Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

Napad pravobraniteljice na našeg autora I. Poljakovića

Kategorija: Osvrti

Predsjednik Apologetske udruge bl. Ivan Merz dr. Ivan Poljaković održao je 29. listopada 2012. godine u Muzeju antičkog stakla u Zadru tribinu u organizaciji političke stranke Hrast, sa temom „Zdravstveni odgoj – pranje zuba ili pranje mozga”. Dr. Poljaković je na toj tribini nastupio u svojstvu koordinatora podružnice Hrasta za Zadarsku županiju.

Izlaganje dr. Poljakovića privuklo je pozornost hrvatskih medija – od „Večernjeg lista“[1] i „Jutarnjeg lista“[2] do „24 sata“[3]; uglavnom na razini prenošenja faktografije i ideoloških stavova sadržanih u članku  glasila LGBT zajednice u Hrvatskoj – portala „Queer.hr“ od 1. studenog 2012. godine [4]. Tako se prenosi stav “Queer.hr” da je dr. Poljaković održao “homofobnu tribinu”. Kao mjesto gdje se čitatelji “Queer.hr” mogu pobliže upoznati sa djelom dr. Poljakovića, daje se uredni link na katolik.hr – rubrika “Kršćanstvo – Moral i etika”. U istom članku “Queer.hr” najavljuje: “mogu se očekivati reakcije sukladno zakonu o suzbijanju diskriminacije”.

Na ovom mjestu je posve prikladno baciti pogled na bl. Ivana Merza, nebeskog zaštitnika Udruge Katolik: preporučujemo dr. Poljakovića i našu Udrugu u molitve čitatelja i bl. I. Merza.

I doista, kako “Queer.hr” najavi, tako i bi – te se odmah 2. studenog 2012. god. posebnim “javnim priopćenjem povodom homofobnih izjava” javlja pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.

Gospođa Ljubičić daje svoje viđenje rezolucije Europskog parlamenta RC-B6-0025/2006 od 18. siječnja 2006. godine; ta se rezolucija inače bavi pojavom “iracionalog straha i odbojnosti prema homoseksualnosti i prema LGBT populaciji” koji se očituje u “govoru mržnje i poticanju na diskriminaciju, ismijavanje i verbalno, psihološko i fizičko nasilje, proganjanje i ubojstvo” takvih osoba – tj. stvarima koje objektivni promatrač nikako ne može iščitati iz artikuliranih, civiliziranih i argumentiranih riječi dr. Poljakovića. Uz to valja opaziti da dr. Poljaković govori točno na način kako se o istoj problematici i inače govori u katoličkoj javnosti u Hrvatskoj i drugdje u svijetu; pa i općenito kršćanskoj, i u diskursu pripadnika drugih vjera; nisu institucije EU povodom te rezolucije prepoznale da bi se trebale konfrontirati, primjerice, sa Svetom Stolicom.  Naposljetku, dr. Poljaković govori onako, kako o toj problematici govori većina našeg naroda.

U nastavku donosimo jednu vrlo solidno napisanu reakciju, otvoreno pismo, koje je povodom tekuće situacije napisao naš čitatelj Miro Banović: ponosni smo da imamo takve čitatelje.

OTVORENO PISMO: REAGIRAJTE NAPOKON!

Poštovani,

u prvom redu ovo pismo upućujem mjerodavnim državnim institucijama u RH, udrugama za zaštitu ljudskih prava i sloboda, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, studentima i djelatnicima Sveučilišta u Zadru, a zatim i medijima i ostalim zainteresiranima.

Zgrožen sam događajima na Sveučilištu u Zadru. Prof.dr.Ivan Poljaković održao je predavanje na temu „Zdravstveni odgoj – pranje zuba ili pranje mozga?“. Prilikom predavanja odlučno se suprotstavio nekim spornim točkama tog odgoja. Mediji su prenijeli i njegovu izjavu da nema ništa protiv homoseksualaca, ali da je homoseksualnost bolest i da se zbog te izjave može završiti u zatvoru. Navodno je prisutno bilo nekoliko slušatelja. U danima koji slijede nakon predavanja, dogodile su se višestruke javne povrede Deklaracije o ljudskim pravima (1948.) i Ustava Republike Hrvatske. Budući da se takve stvari ne događaju prvi put, bilo bi i vrijeme a i obaveza da relevantne institucije i udruge reagiraju i barem za primjer ostalima javno upozore na neprimjerene postupke.

