Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

„Isključivost i nazadnjaštvo“

Kategorija: Osvrti

Da, dragi naši čitatelji, ako čitate ove retke, vjerojatno ste zadrti nazadnjaci. Barem vas tako „dijagnosticira“ dr. sc. Dubravko Lepušić, viđeniji ginekolog na Sveučilišnoj kliničkoj bolnici „Sestre Milosrdnice“ i u Ginekološkoj poliklinici „Maksimirske Ravnice“ – te član povjerenstva koje u hrvatske škole revolucionarnim metodama zavodi „Jovanovićev“ seksualni odgoj. Dapače, zacijelo ste također „neodgovorni i nenormalni“, prema dijagnozi dr. Lepušića.

Evo zapravo njegovog odgovora na novinarsko pitanje da li je i u nekim drugim zemljama bilo otpora uvođenju (takvog) seksualnog odgoja, kakve danas bilježimo u Hrvatskoj[1]: „Otpora je bilo u nekim zemljama, ali su programi uvedeni unatoč tome … Duboko vjerujem da je u našoj zemlji većina odgovornih i normalnih ljudi, koje svoje potomstvo nemaju namjeru odgajati na isključivosti i nazadnjaštvu.“

E pa dobro, ne moramo ni mi biti baš takve majčine dušice: ovakvim svojim budalastim i neodmjerenim izjavama, dr. Dubravko Lepušić sebe deklarira kao netolerantnog ekstremistu, a političara (ministra Željka Jovanovića) koji takvu politički nekulturnu osobu (prostaka) stavlja u odbor koji odlučuje o školskim programima – kao nedostojnog da vodi bilo kakvo ministarstvo u jednoj demokratskoj državi.

Ovo – i za D. Lepušića i za Ž. Jovanovića – možemo reći zato što znamo da dr. Lepušić takve izjave ne daje po prvi put: na konferenciji za novinstvo 27. kolovoza 2012. godine, u prisutnosti samog ministra Željka Jovanovića, dr. Lepušić  daje o novokomponiranom seksualnom odgoju izjavu slijedećeg sadržaja: „Pogled na svijet, bilo religiozan ili politički, nešto je za po doma, a ovo je složeno na znanstvenim principima.“

Dakle, moral i vjera su „nešto za po doma“. Lepušićevom istomišljeniku ministru Jovanoviću je takav stav nešto sasvim normalno, to njemu ne grebe uši – makar čl. 40. Ustava RH glasi točno ovako: „Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.“ Ali nemaju ministar i doktor Lepušić „feelinga“ za takvo nešlto – za njih je vjera „nešto za po doma“. Čak je i moral „nešto za po doma“. Koncepciju o „znanstvenim principima“ za školu i moral „za po doma“ gospodi Jovanoviću i Lepušiću (ili Jovanovićima i Lepušićima) ne kvari čak ni očita činjenica da se prema sadašnjem stanju stvari vjeronauk drži  – u školi. A ne „po doma“.

I, nisu ovi retci iz Ustava RH plod nekakvog specifičnog poimanja hrvatskih ustavotvoraca: to je baš temelj svake demokracije. Evo odgovarajućeg sadržaja i u članku 9. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda: tu se jamči „pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu da se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno iskazuje svoju vjeroispovijed“; ovo pravo – kaže Europska konvencija – može se podvrgnuti samo takvim ograničenjima „koja su u demokratskom društvu nužna“.

Ili možda doista ministar i njegov ginekolog misle da je u hrvatskom demokratskom društvu baš nužno zabranjivati ljudima da svojoj djeci prenose onakav (tradicionalni) spolni moral kakav su primili od svojih roditelja, i za kojega su se u svojim životima osvjedočili da je istinit, pravilan i učinkovit? Valjda misle, kada nam govore da smo zadrti i nenormalni, da ne želimo priuštiti svojoj djeci nešto „bolje“ od onoga u čemu smo sami odgojeni, i što je naposljetku uspješno i iznjedrilo tu našu djecu.

