj položaj duguje kruni. Sve privilegije koje su prije darovane od Rima  kanterberijskom nadbiskupu sada su dane nadbiskupu od Westminstera. Ukoliko bi se sadašnji kanterberijski nadbiskup obratio na katoličanstvo i želio vršiti svećeničku službu u Crkvi, on bi se trebao prvo zarediti kao da nikada prije nije bio dio klera.

286. Kako možete nijekati Red Anglikanskih biskupa? Oni potječu od biskupa iz razdoblja Reformacije.

Na početku reformacije bilo je mnogo valjano zaređenih anglikanskih biskupa no valjanost Svetog reda se nije nastavila.  Henrik VIII. je 1534. osnovao Englesku Crkvu. Biskupi koju su kralju bili podređeni bili su posvećeni i imali su pravovaljani Sveti red i valjanost je trajala sve do 1550. Te godine pod vlašću kralja Edwarda VI. učinjen je veliki napor u  protestantizaciji Engleske crkve, kako u nauku tako i u praksi. Način ređenja je namjerno promijenjen, sve poveznice sa svećeništvom u pravom kršćanskom smislu  su eliminirane. Oakav način ređenja  je ostao nepromijenjen sve do 1662 – odnosno 112 godina. Tada je uočena pogreška i obrazac koji se korsti kod ređenja je promijenjen. No, do ispravljanja pogreške došlo je prekasno jer oni koji su imali valjani Sveti red su umrli a ostali su samo oni koji su imali tobožnji red. Mnogi Anglikanci su željeli biti sigurni u valjanost ređenja te su stoga  bili ponovno ređeni od ruke šizmatičnih biskupa. Anglikanski biskup Knox dobro je rekao u National Review-e za rujan 1925: “Papa je apsolutno odbio priznati anglikanski red jer Anglikanska crkva ne zaređuje svećenike koji bi prikazivali Svetu misnu žrtvu. Uprkosnastojanju od strane našeg nadbiskupa da prikrije pogrešku, Papa je bespogovorno bio u pravu. Istina je da neki svećenici u Crkvi u Engleskoj prikazuju takozvane mise, ali kako nisu zaređeni u Katoličkoj crkvi kako bi mogli prikazivati Ocu Tijelo i Krv Kristovu stoga njihovo ređenje nije valjano. Molitvenik i obrednik nisu katolički jer ne pokazuju nikakav znak da ispunjavaju najvažnije katoličke funkcije.“

Slušajte

Pročitajte fonetski

287. Zar nisu  patrijarsi u Pravoslavnoj crkvi priznali red Anglikanske Crkve?

Kao prvo, ne postoji ujedinjena Pravoslavna crkva. Niti može priznavanje jednog dijela te crkve vrijediti kao univerzalni sud Grčke crkve.

Drugo, grčki biskupi ne tvrde da su nepogrešivi. Oni mogu reći: To je naše mišljenje“ ali pri tome ne mogu dodati „ naše mišljenje je posve točno.“. Drugim riječima, priznanje pojedinih grčkih patrijarha ne dokazuje ništa.

Treće, mišljenje koje su iznijeli neki patrijarsi bilo je temeljeno na netočnim informacijama. Oni su mogli prosuditi samo na temelju informacija koje su im bile dane a pri tome im nisu bile izložene prave činjenice. Dužnosnici Visoke ckve su bili na udaru zbog slučaja protiv kojeg je anglikanski tisak u Engleskoj snažno protestirao zbog iskrivljavanja  principa Crkve u Engleskoj. Prosudba neinformiranog grčkog biskupa ne koristiti protiv prosudbe jednog dobro informiranog anglikanskog biskupa kao što je biskup Knox.

288. Je li odluka Rima u vezi Anglikanskog reda neopoziva?

Da. To je nepogrešiva odluka koja proizlazi iz potrebe obrane proglašenih dogmi. Mi moramo prihvatiti tu odluku, ne zbog božanske vjere nego zbog nepogrešivosti autoriteta Crkve. Pitanje je stavljeno na razmatranje sa određenim simpatijama, Papa bi priznao Anglikanski red da je ikako mogao, jer to bi olakšalo put k jedinstvu. No dokazi i činjenice su primorale Papu da red proglasi nevaljanim. Papa Leo XIII je konačno prihvatio odluku imenovanog povjerenstva, i objavio osudu sa snagom svojeg nepogrešivog autoriteta. Niti jedan Anglikanski klerik ne može vršitislužbu u Katoličkoj crkvi ukoliko nije zaređen od katoličkih biskupa.