Kršenje Deklaracije o ljudskim pravima i Ustava RH

Članak 19. Deklaracije o ljudskim pravima kaže: „Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu zadržavanja mišljenja bez vanjskih pritisaka te slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg sredstva javnog priopćavanja i bez obzira na granice.“

Ustav RH u članku 38. jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, uz osobit naglasak na slobodu govora i javnog nastupa. Vezano za spolni odgoj, članak 63. Ustava jasno propisuje da roditelji imaju slobodu samostalno odlučiti o odgoju djece.

Nakon predavanja prof. Poljakovića, uslijedio je poziv na javni linč i natjecanje u javnoj osudi. Počelo je sa nekim zadarskim novinarima, pa preko queer.hr portala, Jutarnjeg i Večernjeg lista, sve do Studentskog zbora i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Svi od reda su javno pritiskali, osuđivali, vrijeđali i lažno optuživali prof. Poljakovića, te prikriveno ili izravno pozivali na javni linč (npr. napisi „javna osuda“, „homofobna tribina“, „skandal“, „diskriminacija“). U zdravom društvu ovakvi ispadi medija i pojedinih institucija su neprihvatljivi. Navedene pojave suprotne su navedenim člancima Deklaracije i Ustava. Ignoriranjem ovakvih anomalija u javnosti se stvara slika kao da dotični mediji i institucije postupaju ispravno i u skladu sa zakonom.

Homofobija

To je pojam kojeg je 1972. godine u svojoj knjizi „Society and the Healthy Homosexual“ upotrijebio George Weinberg, američki psiholog, jedan od predvodnika borbe da se homoseksualnost proglasi normalnom. Pojam je osmišljen kao etiketa protivnicima seksualnih nastranosti, uvreda i osuda onima koji misle drugačije. Iz medicinske perspektive pojam je potpuno irelevantan. Homofobija ne postoji. Etiketiranje, pogotovo „ad hominem“ u nedostatku argumenata, je sramotno i neprihvatljivo. Kad vas netko zbog izrečenog mišljenja etiketira kao homofoba, praktički je priznao da nema argumente i da vas ne podnosi. Na žalost, progurana je Rezolucija o homofobiji, iako homofobija (koja je u izvornoj definiciji vrsta osobnog straha koji nas tjera na mržnju spram homoseksualcima) ne postoji. Postoje samo ljudi koji misle drugačije, i koji su u većini.

Medijski poziv na javni linč

Homoseksualni portal queer.hr odmah je napao i etiketirao prof. Poljakovića kao homofoba. Zatim su tu vijest prenijeli najčitaniji portali poput Jutarnjeg i Večernjeg lista, danas.hr, i neki drugi. Svaka vijest započinjala je osudom homofobne tribine, optužbom za govor mržnje i zgražanjem. Pronašli su i šaku studenata koja se usprotivila pa su napisali kako su zadarski studenti zgroženi. Ovakva ponašanja, javne osude, etikete i progoni putem medija, i to samo zbog izrečenog stava, kršenja su Ustava RH i Deklaracije o ljudskim pravima.

Molim mjerodavne institucije, udruge za ljudska prava, i novinarska društva da se pozabave pojavom silne ideološke mržnje i neprihvatljivog javnog nastupa koji praktički traži da se sveučilišnom profesoru zabrani sloboda govora na predavanju, koju ima po Ustavu RH i po Deklaraciji UN-a.

Skandal iz ureda Pravobraniteljice i prešućena pozadina priče

Pravobraniteljica je reagirala kao da je potpuno neinformirana. Navodi da je neprihvatljivo da sveučilišni profesor govori o homoseksualnosti kao o „opredjeljenju“. No profesor je rekao da homoseksualnost nije opredjeljenje, nego bolest. Dakle potpuno suprotno. Apsurd je još veći kad se zna da upravo homoseksualne udruge propagiraju dvije (i to potpuno suprotne) teorije: 1) rođen sam takav; 2) odabrao sam biti takav. Niti jedno niti drugo nije točno. Homoseksualcem se postaje, pod utjecajem psihosocijalnih faktora. To je znanost. Ostalo su bajke. A najobičnijim „guglanjem“ svatko može doći do najnovijih studija, radova i mišljenja.

