Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

Istanbulska konvencija – vuk u janjećoj koži?!

Kategorija: Aktualno

Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, ili jednostavno Istanbulska konvencija[1], potpisana 11. svibnja 2011. u Istanbulu, dokument je oko kojeg se već neko vrijeme lome koplja i stvaraju razne podjele unutar hrvatskog društva. Ovom analizom pokušat ćemo proniknuti stvarne namjere Konvencije, razotkriti težnje njenih zagovaratelja, te u konačnici vidjeti predstavlja li ona nešto dobro i poželjno u hrvatskom, a i u društvu općenito, ili je zapravo vrlo štetna i opasna iako nam se predstavlja kao plaho i nevino janje.

Već na samom početku, u članku 3.c Konvencija donosi sljedeće objašnjenje za termin rod koji „označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.“ Odmah u nastavku čl. 3.d nadodaje kako “rodno utemeljeno nasilje nad ženama označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene.“ Postavlja se pitanje opravdanosti unošenja termina rod, ako se društveno oblikovane uloge ponašanja… odnose na muškarce i žene, kao što sama Konvencija i tvrdi. Ukoliko je biološka (pa i zdravorazumska) istina kako postoji jasna bipolarnost spolova – muškarca i žene, odakle odjednom ideja da se spol razdvoji od roda? Ne bi li to trebale biti istoznačnice? Očito nešto „smrdi“ već u začetku Konvencije, jer se pokušava progurati novi termin – rod namjesto dva (i samo jedino i isključivo ta dva) spola, odnosno muškog i ženskog. Međutim, neovisno o Konvenciji, njezini štovatelji zapisali su sljedeće: „Kulturno uvjetovana rodna podjela na muško i žensko, naime, nije binarno simetrična ni vrijednosno neutralna, već je uspostavljena na hijerarhijskom načelu i kao takva povratno djeluje na društvene odnose spolova u određenoj zajednici.“[2] Bipolarnost spolova ovdje se predstavlja kao kulturno uvjetovana, kontra biološko-antropološkim saznanjima i najmodernijim dostignućima znanosti na području medicine i psihologije. Nastoji se dojučerašnju svima normalnu konstataciju – da postoji muška i ženska osoba, svesti samo na određeni kulturološki nusproizvod. Nadalje, ovdje se pokušavaju spolovi dokinuti nametanjem termina rod. Hoće li zamjena pojmova zaštititi žene? Jamačno da ne.

Čl. 12.1. govori sljedeće: „Stranke će poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.“ Ovo napisano možda lijepo zvuči na prvi pogled, ali je u suštini zapravo riječ o velikom zločinu protiv čovječnosti, u prvom redu protiv žena koje Konvencija upravo „želi zaštititi“. Promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca, nakon što termine muško i žensko zamjenimo pojmom rod, dovest će do katastrofalnih posljedica u društvu. Ukoliko više neće postojati muško i žensko, svaki će čovjek moći slobodno birati kojeg je roda. Pa to je njegovo pravo i sloboda, reći će zagovaratelji konvencije, upirući prstom na one koji će tvrditi kako postoje samo dva spola/roda. Ukoliko se netko bude protivio autoritetu Konvencije, jamačno će biti krivično gonjen, jer Konvencija nakon ratifikacije postaje jača od zakona države koja ju je ratificirala.

No tko bi normalan i zdravog razuma pristao na ovakvo nešto, što je u suprotnosti sa svim znanstvenim saznanjima? Naravno da nitko, zbog čega i je sav „štetni otpad“ rodne ideologije lijepo zapakiran u nevinost Konvencije. A da bi mladi i budući naraštaji još lakše progutali rodnu pilulu, pobrinut će se zagovaratelji Konvencije, koji će „operirati“ od vrtića do škola kako bi isprali mlade mozgove, pretvarajući ih u prosvijećene liberalne građana sutrašnjice.[3]

Mnogi brane Konvenciju tvrdeći kako unutar nje nigdje ne pronalaze izraz „rodna ideologija“, što je točno i apsolutno logično, jer tu novotvorenicu, proizašlu iz katoličkih krugova s razlogom neće upotrebljavati oni koju istu ideologiju nastoje progurati. S druge pak strane, sve one koji o rodnoj ideologiji nastoje razumski progovoriti, zagovornici Konvencije putem ekonomske i medijske moći pokušavaju predstaviti kao klaunove, totalne paničare i sijače straha u društvu.

Na koji će način Konvencija spriječiti daljnja nasilja (u obitelji i nad ženama) i preventivno djelovati? Tako što će educirati djecu i mlade da ne smiju zapasti u heteroseksizam i homofobiju,  jer će time diskriminirati drugačije od sebe? Učeći mlade naraštaje kako je homoseksualnost ili neka druga seksualna devijacija jednako tako normalna (i normalnija)[4] i poželjna, kao što je to heteroseksualnost? Kakve veze sa svime ovime ima zaštita žena i suzbijanje nasilja u obitelji? Apsolutno nikakve. Zagovaratelji Konvencije očito misle kako će prihvaćanje svih oblika spolnih devijacija dovesti do sveopće sreće i hamonije u društvu, te kako će na taj način konačno istrijebiti nasilje.

Stvarnost na nebrojenim primjerima nastoji upozoriti kako će implementacija Konvencije još samo dodatno naštetiti društvu, posebice ženama i djeci, jer jedna krajnost vodi u drugu. Nakon što se na umjetan način, kontra prirodnih (Božjih) zakona uklone razlike među spolovima, što je sljedeće? Nakon što objeručke prihvatimo homoseksualnost i transvestitizam kao normalne pojave, što je sljedeće? Hoćemo li uskoro glasno podupirati pedofiliju i nekrofiliju kao slobodan izbor pojedinaca?

Kada istina izgubi svoju ljepotu, javlja se relativizam. Kada relativizam preuzme uzde društvenog uređenja, javlja se gubitak identiteta. U takvom stanju društvenog kaosa, svatko svakoga može optuživati za diskriminaciju po bilo kojoj osnovi. A upravo je današnja diskriminacija jedan od glavnih problema one istinske diskriminacije – diskriminirani su oni koji stoje uz bok Istini. Različitost bi nas trebala obogaćivati, a rodna ideologija je želi dokrajčiti, svodeći moral na puku društvenu apstrakciju. Žena je postala glavna meta rodnih teoretičara, koji smatraju kako je žena ranjiva, slaba i nesigurna u sebe. Izokrenuli su sve Božje zakone naglavce i predali se u službu Zloga; ali zaboravljaju kako je pisano: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu (Post 3,15).

Gabrijel Orečić


[1] Dalje: Konvencija

[2] URED ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA VLADE RH, Pojmovnik rodne terminologije prema standardima Europske unije (ur. Rada BORIĆ), Zagreb, 2017., 72.

[3] Usp. Čl. 14.1. i 14.2. Konvencije

[4] Ovo je na tragu Alfreda Kinseya i njegove knjige Sexual Behavior in the Human Male, posebice str. 638.

 

 

 

 

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Na braniku – Apologetski priručnik br. 1

Na braniku - Apologetski priručnik br. 1 je prvo nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 70 odabranih apologetskih tekstova napisanih od strane 12 autora, članova i suradnika Apologetske udruge bl. Ivan Merz.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Preporučujemo

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.