290. Barem ne možete govoriti protiv anglikanskog učenja.

Bojim se da vas moram pitati što Vi držite da je nauk Anglikanske crkve? Anglikanci imaju svakovrsnih kontradiktornih nauka. Dr. Gore je napisao knjige o nauku Crkve u Engleskoj a biskup Barnes sve to opovrgava. Imam mnogo anglikanskih knjiga o nauku Crkve u Engleskoj i u svakoj se tumači na drugačiji način. Anglikansko učenje je u suprotnosti sa Kristovim učenjem.

290. Možete li mi reći na koji način?

Svi anglikanci prihvaćaju Erastijansku crkvu, odnosno da je crkva podređena političkom i parlamentarnom autoritetu u Engleskoj. I širom svijeta niječu potrebu podložnosti zakonskom autoritetu nasljedniku sv. Petra, sadašnjem rimskom biskupu. Zatim, jedan dio Anglikanaca vjeruje u Isusovu prisutnost u hostiji, drugi dio ne vjeruje.Krist kaže: „Slušajte Crkvu.“ Ako je Anglikanska crkva prava crkva, koga u toj crkvi treba slušati? Anglikanska crkva ima krivi nauk, i zato je primorana tolerirati ljude poput biskupa Barnesa koji otvoreno govori protiv Kristovog nauka.

291. Mi Anglikanci imamo isto Apostolsko vjerovanje kao i vi katolici.

Vi izgovarate riječi istog Vjerovanja, ali ne vjerujete u njega u pravom katoličkom smislu. Katolici izgovaraju i prihvaćaju Apostolsko vjerovanje u praksi. Anglikanci samo izgovaraju riječi, odnosno recitiraju. Svi anglikanci kažu: „Vjerujem u Isusa Krista, Njegovog jedinog Sina, našeg Gospodina”. Mnogi anglikanci ne vjeruju da je On stvarno Sin Božji.Svi anglikanci kažu: ”rođenog od Djevice Marije“ a mnogi poriču Marijino Djevičanstvo. Svi anglikanci govore: „Vjerujem u svetu katoličku crkvu.“ali nitko od njih se ne pridružuje katoličkoj crkvi a ako postane člank Katoličke crkve, istovremeno prestaje biti  član Anglikanske crkve. Svi anglikanci kažu.“Vjerujem u zajedništvo svetih,“ ali samo rijetki se usude razgovarati sa svecima. Svi kažu „Vjerujem u oproštenje grijeha“ ali velika većina ignorira sakremenat svete ispovijedi. Anglikanci mogu recitirati vjerovanje, no većina njih sigunro ne shvaća značenje na koje te riječi upućuju.

292. Želite li reći da kanterburski nadbiskup propovijeda antikršćansku doktrinu?

On propovijeda nauk Engleske crkve onako kako ga on razumije, ijer čini to u dobroj namjeri, na njemu nema krivnje. No pravo je pitanje: „Je li učenje Crkve u Engleskoj antikršćansko? Odgovor glasi: Ne u svakom pojedinom pitanju. Različite grupe unutar Anglikanse crkve su zadržali netaknute neke dijelove Kristovog nauka. No u mnogim stvarima anglikanci odbacuju pojedine dijlove nauka. Sadašnji anglikanski kanterburski biskup je objektivno gledano heretik i šizmatik. Nigdje u svijetu katolički biskupi neće ući u službeni odnos sa anglikanskim biskupima koji postoje tek od 16. stoljeća.

293. Zar anglokatolici ne prelaze polako prema katoličkoj vjeri?

Zašto bi to činili ako je Anglikanska crkva prava, i ako je oduvijek bila prava crkva? Anglokatolici ne prelaze na katoličanstvo. Biti katolik znači biti poslušan Bogom danom autoritetu Katoličkoj crkvi, a anglokatolici su dalje od toga nego ikada.

294. No u službama nema razlike između Anglikanske i Katoličke crkve.

Anglikanci imitiraju katoličku izvanjsku praksu. No to čine iz inata svojim vlastitim biskupima. Niti ih imitiranje katoličkog štovanja čini katolicima. Ako je neki stranac moj dvojnik po izgledu, zbog toga mi nije i brat po krvnom srodstvu. Jedini način biti kao katolik je postati katolikom. Čovjek se je udlajio od Boga zbog neposluha, i jedini put natrag je kroz poslušnost. Poslušnost je najvažniji dio religije,  poslušnost Katoličkoj crkvi u vjeri i praksi čini nekoga katolikom.

