Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

Intervju s dr. Ivanom Poljakovićem

Kategorija: Intervjui
Gospodine Poljakoviću, zamolio bih Vas da se za početak razgovora ukratko predstavite našim čitateljima.

Rođen sam u Subotici 1956. godine, gdje sam pohađao klasičnu vjersku gimnaziju ‘Paulinum’, a potom sam studirao germanistiku i anglistiku na Sveučilištu u Innsbrucku i Cambridgeu, a diplomirao sam u Zagrebu 1980. godine. Kasnije sam uz rad i magistrirao, a iz područja prognaničke književnosti Podunavskih Švaba doktorirao sam na Sveučilištu u Aucklandu (Novi Zeland). Na Novom Zelandu sam također završio i studij za profesora španjolskog jezika, engleskog kao materinskog jezika i vjeronauka. Oženjen sam i imam jednu kćerkicu od dvije i pol godine. Trenutno radim kao voditelj Centra za strane jezike na Sveučilištu u Zadru.

Autor ste knjige “Istina – uvod u apologetiku” koja, kao što nam sam naslov sugerira, obrađuje tematiku katoličke apologetike, tj. obrane katoličke vjere od napada koji ju žele iskriviti ili u krajnjoj liniji uništiti. Što Vas je potaknulo na pisanje te knjige, i možete li ukratko prezentirati njezin sadržaj?

Apologetikom sam se počeo baviti na Novom Zelandu još 1998. godine nakon što sam imao niz rasprava s Jehovinim svjedocima. Prvo sam počeo pisati članke za vjerski mjesečnik Zvonik (koji izlazi u Subotici), a kasnije se toga dosta nakupilo pa sam odlučio izdati knjigu. U knjizi, u kojoj je sadržano moje desetogodišnje iskustvo i istraživački rad na tom području, obradio sam najvažnija pitanja vjere i morala. Knjiga je namijenjena svim ljudima dobre volje kojima je stalo do istine. Posebno bih je preporučio katolicima općenito, jer je u današnje vrijeme upravo nama potrebno obraćenje – više nego ikada. Velika većina katolika danas su zavedeni pomodnim filozofijama i imaju neoliberalne stavove misleći da su tako moderni, a u stvari se vraćaju u prapovijest. Uzmimo primjer kontracepcije. Mnogi katolici misle kako su moderni jer koriste kontracepciju, a u tome nema ništa moderno. Kontracepciju su koristili pogani još prije Krista. Postoje zapisi stari 4000 godina koji govore o korištenju kontracepcije kod Egipćana, a i biblijska priča o Onanu je nastala prije 3500 godina.

Ili uzmite Sodomu i Gomoru. Mišljenje da je homoseksualnost stvar opredjeljenja nije ništa novo. Mnogi katolici su upali u zamku relativizma, pa misle da su u pravu ako žive po svojoj savjesti, gubeći iz vida da i bombaši samoubojice žive po svojoj savjesti. Živjeti po savjesti, ako je ona krivo formirana, neće u konačnici opravdati čovjeka pred Bogom. Danas u vrijeme globalne komunikacije i Interneta teško se netko može pozvati na nesavladivo neznanje. Jedna od fatalnih posljedica relativizma je izjednačavanje katoličke vjere s drugim vjerama. Istina je, međutim, da nema ni jedne religije na svijetu ravne katoličkoj. Jedino je Katolička crkva ustanovljena izravno od samoga Boga. Zato je katolička vjera i jedina vjera koja sadrži puninu istine i koja je u skladu s prirodnim zakonom, koji je, naravno, uspostavljen također od samoga Boga. Iz toga slijedi da čovjek može postići, ne bih rekao savršenu sreću, jer ona ne postoji na ovom svijetu, ali sigurno optimalnu sreću, jedino živeći po vjeri koja je u apsolutnom skladu s prirodnim i duhovnim svijetom. Svatko onaj tko misli da može naći bolji smisao života van katoličke vjere u zabludi je.

