Nastavak sustavnog propagiranja dženderizma
Ustavni sud je svojom odlukom od 29. siječnja 2020. (uz nekoliko izdvojenih mišljenja) uveo u hrvatski pravni sustav „pravo“ istospolnih partnera na udomljavanje djece. Vrlo su naivni i neupućeni oni koji su se začudili ovakvoj odluci. To je samo nastavak sustavnog propagiranja dženderizma u Hrvatskoj koje je započelo još prije petnaestak godina, točnije 2003. godine kada je donijet Zakon o istospolnim zajednicama.
Sve ovo što se događa logičan je slijed onoga što se dogodilo u Hrvatskoj raspadom komunizma početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Naime, kako je na svjetskoj sceni komunizam propao, hrvatski komunisti su iznašli način da i dalje ostanu na vrhu društvene ljestvice, ali naravno pod drugim krinkama – komunizam više nije prolazio. Jedni su ostali u crvenim kaputima, drugi su obukli plave, i vrlo brzo su i jedni i drugi prihvatili dženderizam kao novu ideologiju zapada koja je potencijalno još opasnija od komunizma, a naivnim Hrvatima tu novu ideologiju prodaju kao neka nova ljudska prava, npr. pravo žene da nesmetano ubije nerođeno dijete, pravo spolno nastranim osobama da sklapaju neka službena partnerstva, pravo istospolcima da udomljuju djecu, pravo na sve što razara na civilizacijsko-antropološkom poimanju čovjeka utemeljene norme ponašanja u jednom društvu.
Cilj svih totalitarističkih ideologija, pa tako i dženderizma kao ideologije u nastanku – ta ideologija se postepeno kristalizira od 1980.-ih godina, iz jedne mješavine lijevih, liberalnih i queer (engl. nastran) ideja, gdje postignute konsenzuse prepoznajemo u trenutcima kada se pojedine kristalizirane zajedničke ideje prisilno počnu nametati čitavom stanovništvu[1] – jest u suštini jedan i osnovni, a to je borba protiv Boga i Katoličke crkve (što možemo do kraja prepoznati u „katoličkim teolozima“ koji su već prigrlili dženderističku propagandu[2]). Zato sam osupnut činjenicom da je većina katolika toliko slijepa da ne može vidjeti kako baš zahvaljujući njima koji uporno daju svoj glas plavim kaputima, otac laži uspijeva ostvariti svoje remek djelo: dženderizam, najopasniji totalitarizam u ljudskoj povijesti. Nemojte zaboraviti da su upravo ove suce, i na kraju krajeva sve druge nosioce vlasti, postavili baš ti crveno-plavi kaputi kojima ste vi dali svoj glas.
Ovakva vlast i njihovi aparatčici i ne mogu donijeti drugačije odluke, jer oni služe ocu laži, oni su njegovi vjerni sluge. A tko ih održava na životu? Uglavnom oni katolici, kojima je otac laži zamaglio razum i ne vide dalje od svog nosa, te nakon sv. pričesti odlaze na birališta i čine svetogrđe glasujući za stranku koja svim snagama promovira dženderizam, do sada najvećeg i najopasnijeg neprijatelja Boga i Crkve. A ja vam kažem, plavi kaputi su još opasniji od onih crvenih, jer idu s vama u crkvu, pa čak i na sv. pričest, i na taj način vas obmanjuju, pretvarajući se u anđela svjetla, a u stvari su vjerni sluge Sotone (usp. 2 Kor 11,14).
