Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

„Istina o zdravstvenom odgoju“ – letak ministra Jovanovića

Objavljeno: 16. siječnja 2013.
Kategorija: Osvrti

Ministar Jovanović i njegovi prijatelji iz Agencije za odgoj i obrazovanje počeli su 14. siječnja 2013. godine raspačavati po hrvatskim školama (javnim, a ne državnim, kako opominje kardinal Bozanić[1]) raznorazne materijale u kojima hvale državni odgoj o spolnosti i rodnosti[2].

Svašta oni tu pričaju i „muljaju“ – u dokumentu “Pismo ravnateljima škola” objašnjavaju da ih prigovori savjesti i zanovijetanja roditelja uopće ne zanimaju, te će djeca dobivati neopravdane satove, ako ne budu slušali indoktrinaciju o rodnoj ideologiji (u suprotnom slijede sankcije za ravnatelje). U ovom našem članku ćemo se pobliže pozabaviti letkom kojega će se dijeliti u školama. Letak nosi vrlo velikim slovima ispisan natpis „ISTINA O ZDRAVSTVENOM ODGOJU“. Koliko mi možemo vidjeti, na početku prve riječi naslova fale dva slova: „NE“.

Jovanovićev tim svojim letkom izravno daje odgovore na letak kojega možemo čitati na stranicama Hrvatske biskupske konferencije.[3] Tvrdi se da su hrvatski biskupi po crkvama dali dijeliti letak, a da prije nisu temeljito pročitali svih 16 knjiga predviđenih za modul o spolnosti (i tu možemo prepoznati stav: “he, he, zato smo Kurikulum i spremali potajice, da ne bi nitko imao vremena stvar detaljno proučiti”); i da su onda tobože izvadili iz konteksta neke rečenice.

To „Jovanićevci“ čine u šest rubrika. Pa idemo redom po tim rubrikama gdje se u Jovanovićevom letku polemizira sa letkom HBK:

1. Navod da će djeca „učiti o masturbaciji kao sastavnom dijelu ljudske spolnosti“, koji se iznosi u letku HBK, „demantira“ se točno ovim riječima Jovanovićevog letka: „Za razliku od teze iz letka, Kurikulum zdravstvenog odgoja govori samo o tome da masturbacija nije štetna, što je znanstvena činjenica“.

Na str. 18. Kurikuluma zdravstvenog odgoja[4], međutim, stoje točno ove riječi: „objasniti masturbaciju kao sastavni dio ljudske spolnosti“.

To jest, u letku HBK piše točna ISTINA. U Jovanovićevom letku piše LAŽ.

Jedva da je potrebno navesti, da Kurikulum ne predviđa da bi djeci trebalo objasniti da masturbacija ima i stanovite etičke implikacije, kao i ostalim svaki drugi „dio ljudske spolnosti”. [5]

2. Navod iz letka da će „vaše dijete učiti o pornografiji (s 11-12 g., u 6 razredu)“ demantira se navodom da „Kurikulum ni na koji način ne promovira pornografiju već nastoji potaknuti kritičku distancu spram problematičnog i nerijetko ponižavajućeg prikaza seksualnosti kojem su djeca i mladi ljudi izloženi.“

U Kurikulumu se pornografija spominje na stranicama 20 i 30, ali ovih misli o „kritičkoj distanci“ tamo baš i nema.

Pogledajmo zato u literaturu, koju Kurikulum propisuje za pripremu predavanja o spolnom odgoju. Možda tamo nađemo o “kritičkoj distanci”. E, evo jednog citata iz te literature, koji čak i nije stao u letak HBK:

Pornografija ima didaktičku svrhu: ona poučava nove, spolno sazrijevajuće članove vrste (Homo sapiens) seksualnoj anatomiji i seksualnim funkcijama, a ta je vrsta represivno privatizirala genitalije i sve oblike seksualnog izričaja

(„O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti“, Paul. R. Abramson (psiholog) i Steven D. Pinkerton (psihijatar), Naklada Jesenski i Turk; Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1998., str. 88)

Valjda ovom „didaktičkom“ stavu nije potreban daljnji komentar.

3. U Jovanovićevom letku se tvrdi da navodno letak HBK sugerira da se pod odgovornim spolnim ponašanjem u Kurikulumu isključivo smatra stalna uporaba kondoma. Onda se takav navodni stav iz letka HBK vrlo opsežno „demantira“.