Knjiga otvara srce i oči onim ljudima kojima je ostala makar još mrvica poniznosti, tj. svima onima koji nisu ogrezli u taštini i oholosti; a oholost je najjače oružje sotone. Upravo je ta oholost kamen temeljac u konceptu relativizma. Knjiga je podijeljena u osam poglavlja: Bog, Sveto pismo i sveta predaja, Crkva, Sakramenti, Spasenje, Moral i etika, Pokreti sekte i kultovi, te Antikatolička stajališta. Ukupno je obrađeno 58 tema, ovdje ću navesti neke od njih: Trebamo li vjerovati u Trojstvo, Sveta predaja važnija od Biblije, Odakle vam autoritet, Sola scriptura, Nepogrešivost pape, Klanjaju li se katolici kipovima, Relikvija ili magija, Tko je ukinuo čistilište, Zašto katolici krste novorođenčad, Kad nebo dotakne zemlju, Nerazrješivost ženidbe, Sola fide, Pobačaj – znak dekadentnog društva, Dijete iz epruvete, Homoseksualnost, Reinkarnacija, Kad vam mormoni pokucaju na vrata, Tko nisi žig zvijeri, Sljeparija Da Vincijeva koda, Inkvizicija, itd. Knjiga se može kupiti u pola cijene na našoj apologetskoj web stranici: www.katolik.hr.

