Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

„Kako se obraniti od navijačkog novinarstva”

Kategorija: Sekularizam

Početkom svibnja je Županijski sud u Zagrebu presudio za korist predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića, kojega su homoseksualne udruge tužile za diskriminaciju. Nacionalne dnevne novine izvješćuju da je udrugama zasmetalo što je on izjavio da – dok je on na čelu HNS – deklarirani homoseksualac ne bi mogao nastupati za reprezentaciju zato što nogomet igraju samo zdravi ljudi.

Hrvatske dnevne novine su poslovično loš izvor informacija o pravosudnim slučajevima: ondje sramotno nedostaje odgovornost prema teškim temama koje se prenose iz sudnica, te novinari ne nalaze za shodno da svoje izvještaje prije objavljivanja prokomentiraju sa kakvim pravnikom.

Međutim kada nešto treba mudrovati i moralizirati, tu su naši novinari i urednici stručnjaci bez premca: sve sam ideolog do ideologa. 

Tako i ovdje „Jutarnji list“ svoju vijest (manje od novinske kartice, najkraća novinarska forma) oprema naslovom „Nedosljedno pravosuđe“, te ovaj miminalistički novinarski uradak  samouvjereno predaje na raspolaganje predstavniku udruga koje su tražile da tuženi predsjednik HNS o svojem trošku tijekom nastupa nogometne reprezentacije istakne na stadionu transparent „Stop LGBT diskriminaciji“. Unutar tako skromno odrađenog novinskog teksta kritizira „Jutarnji“ hrvatsku državu, jer da njeno pravosuđe zbog nesklonosti homoseksualcima ne ispunjava „uvjete za zatvaranje Poglavlja 23 u pregovorima s EU“.1 
 
Ne smijemo si, međutim, priuštiti luksuz da mislimo da su urednici naših novina neozbiljni i nepromišljeni ljudi. Ili mislite da bi se oni usudili ovakve riječi kakve olako pišu o Hrvatskoj, pisati o nekome tko plaća oglase u novinama? Pokušajmo, zato, osluhnuti odakle vjetar puše u tim našim medijima.
 
Sudski slučajevi
 
Gore spomenuti sudski slučaj nije pravomoćno okončan; stoga presuda nije objavljena u pregledima sudske prakse i – koliko se dade utvrditi – slučaj nije prezentiran u pravnim časopisima. Na dovoljno ozbiljan način, međutim, slučaj je prezentiran na stranicama „queer.hr“, portala namijenjenog homoseksualcima u Hrvatskoj. 
 
Ondje se izvještava2 kako je riječ o postupku povodom udružne tužbe Centra za LGBT ravnopravnost, iza kojega stoje udruge „Iskorak“ i „Kontra“. Sudila je sutkinja Jasenka Grčić. U članku na queer.hr se iznosi da je „Marković u svojem odgovoru na tužbu doslovno priznao diskriminaciju i izjave“, međutim su njegovi odvjetnici iznijeli kako je riječ o osobnom vrijednosnom sudu njihovog klijenta. Odvjetnici tužitelja smatraju kako bi zasigurno bilo suđeno da je riječ o diskriminaciji, da je Marković umjesto riječi „homoseksualac“ koristio riječ „musliman“ ili „crnac“, te su najavili žalbu Vrhovnom sudu. Povezuje se slučaj sa ranijim suđenjem Zdravku Mamiću (iz uprave „Dinama“), gdje je u ožujku 2011. god. sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Jadranka Travaš našla da taj živopisni (to je eufemizam) javni govornik nije izvršio diskriminaciju kada je iznosio prosudbe da homoseksualci mogu biti dobri baletani ili novinari, ali da nisu pogodni za jedan grubi sport kakav je nogomet. Citira se priopćenje „Centra za LGBT ravnopravnost“ da je riječ o „fundamentalnoj i nedopustivoj homofobiji i šovinizmu u hrvatskom sportu, odnosno nogometu, što sve zajedno odašilje sramotno ružnu sliku o RH u europskoj i svjetskoj javnosti, ove dvije nepravomoćne presude u slučaju naših udružnih tužbi pokazuju koliko je kaotično stanje u našom pravosuđu, odnosno kako se implementira Zakon o suzbijanju diskriminacije, ujedno i jedan od uvjeta za ispunjavanje mjerila iz pristupnog Poglavlja 23 – pravosuđe i temeljna prava.“
 
Z. Mamić se zapravo, bio izložio udaru javnosti, sa izričitom željom da stane na stranu sebi bliskog predsjednika HNS-a V. Markovića. Predsjednik HNS-a Marković se, pak, našao na meti stanovitog dijela našeg novinstva, nakon što je u intervjuu za „Večernji list“ u studenom 2010. godine3 izrekao novinaru Tomislavu Dasoviću slijedeće:
 
Bi li za hrvatsku selekciju mogao nastupiti igrač koji bi se deklarirao kao gay?
 