Međutim je činjenica da pod odgovornim spolnim ponašanjem katolici smiju podrazumijevati jedino seks u braku, sve je drugo neodgovorno. Indoktrinirati mlade ljude, da trebaju sebe smatrati „odgovornima“ ukoliko se u izvanbračnom seksu koliko-toliko štite od zaraze i „štite“ od trudnoće je posve nesukladno sa kršćanskom etikom.

A pazi ovamo: Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (“Narodne novine” – Međunarodni ugovori br. 2/1997 i 8/1997) [6] sadrži točno ove riječi: „Odgojno-obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimat će u obzir vrijednosti kršćanske etike.“  Nakon što je Hrvatski Sabor donio zakon kojim se taj ugovor međunarodnog prava ratificira, on prema čl. 140. Ustava RH predstavlja dio unutarnjeg pravnog poretka RH, po pravnoj snazi iznad „običnih“ zakona.

A kamoli iznad snage tamo nekog Kurikuluma.

4. Navod gdje se kaže da će „vaše dijete učiti o spolnom činu kao posve normalnom za petnaestogodišnjaka…“ iz letka HBK, Jovanovićev letak „demantira“ ovako: „Upravo suprotno, Kurikulum jasno i na nekoliko mjesta upozorava na rizike preranog stupanja u spolne odnose.“

U „Kurikulumu“ se za predavanje u osmom razredu osnovne škole (kada učenici imaju četrnaest do najviše petnaest godina), doista spominju „rizici preranog stupanja u seksualne odgoje“. Vrlo pohvalno. A što je to „prerano“, i kada više nije „prerano“? Odgovori su valjda u literaturi, koju Kurikulum propisuje:

Evo onda opet iz onog opsežnog priručnika „O užitku“:

„Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva, u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno, genitalno i tako dalje – bez mogućnosti oplodnje“  (str. 146).

Djeca moraju naučiti da je seks prirodan i ugodan način izražavanja ljubavi i pažnje prema drugoj osobi, kao i da su homoseksualno i heteroseksualno ponašanje jednakovrijedni oblici seksualnog izražavanja. Valjalo bi također raspravljati o specifičnim aktivnostima i to ne samo zbog širenja mogućih izvora užitka već i kao način osiguranja odgovarajuće razine znanja potrebne za sprječavanje širenja spolno prenosivih bolesti, kao što je AIDS“  (str. 164/165).

Znači, nije „prerano“ ako se djeca odaju „oralnim, analnim, genitalnim i tako dalje“ tzv. „nasladama“ u vrijeme kada još ne mogu začeti. To jest, najkasnije sa 10 godina. Jer se tada još uvijek ne moraju plašiti oplodnje, kada se „naslađuju“ genitalno.

5. Na navod iz letka HBK „da će vaše dijete učiti da je homoseksualni čin jednako prirodan i vrijedan kao i spolni čin između muškarca i žene“, reagiraju Jovanovićevci tako, da nam objašnjavaju da oni „oni“ točno tako misle i da se točno to što oni misle mora predavati u hrvatskim školama.

Evo ponavljamo iz Ugovora Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (NN – MU 2/1997 i 8/1997), koji sadrži točno ove riječi: „Odgojno-obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimat će u obzir vrijednosti kršćanske etike.“ 

Kršćanska etika, znamo, ne prihvaća da su homoseksualni odnosi jednako prirodni i jednako vrijedni kao spolni čin između muškarca i žene. [7]

Drskosti Jovanovićevaca ovdje nije kraj: u istoj rubrici suprotstavljaju s jedne strane “religijsku perspektivu” i sa druge strane “perspektivu pobornika ljudskih prava”. To jest, vjernici su (kao) protiv ljudskih prava, a Jovanovićevci i njihovi istomišljenici su (kao) pobornici ljudskih prava. Tako npr. prava i slobode roditelja da samostalno odlučuju o odgoju svoje (a NE Jovanovićeve) djece, priznato u članku 63. Ustava RH i međunarodnim dokumentima koje nabraja Hrvatski helsinški odbor, uz zaključak “da je uvođenjem zdravstvenog odgoja putem ovog Curriculuma, Vlada RH povrijedila međunarodne pravne akte”. [8] 

6. Navod iz Letka HBK da Zdravstveni odgoj indoktrinira rodnom ideologijom, Jovanovićev letak „demantira“ slično kao i u prethodnoj rubrici: naime tako da objašnjava da će „samo“ naučiti djecu „razlikovanje između spola kao biološke i roda kao društvene kategorije“. 