Iako je Hrvatska formalno katolička zemlja, nemoguće je ne primijetiti kako agresivna protukatolička manjina upravlja većinom velikih medija, kao i političkim i kulturnim strukturama. Što je prema Vašem mišljenju uzrok takvoga neveselog stanja?
Pa, prvo bih rekao da se ne radi o protukatoličkoj manjini, već o većini. Iako formalno po popisu stanovništva ima gotovo 90% katolika većina njih su samo nominalni katolici, tj. katolici koji se tako izjašnjavaju, ali svojim stavovima, uvjerenjima, životom i djelovanjem u stvari proklamiraju neku vrstu protestantizma, gdje svatko na svoj način tumači riječ Božju i prilagođava je svojim svjetonazorima, umjesto da učine obrnuto, da svoje svjetonazore usklade s Božjom voljom koja se u svojoj punini očituje u nauku Katoličke crkve. Katoličanstvo je za njih samo jedno folklorno obilježje čime se diče iz čisto sentimentalnih razloga, ali čim bi se od njih zatražilo da svojim životom svjedoče vjeru, obrušili bi se na Crkvu kao njeni najveći neprijatelji. Po mojoj procjeni u Hrvatskoj živi oko 10% pravih katolika, tj. onih katolika koji prihvaćaju vjeru u cijelosti i trude se živjeti po toj vjeri u svom svakodnevnom životu (za sada samo postoji istraživanje o tome koliko katolika ide na misu, to je oko 20%, ali nije istraženo koliki postotak prihvaća nauk Crkve u cijelosti). Dakle, pravo pitanje je ustvari, kako to da smo spali na tako niske grane. Odgovor nije jednostavan, ali svakako se može tražiti u globalnom i sustavnom pranju mozga kojem su nažalost podlegli i većina Hrvata.
Je li jači angažman laika u politici jedan od mogućih načina kojim se takvo stanje može promijeniti? Mišljenja sam da je laikat u Hrvatskoj dosta zakazao i da nije ni približno iskorišten kao recimo u doba kad je živio bl. Ivan Mertz.
Apsolutno!
Koliko za slabu angažiranost laika odgovornost snosi vrh KC, tj. njezina uprava?
Tu odgovornost ne snose biskupi, već mi laici. Mi trebamo shvatiti da Crkvu ne čine samo biskupi i svećenici, već svi vjernici. Nakon pada komunizma mi vjernici, koji smo svi redom stekli ‘doktorate iz demokracije’ puno prije nego su došli na vlast kvazidemokrati, ostali smo sjediti u zapećku misleći da će doći novi ljudi. Međutim, došli su isti ljudi, a oni novi koji su im se priključili prihvatili su njihovu matricu razmišljanja, tako da se ustvari nije ništa bitno promijenilo. Zato u vlasti imate toliku količinu nestručnosti, korupcije i samoljublja. A društvo ne mogu izvući iz duhovne i materijalne krize oni koji su nas u nju doveli.
Pred nedavne parlamentarne izbore politički ste se aktivirali u pokretu “Hrvatski rast” – “Hrast”. Zašto ste se pridružili baš toj stranci i imate li i dalje namjeru sudjelovati u radu stranke?
Pridružio sam se Hrastu jer je upravo to ta snaga koja može okupiti nas vjernike, jer je to jedina stranka koja ne ulazi, niti će ikada ući, u bilo kakav kompromis s kršćanskim vrijednostima. Jer onoga trena kada bi to učinila postala bi kao i druge ‘demokršćanske’ stranke u Hrvatskoj. Još mnogi ne shvaćaju da su kršćanske vrijednosti, bez kojih dugoročno nema ni materijalnog ni duhovnog boljitka, duboko utkane u sam identitet hrvatskog čovjeka. Ovo je sada velika prilika da se mi katolici, mislim na prave katolike, trgnemo iz dugogodišnjeg sna, i shvatimo, da ako se mi sami politički ne organiziramo, nitko to neće učiniti umjesto nas. Budimo realni, nas je malo, ali ako se svi udružimo, možemo postati treća stranka po snazi, a onda ćemo imati i dovoljno utjecaja, i bit ćemo u poziciji da promijenimo ovo društvo na bolje, ne samo za nas katolike, već u konačnici na dobrobit svih građana. Ako pak ne iskoristimo ovu priliku, ostavit ćemo duhovnu pustoš svojoj djeci. U školi će ih učiti promiskuitetu, učit će ih da je homoseksualnost izbor, a ne bolest, da je transseksualac samo jedan rod jednakopravan sa muškim i ženskim, za Krista će im govoriti da je mitska osoba kao što su nas učili komunisti, na televiziji i u novinama bit će sve više golotinje, čestitost i čednost će biti ismijavana, obitelj kao osnovna stanica društva bit će dotučena. Po gradovima će se održavati parade duševnih bolesnika, kojima će svjetina aplaudirati, a političari povlađivati. A ono malo katolika što ostane bit će diskriminirano. Zar to želimo svojoj djeci? Ako se to dogodi nećemo nikoga moći kriviti, osim sebe.
