Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

G. Darko Pavičić

Kategorija: Pseudokatolicizam

Na našim stranicama smo se već pozabavili stanovitim primjerima medijskih djelatnika koji zbunjuju katolike sustavnim potvaranjem Katoličke crkve, pri čemu rogobatni novinari drsko tvrde da takve napade poduzimaju isključivo iz silne ljubavi prema Crkvi. Među persone tog tipa moramo ubrojiti i g. Darka Pavičića, novinara koji je u Večernjem listu zadužen da prati vjerska pitanja.

Eto, probali smo u “Google” tražilicu upisati slijedeće tri riječi “Darko Pavičić Večernji”. Računamo, da je manje – više kaotični izbor koji nam omogućuje pretraživanje zacijelo blizak nekakvom presjeku vrlo opsežnog novinarskog rada Darka Pavičića na vjerskih temama. Zaključak koji se nakon takvog pregleda nameće je: to je jedan presjek neozbiljnog traženja spornih tema u crkvenom životu i jednog sustavnog stavljanja negativnih naglasaka na gotovo svaku vijest o Katoličkoj crkvi. Pozivamo čitatelja da i sam uputi takav pogled na opus ovog našeg novinara, koji tvrdi da je praktični vjernik. Pa ako bi to mogao biti opus jednog katoličkog novinara…

Antikatolički karakter rada Darka Pavičića uočili su posljednjih godina i drugi katolički novinari, evo izbora takvih reagiranja:

„Kako protuevanđelje može biti vrsta novog totalitarizma koji se skriva iza privida demokracije, pokazuje i današnji članak u Jutarnjem listu iz pera Darka Pavičića koji se već godinama svojim člancima dokazuje kao protagonist stvaranja anticrkvenog ozračja. Ovaj put je kao način napada na Crkvu izabrao tobožnju pobunu novinara Hrvatskoga katoličkog radija. U članku pod bombastičnim naslovom ‘Bozanić katoličkim novinarima više neće plaćati rad nedjeljom’ gospodin Pavičić iznosi niz proizvoljnih insinuacija. Iako smo mu i glasnogovornik zagrebačkoga nadbiskupa i ja osobno opovrgli postojanje nekakvog fantomskog pisma djelatnika HKR-a kardinalu Bozaniću, Pavičić navodi da je ‘u javnost procurila i priča kako su se honorarni novinari HKR-a pismeno žalili samome predsjedniku HBK, zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću, koji je burno reagirao kada je vidio da traže dodatno plaćeni rad nedjeljom’. Odgovorno tvrdim, kao ravnatelj i glavni urednik Hrvatskoga katoličkog radija, da nije bilo nikakvog pisma upućenog kardinalu Bozaniću niti ima bilo kakve pobune novinara na HKR-u, kako to gospodin Pavičić pokušava lažno prikazati. (…) Novinar Jutarnjeg lista svjesno izvrće činjenice i iznosi neistine, a sve pod krinkom demokracije i slobode medija. Tko daje pravo gospodinu Pavičiću i njemu sličnima nekažnjeno iznositi takve laži i na takav način ocrnjivati Crkvu u hrvatskoj javnosti? Zašto i s kojim ciljem to čini? Koji će biti slijedeći korak u organiziranom napadu na Crkvu? Odgovor na ta pitanja znaju gospodin Pavičić i oni u Jutarnjem listu i izvan njega koji stoje iza takve prljave anticrkvene kampanje.“1

„U vezi s člankom objavljenim u Obzoru u Večernjem listu 2. srpnja 2011. autora D. Pavičića uprava Vigilare želi se jasno ograditi od određenih stavova autora iznesenih u članku u vezi s crkvenim vrhom i Crkvom kao institucijom u Republici Hrvatskoj. Ne ulazeći u slobodu novinarskog izražavanja, ipak kao građanska udruga utemeljena na kršćanskim / katoličkim vrednotama i svjetonazoru Hrvatske i Europe, ne želimo ostaviti dojam niti zagovaramo da postoji razlika u djelovanje za opće dobro i za kulturu života između Crkve kao institucije, klera i katoličkih laika. Štoviše, imamo zajednički cilj, svatko u svom području djelovanja.“2