– Dok sam ja predsjednik, sigurno ne!
 
Susreli ste takvog igrača u karijeri?
 
– Ne, na svu sreću, nogomet igraju samo zdravi ljudi.
 
Nakon presude iz svibnja 2011. godine “Večernji list” se zgraža nad presudama Županijskog suda u Zagrebu, tj. nad sudskom praksom koju su u primjeni Zakona o suzbijanju diskriminacije započele formirati dvije sutkinje tog suda. Stručno mišljenje su zatražili kod politologa Žarka Puhovskog, a političko kod feministkinje Rade Borić. I tako, najutjecajnije dnevne novine prezentiraše hrvatskoj javnosti, da je naše pravosuđe sramota jedna i da se ne pridržavamo europskih standarda. Sa kojima su se oni, valjda, dobro upoznali.
 
„Navijačko“ deformiranje činjenica
 
Doista, ne bi ove izjave domaćih nogometnih funkcionara bilo u skladu sa standardima nekih europskih sveučilišta, nekih političkih stranaka u Europi, nekih udruženja u Europi – koja su odabrala zalagati se za homoseksualce na jedan osobito predani način.
 
Kada govorimo o standardima pravosuđenja u Europi, međutim, stvari stoje drugačije. Sudovi postavljaju standarde koji vrijede za čitavo društvo; i ti standardi uopće nisu onakvi kakvima nam ih prikazuju feministice i LGBT udruge.
 
Na „katolik.hr“ smo već predstavili sudsku praksu iz Velike Britanije, gdje je 2010. godine u nekoliko slučajeva policijske uprave morale plaćati naknadu štete, zato što su na prijave „boraca za LGBT prava“ bile odlučile „poduzimati mjere“ protiv uličnih propovjednika i političkih aktivista koji su tvrdili da je homoseksualizam grijeh i da ga ponovo treba zakonom zabraniti. Također smo prezentirali važnu presudu Vrhovnog suda Švedske u slučaju pastora Ake Greena iz studenog 2005. godine  (gdje su i sami sagledali međunarodni značaj svoje rješidbe, pa su na stranicama Vrhovnog suda objavili prijevod presude na engleski jezik4), koji pozivom na čl. 10. Europske konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (odredba o slobodi govora) nalazi da ima A. Green pravo iznositi prosudbe koje su uvredljive za homoseksualce (da je homoseksualizam „abnormalan, jedan strašni rak na tijelu društva“ i slično), dokle god izravno ne ohrabruje ili opravdava mržnju prema njima.
 
Europski medijski „uzori“
 
Ovakvo „navijačko“ prikazivanje činjenica nije svojstveno samo hrvatskim medijima. Već smo pisali o BBC-u, za kojega engleski novinski profesionalci nalaze da je riječ o korporaciji kojom „dominiraju homoseksualci i ljudi iz etničkih manjina, da promovira multikulturalizam, da je antiamerička, antiseoska i više osjetljiva na osjećaje muslimana neko kršćana“; vrh Katoličke Crkve u Velikoj Britaniji, nakon pomnog istraživanja, iznosi da ondje postoji „konzistentna antikršćanska institucionalna pristranost“ koja proizlazi iz „radikalno sekularnog i socijalno liberalnog svjetonazora“ koji prevladava u redakcijama BBC-a.
 
Valja ipak reći da BBC nije jedini medij u Velikoj Britaniji, makar koliko bio utjecajan. „Radikalno sekularni i socijalno liberalni“ novinari i urednici (gdje se npr. „pegla“ voditeljicu koja se usudila sa križićem o vratu pojaviti pred kamerama javne televizije – u zemlji koja ima križ na zastavi i državnom grbu; ili pak novinara koji se na posao u britanskoj medijskoj kući usudio doći sa manšetama ukrašenima motivom britanske zastave, jer da taj motiv vrijeđa multikulturalnost) koriste slobodu govora, koja im je zajamčena. Njihovi neistomišljenici također koriste slobodu govora; jer je i njima zajamčena.
 
