Maske su pale

GONG se svrstao uz aktualnu vlast koja promovira rodnu ideologiju – više nema legitimitet nadgledati izbore. Građanima se svakodnevno pere mozak i serviraju neviđene laži.

Građanska inicijativa ”U ime obitelji” već je samim prikupljanjem potpisa (bez obzira na konačan ishod akcije) polučila veliki rezultat, jer je natjerala dženderiste (pristalice novog totalitarizma) da skinu maske. Za pripadnike LGBT udruga već je poznato da podupiru novu diktaturu dženderista. U priopćenju Platforme 112 osim LGBT aktivista i ”Nastranih” (Queer) razotkrile su se i druge udruge, kao npr. ”Protagora”, čije djelovanje inspirira isključivost, mržnja prema Katoličkoj crkvi i svima koji misle drugačije. Udruga koja je pak šokirala javnost jest GONG, koji je sebe godinama predstavljao nepristranim promatračem izbora i arbitrom demokracije, a sada se javno svrstao u onu grupu udruga i stranaka koje podržavaju novi totalitarizam.

Za inicijativu ”U ime obitelji” Platforma 112 u svom priopćenju za javnost između ostalog kaže da je inicijativa ”usmjerena širenju homofobije i narušavanju Ustavom zagarantiranih ljudskih prava. Upravo su ljudska prava dio Ustava o kojem se ne bi smjelo odlučivati na referendumu jer bi to dovelo do situacije da većina može, ako želi, ograničiti ili čak ukinuti temeljna ljudska prava manjinama što nije definicija demokracije, već totalitarizma”. Očito je da su potpisnici ovog priopćenja pobrkali lončiće kad je u pitanju totalitarizam. Građanska inicijativa ”U ime obitelji” je u više navrata naglasila da nema ništa protiv istospolaca, ali da kao građani imaju pravo na svoje vlastito mišljenje. Ali eto, za GONG izgleda da je svako mišljenje koje nije usklađeno s njihovim ”protuustavno i krši temeljna ljudska prava”. Zar se GONG, i drugi potpisnici, nikada nisu zapitali, a koja su prava djeteta? Zar nije jedno od temeljnih ljudskih prava upravo pravo djeteta na oca i majku!?

Osim LGBT udruga, GONGA i par marginalnih organizacija zadojenih novom ideologijom, u isti red su se svrstale i sljedeće stranke: Samostalna demokratska srpska stranka SDSS i Hrvatska narodna stranka HNS. SDP i Laburisti pak nisu odgovorili na pitanje da li podupiru inicijativu da se u Ustav RH unese odredba da je brak zajednica između muškarca i žene, iako je svima jasno da se protive takvoj definiciji braka, ali zbog bojazni od gubljenja glasova nisu se otvoreno izjasnili protiv.

Fizički napadi na volontere ove građanske inicijative ukazuju ne samo na netoleranciju, već oni služe i kao indikator polaganog uvođenja novog totalitarizma, pogotovo kada Vlada svojom šutnjom neizravno podržava napade na potpuno nedužne ljude, samo zato što imaju drugačije mišljenje.

Nažalost, većina građana još uvijek nije svjesna o čemu se radi. Nasjeli su na priču o borbi za prava istospolaca, a ustvari uopće se ne radi o istospolcima. Možda se u čudu pitate: Pa kako to sad? Putem tehnika masovnog pranja mozga, kojima se stručnjaci za politički marketing danas već rutinski koriste, vladajuće elite žele nametnuti mišljenje kako se radi o zaštiti prava onih ljudi koji osjećaju istospolnu privlačnost. Međutim, istospolci, barem većina njih, nemaju veze s novom ideologijom. Većina istospolaca nikad u životu nije bila na paradi ponosa, niti im pada na pamet biti dio tog cirkusa, i većina istospolaca misli da djeca trebaju imati oca i majku, baš kao što misle i heterospolci (to se vidjelo i na prosvjedima u Parizu kada je stotine istospolaca protestiralo protiv zakona o gay brakovima). LGBT udruge okupljaju jedan vrlo mali dio istospolaca, pobornika nove ideologije, a taj iako mali djelić istospolne populacije, vrlo je glasan i agresivan, te samo služi dženderistima (uglavnom heterospolcima) u zavođenju nove diktature, kao toljaga za ušutkavanje neistomišljenika, nešto slično kao što je Gestapo služio Hitleru. U stručnoj literaturi takvi istospolci, pobornici dženderizma, nazivaju se militantnim istospolcima. Njima, kao i njihovim nalogodavcima, dženderistima, uopće nije cilj uspostava istospolnih brakova, kao tobožnjeg prava manjina, već je njihov cilj rušenje braka kao temeljene institucije društva.