„Dok su predstavnici udruge Kontra o svakoj tužbi protiv profesorice Ćorić Mudrovčić i škole u kojoj radi obavještavali medije i poticali svaki mogući publicitet, sada kad je donesena presuda o tome ne obavještavaju medije. Večernji list u današnjem broju objavljuje članak autora (dp), vjerojatno Darka Pavičića, u kojem netočno navodi da je presudom „potvrđena obrana prof. Mudrovčić da na nastavi vjeronauka nije govorila o homoseksualcima kao bolesnim osobama“. Sud, međutim, nije utvrđivao je li profesorica to rekla ili nije, nego je stao na stanovište da takve izjave ne znače diskriminaciju nego slobodu izražavanja mišljenja.“3

„Novinar Darko Pavičić svojim člankom u Jutarnjem listu od 19. lipnja 2006. godine pod naslovom ‘U Jasenovcu da, ali u logoru ne’ osvrnuo se na priopćenje za javnost Ureda požeškoga biskupa od 17. lipnja 2006. godine. Zauzima se za služenje svete mise u Jasenovcu i poučava požeškog biskupa da to mora činiti na samom spomen-području logora, a ne u tamošnjoj župnoj crkvi jer to je kao služiti misu u New Yorku, Donjoj Stubici ili Prološcu Donjem. Kada gospodin Pavičić svojim komentarom ne bi pretjerivao i iskazivao određenu nedobronamjernost, trebalo bi ga pohvaliti što se zalaže za svetu misu. No, on nas vraća na raspravu vođenu sa Savezom antifašističkih boraca Hrvatske 1999. i 2000. godine, koji je također tražio da požeški biskup služi misu na jasenovačkom spomen-području, i to na komemoraciji proboja iz logora, dok konačno iz dopisa tog istog saveza nije postalo jasno da njegovo vodstvo ne razumije što je sveta misa. (…) Crkva će sebi svojstvenom osjetljivošću znati prosuditi kada je i što prikladno učiniti da izbjegne manipulacije s bilo koje strane. Jasenovcu ne treba polemika, nego istina i dostojanstvo. Neka nam bude dopušteno na koncu pripomenuti kako nije bez značenja da novinar Darko Pavičić traži kod povjesničara Ive Goldsteina informaciju o posjetima pojedinih naših biskupa spomen-području u Jasenovcu.“4

Ovakva bi se zapažanja srazmjerno količini nekorektnosti pisanja g. Darka Pavičića iz Večernjeg lista, mogla činiti svako malo – ali kada bi to imalo smisla. Kamo bi Crkva dospjela kada bi odgovarala na sve nasrtaje? Ipak povremeno treba dati takva zapažanja da bi se od sablažnjavanja sačuvali ili preventirali maleni, oni udaljeni od Crkve, koje destruktivna protucrkvena djelovanja utvrđuju u statičnosti – nevraćanju u Crkvu, ili ih čak još više udaljuju, jer „sablazan mogu izazvati i zakoni ili ustanove, moda i javno mnijenje“ (KKC 2286).

Gorenavedena zapažanja raznih crkvenih medija, iz različitih razdoblja, ozbiljno upozoravaju na mogućnost vjerskog dezinformiranja, ako se pažnja o crkvenim stvarnostima bitno pokloni sekularnim medijima, u ovom slučaju dvama glavnim sekularnim dnevnim listovima – Večernjem listu i Jutarnjem listu, za koje dotični novinar naizmjence godinama piše, baveći se isključivo religijskim pitanjima, a najčešće katoličkim pitanjima i naročito hrvatskom mjesnom Katoličkom crkvom.

Kritizerski ud Crkve

G. Pavičić se neobično ističe dugogodišnjim kritizerstvom Crkve očito se osjećajući kvalificiranim razlagati kompleksnu  stvarnost Crkve pri čemu samoga sebe, kao ud Crkve, smatra kompetentnijim od ikoga drugoga da sudi i prosuđuje. Njegovi članci naime, kolikogod prozaični često znadu biti, u pravilu završavaju njegovim vlastitim prosudbama, gdje on samoga sebe nudi kao nezbludivog arbitra.

Ta karizma nezabludivosti, međutim, spada na neki sasvim drugi ud Crkve; takvoj ulozi nije D. Pavičić ni blizu.