Neki misle da je gospodarstvo najvažnije pa ih nije briga za duhovne vrijednosti. Prvo, gospodarstvo jest važno, ali nije najvažnije. Drugo, gospodarstvo koje nije bazirano na duhovnim vrijednostima ne može dugoročno donijeti boljitak hrvatskim građanima, osim onom malom sloju bogatih, kojima odgovara ovaj neoliberalni kapitalizam koji gazi malog čovjeka. Zato je gospodarski program Hrasta, baziran na tehnološkom gospodarstvu, socijalnom nauku Crkve i kršćanskim vrijednostima, jedini koji može dugoročno donijeti boljitak za sve građane. Dat ću samo jedan primjer kako je gospodarstvo povezano s duhovnim vrijednostima. Mnoge stranke su penzionerima davali obećanja kako će im povećati životni standard. Međutim, sve dok imamo jednog radnika na jednog penzionera, nema tog čarobnog štapića koji će im povećati kupovnu moć. Najveće blago Hrvatske je obitelj, ona obitelj koju HDZ i SDP sustavno već 15 godina (ne računam ratno razdoblje) razaraju. Ulaganjem u obitelj, povećanjem nataliteta (vraćamo se na prirodni moralni zakon – obrazovanjem mladih da je kontracepcija u konačnici kontraproduktivna) stvorit ćemo onaj prirast mlade radne snage koja je potrebna da bi penzioneri mogli imati bolji život. Hrast u svom programu ima 25 mjera za preobražaj obitelji, jedna od tih mjera je i uvođenje instituta majke odgojiteljice za majke četvoro ili više djece.
Naravno ne može se preko noći popraviti ono što se godinama rušilo. U SAD razvod brakova dostiže već 50%, a i Hrvatska se žuri da sustigne ‘razvijeni svijet’, već smo se približili 25%. U zapadno-europskim zemljama, što zbog razvoda, što zbog izvanbračnih veza, više od 50% djece odrasta bez biološkog oca ili majke. Ne trebam ni govoriti što to znači za porast kriminala (direktna povezanost je znanstveno dokazana). A jeste li znali da je postotak razvoda brakova kod pravih katolika (ponavljam, onih koji u cijelosti drže nauk Crkve, dakle, ne koriste kontracepciju) samo 1%! Ovdje mi je skučen prostor kako bih ušao u dublje analize, ali i već iz rečenog je vidljivo da nema zdravog društva ako nije postavljeno na temelje koji su u skladu s moralnim vrijednostima prirodnog zakona. Sve parlamentarne stranke koje su se do sada predstavljale kao demokršćanske, u prvom redu mislim na HDZ i HSS, nemaju s kršćanstvom ama baš ništa zajedničko. Kad su u pitanju kršćanske vrijednosti HDZ, kako kaže Jadranka Kosor, ‘nema alternative’. HDZ je uvijek protiv njih. Andrija Hebrang se također vrlo jasno izjasnio rekavši: ‘Mi konsultiramo Crkvu, ali ako trebamo birati između Crkve i Europske unije, mi ćemo se uvijek opredijeliti za Europsku uniju’. Dakle, HDZ nije demokršćanska, već neoliberalna stranka, to katolicima treba napokon postati jasno. Evo što su ‘učinili’ za nas katolike: nisu ukinuli zakon o abortusu koji su donijeli još komunisti 1978. godine; nisu dozvolili uvođenje zdravstvenog odgoja GROZD-a, baziranog na kršćanskim vrijednostima, koji je prošao sve pilot programe i dobio visoke ocjene; uveli su zakon o suzbijanju diskriminacije, što je ustvari prvi korak ka ozakonjenju homoseksualnih brakova; ozakonili su umjetnu oplodnju; nisu ozakonili nerad nedjeljom; nisu procesuirali, čak ni pokrenuli niti jedan postupak protiv zločina počinjenih od strane komunista; izdali su Domovinski rat i sve generale izručili sudu u Haagu, što je bez presedana u svjetskoj povijesti, jer do sada ni jedna zemlja u svijetu nije vodila oslobodilački rat, a zatim predala svoje generale tuđinskom sudu; itd.
HDZ i HSS su doslovce obmanule katolike koji su od tih stranaka s pravom očekivali da će stati u zaštitu barem onih najosnovnijih kršćanskih vrednota. One su zauvijek izgubile kredibilitet kod birača – pravih katolika. Samo nova stranka s novim, nepatvorenim ljudima, može donijeti nove vrijednosti i pomaknuti matricu samorazarajućeg mentaliteta koji se uvlači u sve pore društva.
Zar nećemo čuti glas katolika sada kada je u Sabor ušao don Ivan Grubišić?
Gospodin Ivan Grubišić više nije ‘don’, jer je suspendiran sa svećeničke dužnosti radi toga što je pogazio svoj zavjet na poslušnost koji je položio pred Crkvom i Bogom. Kao takav on je izgubio moralni autoritet i više nema pravo govoriti o ‘etičkoj Hrvatskoj’. A što se tiče glasa katolika čisto sumnjam, jer je Savez za građansku i etičku Hrvatsku već u predizbornoj kampanji dao nagovijestiti da bi legalizacija homoseksualnih brakova za njih bila prihvatljiva.
Voditelj ste Centra za strane jezike pri Sveučilištu u Zadru. S obzirom na to da participirate u akademskome životu i radite sa studentima, zamolio bih Vas da prokomentirate stanje visokoga školstva u Hrvatskoj. Što je loše i kako to promijeniti?
Najveći problem u visokom školstvu je sam školski sustav tzv. Bolonja, koji se u Hrvatskoj manifestira kao hibrid starog i novog sustava. Bolonja je ustvari britanski obrazovni sustav koji je dobio to ime jer je ugovor o visokom školstvu unutar europskih zemalja potpisan u Bolonji. Stjecajem okolnosti poznajem britanski sustav obrazovanja vrlo dobro, obzirom da sam živio, radio kao profesor, a i studirao na sveučilištima Engleske i Novog Zelanda, gdje su drugi obrazovni sustavi praktično nepoznati. Čini mi se da ljudi u nadležnom Ministarstvu ne razumiju bit Bolonje, pa onda nije ni čudo da se ona ne provodi kako bi trebalo. Ukoliko se ubrzo ništa ne promijeni, ovaj visokoškolski obrazovni sustav će izazvati krizu, i postati veliki promašaj, kao nekada onaj famozni Šuvarev pokušaj reforme srednjeg obrazovanja.

