I slabo upućen kršćanin zna da je grijeh klanjati se drugim bogovima. Još prije saveza s Abrahamom, praocem naše vjere, Bog je zabranio klanjanje drugim bogovima: ,,Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran” (Izl 20,5). Uostalom i prva od deset Božjih zapovjedi nedvojbeno o tome govori: ,,Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene”. Osim te zabrane Isus je dao i zapovijed aktivnog naviještanja njegove – jedine prave – vjere: ,,Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio”(Mt 28,19), i ,,tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje osudit će se” (Mk 16,16). A sv. Pavao upozorava: ,,Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestimo, neka je proklet!” (Gal 1,8).
Imajući pred očima ovu posve jasnu poruku Svetog Pisma možemo razumjeti stanovitu uzbunu u katoličkim krugovima koja je nastala nakon čitanja zajedničke izjave koju su potpisali početkom veljače 2019. papa Franjo i veliki imam Al-Azhara (Al-Azhar je džamija u Kairu s najuglednijom školom islamskog bogoslovlja i šerijatskog prava u sunitskom islamu) Ahmed el-Tayeb, pod naslovom „Dokument o ljudskom bratstvu za svjetski mir i suživot“.[1] Kako je dakle moguće da Sveta Stolica potpiše dokument u Abu Dhabiju u kojem piše da ,,su pluralnost i raznolikost religija, boje, spola, rase i jezika izraz mudre Božje volje, s kojom je stvorio ljudska bića.”?!
Znači li to da je raznolikost religija isto tako volja Božja kao što je bilo stvaranje muškog i ženskog spola?! Zar Bog želi sva ta krivovjerja, kao što želi da postoji muško i žensko?! Doista, kako je to moguće ako znamo da nema spasenja osim po Kristu (usp. Dj 4,12)? Zar je onda Božja volja da se mnogi ljudi osude na propast?
Zbog izazvanih prijepora papa Franjo je već u avionu kojim se vraćao iz posjeta Abu Dhabiju morao pred novinarima objašnjavati: „Želim jasno ponoviti: s katoličkog gledišta, ovaj dokument ne odstupa ni milimetar od II. Vatikanskog koncila“. Pa onda katolički novinari čitaju „Nostra Aetate“, gdje se navodi da Crkva poštuje ono što je dobro u drugim religijama, te da spremno prepoznaje „zraku istine“ koja postoji u njima; što se specifično muslimana tiče, Nostra Aetate opaža da se oni klanjaju onom istom Bogu kojemu se molimo i mi. Lijepo, makar ni u Nostra Aetate, primjećuju novinari, ne piše da je Božja volja da ljudi budu pripadnici bilo koje druge vjere, osim one jedine koja sadrži pravo bogoštovlje i – u imenu Krista Isusa – jedina omogućava spasenje. [2]
Tri tjedna kasnije biskup Athanasius Schneider u sklopu ad limina posjete biskupa Kazakstana i Centralne Azije dobio je od Pape privatno objašnjenje da Bog samo dopušta, ali ne i da želi različitost religija. Kasnije, početkom travnja, papa Franjo je na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra ponovno dao neformalno pojašnjenje na ovaj način:
„Ali neki mogu biti zapitani: zašto Papa ide posjetiti muslimane a ne samo katolike? Jer ima tako mnogo religija, i zašto ih ima tako mnogo? S muslimanima smo potomci istog oca Abrahama: zašto Bog dopušta da postoji tako mnogo religija? Bog je to htio dopustiti: skolastički teolozi su govorili o voluntas permissiva (dopuštajućoj volji) Božjoj. On je htio dopustiti tu realnost: ima tako mnogo religija; neke su rođene iz iste kulture, ali sve one gledaju prema nebu, one gledaju prema Bogu. Ali ono što Bog hoće je bratstvo između nas, te na poseban način – i evo razloga ovog putovanja – s našom braćom, koja su sinovi Abrahamovi, poput nas, k muslimanima. Ne trebamo se plašiti razlike: Bog ju je dopustio. Mi moramo biti uplašeni ukoliko ne radimo u bratstvu, da bismo zajedno hodali u životu.“[3]
Ne znam možemo li tu vidjeti da je Papa baš objasnio potpisivanje dokumenta kojega mu je na stol donijela vatikanska diplomacija: više to izgleda kao verbalna akrobacija kojom se čitava stvar pokušava izgladiti – kako smo to naučeni vidjeti kod političara.
U svojoj objavi na internetu[4] otac John Zuhlsdorf je također pokušao opravdati spornu rečenicu rekavši da Bog ima ,,aktivnu ili pozitivnu volju” za ono što želi stvoriti, i ,,permisivnu volju” kojom samo dozvoljava neke stvari da postoje iako su u suprotnosti s njegovom željom. To bi u ovom slučaju značilo da Bog samo tolerira druge religije, ali ne i da ih želi. No mislim da nije problem u pozitivnoj ili permisivnoj Božjoj volji (što je samo po sebi razumljivo), već u tome što se iz konteksta sporne rečenice dadne zaključiti da je pluralnost religija pozitivna volja Božja, prije nego permisivna.