Pogledajmo samo dvije prosudbe:

„Štoviše, oni će (bivši svećenici kršitelji celibata, op.a.) u svojoj obitelji i dalje ostati vjerni Kristu i djecu poučavati u vjeri. (…) Zarobljena feudalnim duhom i izgovorom Kristova beženstva današnja Crkva na ta pitanja nema odgovora.“5

„Uz bok omraženoj i sa svih strana (čak i iznutra) kritiziranoj zgradi Vojnog ordinarijata i u susjedstvu Apostolske nuncijature, biskupska palača još je jedan od vidljivih simbola Konstantinove, a ne Kristove crkve među nama.“6

Darka Pavičića ne možemo svrstati u katoličke novinare, mada on to sam sebi vjerojatno pokušava utvarati hvaleći se kako je napravio golemi broj intervjua sa blagopokojnim kardinalom Kuharićem, te kako mu se učestalo moli: „U ovih gotovo 20 godina novinarstva susreo sam se s mnogo važnih, pametnih i produhovljenih ljudi. Najviše utjecaja na moju profesionalnu osobnost imao je pokojni kardinal Franjo Kuharić, s kojim sam napravio 17 intervjua i često se susretao. I danas ga često dođem “pozdraviti” u zagrebačku katedralu.“7

Na istom blogu, predstavljajući se, g. Pavičić opisuje kako se spremao postati ekspert za crkvena pitanja: „No, na to su došle promjene 90-ih, pa je za Crkvu i vjerske zajednice poraslo zanimanje i od posao za pola radnog vremena, narastao je na posao za radno vrijeme i pol. (”Pratiš danas tako važan sektor kao što je nekad bio Centralni komitet”, rekao mi je nedavno moj bivši glavni urednik Večernjaka Branko Tuđen.)“8

Tužno je  primjetiti da su neki shvatili dolazak demokracije kao beskrajnu mogućnost omalovažavanja nekog važnog društvenog faktora kao što je to ovdje Crkva, kad se to već godinama nije smjelo činiti drugovima iz CK – valjda sada bilo tko dobro dođe da se izdovolje nagomilane frustracije.

Rezultati rada u Večernjem listu g. Darka Pavičića, trebali bi biti temeljeni na smjernicama Etičkog kodeksa Večernjeg lista9, evo nekoliko bitnih članaka Kodeksa:

„1. ODNOS PREMA ČITATELJIMA
Večernji list se prema čitateljima odnosi otvoreno i pravedno koliko god je to moguće. U tiskanim i online izdanjima svojim čitateljima nudimo potpunu istinu, ništa ne uljepšavamo niti skrivamo nešto što smo doznali. Naše je pravilo da ispravljamo svoje pogreške čim ih primijetimo sami ili nas na njih upozore naši čitatelji.
Prema čitateljima smo jednako pravedni javno i privatno. Od svakog člana redakcije koji surađuje s čitateljima očekuje se poštovanje ovog načela, jer u konačnici, čitatelji su naši poslodavci.“

Dalje:

„Ovaj kodeks uvažava sva pravila iz Kodeksa časti Hrvatskoga novinarskog društva te Deklaracije o principima rada (postupanja) novinara Međunarodne federacije novinara (IFJ), Kodeksa novinarske prakse Međunarodne federacije novinskih izdavača (FIEJ) i Münchenske deklaracije o pravima i obvezama novinara Europske unije.“

Ovaj dio smjernica Etičkog kodeksa VL zanimljiv nam je jer govori da uvažava sva pravila iz Kodeksa časti Hrvatskoga novinarskog društva, međutim, g. Pavičić opalio je i po njima, prestajući biti njihov član i nazivajući Hrvatsko novinarsko društvo „obična samozadovoljna žabokrečina“10. Ako smo pogledali navedeni link na dalje. com, primjetiti ćemo i da kolega g. Darka Pavičića naziva „stručnjak za vjerska pitanja“, a tako ćemo naići da ga karakteriziraju i drugi kolege. To je prilično eklatantan primjer opasnosti pretjerivanja pri simplifikaciji nekih stvarnosti – da bi netko bio istinski ‘stručnjak’ za vjerska pitanja, radije bi to bio čovjek koji se tako lako ne laća kritizerstva kao oruđa za obradu ‘vjerskih pitanja’. Ja sam uglavnom vidio istinske stručnjake za vjerska pitanja kao insidere nekog intenzivno vjerskog okruženja kao npr. svećenike koji puno rade s ljudima, a povrh toga su vrhunski naobraženi u npr. crkvenoj povijesti, sociologiji religije, moralnoj teologiji, duhovnosti, te nadasve sa mnogo strana ljudi potvrđena kreposna života. Nerijetko su takvi ljudi i već vremešni – tj. iskusni, zaista su puno toga vidjeli. Darko Pavičić se valjda od glavnih medija jedini striktno bavi vjerskim temama, pa su ga zbog toga kolege valjda krstili ‘stručnjakom’, kad već nisu znali drugačije.