 295. Ja sam anglikanac, i 1930. godine sam bio prisutan u anglikanskoj crkvi sv.Jakova u Syneyu kada je bila služena misa zadušnica za pokoj duše našeg preminulog svećenika.

Kler anglikanske crkve želi samo preuzeti titule i ceremonije Katoličke crkve ali ne i obaveze katolika. U ovom slučaju nije bila služena prava misa zadušnica. Bila je održana služba koja je nazvana zadušnicom. Biskup Irvine D’Arcy je na sinodi održanoj nakon ovog slučaja, strogo govorio protiv ovakve prakse anglikanaca. Citiram riječi biskupa koje je prenio list Daily Guardian, 13. listopada 1930.:“Mise zadušnice su izravno u suprotnosti sa člancima i posvetnim jezikom u Knjizi zajedničkih molitava. One su odvratne za anglikansku teologiju, anglikanski autoritet, anglikansku liturgiju i slavljenje. Neka Bog čuva Crkvu u Engleskoj od bajki, prijevare, ludosti i od misa zadušnica. Od korica do korica u Knjizi molitava nema mjesta za mise zadušnice.“

296. Ja pripadam Visokoj crkvi, i mislim da nije u redu kritizirati drugu stranu.
Pretpostavljam da ste Vi član Visoke crkve jer ste uvjereni da je ona prava, a drugu smatrate krivom. Ako mislite da su obje prave, onda je nevažno kojoj crkvipripadate. Ne možete braniti svoj položaj bez kritiziranja onoga što ne možete prihvatiti.

297. Usprkos svemu što ste rekli, ja i dalje vjerujem da je Henrik VIII opravdano osnovao Crlkvu u Engleskoj. Na taj način je pročistio vjeru u Engleskoj.

Da je Henrik VIII  napustio Katoličku crkvu kako bi osobno postao bolji čovjek i kako bi njegov narod postao bolji, možda bi imali slučaj Ali on nije zato napustio Katoličku crkvu.

298. On je napustio Katoličku crkvu ponajviše zato da mu Papa više ne govori što treba raditi.

Samiste rekli. Čak ni Papu  nije htio poslušati da čuva Božji zakon, kralj se je pobunio i iz te pobune je nastala Anglikanska crkva. Njeni temelji su u neposluhu, kao što je uzrok svih problema svijeta u sotoninom kriku: „Neću služiti.“ Kada ljudi odbijaju poslušati Boga, tada se počne događati da sami nailaze na neposluh sa svih strana koji je usmjeren protiv njih. Kada je anglikanstvo odbilo poslušati Katoličku crkvu, izgubilo je snagu osigurati poslušnost čak i vlastitog klera.

299. Stara Engleska još uvijek stoji pod protestantskom zastavom slobode!

Protestantska zastave kakve slobode? Uzeli ste vrlo opasnu riječ. Ne postoji apsolutna sloboda. Sloboda uvijek upućuje na ograničenja. Ako sam slobodan od istine, onda sam podložan pogreškama, ako sam slobodan od vrlina, postajem podložan porocima. Ako je znanost dokazala da je Zemlja okrugla, onda više ne možemo slobodno vjerovati da je Zemlja ravna. Ja ne želim biti slobodan kako bih mogao vjerovati da je Zemlja ravna. Ne treba mi takva sloboda. Kada je Bog obznanio svoj zakon, nakon toga više nemamo slobodu činiti ono što Božji zakon zabranjuje. Kada nam je otkrio konačnu religiju, ostali smo bez slobode da pripadamo bilo kojoj drugoj religiji. Božji zakon nam je uzeo slobodu za rastavom i ponovnimvjenčanjem. Stara Engleska želi imati takvu vrstu slobode činiti ono što se protivi Božjem zakonu. Ta sloboda dolazi od đavla i odbijanja podložnosti Bogu. Čovjek može biti slobodan od Boga ali odmah postaje Sotonin sluga. Ako postane slobodan od Sotone, čovjek postaje Božji sluga. Sami izaberite slobodu koju želite. Mnogo od te slobode u Engleskoj crkvi je zapravo sloboda od Božjih zakona. Ja sam i sam porijeklom Englez i zato u onome što govorim nemam nikakve predrasude. Ako moja vlastita majka počini ubojstvo, ne želim biti slijep od ljubavi prema njoj i zanijekati da je počinila zločin.

300..Otkad su otvorili Bibliju svom narodu Bog s naklonošću gleda Englesku kao ni jednu drugu naciju nakon Izraela

Engleska je napredovala materijalno no iz toga ne možemo izvući nikakav dokaz vašoj tvrdnji. Bog daje vremenite benficije i dobrima i lošima. Pravi blagoslovi su oni duhovni. Engleska velikom brzinom plovi prema nevjeri. A Bibliju su Englezi raskomadali i ismijali što katolici nikada ne bi tolerirali.

