Da bi jedna populacija ostala na istoj reproduktivnoj razini računa se da je potrebno 2.1 dijete po ženi (obitelji). Hrvatska s prosjekom od 1.40 djeteta spada u zemlje s najvećim negativnim prirastom stanovništva. Čak i Kina, u kojoj je dugo godina na snazi bio zakon o samo jednom djetetu (vlast je zabranjivala obiteljima imati više od jednog djeteta), ima veći prosjek od Hrvatske (1.62). Dakle, stvar je vrlo jednostavna, narod koji ima prirodni prirast manji od 2.1 izumire. Kada će određeni narod izumrijeti ovisi o veličini tog naroda, te veličini negativnog prirasta i dužini tog perioda. Naravno da će manji narodi brže izumrijeti.
Sva rješenja demografskog problema koja sam do sada čuo uglavnom se svode na povećanje životnog standarda, na ovaj ili onaj način. Povećanje životnog standarda je poželjno, međutim, ono neće doprinijeti demografskom oporavku. Za sve ove godine dok slušam rasprave o demografiji nisam nijednom čuo da je netko rekao istinu, tj. postavio pravu ”dijagnozu”. To samo pokazuje koliko više nismo sposobni kritički razmišljati, koliko su nam dženderisti isprali mozak. Ekonomski standard građana nema ništa s demografskim rastom. Nekada su narodi bili puno siromašniji, a ipak su imali puno više djece. I iz osobnog iskustva mogu to potvrditi. Ja sam jedanaesto dijete i najmlađi, rođen sam 1956., a moj najstariji brat rođen je 1924. godine. Nismo imali ni televizor ni auto (mobitela i računala nije ni bilo u to vrijeme), bili smo relativno siromašni, ali bilo nas je puno, i Bog se pobrinuo da ne budemo gladni. Nakon Domovinskog rata 1996. godine otišao sam na Novi Zeland. To je bogata zemlja u kojoj je socijalna pomoć veća nego kod nas prosječna plaća. Međutim, oni imaju također negativni prirast stanovništva. On iznosi 1.87, a bio bi puno manji, manji i od Hrvatske, da ne uvoze svake godine 50 tisuća imigranata koji uglavnom imaju više od dvoje djece. Dio Aucklanda u kojem sam živio zvao se Howick, a sada ga ljudi zovu Chowick, jer su sve Kinezi, više nema Kiwija (kolokvijalni naziv za Novozelanđane). Na Novom Zelandu sam prvi put u životu čuo (kasnije sam to čuo i u Hrvatskoj) mladi bračni par kako govori da ne žele imati djece, jer žele više putovati, više na sebe potrošiti. Nisu ti ljudi siromašni, već sebični. Mogao bih još s tisućama primjera potkrijepiti tvrdnju da visina životnog standarda nije u korelaciji s demografskim rastom. Ali, mislim da to nije potrebno, znate i vi sami.
Ako nije životni standard, što je onda posrijedi? Izvorni i u suštini jedini pravi uzrok demografskog sloma hrvatskog naroda – kao i drugih naroda zapadnog svijeta – je gubitak kršćanskih vrijednosti, a kod nekršćana npr. Kineza, Arapa, Indijaca gubitak tradicionalnih vrijednosti koje su također poštivale prirodni zakon. Drugim riječima (koje bi se odnosile na sve narode i vjere), razlog demografskog sloma je prihvaćanje dženderističkih ideja. Iz baze podataka Svjetske banke[1] možemo vidjeti da pad nataliteta počinje 1965. godine što se poklapa s prvom velikom pobjedom dženderista, tj. s prihvaćanjem kontracepcije u društvu. Kontracepcija je oduvijek postojala, ali se tih godina prvi put u povijesti počela prihvaćati kao opće društveno prihvatljiva norma. Neki će to nazvati seksualnom revolucijom, a neki kulturom smrti, ovisno o percepciji. U novije vrijeme se koristi i izraz dženderizam (izraz koji ja osobno preferiram jer se iz njega mogu stvoriti izvedenice kao npr. dženderisti, dženderistički i sl.; osim toga sam izraz ukazuje na jedan totalitaristički potencijal, kojega u dženderizmu možemo prepoznati). Prema gore spomenutim podacima 1964. godine natalitet je bio 5.08 rođenja po ženi na svjetskoj razini, a onda počinje sunovrat sve do 2.43 za 2016. godinu (zadnja godina koja je uključena u statistiku). To je još uvijek pozitivan prirast, ali samo zahvaljujući arapskim zemljama (3.33), Srednjem Istoku i Sjevernoj Africi (2.77), te Južnoj Africi (4.85). U negativnom prirastu na prvom mjestu je centralna Europa i baltičke zemlje (1.45), a zatim Europska Unija (1.57). Sjeverna Amerika je na 1.78, a Južna i Srednja Amerika je na 2.06, blizu pozitivnog prirasta. A ”nevjerni Toma” treba pogledati i tablice na dnu prikaza. Najbogatije zemlje imaju najniži prirast (1.68), a najsiromašnije zemlje najviši prirast (4.63). Kako je čovjek bogatiji on je i sebičniji (naravno ima izuzetaka), te će svoj život podrediti sebi, a ne Bogu. Na to nas je Isusu upozorio kada je rekao: ”Lakše je devi kroz iglene uši nego bogatašu u kraljevstvo Božje (Mt 19,24).