Kodeks nastavlja:

„26. POGREŠKE
Politika je Večernjeg lista da ispravlja pogreške čim je to moguće. Novinarska je obveza iskreno i otvoreno surađivati s urednikom – “zastupnikom čitatelja” i prijavljivati pogreške. Sve pritužbe trebaju biti prijavljene uredniku rubrike ili izvršnom uredniku. Svi novinari trebaju čitati dnevnu rubriku ‘Ispravci i objašnjenja’ i tjednu kolumnu ‘zastupnika čitatelja’.
Ako je netko kolumnist — i njegovi su stavovi izloženi svima na uvid — zasigurno će imati više slobode od izvjestitelja, od kojega se očekuje da u svoj rad unese objektivnost. (Kodeks The Washington Posta nudi dobar savjet: “Izvjestitelji se trebaju potruditi ostati u publici, izvan pozornice i izvještavati o vijestima, a ne stvarati ih.’)“

Osobno se ne sjećam ijednog napismenog „ispravljanja pogrešaka“ od desetaka i stotina njegovih priloga, glede Kodeksa The Washington Posta i njegova savjeta – tj. je li g. Pavičić ostao u publici, izvan pozornice, izvještavao o vijestima, a ne stvarao ih – podsjetimo se izjave bivšeg ravnatelja HKR-a vlč. Roberta Šretera iz gornjeg djela ovog teksta: „U članku pod bombastičnim naslovom «Bozanić katoličkim novinarima više neće plaćati rad nedjeljom» gospodin Pavičić iznosi niz proizvoljnih insinuacija.“

Ponešto iz komentara čitatelja

Glede ‘ispravaka i objašnjenja’, ili ‘zastupnika čitatelja’ koje Kodeks navodi, današnja izdanja, naročito online izdanja sa stotinama komentara, mogućnost su samom novinaru da sam bude ‘zastupnik čitatelja’ kad su mu već bjelodano pred njim, te naročito da o njima promisli i dobrohotno pokuša ugraditi u buduće članke.  Primjetimo nekoliko takvih upućenih g. Darku Pavičiću osobno u komentarima na njegove članke:

„13.07.2011. u 09:47h LOGIC je napisao/la:
Uvaženi Darko, s obzirom da su ovo vaše riječi:  ”Praksu “ljetnih promjena” svake tri do četiri godine uveo je kardinal Bozanić, želeći razbiti model koji je zaživio u socijalizmu, kada su župnici i kapelani na župama ostajali i po 20 ili 30 godina. Same promjene službi ne znače i nezadovoljstvo nadbiskupa nečijim radom, nego više odražavaju njegovu želju za promjenom i unošenjem veće dinamike u život klera.”

-zanima me kako je to spojivo s (isto vašim):

“..visokopozicionirane osobe iz crkvenog života, čijim radom, očito, nije bio posve zadovoljan..”
-Vi u svemu što Bozanić radi vidite prijevaru, obmanu, nekompetencije, itd…kao i obično… a objektivnosti nigdje.“11

„14.05.2011. u 10:53h otac_domovine je napisao/la:
Ali Pavičiću jao si ga tebi jer sablažnjavaš one najmanje (posebno člancima o perverznom svećeniku). Perverznih novinara pa i pedofila među novinarima ima barem 100 puta više nego među svećenicima, ali vi lešinari njih ne spominjete i onda plaćate kojekakve jadnike da za judine škude kaljaju svećenike. Hoće li išta izaći dobro nakon što ste toga jadnika izložili oku javnosti? Naravno da neće. Jedini cilj vam je napad na crkvu. Mi koji idemo u crkvu nećemo nasjesti jer vidimo da je većina svećenika koji nas okružuju moralni vrh ove zemlje. Ovi perverzni su manjina. Nasjest će samo oni koji iz tradicionalnih razloga idu u crkvu 2 puta godišnje pa jedva čekaju nekakvo opravdanje koje će im umiriti savjest. Ali Pavičiću jao onome koji sablazni jednoga od najmanjih. A ti si ih svojim člancima već sablaznio na stotine, možda i tisuće. I zbog toga si krivlji nego perverzni svećenik.“12

