Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

Bebe iz epruvete

Kategorija: Moral i etika

Kontracepcija je neprihvatljiva s moralnog gledišta jer isključuje otvorenost novom životu; to je seks bez beba. Isto tako je nemoralna i druga krajnost: bebe bez seksa. Dok se u prvom slučaju uskraćuje novi život, u drugom slučaju se uskraćuje dar ljubavi u sjedinjenju muža i žene. Svaki bračni snošaj mora biti otvoren obim načelima: daru života i daru ljubavi. Ako se jedan od ova dva načela namjerno uzurpira, bračni snošaj više nije u skladu s Božjom zamisli o bračnoj plodnosti i predanosti, koje su neraskidive.

Dijete nije objekt na koje čovjek ima apsolutno pravo. Dijete je dar Božji, i kao takvo, svako dijete je jedinstveno ljudsko biće sazdano na Božju sliku, koje baš po tom što je stvoreno na sliku Božju, ima pravo da bude začet po zamisli Božjoj, tj. u bračnom snošaju otvorenom ljubavi i životu. Dakle, dijete je ono, koje ima apsolutno pravo da bude začeto po Božjoj zamisli. Roditelji nemaju nikakvo ‘pravo’ na posjedovanje djeteta. Kad bi roditelji imali pravo na posjedovanje djeteta onda ono ne bi bilo dar. Jedno isključuje drugo. «Dijete nije neki dug, nego dar. Najuzvišeniji dar braka jest ljudska osoba. Dijete se ne može smatrati objektom vlasništva, čemu bi moglo voditi priznavanje nekoga tobožnjeg “prava na dijete”. Na tom području samo dijete posjeduje istinska prava, to jest da bude plod posebnog čina bračne ljubavi svojih roditelja kao i pravo da bude poštivano kao osoba od trenutka svoga začeća» (KKC 2378).

Čovjek je u modernom društvu sve više opsjednut materijalnim dobrima i vlasništvom nad dobrima (uopće), te nije čudo da se počeo ponašati i kao vlasnik života. Kao reakciju na novi trend u društvu Vatikan je 1987. godine izdao dokument Donum Vitae (Dar života), koji jasno upućuje na moralne principe, koji se ne smiju zaobići kad je riječ o reproduktivnoj tehnologiji. Princip 1: Medicina i tehnologija moraju poštivati moralni zakon. Nije sve što je s medicinskog stanovišta ostvarljivo ujedno i moralno dopustivo. Znanost mora biti u službi čovjeka, a ne obratno. Princip 2: Bračni parovi nemaju apsolutno pravo na dijete. Kad bi oni to imali, onda bi dijete postalo puki objekt, posjed. Dijete je dar od Boga, a ne nešto što njima Bog duguje. Princip 3: Ljudska bića su dragocjena upravo jer su sazdana na Božju sliku. Ljudski život je svet od samog začeća jer uključuje Božje sudjelovanje. Princip 4: U stvaranju čovjeka, supružnici surađuju s Bogom, koji u momentu začeća ulijeva dušu u čovjeka, roditelji daju tijelo za tu  dušu (Bog ne ulijeva dušu u životinje pri njihovom začeću). Novi život mora biti proizvod prirodnog bračnog čina između muža i žene. Princip 5: Od momenta začeća nastaje ljudsko biće koje ima osnovna ljudska prava kao i sva ljudska bića. Tako i pravo na život. Princip 6: Pošto je nerođeno dijete od svog začeća ljudsko biće, svi medicinski zahvati podliježu moralnom zakonu kao i u slučaju svake odrasle osobe. Medicinski poduhvati su moralno opravdani samo ako služe svrsi boljitka zdravlja nerođenog djeteta. Princip 7: Iako je laboratorijska produkcija djeteta zla, dijete koje nastaje kao proizvod tog zla, jest ljudsko biće stvoreno na sliku Božju, te posjeduje puna ljudska prava. Princip 8: Svaki bračni čin mora poštivati svoju dvojakost: dar ljubavi i dar života. Princip 9: Dijete ima pravo na začeće i uzgoj unutar majčine utrobe, rođenje i odgoj u bračnoj zajednici između muža i žene. Dijete ima pravo da bude plod prirodnog bračnog čina svojeg oca i majke.