Također, pravobraniteljica optužuje za homofobiju zbog izrečenog mišljenja da je homoseksualnost bolest. Sve navedeno je suprotno Deklaraciji o ljudskim pravima i Ustavu RH, jer time se guši sloboda mišljenja, govorenja, javnog nastupanja, znanstvenog i osobnog izražavanja i stvaranja. Uostalom, prof.Poljaković nije psihijatar da bi mogao dati stručno mišljenje, ali nije ni Pravobraniteljica, pa se postavlja pitanje s kojim pravom se njoj mišljenje tolerira, a njemu ne?

Ovo nije prvi takav skandal iz Ureda pravobranitelja. Psiholog Alen Peruško, član laičke udruge „Katolik“, pisao je za portal katolik.hr o homoseksualnosti kao poremećaju, o povijesti i promociji homoseksualnosti u svijetu od strane lobija i politike, te naveo i neka mišljenja struke i zdravstvene probleme koji prate homoseksualnost. Na njega su se obrušile homoseksualne udruge i ured Pravobranitelja za ravnopravnost spolova. Tada je pravobraniteljica zahtijevala da se njegovi članci uklone, i čak prijetila tužbama. Apologetska udruga bl. Ivan Merz je uz preciznu argumentaciju to odbila. Naravno, ništa se nije dogodilo. Pravobraniteljica zna da Zakon u ovom slučaju nije na njezinoj strani, ali i dalje ustraje u optužbama. Njihova međusobna pisma javno su objavljena na portalu katolik.hr.

Apologetski portal katolik.hr, uz razne druge teme, posvetio je i popriličnu pažnju sve agresivnijem ponašanju homoseksualnih udruga, i uz to vezanim skandalima u svijetu. A član Apologetske udruge bl. Ivan Merz i jedan od autora nekih članaka na portalu je i prof. dr. sc. Ivan Poljaković. To je javnosti prešućeno. U ovoj priči čini se postoje repovi od ranije.

Sud u slučaju vjeroučiteljice Mudrovčić: NIJE BILO DISKRIMINACIJE

Vjeroučiteljica je navodno na vjeronauku rekla da je homoseksualnost bolest. Zbog toga je završila na sudu. Homoseksualne udruge su izvještavale detaljno o cijelom postupku, osim o završnoj presudi. Tada nisu rekli ni riječ. Nikakvo priopćenje za javnost. Ništa. Vijest su prenijele samo katoličke udruge i portali. Naime, sud nije ni ulazio u priču je li ona rekla da je homoseksualnost bolest ili ne, nego jednostavno zaključio da se to smije reći i da to nije poziv na mržnju i diskriminaciju, nego mišljenje. Jasno je zašto su to homoseksualne udruge prešutile. Eto to je razlog zašto protiv prof.Poljakovića još uvijek nije podignuta optužba, nego se umjesto toga koriste mediji, Studetnski zbor, Sveučilište u Zadru i Pravobraniteljica. Više o tome upravo na stranicama spomenute udruge: presuda vjeroučiteljici.

Ovaj slučaj pokazuje da se ipak zbog te izjave ne ide u zatvor, ali se može itekako namučiti po sudovima.

Sramotna reakcija Studentskog zbora i anonimnih studenata

Studentski zbor na prve upite medija nije imao što za reći. Kasnije su izjavili da je profesor jasno i nedvosmisleno diskriminirao. Onome tko je pročitao ranije navedeno, jasno je zašto je ovakva izjava sramotna. Ne samo da je jedan Sud u Hrvatskoj već presudio da se smije iznositi mišljenje da je homoseksualnost bolest, ne samo da su i razni europski sudovi već donosili slične presude, ne samo da Europski sud za ljudska prava ne priznaje jednakovrijednost homoseksualnog i heteroseksualnog braka, a time i odnosa, nego je ovakav istup poziv na javni linč, diskriminaciju i nesnošljivost zbog drugačijeg mišljenja, ograničavanje slobode govora i općenito uvreda čovjeku.

Ovome treba dodati i pismo studentice, i izjave nekih anonimnih studenata koji su osuđivali profesora. Bilo bi korektno iza svojih izjava i osuda stati imenom i prezimenom.