„27.03.2011. u 18:10h virko_om je napisao/la:
gospodine Pavičiću, nije Crkva dužna osigurati posao, brinuti se za nezaposlene, štediti na uštrb efikasnosti za to je zadužena Vlada, a Crkva se brine o nemoćnim, bolesnim, odbačenim, starim, beskućnicima, školuje, smješta u prihvatilišta, hrani itd, nisam vidio da novinarski ceh odvaja za navedeno, kupuje jeftinija auta, ne ide na godišnje, ne kupuju luksuzne stanove , ne napadaju stanovnike Pantovčaka i doživotnog predsjednika za rasipništvo i beskorisna putovanja, pogotovu ne napadate vlasnike glasila u kojima radite a oni su primjer megalomanstva i bahatosti, Crkva nema Vlast da je prozivate za nečinjenje i za siromaštvo, nije ga Crkva stvorila i omogućila, zapitaj istim žarom drugove koji su na vlasti zadnjih 11 godina.“ 13

Zanimljivo je što se posljednji čitatelj osvrnuo i na ‘pogotovu ne napadate vlasnike glasila u kojima radite a oni su primjer megalomanstva i bahatosti ‘, a to je u ovom slučaju Styria Media Group vlasnik Večernjeg lista, o čemu možete pročitati u tekstu objavljenom na portalu ‘hrsvijet.net’14.

„D. Pavičić: kardinal Bozanić mi ne želi dati intervju“

G. Pavičić tako ne može prežaliti što je od kardinala Kuharića dobio 17 intervjua, a od kardinala Bozanića nijedan:

„Iz Miklenićevih usta progovara sam kardinal Josip Bozanić. Točnije, progovara njegova politika prema medijima, koja se od njegova dolaska u Zagreb 1997. sustavno pretvarala u nesnosan odnos, pun prezira, odbijanja i otvorene mržnje. S kardinalove strane, dakako, jer nas ima koji pamtimo kako je bilo prije.“15 G. Pavičić ovo piše nakon što je odbio tradicionalni svibanjski susret vodstva Hrvatske biskupske konferencije i medijskih predstavnika, te na što poziva i svoje kolege, te o istome piše ovaj članak.

G. Pavičić ne dopušta različite stilove upravljanja našom mjesnom Crkvom, tako bi po njemu svaki naredni kardinal ili predsjednik HBK trebao u svemu činiti kao i blagopokojni kardinal Kuharić – naročito primati novinare na kavu i kolače kad se god oni naruče, te koji kao g. Pavičić zamišljaju mjesni ordinarij ili aulu Nadbiskupskog duhovnog stola kao neku vrstu polivalentne kantine, koja se načešće pretvara u redakciju, ali i prostor za dokoličarenje. U takvim uvjetima zaista ne bi bilo teško zabilježiti i 177 a ne 17 intervjua koje g. Pavičić potom pretvara u knjige16.

Ne prihvaćajući stil kard. Bozanića, g. Pavičić odavno gorča:

„To je ono područje u kojem kardinal Bozanić ima najviše odgovornosti, koje je on osobno najviše devastirao i unazadio, vjerojatno ne sasvim ciljano i namjerno, ali ipak debelo vlastitom zaslugom, jer je otpočetka svojeg zagrebačkog mandata zatvorio vrata novinarima, ljudima na čijim leđima uglavnom počiva medijska slika Crkve. (…) Bozanić je i dalje nedodirljiv, nedostupan i hladan istim intezitetom kakvim se predstavio na početku. I dalje dopušta poluljudima i polunovinarima da kreiraju crkveno javno mnijenje i pljuju po onima s kojima bi trebali dijeliti makar malo kolegijalnosti.“17

Tko i što je zapravo katolički novinar?

Aludirajući na sebe, kao valjda nezamjenjivog zamašnjaka iz reda „ljudi na čijim leđima uglavnom počiva medijska slika Crkve“, podsjetimo sami sebe i čitatelje da moralna savjest vjernika treba u svemu biti oblikovana sukladno nauku Crkve, ako želi biti ispravna. Takvo treba biti i čitavo djelovanje svakog katolika, bilo novinara, bilo čitatelja. Pogledajmo, dakle, što nalaže nauk Crkve:

„Postoji dakle u ljudskom društvu pravo na informaciju o onom što ljudi bilo pojedinačno bilo kao društvo, svako po svome položaju, treba znati. Ipak ispravno vršenje takvog prava traži da saopćenje bude, što se tiče njegova predmeta, uvijek istinito, i bez povrede pravde i ljubavi, cjelovito; osim toga neka je u svom načinu moralno ispravno i prikladno, tj. da sveto poštuje moralne zakone i zakonita prava i dostojanstvo čovjeka, kako u traženju vijesti, tako i u njihovu objavljivanju; nije naime svako znanje od koristi, ‘ljubav izgrađuje (1 Kor 8,1).“18

