Dana 13.03. Godine Gospodnje 2013., Bog je svojoj Crkvi podario 266. papu: Franju.
Iza imena ne moramo stavljati broj: Jorge Mario Bergoglio je prvi papa koji je odabrao ime čiji je prvi i najslavniji nositelj bio sv. Franjo iz Asiza, svetac siromaha Božjih.
Također je Franjo prvi papa rođen u Americi; 1936. godine je rođen u Buenos Airesu kao jedno od petero djece u obitelji željezničkog radnika podrijetlom iz Italije. Nakon što je diplomirao kemiju na Sveučilištu u Buenos Airesu, odlučio se pridružiti Družbi Isusovoj: po okončanju studija teologije, primio je sveti red 1969. godine.
U svojem rodnom gradu je služio kao isusovački provincijal (Franjo je prvi isusovac, koji je u povijesti izabran za papu) od 1973. do 1979. godine. Potom se duže vrijeme bavi znanstvenim i nastavnim radom, te biva i rektor na isusovačkoj teologiji u San Miguelu, gdje je i sam ranije studirao. Pomoćni biskup u Cordobi je od 1992. godine; 1998. godine preuzima službu nadbiskupa u Buenos Airesu. Na kardinalsku čast je ovog Argentinca podigao bl. Ivan Pavao II., 2001. godine. Na svim tim službama se iskazao kao protivnik tzv. “teologije oslobođenja”, koja u redovima Katoličke Crkve u Latinskoj Americi zauzima slično mjesto, kakav modernizam tipa Hansa Kuenga zauzima kod nas u Europi (možda najslavniji pristaša te nepravovjerne verzije kršćanstva je nedavno preminuli predsjednik Venezuele Hugo Chavez).
Ljudi ga doživljavaju kao poniznog, finog, sa praktičnim osjećajem i iskrenim srcem za siromahe.
U Argentini je na svoju veliku žalost i razočaranje doživio da bude ozakonjen takozvani „gay brak“: njegovo javno i vrlo rezolutno protivljenje tom bezbožnom naumu argentinskih vlasti usporedila je 2010. godine predsjednica te zemlje Cristina Fernandez Kirchner sa srednjovjekovnom inkvizicijom. Tijekom dugotrajne rasprave u Senatu, koja je trajala do ranih jutarnjih sati, vjernici su pred vratima Senata predano molili krunicu: bezbožni zakon je ipak odobren sa 33 protiv 27 glasova. Kardinal Bergoglio je poručio javnosti: „To nije tek jedan zakon. To je djelo oca laži, kojima želi unijeti konfuziju i prijevaru među djecu Božju.“
Predsjednica Cristina Fernandes Kirchner je 2010. godine odlučila da neće povodom Dana nezavisnosti Argentine otići na misu za domovinu, prekinuvši tako dugu tradiciju, koja je uostalom posve očekivana u zemlji sa preko 90% katolika. Naredne godine je na misu za domovinu došla, ali je započela svoju partikularnu tradiciju da najveći državni blagdan dočeka u provinciji (tj. da propusti silne državne ceremonije u velegradu Buenos Airesu), pa sa lokalnim guvernerom ode na “Te Deum” u lokalnu katedralu. Tako nije morala na oči našem novom Papi.
Inače, teška zavada između argentinskih sekularista na vlasti i katoličkih biskupa na čelu sa Jorgeom Marijom Bergogliom počela je 2007. godine; okidač je bila odluka ministra zdravstva da se pobačajem prekine trudnoća jedne mentalno retardirane žene. Ta je odluka u tipičnom stilu „kulture smrti“ predstavljala jasnu prigodu da se ukaže na tvrdokornu nespremnost argentinskih vlasti da stanu na kraj dječjoj prostituciji, te državnoj nebrizi prema djeci bez roditeljske skrbi i prema starcima bez obitelji. Bergoglio je politiku vlasti svoje domovine tada nazvao „demografskim terorizmom“[1]. Nije ni kasnijih godina propuštao kritizirati sada već dugogodišnju vladu Argentine, koja usprkos očitoj ekonomskoj uspješnosti zemlje dopušta rast socijalnih razlika i bijedu širokih slojeva stanovništva.
Kardinali u konklavi – i Duh Sveti sa njima – su očito znali za ovaj sukob između novog pape i argentinskih državnih vlasti: valjda Crkvi danas baš i treba papa, koji zna biti borben.
Uredništvo