I eto, s mnogim drugim katoličkim autorima[5], mogu izreći: Isusov poziv da idemo po svem svijetu naučavati evanđelje, tj. obraćati ljude, u potpunoj je suprotnosti s ovim sinkretičkim dokumentom. Da se ovdje ipak ne radi o nekakvoj slučajnoj grešci pokazuje i nedavno klanjanje božici Pachamami[6] usred Vatikana za vrijeme Sinode posvećenoj Amazoniji. Hoće li sljedeći biti Buda kojem će se klanjati? Ako su Buda, Pachamama i Krist jednako vrijedni štovanja, onda su i sve te religije jednako vrijedne. Međutim, ako nam se Bog objavio po svome sinu Isusu Kristu, koji je jedini posrednik između Boga i ljudi (usp. 1 Tim 2, 5) onda je ovakvo štovanje idola bogohuljenje i svetogrđe.
Opazimo da je za drugog potpisnika, velikog imama Ahmeda el-Tayeba, stvar – makar je tamo u arapskom svijetu pitanje vjerske tolerancije danas izrazito problematično; šijitsko–sunitska podjela u pravilu čini pripadnike manjinske sljedbe građanima drugog reda u svojoj domovini, a netolerancija prema onima koji nisu muslimani je prečesto takva, da je nama u današnjoj Europi zapravo i neshvatljiva – ipak nešto jednostavnija. Islam je nastao nakon što je kršćanstvo već stoljećima postojalo, te u Kuranu (2:62, 2:111) piše da se kršćani i Židovi također mogu nadati spasenju. Onda može emir (kralj, koji je doista apsolutni monarh) Khalifa bin Zayed Al Nahyan, promovirajući Abu Dhabi kao trgovačko i financijsko središte Bliskog Istoka, promovirati dobrodošlicu svim ne-muslimanima i graditi ondje velebnu Kuću Abrahamske obitelji, s crkvom, džamijom i sinagogom ekvivalentne veličine – o kojoj vatikanski mediji tako lijepo govore.[7]
Iz perspektive kršćanstva, međutim, moramo imati u vidu cjelokupnu Isusovu poruku, i doista cjelovitu poruku Svetog Pisma – ne samo onih nekoliko detalja iz Kurana, koji vežu jedino muslimane.
Što se tiče ideje da su sve religije jednake ili istovrijedne (a jesu ako su one izraz Božje volje) još je papa Lav XIII napisao da takva razmišljanja imaju za cilj dovesti do propasti katoličke vjere.[8] Ekumenizam čiji je cilj postizanje kompromisa među religijama nauštrb Božanske objave nije poslanje Crkve. Naprotiv, ključno poslanje Crkve se nije promijenilo, ono je bilo, ostalo i bit će širenje evanđelja i obraćenje duša. To je potvrdio i papa Pavao VI u svom apostolskom nagovoru Evangelii Nuntiandi[9]. To poslanje je vječno, do svršetka svijeta. Nitko ga ne može ukinuti ili promijeniti, pa niti papa.
Bog je zabranio pravljenje bilo kakvih idola, zabranio je klanjanje idolima (usp. Iz 20,2-6). Sam je Gospodin Isus Krist potvrdio trajnu vrijednost te zapovijedi rekavši: ,,Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!” (Mt 4,10). Klanjanje idolu božice Pachamame je svetogrđe i ne može se opravdati nikakvom igrom riječi.
Sve je to ostavilo gorak okus u srcima mnogih vjernika. Zar se mi trebamo stidjeti Krista, zar se trebamo stidjeti evangelizacije, zar se trebamo stidjeti naše vjere? Naprotiv, sv. Pavao nam kaže: ,,Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje… (Rim 1,16), Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem” (1 Kor 9,16). U ovom dokumentu ne da Vatikan navješćuje evanđelje, već ga se odriče!
Danas se nažalost mnogi žele dopasti svijetu, žele biti potapšani po ramenu, ali ,,što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? (Mt 16,26). Ako se netko pak želi dopasti svijetu, ne može očekivati da će se dopasti i Bogu. Isus nije došao na zemlju da bi se svakom dodvoravao, već da bi beskompromisno vršio volju Oca svoga. I mi trebamo slijedit njegov primjer, a oni kojima je draže pripadati svijetu, kojima je važnije da ih svijet hvali i tapša po ramenu, ”zaista, kažem vam, primili su svoju plaću” (Mt 6,2).
Foto: Catholic News Agency
Ivan Poljaković
[1] http://www.vatican.va/content/francesco/en/travels/2019/outside/documents/papa-francesco_20190204_documento-fratellanza-umana.html
[2] https://cnstopstories.com/2019/02/07/does-god-want-religious-diversity-abu-dhabi-text-raises-questions/ , Cindy Wooden, Catholic News Service, 7.02.2019.
[3] “Pope Francis: God merely ‘permits’ Islam“, Diane Montagna, LifeSiteNews, 3. ožujka 2019.
[4] https://wdtprs.com/2019/02/francis-signed-document-saying-that-god-willed-the-pluralism-and-diversity-of-religions-whats-up-with-that/
[5] Tako primjerice i Thomas G. Weinandy, OFM u „Pope Francis, the uniqueness of Christ, and the will of the Father“, The Catholic World Report, 13. prosinca 2019.
[6] Pachamama je božica plodnosti zemlje, još uvijek štovana u Južnoj Americi od strane nekih domorodaca. O klanjanju u Vatikanu, v. „Six cardinals and bishops who condemned pagan ‘Pachamama’ rituals at Vatican“, Maike Hickson, LifeSiteNews, 30. listopada 2019.
[7] „Meet the architect for the Abrahamic Family House“, Bernardette Mary Reis, FSP, Vatican News, 21. rujna 2019.
[8] Enciklika Humanum genus, 16.
[9] Evangelii Nuntiandi, 14.