No dobro, Jovanović i Lepušić, na jedan religijski način vjeruju u „znanstvene principe“ koje su ugradili u Modul „Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje“ Kurikuluma zdravstvenog odgoja. Eto npr. treba se mladima u školi objasniti da je „odgovorno spolno ponašanje“ takvo, u kojemu se koristi tzv. „zaštita“.[2] To bi, po njima, bio „znanstveni princip“.

Mene su učili da je odgovorno spolno ponašanje da se uredno oženiš … ali valjda je znanost u međuvremenu utvrdila da je kod onih koji postupaju drugačije manja incidencija spolno prenosivih bolesti, izvanbračnih trudnoća, neplodnosti, sklonosti neurozama vezanih uz spolnost (poput neukrotive žudnje za promiskuitetom, za sado – mazo seksom i sličnih stvari koje su se i kod nas razmahale zadnjih desetljeća, od kako se spolna moralnost uči „po doma“ a seks propagira putem TV i jumbo plakata). Znanost, znate.

Valjda iz činjenice da su i Dubravko Lepušić i Ministar „dr. sc.“, automatski proizlazi da je svaka njihova prosudba „znanstvena“. Tako, „znanstveno“ je imati Kurikulum, gdje se djeci i mladima iz razreda u razred pere mozak (ne)moralnim stavom da je posve ispravno činiti sa svojom spolnošću bilo što – sve dok koriste „zaštitu“. Jer to nije „moralni stav“, nego „znanstveni princip“.

Također je u skladu sa „znanstvenim principima“ da se djecu već od 4. razreda osnovne škole indoktrinira idejom da su spol i rod nešto različito.[3] Tu je „znanstvenu“ ideju počela propagirati grupica feministica zaposlenih na nekoliko sveučilišnih katedri u New Yorku prije dvadesetak godina; a od znanstvenika je općeprihvaćena u znanstvenoj disciplini koja se bavi – izučavanjem feminističke ideologije („rodne studije“, „ženske studije“). Tj. od feministica i feminista, koji svoj politički aktivizam provode pod okriljem liberalnijih sveučilišta i znanstvenih titula.

Poput, recimo Mirele Holy, koja u javnosti  „ispovijeda vjeru u rodnu teoriju“. Ona je „dr. sc.“ zaradila izučavajući problematiku ekologije. Makar je prije toga diplomirala na Filozofskom fakultetu, na katedrama etnologije i komparativne književnosti. Ondje je obranila i svoj doktorat, čija je tema tzv. „ekološki feminizam“. Što će zapravo reći, da je doktorirala iz feminizma. U listopadu 2012. godine tako „znanstveno nastrojena”, prezentira svoju novu knjigu „Komunikacijske (strategije) magije“ – gdje se, čak uz dobrohotno prisustvovanje Predsjednika republike – pokazuju tehnike manipuliranja javnošću, uz tobože šaljivo [4]  [5] (sa stranice na stranicu  knjige) pozivanje na vještičarenje.

Ma sigurno se M. Holy sa tim vještičarenjem šali, ona je znanstvenica … a magija je ionako „za po doma“.

A jedino „za po doma“ bi – prema sudu razumnih ljudi i prema stajalištu Katoličke Crkve – trebala biti tobože znanstvena „teorija“ da zapravo ne postoje ženski i muški rod, nego se čovjeka proizvoljno može smjestiti u mnoštvo rodova; evo zapravo jednog službenog popisa: „agender, androgynous, cross dresser, drag king, drag queen, genderfluid, genderqueer, intergender, intersex, neutrois, pansexual, pan-gendered, third gender, third sex, transgender, transexed, transsexual, and without sex and gender identity“[6].

Ali ne, „znanstvenici“ žele o svojim „znanstvenim principima“ podučavati našu djecu. Da je npr. „odgovorno spolno ponašanje“ ako odluče biti npr. „genderqueer“ (stvarno ima ljudi koji tako definiraju svoju „rodnu pripadnost“) – sve dok koriste „zaštitu“. Moral je bez veze, kondom je 99%  razlike između odgovornosti i neodgovornosti!                                                                                   

Jer, kako reče dr. Lepušić na gore spomenutoj konferenciji za novinstvo 27. kolovoza 2012. godine: „Svatko ima pravo na svoj pogled na svijet, a najgore je kad nekoga na nešto nagovarate… Stvar je izbora tko će što konzumirati, ali se pruža informacija.“ A kada se „pruža“ dezinformacija o tobožnjim rodovima, naravno, više ne govorimo o izboru – nego o manipulaciji.