Sasvim je normalno da suci s dženderističkim pedigreom vide u djetetu objekt, objekt koji bi trebao zadovoljavati raznorazne perverznjake – kako je opširno objasnio „veliki“ dženderistički filozof Michael Foucalt u svojoj monstruoznoj „Povijesti seksualnosti“ (gdje prikazuje da cjelokupna seksualnost „prirodno“ vodi prema homoseksualnosti, čiji da je pedofilija neodvojivi dio, ali da se „dječja seksualnost“ umjetno potiskuje represivnom kulturom)[3]. Međutim, dijete nije objekt, dijete je ono koje ima pravo, i nitko nema pravo na dijete (pa čak ni hetero parovi). Dijete je ljudsko biće koje samo po sebi ima sva ljudska prava, ima pravo biti začeto na prirodan način, ima pravo na život od začeća do prirodne smrti, ima pravo živjeti u prirodnoj obitelji, ima pravo na oca i majku. Istospolni partneri nemaju nikakvo pravo na udomljavanje djece. Mogu suci Ustavnog suda imati i deset završenih fakulteta, svejedno njima nedostaje najosnovnija logika i minimalno razumijevanje pojma prava jednog ljudskog bića. Jer, da im osnovni moralni kompas nije pomućen Sotoninim smicalicama iz dženderističkog idejnog tobolca, ovakve odluke donosili ne bi.
Ako svojom prešutnom podrškom podržimo politiku koja je proizvela ovaj novi presedan, onda se nemojmo čuditi što će sljedeći korak biti zabrana udomljavanja i posvajanja od strane kršćanskih obitelji, kao što se to već događa u „naprednijim“ zemljama. O tome smo već pisali ovdje i ovdje. Perverzija naravnog zakona u konačnici donosi samo smrt.
Svako dijete ima pravo na oca i majku. To je njihovo neotuđivo pravo koje proističe iz naravnog zakona. U strukturi istospolne „obitelji“ djetetu je to temeljno ljudsko pravo metodički i namjerno uskraćeno. Dijete koje bi odrastalo u takvoj obitelji bilo bi automatski i nužno krivo informirano o svojem porijeklu, jer dvije osobe istog spola ne mogu roditi dijete, pa stoga ne mogu biti roditelji. Savjesno utemeljene i provedene znanstvene studije (za razliku od studija koje provode istraživači s jasnom dženderističkom agendom, tj. unaprijed prihvaćenom zadaćom da „utvrde“ kako je djeci u takvim sredinama posve dobro) su pokazale da djeca koja odrastaju u tako neprirodnom okruženju apriori bivaju stavljena u nepovoljniji položaj, te kasnije puno češće pate od raznih socijalnih problema i zdravstvenih poremećaja, nego djeca odrasla u prirodnim obiteljima.[4]
Osim toga, tu je još jedna činjenica koje vam vlastodršci neće reći, a to je uska povezanost između istospolaca i pedofila. Istospolni aktivisti su oduvijek radili na normalizaciji seksa s dječacima[5], samo sada to rade potajice, čisto iz taktičkih razloga. Prvo treba istospolnost postati normalna, tako će se pedofilija kasnije lakše normalizirati, tj. prihvatiti u društvu kao nešto posve normalno. Kevin Bishop, deklarirani pedofil, zagovornik Sjeverno-američke udruge za ljubav između muškaraca i dječaka (NAMBLA) rijetki je primjer aktivista koji bira otvoreno govoriti o vezi između istospolaca i pedofila: „Zagrebite ispod površine prosječnog istospolca i pronaći ćete pedofila”, rekao je Bishop u intervjuu za “ElectronicMail&Guardian”.[6] Sve to potvrđuje i redovito pravilo da se u borbi za smanjenje dobne granice za seks najviše nalaze osobe povezane s LGBT udrugama. Homoseksualne skupine diljem svijeta rade na zakonski nižoj dobnoj granici ili njenom ukinuću kako bi „oslobodili“ djecu od ograničenja patrijarhalnog društva.[7] Kate Millett, radikalna feministica i marksistička teoretičarka opisuje ovu filozofiju u intervjuu koji je prvi put objavljen u časopisu „Loving Boys“ 1980. godine. Prema njoj „jedno od temeljnih prava djece je seksualno izražavanje, ponajprije između sebe samih ali i sa odraslima. Stoga je seksualna sloboda djece važan dio seksualne revolucije (nagl. autor)“[8]