Ne znam odakle početi obzirom na ograničen prostor, ali evo iznijet ću nekoliko opaski. Ovaj hibridni sustav je izbacio jedan cio akademski stupanj; on ne proizvodi više magistre znanosti, što izravno ugrožava napredak u znanosti. Prvostupnici pak, za 10 godina više neće moći naći nikakav posao, jer neće biti dovoljno stručni, kao što se to ranije dogodilo gimnazijalcima. Ovim hibridnim načinom obrazovanja i vrednovanja u krajnjoj liniji oštećeni su najviše sami studenti, iako toga nisu svjesni. Padanje na godinu ili upisivanje parcijale potpuno su nepoznate kategorije u britanskom sustavu obrazovanja. Ako pokušate nekom Englezu objasniti da naši studenti imaju pravo četiri puta izlaziti na završni ispit, teško će to moći shvatiti. Višestruki izlazak na ispite, koji je zajamčen Zakonom o visokom obrazovanju (što je ostalo iz starog sustava), samo pokazuje potpuno nerazumijevanje Bolonje od strane Ministarstva. Višestruki izlazak na ispite u bolonjskom obrazovnom sustavu je isto toliko apsurdan kao kada bi u srednjoj školi učenici, nakon što su usmeno odgovarali, pisali nekoliko testova, i skupili desetak ocjena, imali pravo da posljednji test ponavljaju četiri puta! ECTS bodove da i ne spominjem, većina odjela nema pojma što to znači i kako se ECTS bodovi određuju. Padanje na godinu, upisivanje parcijale, višestruki izlasci na ispite, magistri struke… sve to nema nikakve veze s Bolonjom. Pitate me kako sve to promijeniti. Pa jedino tako se dovedu oni ljudi koji razumiju što je Bolonja, ili vratiti stari sustav.