Granica slobodi govora su svjesno iznošenje laži, te tzv. „govor mržnje“ – gdje se dolazi u zonu blisku otvorenom pozivanju na nasilje.5  
 
Ono što je u cijeloj stvari opasno i podmuklo jest, kada neki spretni akteri medijske igre nastoje ostaviti dojam kako drugačija mišljenja nisu uopće dopuštena. Da su stavovi njihovih neistomišljenika jedan „rasizam“, “šovinizam” i slični kriminal.
 
Da je glavno težište takve manipulacije u ovom času na medijima „radikalno sekularne i socijalno liberalne“ orijentacije, vidjeti ćemo iz primjera nedavnog donošenja novog ustava u Mađarskoj.
 
Primjer drugi: kršćanski ustav Mađarske kao meta medijske harange
 
U hrvatskoj javnosti donošenje novog ustava susjedne Mađarske u travnju 2011. godine nije izazvalo osobitu pažnju.
 
Možemo, međutim opaziti da je apsolutno najčešća reakcija hrvatskih medija u izvještavanju o novom mađarskom ustavom – vladajuća tamošnja stranka Fidesz je svoju dvotrećinsku većinu u parlamentu osvojenu na izborima u travnju 2010. iskoristila da zamijeni stari ustav iz 1949. godine –   da taj ustav nazove „kontroverznim“, ovako:
 
Stranka desnog centra premijera Viktora Orbana revidirala je ustav unijevši u njega reference na Boga i tradicionalne obiteljske vrijednosti…
 
Civilne udruge te one za ljudska prava tvrde da je skrojen prema svjetonazoru kršćanske desnice. Zabrinute su za prava manjina, kako nacionalnih, među kojima je i hrvatska, tako i drugih manjinskih skupina te za druge demokratske vrijednosti.6 
 
Što to tako opasnog novi mađarski ustav propisuje? Zabranjuje vlastima da se zadužuju iznad 50 posto bruto nacionalnog proizvoda. Izrijekom propisuje da je brak zajednica muškarca i žene. Utvrđuje da život djeteta treba štititi od začetka. U preambuli (uvodu) osuđuje komunističku i socijalističku klimu koja je u Mađarskoj vladala od 1944. do 1990. godine i potvrđuje predanost demokratizaciji koja je započela prije dvadeset godina.7 Takve odredbe su ponukale  „Human Rights Watch“ da izda upozorenje kako Ustav sadržava odredbe koje mogu voditi u diskriminaciju žena i LGBT “manjina”: zaštita fetusa navodno ugrožava žene, a odredbom da je brak zajednica muškarca i žene povrijeđena su ljudska prava lezbijki, homoseksualaca i drugih „džendera“.
 
„Human Rights Watch“ ne navodi da u dijelu koji se odnosi na istospolne brakove njegovo mišljenje nije samo protivno političkom stavu mađarskih ustavotvoraca, nego je također i suprotno mišljenju Europskog suda za ljudska prava iz najnovijih slučajeva: u sporu Schalk i Kopf protiv Austrije sudio je taj sud 24. lipnja 2010. godine da je brak veza muškarca i žene8. U prosincu 2010. godine isti sud nalazi, da niti abortus ne spada među ljudska prava; iznimno smatra sud da ima žena pravo zatražiti abortus u rijetkim slučajevima kada trudnoća predstavlja tešku opasnost po njeno zdravlje i život.9 
 
Međutim „radikalno sekularni i socijalno liberalni“ mediji širom Europe (i možda neki nepristraniji mediji, koji su se o mađarskom ustavu dezinformirali kod svojih kolega) – koji nipošto nisu 2010. godine nabacivali blato na  Europski sud za ljudska prava kada je sudio za korist Austrije koja ne da homoseksualcima da sklapaju brak i za korist Irske koja ne dopušta abortus – uzimaju da su stavovi koje o mađarskom ustavu iznosi HRW „dogma“. U pregledu medijskih reakcija na novi mađarski ustav „Spiegel.de“ sumira: „Mađarska je sramota Europe“10. Kao iznimku navodi se jedino pisanje konzervativnog Frankfuter Allgemeine Zeitunga, koji u novom mađarskom ustavu ne vidi ništa prijepornog.
 