Što je “Jovanovićevcima” posve očigledno (čudo jedno da to nisu bili shvatili Aristotel, Kant i drugi iznimno umni egzemplari ljudske vrste). Kao (Jovanovićevcima) očit primjer iznose,  da žene u Hrvatskoj i u Saudijskoj Arabiji nemaju jednak društveni položaj. Valjda onda Hrvatice nisu žene. Ili možda Saudijske Arapkinje nisu žene? Ili bi možda Hrvatice u Saudijskoj Arabiji bile muškarci? Ili niti jedne niti druge nisu žene, nego pripadaj rodovima “Hrvatica” i “Saudijska Arapkinja”. Vjerojatno postoji i rod “Japanka”. Možda su “Slavonka” i “Dalmatinka” dva različita roda. Uglavnom, nešto bi iz činjenice da se kulture u Saudijskoj Arabiji i Hrvatskoj razlikuju, trebalo proizlaziti, što bi „Jovanovićevcima“ išlo u prilog. Valjda čovjek mora imati doktorat znanosti iz feminističke ideologije, da bi prepoznao svu snagu tog argumenta.

Uglavnom, u ovoj rubrici su čitavom narodu ukratko objasnili srž tzv. rodne ideologije – koju „znanstvenom“ zovu jedino istraživači sa „rodnih studija“, čija se znanost svodi na proučavanje feminizma i dženderizma. Znamo da Učiteljstvo Katoličke Crkve tu ideologiju osuđuje kao najopakije zastranjenje (a koju samu-po-sebi-jasnu činjenici nisu prepoznati tolike umne glave u povijesti čovječanstva, sve dok se tome prije tridesetak godine nije dovinula nekolicina feministica i lezbijki iz New Yorka), gdje se zanemarivanjem antropološke istine “razara čovjeka i vodi do nesreće za Hrvatsku”, da citiramo kardinala Josipa Bozanića. „Jovanovićevci“ tvrde da je ta ideologija očito ispravna (to valjda ne vidimo samo mi neuki i neinteligentni na čelu sa biskupima; obrazovanim i pametnim osobama okupljenima u Vladi RH to je sigurno sasvim jasno) i potvrđuju da će tu ideologiju odlučno „naviještati“ našoj djeci. Kao stopostotnu istinu.

Kada provedu odgovarajuću indoktrinaciju,  valjda će i ovaj argument sa Hrvaticama i Saudijskim Arapkinjama zasjati nad hrvatskim narodom kao jutarnje sunce. Eto objasniti će oni to, za početak, djeci koja idu u četvrti razred osnovne škole, pa će djeca sa tim spoznajama upoznati roditelje. Naime, kada to mogu shvatiti djeca od devet godina, valjda neće trebati puno vremena da se to objasni cjelokupnom puku, koji je svoje tridesete, četrdesete, pedesete (…) godine dočekao bez spoznaje o toj fundamentalnoj činjenici da ne postoje samo muški i ženski rod, nego ima toga puno: npr. Japanke …

To će Jovanovićevci činiti uz pomoć svih tih knjiga i knjižuraka koji su propisani kao literatura za pripremu predavanja, među kojima se bizarno ističe naslov „Kako preživjeti pubertet“ iz pera „seksualne prosvjetiteljke“, žestoke komunistice, vodeće stručnjakinje za seksologiju i vodeće zagovornice LGBTIQ prava na Kubi – visoke funkcionarke u totalitarističkom režimu i članice vladajuće komunističke dinastije imenom Mariela Espin Castro[9].

Zaključno, ako je i od Jovanovića, previše je.

Slika: Mirouf


[1] „Bozanić: Javne škole nisu državne, vlast nije njihov gospodar“, dnevno.hr 26.12.2012. http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/74385-bozanic-javne-skole-nisu-drzavne-vlast-nije-njihov-gospodar.html

[2] dokumenti dostupni na web – stranicama AZOO, http://www.azoo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=4330:obavijesti-i-informacije-o-provoenju-kurikuluma-zdravstvenog-odgoja-&catid=442:vijesti&Itemid=438

[3] http://www.hbk.hr/l_z_odgoj.pdf

[4] Dostupan na stranicama Ministarstva http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=19102   

[5]  Evo, kako o tome toč. 2352 Katekizma Katoličke Crkve: „Pod masturbacijom treba razumjeti svojevoljno uzbuđenje spolnih organa radi postizanja spolnog užitka. ‘U skladu sa stalnom predajom i crkveno Učiteljstvo i moralni osjećaj vjernika masturbaciju su bez kolebanja smatrali činom koji je u sebi i teško neuredan’. ‘Kakav god bio razlog tome, svojevoljno služenje spolnom sposobnosti izvan normalnog bračnog općenja bitno se protivi njenoj svrsi’. Spolni se užitak tu traži izvan ‘spolnog odnosa što ga traži moralni poredak i po kojemu se, u okviru prave ljubavi, ostvaruje cjelovit smisao uzajamnog darivanja i ljudskog rađanja’.