Ideologijo, ideologijo. Znate, ja sam nekako uspio preživjeti školovanje u jednom školskom sustavu gdje su me isto učili da je vjera „za po doma“, a u školi su me učili da je „znanstveno dokazano da Boga nema“, „da je kršćanstvo praznovjerje“, i da je ”Isus mitska osoba” (baš tim riječima). Jer, ideologija vam je znatno žešća od religije. To vam ide ovako: „ako neke činjenice ukazuju da naša ideologija nije posve ispravna, tim gore po činjenice“.

U kategoriju „znanstvenika“, trebamo uvrstiti i Pravobraniteljicu za djecu Milu Jelavić. Ona ispred imena nema „dr. sc.“, ali na pritužbe roditelja [7] da provedba Kurikuluma zadire u ustavom zajamčena  prava roditelja i djece – „ne želi javno odgovarati“. Poslati će im odgovor, kaže ona. Tako i na konkretno pitanje iz „Večernjeg lista“ da komentira “formulaciju, da će nastavnici s djecom raspraviti način na koji pornografija prikazuje ljudsku seksualnost, te muške i ženske seksualne uloge, s obzirom na to da se nigdje ne navodi da će se raspraviti o štetnosti pornografije“ – ne bi pravobraniteljica javno.[8] Čudo jedno od diskrecije. Inače voli dječja pravobraniteljica javno raspredati o mnoštvu stvari iz svojega djelokruga; u istom tom „Večernjem listu“ je objavila cijeli niz kolumni, gdje objašnjava svoje poglede o tematici dječjih prava. Ali o ovom slučaju gdje će se djecu u školu podučavati da je promiskuitet “sa zaštitom” i homoseksualizam “sa zaštitom” O.K. (valjda i pornografija, ako je “sa zaštitom”), pa ih roditelji poslije mogu, ako hoće, “po doma” uvjeravati u suprotno – ne bi pravobraniteljica javno. Znanstveni pristup, očito.

Uglavnom, tko ti je kriv, dragi čitaoče, što si zadrt, isključiv, nerazuman i nenormalan. I neznanstven.

Dario C.

Slika: Psych USD


[1] „Ne živimo u srednjem vijeku! Djeca moraju znati sve o seksu“, intervju sa dr. Dubravkom Lepušićem, Goran Penić za „Panoramu“ „Jutarnjeg lista“, 9.12.2012.

[3] Kurikulum zdravstvenog odgoja 2012., str. 15

[4] “Trebaju li vladajući strahovati od knjige ‘vještice’ Holy“. Vlatka Polšak Palatinuš za t-portal 01.11.2012. 

[7] Tekst pritužbe roditelja dostupan na  http://zdravstveniodgoj.com/news/kurikulum-upoznaje-djecu-s-pornografijom . Tu se citira Abramson, P. i Pinkerton, S. “O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti.” Zagreb: Jesenski i Turk 1998jedna od knjiga koja su nastavnicima preporučeni za pripremu satova “4. modula”. U toj se knjizi na str. 88. govori. Pornografija ima i didaktičku svrhu: ona podučava nove, spolno sazrijevajuće članove vrste (Homo sapiens) seksualnoj anatomiji i seksualnim funkcijama, a ta je vrsta represivno privatizirala genitalije i sve oblike seksualnog izražaja.“ , a na str. 215.  gledanje, čitanje ili slušanje pornografije, popraćeno masturbacijom ili ne, nedvojbeno jest siguran seks…“.  U poglavlju iste knjige High-tech seks stoji: spolnost „virtualne stvarnosti“ može biti raznolika, nepredvidiva i interaktivna – ukratko, može biti ona prava, samo lišena zbrkanosti međuljudskih odnosa. Stvaran (i siguran) seks po želji 24 sata dnevno“.

[8] „Kazneno djelo autora“, Dijana Jurasić za „Obzor“ „Večernjeg lista“, 08.12.2012.

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena – Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena – Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Preporučujemo

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.