U svakom slučaju, možemo (i) na ovom primjeru „medijske obrade“ mađarskog ustava vidjeti, koliko  su raznorazni „radikalno sekularni i socijalno liberalni“ mediji drskosti spremni uložiti u jednostrano prikazivanje činjenica. Čak i kada je meta takvog bezobrazluka ustav jedne suverene europske države.
 
Kako se obraniti od navijačkog novinarstva
 
U suvremenom novinarstvu postoji žanr, koji se zove „zagovaračko novinstvo“ („advocacy journalism“). U tu skupinu spadaju glasila političkih stranaka i pokreta, mediji vjerskih zajednica, grupa sa nekim posebnim interesima. Tu bismo očito mogli svrstati gore navedeni portal „queer.hr“.
 
Nećemo se, eto, ni mi na katolik.hr naljutiti, ako netko ustvrdi da smo pro-katolički nastrojeni. 
 
Problem, međutim, nastaje kada netko tvrdi da nije pristran – a zapravo jest. Poput gore navedenih hrvatskih dnevnih tiskovina, ili slavnog BBC-a, koji nipošto neće deklarirati da su npr. antikršćanski nastrojeni (tj. da kršćani u toj zemlji moraju plaćati RTV – pretplatu za propagandu protiv svoje vjere). Ili da su pristrani u bilo kojem smjeru.
 
Onda nam treba dosta napora, da bismo razaznali da nas takvi mediji manipuliraju, i da svoju pristranost skrivaju kao vrag papke. Da nam svoje ideologizirane stavove predstavljaju kao objektivne činjenice. 
 
Kao što su britanski biskupi nakon pomnog studiranja zaključili – i javno iznijeli – da na BBC-u postoji konzistentna antikršćanska institucionalna pristranost koja proizlazi iz radikalno sekularnog i socijalno liberalnog svjetonazora koji prevladava u njegovim redakcijama.
 
Kako iz gore iznijetog vidimo, nisu redakcije BBC-a jedine, kojima možemo pripisati takve karakterizacije.

Dario C.


 

http://www.jutarnji.hr/vlatko-markovic-osloboden-optuzbe-za-diskriminaciju-homoseksualne-populacije/943125/

http://queer.hr/4697/i-markovic-osloboden-optuzbi-za-diskriminaciju/

http://www.vecernji.hr/sport/nogomet/vlatko-markovic-za-gaya-nema-mjesta-vatrenima-clanak-212775

http://www.domstol.se/Domstolar/hogstadomstolen/Avgoranden/2005/Dom_pa_engelska_B_1050-05.pdf

5 Gunduz v. Turkey, 14.06.2004., http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/view.asp?item=1&portal=hbkm&action=html&highlight=hate%20|%20speech&sessionid=71427525&skin=hudoc-en, v. toč. 51, 

Sürek v. Turkey, 8.7.1999.,

http://www.iidh.ed.cr/comunidades/libertadexpresion/docs/le_europeo/surek%20no%201%20batj%20vs%20turkey.htm, v toč. 11, 62 i 90

http://www.bankamagazine.hr/default.aspx?TabId=103&View=Details&ItemID=68681

http://jurist.org/paperchase/2011/04/hungary-president-signs-new-constitution-into-law-amid-rights-concerns.php

8 http://www.bailii.org/eu/cases/ECHR/2010/995.html, v. osobito toč. 54, 65, 76, 101, 102, te toč. 115. st. 5. i 6. presude ECHR

9 http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/view.asp?item=1&portal=hbkm&action=html&highlight=abortion&sessionid=71426290&skin=hudoc-en, v. osobito toč. 242., 243, 250, 268, 284 st. 4. i 5.

10 „Hungary Is a Disgrace for Europe“, http://www.spiegel.de/international/europe/0,1518,757971,00.html

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Na braniku – Apologetski priručnik br. 1

Na braniku - Apologetski priručnik br. 1 je prvo nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 70 odabranih apologetskih tekstova napisanih od strane 12 autora, članova i suradnika Apologetske udruge bl. Ivan Merz.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Preporučujemo

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.