Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

Ispovjedna tajna i Kazneni zakon RH

Kategorija: Osvrti

Na sjednici Vlade RH održanoj 31. listopada 2012. godine predstavljen je prijedlog novih izmjena i dopuna Kaznenog zakona. Pažnju medija privukle su promjene detalja u pitanjima profesionalne i ispovjedne tajne, jedan ogledni primjer kako se tema obradila možemo iščitati iz naslova u „Večernjem listu“: „Svećenici će morati prijaviti ako čuju da će netko prekršiti zakon“[1].

Je li stvar doista otišla tako daleko, da Republika Hrvatska ukida ispovjednu tajnu? Ili to možda novinari (opet) nešto nisu dobro shvatili, pa svoje neshvaćanje šire među narod?

Pogledat ćemo stoga što doista piše u tekstu Kaznenog zakona objavljenog u „Narodnim novinama“ br. 125 iz 2011. godine[2]. U članku 302. se propisuje da „službene osobe“ (državni službenici i dužnosnici) i „odgovorne osobe“ (rukovodioci u poduzećima i ustanovama) moraju prijaviti sva kaznena djela za koja saznaju, osim onih minornih, koje policija i državno odvjetništvo ne progone po službenoj dužnosti (poput kaznenih djela uvrede i klevete). Drugi građani moraju prijaviti osobito teška kaznena djela za koje zakon predviđa kazne od preko deset godina. Osoba koja prekrši takvu svoju obvezu čini kazneno djelo „neprijavljivanja počinjenog kaznenog djela“, za koje se predviđa kazna zatvora do tri godine. Međutim imamo u stavku 4. tog članka odredbu, koju moramo citirati u cijelosti: „Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka kad njegova zakonska obilježja ostvari osoba koja je u braku ili koja živi u izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici s osobom koja je počinila neprijavljeno kazneno djelo ili je toj osobi rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik, odvjetnik, javni bilježnik, doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik, psiholog, osoba kojoj je povjeren odgojno-obrazovni rad u odgovarajućoj ustanovi, djelatnik skrbništva, vjerski ispovjednik, osim ako je djelo počinjeno prema djetetu.“

I eto, imamo već u ovom zakonu s kraja 2011. godine (tj. iz vremena kada je državom vladao HDZ) odredbu da odvjetnik, liječnik, psiholog i vjerski ispovjednik moraju prijaviti svoje klijente/ispovjedanike ako od te osobe saznaju da je počinila kazneno djelo (seksualne ili neseksualne prirode, primjerice pronevjeru novca koje je dijete naslijedilo).

Ima još:  u članku 301. Kaznenog zakona iz 2011. godine propisano je kazneno djelo „neprijavljivanja pripremanja kaznenog djela“. Tu se propisuje zatvorska kazna za osobe koje znaju da se priprema počinjenje kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od pet godina ili teža (dakle, sasvim „obični“ kriminal), te koja to „ne prijavi u vrijeme kada je još bilo moguće spriječiti njegovo počinjenje, a djelo bude pokušano ili počinjeno“. Odredba o osobama koje su izuzete od primjene čl. 301. Kaznenog zakona glasi ovako: „Nema kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka kad njegova obilježja ostvari osoba koja je u braku ili koja živi u izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici s osobom koja priprema neprijavljeno kazneno djelo ili je toj osobi rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik, osim ako se priprema kazneno djelo na štetu djeteta.“. Čekaj sad, sjetio se zakonodavac među osobama koje ne moraju prijaviti pripremanje kaznenog djela osobe koje s kriminalcem živi u istospolnoj zajednici, ali je zaboravio odvjetnike, liječnike i svećenike!? Ajme meni.