Ali vratimo se na Hrvatsku. Iako se danas u Hrvatskoj 86% izjašnjava katolicima, većina njih su ipak samo na papiru katolici. Doduše, mnogi od njih idu i u crvku, ali kada iziđu iz nje, oni žive kao suvremeni protestanti (protestanti današnjice prihvaćaju kontracepciju). Kršćani su prirodne zakone uvijek poštivali, i to iz jednostavnog razloga što je Bog stvorio prirodu i njezine zakonitosti, te kada bi čovjek išao protiv prirodnih zakona išao bi istovremeno i protiv Boga. To je kršćanima bilo uvijek kristalno jasno!
Kako to vrijedi za pojedinu osobu, tako to isto vrijedi i za cijeli narod. Kadgod neki narod ide protiv prirodnih zakona, on ide i protiv Boga, a kada ide protiv Boga, on izabire smrt. Hrvati su, općenito govoreći, prihvatili kulturu smrti koja dolazi iz kuhinje dženderista, čija glavna premisa jest ta, da je užitak glavna svrha spolnog odnosa. Ako je to tako, onda je uporaba kontracepcije logični slijed. Ako pak kontracepcija zakaže, onda je pobačaj sljedeći logični korak. Ako je svrha seksa samo užitak onda su i istospolni čini normalna pojava. Slijedom takve hedonističke premise mogu se opravdavati i pedofilija i zoofilija (snošaj sa životinjama) i ostale spolne nastranosti. Nažalost, Hrvati su prihvatili kontracepciju, ne shvaćajući da to zlo dolazi iz kuhinje u kojoj je glavni kuhar otac laži. Naivni Hrvati ne shvaćaju da je kontracepcija kamen temeljac dženderističkog projekta – uništenje čovjeka (njegove duše i tijela; usp. Mt 10,28). Pobačaj, istospolni brakovi, rodna ideologija i sve ostale ”vrijednosti” 21. stoljeća ne bi se mogle nametnuti narodima da prvo nisu prihvatili kontracepciju.
U Hrvatskoj je od 2008. do 2018., za samo deset godina, broj negativnog prirasta pučanstva s -8.000 narastao na -18.000, više nego dvostruko. Dovoljno je malo matematike da izračunate kako za 100 godina više neće biti Hrvata ako se takav trend nastavi. Upravo su tragikomične mjere koje Vlada poduzima u svezi s demografijom. Donositi mjere za demografsku revitalizaciju i istodobno promovirati dženderizam, isto je kao donositi mjere za očuvanje pitke vode, a istovremeno stavljati otrov u njene izvore.
Isključivi i jedini krivac za povećanje negativnog prirasta stanovništva je dženderizam, koji sustavno propagiraju svi važniji politički čimbenici u Hrvatskoj. Mlade ljude se obeshrabruje od – mladim ljudima inače prirođene – želje da imaju djecu, da imaju velike obitelji. Svaki razlog odbijanja ozbiljnih odluka o preuzimanju bračnih zavjeta je dobrodošao, svaki razlog obeshrabrivanja od pridržavanja bračne odanosti je dobrodošao, svaki razlog odbijanju odluke da se ima (više) djece je dobrodošao, svaki razlog odbijanja rađanja je prihvatljiv; današnje društvo je zahvaćeno jednim posve naopakim nazorom. Kakve to konsekvence ima za ekonomiju, zdravstveni, mirovinski, ali i sigurnosni sustav nije teško dokučiti. Mi smo trenutno na omjeru 1:1 (1 radnik, 1 umirovljenik), a trebalo bi biti 3:1. Ukratko, neće nam trebati nikakav sustav, jer nas neće biti. Ovakva dženderistička politika vodi k propasti i izumiranju Hrvata. Onoga momenta kada se jedan narod okrene protiv prirodnih zakona, on se okrene i protiv Boga, pa vjerovao on u Boga ili ne, on osuđuje sebe na propast.
Ivan Poljaković