Dakle, dijete je ono koje posjeduje nepovrediva ljudska prava samo po sebi, i roditelji moraju ta prava poštivati, a ne uzurpirati. In vitro (doslovce: u staklu) oplodnja se toliko usredsređuje na želju roditelja da imaju dijete, da se zanemaruju osnovna prava samog djeteta. Osim toga, in vitro oplodnja obično uključuje i pobačaj jer se određen broj neželjenih embriona uništava. Umjetna inseminacija, kao i in vitro oplodnja, zaobilazi bračno načelo ljubavi u sjedinjenju muža i žene pri nastanku novog života, te time krši osnovno pravo djeteta da bude začeto putem prirodnog bračnog snošaja. U slučaju neplodnosti muža, stvar se još više pogoršava, jer spermu daje donator, a ne muž. U tom slučaju umjetnoj inseminaciji prethode nekoliko nemoralnih radnji: masturbacija, preljub (sperma nije muževljeva), začeće bez bračnog čina. Zamislite da je vaš otac neki anoniman donator sperme, da ste vi beba iz epruvete, kako bi se vi osjećali? Želja za imati dijete ne smije prijeći u želju za imati dijete po svaku cijenu, jer takva želja prelazi iz ljubavi u samoljublje. Time roditelji pokazuju da im nije stalo do dobrobiti djeteta, već samo do vlastitog zadovoljenja. Korištenje reproduktivne tehnike isključivo između dvoje supružnika i dalje ostaje nemoralno. «Ako se te tehnike (inseminacija i homologna umjetna oplodnja) primjenjuju u krilu bračnog para, možda su manje štetne ali ostaju moralno neprihvatljive. One odvajaju spolni čin od čina rađanja. Čin zasnivanja djetetova postojanja nije više čin kojim se dvije osobe daju jedna drugoj, već čin koji život i identitet zametka povjerava vlasti liječnika i biologa uvodeći gospodovanje tehnike nad početkom i sudbinom ljudske osobe. Takav odnos gospodovanja u sebi je suprotan dostojanstvu i jednakosti koja mora biti zajednička roditeljima i djeci. S moralnog stanovišta rađanje je lišeno svog vlastitog savršenstva kad nije željeno kao plod bračnog čina, to jest specifičnog čina sjedinjenja supružnika. Samo poštujući vezu koja postoji između značenja bračnog čina i poštivanja jedinstva ljudskog bića moguće je rađanje u skladu s dostojanstvom ljudske osobe.» (KKC 2377).

Neplodnost unutar bračne zajednice se može riješiti na druge, moralno prihvatljive, načine. Neplodnost supružnika se može podvrći liječenju, a ukoliko to ne uspije, ostaje još jedna mogućnost, a to je usvajanje djeteta. Na svijetu ima puno djece bez roditelja. Usvajanjem djeteta roditelji pokazuju nesebičnost i ljubav prema bližnjemu, što je svake hvale vrijedno.

Kloniranje, jedna od reproduktivnih tehnika, je genetsko kopiranje organizma. Znanstvenici su već klonirali neke životinje. Ideja o kloniranju čovjeka nailazi na zgražanje čak i od strane ateista. Danas ima vrlo mali broj ljudi koji podržavaju kloniranje čovjeka, mada gledajući moralni trend današnjice ne trebamo se iznenaditi ako i kloniranje jednog dana postane prihvatljivo. Kloniranje je totalna perverzija Božje prokreacije.

Medicina, kao i sve drugo, ima dvije oštrice. Ona može služiti u plemenite svrhe ako poštuje moralne principe, ako ne, ona  može postati sudionik zločina.

Ivan Poljaković

Foto: in vitro

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Na braniku – Apologetski priručnik br. 1

Na braniku - Apologetski priručnik br. 1 je prvo nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 70 odabranih apologetskih tekstova napisanih od strane 12 autora, članova i suradnika Apologetske udruge bl. Ivan Merz.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Preporučujemo

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.