Očekujem od članova Studentskog zbora da povuku svoju izjavu, jer nisu birani u Studentski zbor zato da bi bili mjerodavni prosuđivati što jest a što nije diskriminacija, i nametati osobno mišljenje (ili nedostatak mišljenja) ostalim studentima, a kamoli profesorima. Također, bilo bi moralno ispravno da podnesu ostakve na svoje funkcije. Molim i Sveučilište u Zadru da odbaci svaki prigovor na profesorovo predavanje, koje je bilo neobavezno, namijenjeno zainteresiranima, i koje ničime ne krši zakone RH.

Je li homoseksualnost zaista poremećaj?

Znanstvena zajednica je podijeljena. Nikada nije iznesen niti jedan argument zašto je 1973. u SAD-u homoseksualnost proglašena normalnom. Zna se da je važnu ulogu odigrao prof. Spitzer, koji je kasnije promijenio svoje mišljenje. Još je manje poznato zašto je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) trebala čak 20-ak godina da učini isto. Da su postojali argumenti, učinila bi to odmah, zar ne?

Zna se i da je u Americi to prošlo uz jedva nadpolovičnu većinu znanstvenika koji su glasali. Zar je to znanstveni argument?! Profesorima koji su smatrali drugačije ukinuta su predavanja, izbacivani su s katedri, prijećeno im je smrću. S pravom se kaže da je proglašenje homoseksualnosti normalnom zapravo najveće kolektivno izlječenje u povijesti čovječanstva. Prešućuju se mnoge novije studije, koje pokazuju da homoseksualnost sa sobom donosi brojne druge probleme poput sklonosti suicidu, te da djeca odgojena od strane homoseksualaca imaju u prosjeku veću sklonost homoseksualnosti.

Na temelju argumenata i podataka iz studija koje su mi do sada dospjele u ruku, uvjeren sam da je homoseksualnost seksualni poremećaj. Trebamo li zbog takvog mišljenja ići u zatvor, biti izbačeni s posla, fakulteta, etiketirani i progonjeni? Sigurno znate priču „Carevo novo ruho“, kada je dječak uskliknuo „Car je gol!“, no priča ne kaže što je nakon toga car učinio dječaku. Vjerujem da razumijete o čemu govorim.

Bilo bi ispravno i poželjno da se prestane diskriminirati sve nas koji imamo drugačije mišljenje, i da nas se prestane bombardirati homoseksualnom i sličnom propagandom. Ne zanima nas! Ali zanimaju nas naše slobode zagarantirane Ustavom, i to ćete svakako poštivati! To nije naša molba, nego vaša dužnost.

Spolni odgoj

O tome je puno rečeno. Nitko nije protiv normalnog zdravog odgoja naše djece. Nego protiv ideološkog odgoja. O ovome mnogo govore udruge GROZD i Vigilare, koje stalno upozoravaju da ministar Jovanović odgoj uvodi protuzakonito i protuustavno, da je odgoj neznanstven, da je ideološki, i da se već provodio u školama i tada ga je podržalo samo 11% roditelja. Ostalih 89% roditelja odabralo je odgoj udruge GROZD. Taj program je nakon toga, na pritisak homoseksualnih udruga, ministar Primorac izbacio. Jer većina roditelja je odabrala program suprotan homoseksualnoj propagandi. Udruga GROZD se zalagala da svi oni koji nisu za njihov program, imaju alternativni. S druge strane, homoseksualne udruge žele ili svoj, ili niti jedan program. I onda se profesora Poljakovića proglašava nazadnim jer se tome usprotivio? Uostlaom, on nije izrekao ništa što već ranije nije izrečeno. Čak je i naslov predavanja preuzeo iz članaka i reakcija udruga GROZD i Vigilare.

Ovim putem dajem punu podršku profesoru Poljakoviću, udrugama GROZD, Vigilare, Katolik, i ostalima koji se bore za istinu, prava, i slobodu. Ne sudjelujem u svakoj vašoj akciji, ali pratim vaš rad i cijenim vaš doprinos!

Moje pitanje svima: do kada ćemo strepiti za najobičniju javno izgovorenu riječ i mišljenje? Tko štiti naša prava i slobode?

Miro Banović
student

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena – Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena – Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Preporučujemo

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.