Podrijetlom ste iz Vojvodine te ste od 1992. do 1996. kao jedini Hrvat obnašali funkciju zastupnika u Vojvođanskom parlamentu. Zanima nas koja je Vaša ocjena trenutnog položaja Hrvata u Vojvodini.
Obzirom da već 15 godina ne živim u Subotici nisam mjerodavan dati kvalificiranu ocjenu. Ali mogu reći nešto općenito o položaju Hrvata u Bačkoj i Srijemu. Nad njima se sustavno, od 19. stoljeća pa sve do danas, provodilo kulturno nasilje. Još su Mađari potkraj 19. stoljeća forsirali da se Hrvati izjašnjavaju kao Šokci ili Bunjevci. Kasnije su Srbi nastavili tu istu politiku. Subotica, kao kulturno središte Hrvata u Bačkoj, po popisu stanovništva 1910. godine bila je jedan od najvećih hrvatskih gradova, rame uz rame sa Zagrebom i Pittsburghom. Godine 1956. u Subotici je djelovalo 43 hrvatske institucije, od Hrvatskog narodnog kazališta, preko raznih kulturnih institucija, pa do tjednika Hrvatska riječ. Sve te institucije su u svom nazivu nosile riječ ‘hrvatski’, međutim, samo u jednom danu, komunistički komesari su pokupili sve pečate, i preko noći dostavili nove. Naravno, na novim pečatima više nije bilo riječi ‘hrvatski’, već umjesto toga ‘šokački’ ili ‘bunjevački’. Za vrijeme Domovinskog rata većina Hrvata iz gotovo svih sela Bačke i Srijema su prognani, a da nitko za to nije odgovarao. Nažalost ni danas nije puno bolje. Doduše, sada Hrvati mogu koristiti riječ ‘hrvatski’ u nazivlju hrvatskih institucija, više ih se fizički ne progoni, ali odnarođivanje Hrvata se sustavno provodi i dalje, na druge, još perfidnije načine. Tako sada srpski akademici i raznorazni jezikoslovci pišu gramatike i udžbenike za ‘bunjevački jezik’, a sve u cilju da se bunjevački govor, tj. starohrvatski jezik, prikaže kao poseban jezik koji sa hrvatskim nema ništa zajedničko. Tu su srpski ‘mentori’ naišli i na plodno tlo među nekolicinom neukih Bunjevaca, koji su ‘Isusa metlom tukli’ nakon ‘oslobođenja’ Subotice. Nažalost, Hrvati u Bačkoj nikada u povijesti nisu imali gotovo nikakvu potporu od strane svoje matice, pa ni sada nakon osamostaljenja Republike Hrvatske.
Za nekoliko dana održat će se referendum oko hrvatskog ulaska u Europsku uniju. Koje je Vaše mišljenje o toj problematici?
Ovo je vrhunac izljeva samoljublja hrvatskih političara, ali ne samo samoljublja, već i omalovažavanja običnih građana. Jadranka Kosor nije imala nikakav mandat naroda, odnosno građana Republike Hrvatske, za potpisivanje pristupnog ugovora, ona je imala samo mandat svoje stranke i ništa više. Potpuno je legitimno zalagati se za ulazak u Europsku uniju, ali je isto tako potpuno licemjerno potpisati ugovor prije referenduma. Tek nakon referenduma, ukoliko većina građana glasa za ulazak u EU, premijer bi mogao legitimno potpisati ugovor imajući mandat naroda. Iako lakrdija, sve je to sasvim prihvatljivo za EU, jer oni imaju jedan aršin kada su u pitanju njihovi interesi, a drugi kada su u pitanju hrvatski. A njihov je svakako interes da Hrvatska sada uđe u Uniju, kada su se već toliko ‘namučili’ s nama. Osobno nisam protiv ulaska u Uniju, ali ne na ovakav način. Smatram da ovim ugovorom nisu dovoljno zaštićeni hrvatski nacionalni interesi, i to će se, ukoliko Hrvatska uđe u EU, ubrzo i pokazati. Europska unija, s pola milijarde stanovnika, treća je najmnogoljudnija zemlja svijeta, nakon Kine i Indije. Hrvatska, s četiri i pol milijuna, obična je selendra (u populacijskom smislu) u toj napučenoj zemlji. Ukoliko se ne ugrade zaštitni mehanizmi Hrvatska bi za nekoliko stoljeća mogla postati bogata zemlja ‘Euromungosa’, a o Hrvatima će se možda moći naći neki artefakti u arheološkim muzejima.
Davor Dijanović
razgovor objavljen na HKV

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Na braniku – Apologetski priručnik br. 1

Na braniku - Apologetski priručnik br. 1 je prvo nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 70 odabranih apologetskih tekstova napisanih od strane 12 autora, članova i suradnika Apologetske udruge bl. Ivan Merz.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Preporučujemo

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.