Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

Razgovor s izv. prof. dr. sc. don Mladenom Parlovom

Kategorija: Intervjui

Don Mladen Parlov predaje na Teologiji u Splitu, odnosno na KBF-u u Splitu od 1997. godine. Nositelj je katedre Povijesti kršćanske literature i nauka, a predaje i predmete iz dogmatske teologije. Na Papinskom crkvenom učilištu Gregoriana u Rimu doktorirao je s područja teologije duhovnosti, a postigao je i magisterij iz dogmatske teologije. Objavio je desetak knjiga te više od stotinu znanstvenih i stručnih radova s područja povijesti teologije i duhovnosti kao i s drugih teoloških područja. Glavni je urednik poznatog teološkog časopisa i znanstvene revije "Crkva u svijetu".

 

1. Ima li smisla baviti se apologetikom danas i ako da, kako?

Za kršćane svih naraštaja apologetika (obrana ili opravdanje vlastite vjere) predstavlja se kao nužnost od koje nije izuzet nijedan kršćanin. Naime, već je u prvom naraštaju kršćana, onom apostolskom, sv. Petar uputio poticaj da budu spremni „na odgovor svakomu tko od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama“ (1 Pt 3, 15). Vrlo brzo, već u drugom i trećem naraštaju, kršćani su bili prisiljenIi pružiti opravdanje vlastite vjere, najprije pred napadima izvana, a potom i pred prijetnjom koja je dolazila iznutra, iz samog kršćanstva. I to se dalje ponavlja kroz sve naraštaje, sve do dana današnjeg.

2. Kako nekome u današnje vrijeme 'dokazati' Boga, Krista i Crkvu?

Prvo, valja imati na umu da je Bog po sebi nedokaziv, jer je beskonačan i jer se ne može sažeti u ljudske definicije i dokaze. Isto vrijedi i za Krista, pa čak i za Crkvu, koja ima božansko porijeklo. Najbolji način 'dokazivanja' Boga, Isusa Krista i Crkve jest svjedočanstvo čestita, neporočna života samih kršćana. No, to ne znači da se o Bogu, Kristu i Crkvi ne može ili ne treba i razumski promišljati. Može i mora, ne samo jer je naš ljudski razum sposoban pojmiti i duhovne stvarnosti, nego i zato jer je Bog ljudima progovorio o sebi ljudskim jezikom.

3. Da li na našim teološkim fakultetima nedostaje osposobljavanja za ljubazan i argumentiran dijalog te navještaj s onima koji nisu katolici?

Naši se studenti, ovo govorim zastudente KBF-a u Splitu, osposobljavaju da kritički promišljaju cjelokupnu stvarnost. Mi, profesori, nastojimo im naravno približiti vjerske istine te ih uvesti u dublje razumijevanje stvarnosti vjere, ali ih potičemo da se ne boje postavljati pitanja, jer smo uvjereni kako je kršćanska poruka duboko razumna te kako odgovara najdubljim težnjama onoga što svako ljudsko srce u sebi osjeća i nosi. I ako netko jako dobro poznaje ne samo svoju vjeru, nego i različite druge religije i vjerska uvjerenja, tada može na miran i argumentiran način razgovarati sa svakim i o svemu.

4. Da li bi bilo dobro na teološkim fakultetima vratiti kolegije vezane uz angeologiju, hagiografiju te praksu iz duhovnosti (teologiju na koljenima)?

Pa dio toga o čem pitate već postoji, ne kao zasebna cjelina, nego u sklopu određenog kolegija pa čak i više njih. Primjerice, ja osobno, u kolegijima Kršćanska duhovnost te Duhovno bogoslovlje tražim od studenatada pročitaju i napišu referat o jednom od kršćanskih duhovnih klasika. Time ih potičem da život i nauk određenog sveca znaju kontekstualizirati, ali ujedno i aktualizirati, na način da pokušaju nešto što se može danas primijeniti primijene na vlastiti duhovni život. Vjerujem kako i drugi profesori čine slično. No, istina je također da su neke teme zapostavljene na studiju teologije. Jedna od njih je upravo angelologija te u sklopu nje i demonologija. Premda se, i to treba reći, progovara i otim temama, ali očito nedovoljno.