„Posebne dužnosti obvezuju sve one koji primaju po osobnom i slobodnom izboru komunikacije raširene tim sredstvima, tj. čitatelje, gledatelje i slušatelje. Ispravan naime izbor zahtijeva da daju prednost svemu onom što se odlikuje krepošću, znanošću i umjetnošću a da izbjegavaju ono što im je uzrok ili prilika duhovne štete, ili što može druge lošim primjerom dovesti u opasnost, ili što se protivi dobrim komunikacijama a pogoduje lošima.“19

„Što je katolički novinar? Odgovor na to s vremena na vrijeme vrlo kontroverzno pitanje – treba uvodno reći – je vrlo jednostavan i ne zahtijeva hermeneutički klimatizirani vlak. Katolički je onaj, i samo onaj,  novinar, koji se drži odredaba učiteljstva Una Sancta u pitanjima vjere i morala i ispunjen je iskrenom ljubavlju prema Crkvi. (…) Vjersko i moralno učenje Crkve je glavni urednik ovih novina i istina njegova  senzacija. To je program kojemu se nema što dodati“20

Na kraju svega, pitajući se za motivacije ovakvog ponašanja i novinarenja g. Pavičića, pomišljam da su njihovi uzročnici stari najljući neprijatelji svakog vjernika: taština i oholost. G. Darku kao bratu vjerniku samo možemo poželjeti da i on „bije dobar boj vjere“ kako uči sv. Pavao jer vjera kao sveprožimajući faktor nije stvar koju možemo ostaviti kod kuće na polici, otići na posao i tamo biti neki drugi čovjek, radeći  u svjetovnoj domeni i po svjetovnim mjerilima, kako se to već njima ljudi vole opravdavati – a vjera neka čeka kod kuće dok se ne vratimo.

Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. (Mt 12, 36)“

Mario Šudić

1 R. Šreter, Komentar dana: Totalitarizam anti-crkvene kampanje, Hrvatski katolički radio, 20. 2. 2005.
2 Građanska inicijativa ‘Vigilare’, 02. 07. 2011., http://www.vigilare.org/novosti.html#stavireakcija
3 Radio Vatikan, 18. 7. 2011., http://www.radiovaticana.org/CRO/articolo.asp?c=505848
4 I. Žuljević, Ured požeškog biskupa, Požeška biskupija, 21. 6. 2006.
5 Darko pavičić, Jutarnji list, 27. 8. 2007., http://www.jutarnji.hr/don-otac/233146/
Darko Pavičić, Večernji list, 27. 3. 2011., http://www.vecernji.hr/kolumne/zasto-se-crkva-srami-kolumna-269717
7 Darko Pavičić, blog ‘Dopisništvo Kaptol’, Večernji list
8 Isto
9 http://www.vecernji.net/?kodeks
10 http://dalje.com/hr-hrvatska/pavicic–zelim-istupiti-iz-novinarske-zabokrecine/217686
11 Večernji list, 13. 7. 2011., http://www.vecernji.hr/vijesti/bozanic-smjenjuje-biskupa-saska-mjesta-rektora-sveucilista-clanak-309704
12 Večernji list, 13. 5. 2011., http://www.vecernji.hr/komentar/286892/
13 Večernji list, 27. 3. 2011., http://www.vecernji.hr/komentar/269717/
14  http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=1219:tko-su-pravi-vlasnici-medija-u-hrvatskoj&catid=1:politika&Itemid=9
15 Večernji list, 13. 5. 2011., http://www.vecernji.hr/kolumne/zasto-se-nije-trebalo-druziti-bozanicem-kolumna-286892
16 http://openlibrary.org/authors/OL203166A/Darko_Pavic%CC%8Cic%CC%81
17 Jutarnji list, 13.05.2006., http://www.jutarnji.hr/bozanic-i-mediji/149143/
18 II. vatikanski sabor, Inter mirifica, 5
19 Isto, 9
20 http://www.don-ivica.net/index.php?option=com_content&view=article&id=342:tko-je-ili-to-je-katoliki-novinar&catid=58:drustvena-pitanja&Itemid=58

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Na braniku – Apologetski priručnik br. 1

Na braniku - Apologetski priručnik br. 1 je prvo nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 70 odabranih apologetskih tekstova napisanih od strane 12 autora, članova i suradnika Apologetske udruge bl. Ivan Merz.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Preporučujemo

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.