Moramo znati da ovaj Kazneni zakon iz 2011. godine još nije stupio na snagu: kako bi se pravosudnom sustavu dalo vremena da se pripremi na njegovu primjenu, predviđeno je da se taj zakon počne primjenjivati sa danom 1. siječnja 2013. godine. I očito je to vrijeme bilo i potrebno: evo se sada već pripremaju vrlo opširne izmjene i dopune tog zakona[3] – prije nego što ga se uopće počelo primjenjivati. Znajući da primjerice Francuska danas koristi kazneni zakon iz 1992. godine, koji u dvadeset godina uopće nije mijenjan (prije njega, primjenjivan je kazneni zakon iz daleke 1810. godine), potreba da u jednom od najvažnijih zakona u svakom pravnoj sustavu učinimo nakon ovako kratkog vremena mnogo desetaka promjena govori da kvaliteta zakonodavnog rada u Hrvatskoj nažalost pada ispod svakog kriterija. Ali to je već druga priča; nastavimo sa našim fokusom na pitanje ispovjedne tajne.

Možemo opaziti su mediji ovaj zakon iz 2011. godine komentirali ranije, evo sada naslova u „Jutarnjem listu“ od 23. ožujka 2012. godine: „ZLOČINI NAD DJECOM: Radi bolje zaštite djece ukidaju se odvjetnička, liječnička i svećenička tajna!“[4]

Sada bismo se mogli pitati, kako to da „nadležni na Kaptolu“ nisu ranije alarmirali katoličku javnost na zakon kojim Republika Hrvatska pokušava ukinuti ispovjednu tajnu? Naravno da tamo nemaju zaposlene stručnjake za kazneno pravo, ali ipak …

Možda je ovdje razlog: članci 301. i 302. novog Kaznenog zakona iz 2011. godine su u taj zakon od riječi do riječi prepisani iz Kaznenog zakona RH iz 1997. godine (koji je „jubilarno“  mijenjan sa čak 12 „zakona o izmjenama i dopunama“ u 14 godina, ali rekli smo da se reformističkim nagnućima i dostignućima hrvatskih zakonodavaca nećemo pobliže baviti). Tj. izgleda da je svih ovih godina, dragi kriminalci i kriminalke, vaš ispovjednik bio dužan otkriti vaše planove, kada ste mu ispovjedili da ste „sagriješili mišlju“ čeznući za počinjenjem kakvog kaznenog djela, ili ste razglabali o svojem upornom ponavljanju kaznenog djela porezne utaje, za koje teoretizirate da nije grijeh.

Ili ispovjednik ipak nije bio dužan otrčati na policiju?

I pazi ovamo: nije ipak vaš ispovjednik bio dužan ništa prijavljivati! Jer Kazneni zakon nije jedini zakon objavljen u Narodnim novinama; dijelovi kaznenog zakonodavstva sadržani su i drugdje. Tako npr. imamo Zakon o kaznenim djelima protiv tržišta kapitala iz 2008. godine; imamo u Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima propisana kaznena djela „povrede prava distributera enkriptiranog satelitskog kanala“ i „povrede autorskog prava i srodnih prava“; a za ispovjednu tajnu je jako važan Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima[5]. Za naše oglede iz kaznenog prava, važne su ove odredbe tog zakona iz 1997. godine:

Članak 8.

1. U slučaju sudske istrage o kleriku zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske vlasti će o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti.

2. Ispovjedna tajna je u svakom slučaju nepovrediva.

I sada, kada bismo htjeli konsolidirati odredbe čl. 301. i 302., morali bismo dodati da se kazneno neće progoniti „katolički svećenik ako je za kazneno djelo saznao u sklopu ispovjedi“.

Još vrijedi dodati kako je prema čl. 140. Ustava RH zakonom potvrđeni međunarodni ugovor po pravnoj snazi iznad „običnog“ zakona (tj. ako država želi izmijeniti odredbu međunarodnog ugovora, mora međunarodno pregovarati o tome), i onda sve znamo. Nema problema, možemo u ispovjedaonicu kao i do sada …

A zbog čega onda strka? I, zašto Vlada RH predlaže Saboru da danas promijeni čl. 302. Kaznenog zakona? Da ipak tu nema i neke vatre, kada već ima dima?