5. Kako pomoći hijerarhiji i pokretima da unutar njih i među njima nestane destruktivnog grijeha ogovaranja i zidova predrasuda, nego da se milosrdno i mudro grade mostovi suradnje i povjerenja?

Da, istina je da brojne crkvene zajednice, od najviše do najniže razine, trpe od grijeha ogovaranja i, dijelom, od grijeha zavisti. Ponekad čak do bolne razine. Put ozdravljenja je uvijek put osobnog obraćenja. Tu ne mogu pomoći nikakvi dekreti, odluke ni prijetnje. Jedino odluka svakog pojedinca da to ne čini, nego da u sebi izgrađuje drugačiji, milosrdni mentalitet.

6. Kako Crkva želi da svećenici i laici gledaju na neokatekumenski put i karizmatski pokret?

I neokatekumenski put i karizmatski pokret stvarnosti su koje je Crkva priznala i priznaje kao bogatstvo koje je u njoj probudio Duh Sveti. No, to ne znači da je sve što sedogađa u tim pokretima doista od Duha Svetoga. Zato i postoje upozorenja koja je, primjerice, papa Benedikt XVI. uputio i neokatekumenima i pripadnicima karizmatske obnove. I sami voditelji i članovi tih pokreta i neokatekumenskog puta trebali bi znati razlučivati duhove te uklanjati ono što u njima nije od Duha Svetoga, a favorizirati istinske poticaje Duha.

7. Kako se u duhu poslušnosti Crkvi i otvorenosti plodovima postaviti prema fenomenu Međugorja o kojem se sve više govori?

Pa jednostavno poslušati što će o tome reći Crkva te u duhu poslušnosti prihvatiti taj pravorijek, premda bi mogao biti drugačiji od onoga što se osobno misli o tome. Božanska je Objava povjerena Crkvi, a ne pojedincima u Crkvi. Stoga je Crkva u stvarima vjere nezabludiva te mi vjernici, dok se nalazimo u stavu poslušnosti prema sudovima Crkve, također možemo imati sigurnost da smo na dobrom putu.

8. Kako 'spojiti' svijest o spasonosnoj dimenziji križa i molitve za ozdravljenje?

Križ je neuklonjiva dimenzija kršćanskog života. Ukloniti križ izvlastitog kršćanskog života ili iz života kršćanske zajednice ili Crkve općenito značilo bi izdati Kristovu poruku te obezvrijediti stvarnost po kojoj smo spašeni i otkupljeni. Tu se, naravno, javlja napetost između stvarnosti križa te naše želje da nam sve u životu ide lijepo i glatko. Međutim, nije pogrješno moliti za zdravlje, čak moliti da se i križ ukloni iz našega života (sjetimo se Isusa uGetsemanskom vrtu), ali bi naša najvažnija i prva molitva trebala biti: neka sevrši volja Božja! Sigurni smo da Bog, kao dobri Otac, za nas želi samo dobre stvari. No, kad primamo i živimo samo dobre stvari, bez stvarnosti križa, lako zaboravimo da nismo stvoreni za ovaj svijet, nego za puninu života koja se nalazi u jedino Bogu.Kad se to dogodi Bog nam ili pošalje ili dopusti da nam se dogodi kakav križ, kako bismo se osvijestili, kako bismo došli k sebi, odnosno k Njemu.