Tome u prilog govore i podaci da u zemljama u kojima su dženderisti ozakonili istospolni brak, istospolci koriste to pravo samo u 2% slučajeva, što čini otprilike oko 0,01 posto opće populacije. Ozakonjenjem istospolnih brakova postiže se prva faza u rušenju braka, iza toga dolazi rušenje monogamije, legalizacija pedofilije i drugih devijantnih oblika spolnog ponašanja koja su opisana kao sasvim normalno ponašanje ljudskih ”mužjaka” i ”ženki” u izvješćima Alfreda Kinseya, začetnika dženderista.

Dženderizam je najperfidniji i najpodmukliji oblik totalitarizma u ljudskoj povijesti. On se služi najmodernijim tehnikama pranja mozga, te putem kontrole medija, malo po malo na svoju stranu pridobiva naivne građane, koji misle da su moderni i progresivni kada odobravaju istospolni brak. A kada ti isti građani više ne budu smjeli reći da su ”otac” ili ”majka”, kada dospiju u zatvor samo zato što svoju djecu odgajaju prema naravnom zakonu (bili oni ateisti ili vjernici), bit će već kasno. Rijetko tko u RH zna da se u SAD-u (gdje je istospolnost prvo normalizirana) užurbano radi na normalizaciji pedofilije. Ovaj novi totalitarizam je polagan, u odnosu na nacizam ili komunizam, ali zato nije ništa manje opasan. On promovira bolest, smrt i izumiranje vrste, a sa svojim oponentima se nemilosrdno obračunava, čim dođe u poziciju.

U Hrvatskoj su maske sada pale. Znamo točno tko promovira dženderizam. Osim spomenutih stranaka treba biti jako oprezan i s HDZ-om. Iako je ova stranka izrazila slaganje s referendumskim pitanjem, to treba uzeti s velikom rezervom, jer se HDZ do sada već više puta razmahivao s demokršćanskom retorikom, a kada je došao na vlast (2003. i 2007.) sve zakone je usklađivao prema uputama dženderističkog Buxellesa, baš kao i SDP.

Jedini spas iz ove pogubne politike jest velika koalicija treće opcije zdravih i dženderizmom još nezadojenih političkih opcija kršćansko-domoljubne orijentacije prije parlamentarnih izbora. Hrvatskoj treba i prava socijaldemokratska stranka, jer SDP nema veze sa socijaldemokracijom. HDZ i SDP su samo desno i lijevo krilo jedne te iste dženderističke oligarhije. HDZ je u neku ruku još opasniji od SDP-a (SDP barem igra s otvorenim kartama) zato jer pokupi glasove tradicionalne tihe većine, a kada dođe na vlast, čini iste stvari što i SDP. Da nabrojimo samo neke: do sada HDZ nije procesuirao niti jedan jedini komunistički zločin, izdao je sve generale tuđim sudovima, podržavao je pobačaj i umjetnu oplodnju, donio je Zakon o suzbijanju diskriminacije (prvi stupanj k ozakonjenju istospolnih brakova), uveo političku korektnost (čitaj verbalni delikt), najavljuje daljnje promoviranje istospolnog partnerstva[1], itd.

Mi katolici smo već doista predugo – barem desetak godina – glasovali za manje zlo. Nažalost, čak i neki crkveni dužnosnici spremno predlažu da vjernici biraju manje zlo, umjesto da preporuče vjernicima da se napokon organiziraju i počnu birati dobro.

Ivan Poljaković

Slika: kulturistra