Pogledajmo zato što objašnjava Vlada RH na str. 29. dokumenta na kojega upućujemo u fusnoti br. 3 :

„… uz pojam ‘osobe koja je dužna čuvati tajnu’ posebno je istaknut vjerski ispovjednik, kao osoba koja je isključena od kaznene odgovornosti za neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela. Naime, uzimajući u obzir da je ispovjedna tajna zagarantirana Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, ali i potrebu nediskriminiranja vjerskih ispovjednika drugih vjera koji nemaju sklopljen takav ugovor, no štite ispovjednu tajnu, propisana je apsolutna nekažnjivost svakog vjerskog ispovjednika u odnosu na ispovjednu tajnu. Ni strana zakonodavstva koja propisuju ovakvo ili slično kazneno djelu u odnosu na vjerskog ispovjednika i njegovu pripadnost vjerskoj zajednici ne rade razlikovanje određenih religija već propisuju vjerske ispovjednike generalno.“

Tako, naravno da i pravoslavne crkve imaju točno onakvo svećenstvo, pa stoga i točno onakvu ispovijed, kao što je imaju i katolici (pače, ima točno takvu ispovijed i Koptska crkva iz Egipta, koja nije u zajedništvu sa Rimom još tamo od pradavne 451. godine[6]). Samo, ugovori koje Republika Hrvatska sklapa sa tim vjerskim zajednicama (i gdje se njima daju prava analognima one koje je za nas katolike ugovorila Sveta Stolica) – nisu međunarodni ugovori. Njih ne potvrđuje Sabor u formi zakona. Pa bi moglo ispasti da pravoslavni svećenik čini kazneno djelo ukoliko regularno ne obilazi policijsku postaju i krši ispovjednu tajnu. Da bi se izbjeglo takvo tumačenje, pametno je malo dopisati tekst Kaznenog zakona.

Eto, da su gospoda iz „Jutarnjeg lista“ znali/htjeli prije podizanja prašine u javnosti pročitati što Vlada RH objašnjava o navodnom „ukidanju ispovjedne tajne“, ne bi dizali takvu prašinu.

Ali … pogledajmo još malo podrobnije; možda ima još neki zečić, u ovom našem grmu.

Zato, natrag na „Večernji list“, evo gdje se u članku „Pravobraniteljica: Kaznena djela nad djecom moraju se prijaviti“ od 27. ožujka 2012.[7] obimno citira Državnu pravobraniteljica za djecu Milu Jelavić, koja je vrlo nezadovoljna što se u Kaznenom zakonu iz 2011. spominje ispovjedna ili profesionalna tajna, kada su posrijedi kaznena djela protiv djece. U ranijim fazama pripreme tog zakona to se pokušavalo isključiti, naposljetku su prevladali oni kojima liječnička, odvjetnička i  ispovjedna tajna ipak izgledaju smisleno. Gđa Jelavić je time vrlo nezadovoljna, te kaže: „i dalje smatramo da Kazneni zakon treba zadržati odredbu o obveznosti prijavljivanja kaznenih djela počinjenih nad djetetom, a založit ćemo se da se osigura da se kazneni progon za ova kaznena djela može poduzeti kroz dovoljno dugi vremenski period“.

Uups! Ipak postoji ozbiljno nastojanje – da se ukine ispovjedna tajna. Makar samo kada su djeca u pitanju, zasad.