9. Kako sa sigurnošću otkriti Bogom dani životni poziv te da li je svejedno što se izabere?

Vrhovni zakon kršćanskog života je vršiti volju Božju. Za nas, koji smo njegova djeca, trebalo bi biti gotovo normalno u srcu „čuti“ njegov glas te postupati prema zahtjevima tog „glasa“. Ovdje nije riječ samo o glasu savjesti, nego o nutarnjim poticajima Duha Svetoga koji je izliven u naša srca te koji unama redovito djeluje na dva načina: rasvjetljujući naš razum da spozna volju Božju te jačajući našu volju da izvrši ono što je spoznao kao volju Božju. No, to tek rijetki doista uspijevaju. Većina kršćana dopušta da im u srcu odzvanja mnoštvo „glasova“ ovoga svijeta pa je teško, gotovo nemoguće čuti glas Božji. No, kad se uspije, u ozračju ozbiljnog duhovnog i molitvenog života, nauči prepoznavati Božji glas od glasova ovoga svijeta, tada postaje jasno kako je ono što Bog ima za nas istodobno ono najbolje za nas te kako se istinski ostvarujemo, kao kršćani i Božja djeca, jedino na putu vršenja volje Božje. Iz te perspektive očito da nije isto što se u životu izabere i koji se put slijedi. Naravno da Bog ostaje s nama na svakom putu, ali ako neki put nije ono što Bog želi za nas tada ćemo se teže ostvariti kao djeca Božja. Ili, drugačije rečeno, tada će neki potencijali u nama ostati nerazvijeni i neiskorišteni.

10. Kako biti svet, tj. imati istinski sretan i smislen život?

Jednostavno, vršeći volju Božju. To je u biti jedini jamac naše bliskosti s Gospodinom Isusom, a upravo je mjera naše bliskosti s Njime ujedno i mjera naše svetosti, jer svetost nije drugo doli sjedinjenje i suobličenje s Isusom Kristom. To nas dalje vodi do potrebe da Gospodin Isus uistinu postane i bude središte našega života, da se trajno trudimo, kroz molitvu i čestit život, usvajati njegove životne stavove i poglede, što će nam pomoći da, baš poput Njega, i naša hrana bude vršenje volje Božje. Kraće rečeno, najveća je tajna kršćanskog života: ljubiti Gospodina Isusa! A njega ljubiti znači slušati i vršiti Njegove riječi i zapovijedi, koje On pak sve svodi na dvije: ljubi Boga i bližnjega svoga.

Intervju vodio: Antun Mate Antunović

 

"Teologija ne smije postati neupotrebljiva, a povijest Crkve pokazuje da neprestano postoje takva iskušenja. Teologija treba biti u službi vjere, pritom ne misleći na vjeru kao na racionalno opravdavanje, jer nitko tim putem neće doživjeti preobrazbu života. Ovo nikako ne znači dokidanje racionalnosti, ali kršćanstvo je u prvom redu put, nasljedovanje Krista, i argumenti za to su na razini života i primjera, a ne samo razuma. Teologija treba biti bliža životu, razmišljanju ali i osjećajima suvremenika, situacijama koje čine život. Teologija se mora čuvati napasti da postane kabinetska znanost, teologija za elitu, jer najveći broj onih koji Kristu vjeruju su mali ljudi svakodnevnog života. Njima se Krist obraća i hrani ih. Nama se, nažalost, događa da se u tzv. profesionalnoj teologiji obraćamo jednom malom tankom sloju mislećih ljudi koji, nerijetko, i ne prakticiraju svoju vjeru. I u to ulažemo velike snage, a zaboravljamo teologijom, koja je govor o Bogu, hraniti onu većinu koja nosi Crkvu svojim svakodnevnim žrtvama i djelima ljubavi." 

vlč. Anton Tamarut, prof. dr. sc.

 

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Na braniku – Apologetski priručnik br. 1

Na braniku - Apologetski priručnik br. 1 je prvo nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 70 odabranih apologetskih tekstova napisanih od strane 12 autora, članova i suradnika Apologetske udruge bl. Ivan Merz.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Preporučujemo

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.