Da se donese ispravan sud o moralnoj odgovornosti pojedinaca i da se usmjeri pastirsko djelovanje, uzet će se u obzir čuvstvena nezrelost, snaga stečenih navika, stanje tjeskobe ili drugih psihičkih ili društvenih činilaca koji umanjuju ili svode na minimum moralnu krivnju.“

[6] Može se Zakon o ratifikaciji tog ugovora, sa njegovim tekstom, naći na http://narodne-novine.nn.hr/medunarodni/default.aspx

[7] Katekizam Katoličke Crkve, toč. 2357 „Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje,(98) Predaja je uvijek tvrdila da su ‘čini homoseksualni u sebi neuredni’ (99). 

Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.“

Reference u toj točki KKC upućuju na slijedeće tekstove:

(98) Citati iz Biblije, Post 19, 1-29 (o uništenju Sodome), Rim 1, 24- 27 („Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.“), 1 Kor 6, 9-10 („Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.“ i 1Tim 1, 9-10 („svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom nauku“)

(99) Dokument novijeg učiteljstva Crkve, Izjavu Persona Humana iz 1975. godine. Tu se u toč. VIII. govori o homoseksualnim sklonostima kao o anomaliji, a o homoseksualnim činima kao „u sebi neurednima“, kako se u iznosi u hrvatskom prijevodu KKC (smjeli bismo izričaj iz Persona Humana prevesti i sa „suštinski poremećeni“, ako bismo htjeli prijevod koji bi bio doslovniji)

[8] http://hho.hr/izjava-br-12013-o-zdravstvenom-odgoju/

[9]Sa http://gaycuba.ca/mariela_interview/ prenosimo njene riječi, prema intervuju kojega je dala 01.01.2009.: „Fidelova smrt će donijeti veliku patnju kubanskom narodu, i bit će to enormni gubitak. Ali koliko ja mogu vidjeti, Kubanci su spremni nastaviti put socijalizma čak i kada Komandante ne bude više sa nama, čak i kada moj otac (op. govori o Raulu Castru, trenutačnom predsjedniku jedine totalitarne države na zapadnoj hemisferi) i drugi očevi revolucije ne budu živi. Naš narod želi socijalizam. (…) Ja vjerujem da su u društvu poput našeg, istospolne zajednice moguće. Istina je da su u historiji zemalja koje su nastojale izgraditi socijalizam, predrasude o seksualnosti iz kapitalizma opstale. Međutim u kubanskoj veziji socijalizma biti će sigurno moći učiniti fundamentalne promjene u životima muškaraca i žena sukladno njihovoj seksualnoj orijentaciji i drugim elementima njihove seksualnosti o kojima druge socijalističke zemlje do danas nisu ni razmišljale. Naravno da ćemo se morati suočiti sa snažnim utjecajem religija prisutnim u našim kulturima, ali oni neće predstavljati prepreku.“ U prilično „macho“ kulturi na Kubi, te u gerantokratskoj strukturi u kojoj još uvijek presudnu riječ imaju „barbudosi“ koji su se pridružili Fidelovoj gerili u šumu, ovakve stavove i politike drugarica M. E. Castro može provoditi zahvaljujući činjenici da je nećakinja Fidela Castra i kćerka sadašnjeg predsjednika Kube. Njena majka Vilma Espin (1930. – 2007.) zapamćena je kao feministica i revolucionarka, predsjednica Federacije kubanskih žena (od svake se Kubanke očekuje da bude članica te režimske udruge) od osnivanja te Federacije 1960. do svoje smrti; također je bila pretplaćena na mjesto članice Centralnog komiteta Komunističke partije i Politbiroa Komunističke partije.” Na http://gaycitynews.com/castro-and-controversy-at-the-public-library/ možemo vidjeti kako ona tumači, da borba protiv “LGBT i druge” diskriminacije daje legitimitet režimu njenog tate: “Mi se moramo boriti protiv svih oblika diskriminacije. Mi ne možemo šutjeti ako vidimo nekog drugoga da pati. Taku su rekli kubanski pesnik José Martí i maj ujak, Fidel Castro… Zar je borba protiv svih oblika diskriminacije diktatura?”

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.