I sada će netko, naravno, mozgati u pravcu: „Pa sad, kada su djeca u pitanju, tko bi se protivio, pedofilija i druga kaznena djela protiv djece su zbilja gnjusna.“ STOP! Naravno da se procjenjuje da oko 15% muške i 25% ženske djece bude izloženo nekom obliku seksualnog zlostavljanja, naravno da bi zbog toga bilo pravo smjestiti u zatvor desetke tisuća hrvatskih državljana (i još mnogo milijuna širom Europe i svijeta), ali u ispovjednu tajnu NE DIRATI. Ni pod koju cijenu; ispovjednu tajnu katolici štite i krvlju mučeništva. Jer naravno, ima i drugih gnjusnih djela – od silovanja do terorizma. A Crkva (kako Katolička, tako i sve istočne crkve) ne dopušta iznimke: SVAKI grješnik ima pravo doći pred svećenika i u tajnosti ispovjediti svoje grijehe. SVE GRIJEHE.

Crkva, naime, nema vlast da zabranjuje bilo kojem grješniku da se pokaje i da primi oproštenje grijeha. A Država, još manje.

Nema katoličkog svećenika koji bi takav protu – Božji zakon, koji bi mu nalagao da odaje ispovjedne tajne, smio poštivati. I doista: bilježi povijest primjere svećenika koji su poginuli braneći tajnost svete ispovijedi (Sveti Ivane Nepomuče, moli za nas!), ali za slučaj da je u dvije tisuće godina povijesti Katoličke Crkve bilo koji katolički svećenik povrijedio tajnost ispovijedi – stvarno se ne zna. Ako razborito promislimo, moramo vidjeti da se takva dosljednost u čuvanju tajnosti sakramenta svete ispovijedi može pripisati jedino Božjoj intervenciji – doista je to čudo jedno. Znamo, naime, da nisu svi svećenici u svijetu zadnjih 2000 godina, saslušavajući milijarde ispovijedi, bili opremljeni visokom svetošću – dapače znamo da je među njima bilo i iznimno grješnih. Činjenica da su toliko mnogi svećenici u toliko mnogo raznih slučajeva (računajte da se i o najgnjusnijim zlodjelima češće govori u ispovjedaonicama, nego u sudnicama i po novinama) uspjeli bez iznimke sačuvati tajnost „stvarno nije normalna“ (sjetimo se svih onih „curenja“ informacija iz najtajnijih državnih službi).  Ali je Bog čuvao Svetu ispovijed, do razine čuda nad čudima.

Pa nema nama katolicima druge, nego da poštujemo ono, što i sam Bog tako neizmjerno poštuje.

Pod svim uvjetima i pod svaku cijenu.                                                                                                                        

I da podsjetimo: članak 301. Kaznenog zakona i dalje nalaže svakoj osobi – pa tako i ispovjednicima – da prijavljuju kaznena djela za koja saznaju da se pripremaju. Ja sam siguran da će to „kazneno djelo neprijavljivanja pripremanja kaznenog djela“ i nadalje činiti svaki kršćanski ispovjednik; barem onaj na koga se ne odnosi Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima iz 1997. godine, što ga spominje Vlada RH na str. 29. svojega dokumenta kojega nalazimo na linku na kojega upućujemo ovdje na fusnoti 3.

Također sam siguran da će ga svaki biskup, svaki patrijarh i svaki Papa podržati u tome.

I držim da bismo se i mi morali ozbiljno zauzeti da se člankom 301. Kaznenog zakona RH od svećenika – ispovjednika kriminalca ne stvara, u očima državnog zakona. Makar to bilo i samo naizgled, dok se dublje ne udubimo u finese kaznenog prava i međudržavnih ugovora.

Dario Č.

Slika: Водник


[1] članak Marka Špoljara od 31.10.2012. 

[5] Zakon objavljen u „Narodne novine – međunarodni ugovori br. 3/1997), dostupan na http://hidra.srce.hr/arhiva/263/33322/www.nn.hr/clanci/medjunarodni/1997/019.htm

[6]Tekst „Sakrament obraćenja i ispovijedi“ na „Coptic Orthodox Church Network“, http://www.copticchurch.net/topics/thecopticchurch/sacraments/3_repentance_confesstion.html

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena – Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena – Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Preporučujemo

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.