301.Kršćanski odnosi su došli u Englesku s protestantizmom.

Kršćanski odnosi su u Engleskoj počeli naglo opadati što je posljedica širenja protestantizma. Protesrantizam daje ljudima tzv. slobodu da mogu sami misliti, i ljudi su tointerepretirali kao dozvolu da mogu misliti štogod žele.

302. Engleska bi još mogla biti katolička da ljudi nisu počeli razmišljati

Razlog zbog kojeg su Englezi napustili Katoličku crkvu bio je strah za svoja imanja i svoje živote. Rijetki su oni koju su bili spremni slijediti sv. Tomu Mora. Uglavnom su se priklonili Henriku VIII koji je  onima koji su ostali vjerni Papi, oduzeo sve što su imali. Prošle su četiri stotine godina i prosječan Englez ne misli otim stvarima. Oni koji zaista misle svojom glavom su ostavili protetstantizam i postali ili agnostici ili katolici. Na nesreću nema neke predrasude u prelasku u agnostike, dok prema katoličanstvu postoje velike predrasude. Da bi netko postao katolik, potrebno je mnogo više razmišljati. Za mnoge je razmišljanje poput napornog rada na nevažnim stvarima kao što je na primjer Božje pravo nad čovječanstvom.

303. Možete li mi dati šest kratkih razloga zbog kojih ste napustili anglikanizam?

Naravno: (1) To je nacionalna crkva.(2) Nema apostolskog nasljedstva. (3) Nema duhovnog autoriteta. ( 4)  Izostavlja mnogo biblijskog nauka. (5) Ima mngo kaotičnosti i kontradiktornosti. (6) Nema svetaca. I postoji još mnogo drugih razloga ali Vi ste tražili da nabrojim samo šest.

304.  Rimokatolička crkva je nastala na temelju jednog tumačenja u Svetom Pismu, Anglikanska na temeljudrugog. Ovo drugo tumačenje može biti jednako tako točno kao i prvo.

Kako je Anglikanska crkva kontradiktorna Katoličkoj crkvi, nije moguće da je jedanko u pravu. Ako je jedna prava onda je druga pogrešna. Za razliku od Katoličke, Anglikanska crkva nema svoje temelje u Bibliji. Ona je utemeljena na pobuni Henrika VIII protiv Katoličke crkve. Kasnije je dodano tumačenje iz Biblije koja je odgovaralo crkvi koju je on osnovao. To je stvar povijesti. Mnoge druge ne-katoličke crkve su nastale na pogrešnom tumačenju Biblije. Na temelju pogrešnih tumačenja moguće je osnovati još stotine drugih crkava. Međutim, Katolička crkva, iako u potpunom skladu sa Svetim Pismom, nije utemeljana na Svetom pismu. Ona je postojala prije nego je Novi Zavjet napisan. Uostalom, Novi Zavjet su napisali članovi Katoličke crkve i Crkva nam tumači zapisane riječi. Katolička crkve je utemeljena od povijesne osobe Isusa Krista i dokazuje njenu božansku stranu koja se očituje kroz neprestano posjedovanje darova koje joj je sam Krist udijelio. Nakon što su Evanđelja napisana ona potvrđuju vezu Krista i Katoličke crkve. Da Evanđelja i nisu nikada napisana, crkva bi i dalje postojala.

305. Anglikanski svećenici su kao i Vi jednako dobri i inteligentni, i također su pomno proučavali Bibliju.

Radi samog argumenta, pretpostavimo da ste u pravu. No svejdeno to ne čini Anglikansku crkvu pravom crkvom. Ako su anglikanski svećenici učeni koliko i katolički svećenici, to znači da i katolički svećenici imaju veliko znanje, znači da su jedanko dobri. To znači ako učenost i karakter anglikanskih svećenika čini Anglikansku crkvu pravom crkvom, isto tako učenost i karakter katoličkih svećenika čini Katoličku crkvu pravom. Vaša pretpostavka dovodi do zaključka da su i Anglikanska i Katolička crkva prave crkve. Ali ne mogu obje biti prave.

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Na braniku – Apologetski priručnik br. 1

Na braniku - Apologetski priručnik br. 1 je prvo nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 70 odabranih apologetskih tekstova napisanih od strane 12 autora, članova i suradnika Apologetske udruge bl. Ivan Merz.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Preporučujemo

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.