Druga stvar koju vam preobraćeni komunisti (preobraćeni u dženderiste naravno) neće nikada reći jest to da je dženderizam prirodni nastavak marksističke misli, tj. komunizma. To je vrlo dobro obradio prof. dr. sc. Josip Mužić u svojem radu objavljenom u znanstvenom časopisu Crkva u svijetu pod naslovom: Uloga Harryja Haya u oblikovanju homoseksualne klasne borbe.[9] Harry Hay potaknut knjigom Alfreda Kinseya Seksualno ponašanje ljudskog mužjaka osniva prvi homoseksualni pokret 1950. godine u Los Angelesu pod nazivom Društvo Mattachine. Svi prvi članovi društva su bili komunističkih uvjerenja, te sukladno marksističkoj ideologiji s kojom su dobro bili upoznati počinju borbu za novu klasu ljudi, klasu sa socijalnim i političkim dimenzijama kulturološke manjine.[10] Dženderizam doduše ne inzistira toliko na ukidanju kapitalizma (uostalom, vidimo danas u Kini kako ni komunistima više ne smeta kapitalizam), ali riječ je o nastavku istog temeljnog totalitarnog nagnuća.
Dakle, suci koji su donijeli odluku kojom daju „pravo“ istospolcima da udomljuju djecu, dolazeći iz komunističkog legla danas su svesrdno prigrlili još veću i od komunizma puno opasniju ideologiju, koja počiva na lažnim marksističkim premisama, približivši se tako još više „anđelu svjetla“ i njegovom najuzvišenijem cilju: uništenju čovjeka.
Polazeći od takvih lažnih premisa, suci i nisu mogli donijeti drugačiju odluku, već onu koja je u skladu s njihovim perverznim uvjerenjima.
Ivan Poljaković
Izvor: Hrvatski tjednik, 13.02.2020.
[1] „Canadians Could Be Jailed or Fined for Using Incorrect Gender Pronouns“, Rob Shimshock, „The Daily Signal“, 17. lipanj 2017.
[2]“Catholic” Theologians Blast Bishops for Opposing Gay “Marriage” Matthev Archbold, „Catholic Exchange“ 12. svibnja 2012.,
[3] „The History of Sexualtity“, Michael Foucault, prijevod s francuskog na engleski, Pantheon Books, New York 1978., v. primjerice str. 36-44, 104, 116, 117, 120, 148
[4]Regnerus, Mark (2012): How different are the adult children of parents who have same-sex relationships? Findings from the New Family Structures Study. Social Science Research, 41, str. 752-770. 2012; Allen, Douglas (2013). High School Graduation Rates Among Children of Same-Sex Households. Review of Economics of the Household. 11 (4): 635–658;Sullins, Paul D. (2015): Emotional Problems among Children with Same-Sex Parents: Difference by Definition. British Journal of Education, Society and Behavioural Science 7(2):99-120;Sullins, Paul D. (2016): Invisible Victims: Delayed Onset Depression among Adults with Same-Sex Parents. Research Article, Vol. 2016, ID 2410392; i mnogi drugi.
[5] „Calls for legal child sex rebound on luminaries of May 68“, Jon Henley, „The Guardian“, 24. veljače 2011.
[6]AngellaJohnson,“The man who loves to love boys,”Electronic Mail & Guardian,June 30,1997.
[7] “Normalizing pedophilia: Abolishing the age of consent“, Jacqueline Laing, LifeSiteNews, 12. studenog 2013.
[8] MarkBlasius,“Sexual Revolution and the Liberation of Children,” 1997, http://www.nambla.org
[9]Mužić, Josip (2018): Uloga Harryja Haya u oblikovanju homoseksualne klasne borbe. U: Crkva u svijetu, br. 4, str. 661-671.
[10] Isto.
