Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

RODNA IDEOLOGIJA VS. ANTIRODNI POKRET

Kategorija: Dženderizam

Rodna ideologija, tj. dženderizam je bio značajna tema o kojoj je čitatelj mogao čitati na stranicama katolik.hr još prije dosta godina; možda smo jedno vrijeme bili jedini medij na hrvatskom jeziku – mimo prijevoda nekih knjiga koje su objavljivali katolički izdavači – gdje se o tome pisalo.

Doista, u “slavnoj” 2013. godini, prije nego će nastati u Hrvatskoj pokret koji je iznjedrio ustavni referendum o braku, predsjednik Udruge blaženi Ivan Merz dr. Ivan Poljaković je već bio suočen sa  stegovnim postupkom koji je prijetio kraju njegove sveučilišne karijere – zbog kritika dženderizma koje je bio izrekao 2012. godine. Iste 2012. godine je protiv njega kao predsjednika te udruge koja je nakladnik portala “Katolik.hr” pokrenut i sudski postupak pri Županijskom sudu u Zagrebu. Obranili smo tada dr. Ivana Poljakovića a s njime i pravo da se u Hrvatskoj kritički govori o dženderizmu: nešto što je primjerice u Finskoj ostvareno tek ove 2022. godine.[1]

No dakle, znamo li ukratko definirati što je to rodna ideologija? Definicije doduše nisu najvažnija stvar na svijetu, ali otkrivaju koliko nam je jasno o čemu točno govorimo: nejasne definicije otkrivaju da nam stvar nije jasna.

Ja bih ponudio ovakvu definiciju: rodna ideologija (dženderizam) je ono, što naučavaju na rodnim studijima.

To ide u pravcu: „politika je ono čime se bave političari” – definicija koja nam ne otkriva baš sve o politici, ali nam na jasan način omogućuje razlikovanje politike od obližnjih fenomena poput prava (pripadnici pravnih struka u  poslu primjene prava ne postaju političarima) ili novinarstva (novinari nisu političari neovisno koliko angažirano pisali o politici).

Tako nam je i ovdje prikladno prepoznati „nauk” kojega šire zaposleni na rodnim studijima – kao rodnu ideologiju. Te ustanove naime – koje su uglavnom osnovane u sklopu raznih sveučilišta[2]  nerijetko pod imenom “ženski studiji”[3]  –  od samih svojih početaka krajem 1970.-ih godina posve jasno deklariraju svoje prije svega političke ciljeve[4]. Njihov ugled u sveučilišnoj zajednici je slab, ali je politički utjecaj znatan; zapravo su postali glavni ideološki „motor” suvremenog ljevičarskog tzv. progresivizma, te njihove ideje možemo slušati u glasovima Grete Turnberg i zalaganjima „Black Lives Matter” pokreta za ukidanje policije. Takvo jedno miješanje ideologije i znanosti već smo ovdje po europskim zemljama pod svojedobnom komunističkom vladavinom mogli vidjeti s primjerom „naučavanja” marksizma – kojega se prezentiralo kao nekakvu tobožnju znanstvenu disciplinu. Možemo doista reći da je i kod rodnih studija riječ o korištenju privida znanstvenosti u svrhu širenja stanovitih ljevičarskih političke ideja.

Da je riječ o ideologiji, možemo prepoznati već iz okolnosti da „znanstvenici” na rodnim studijima imaju doista mišljenje o svemu na svijetu. Za svaki problem na kugli zemaljsko nude s rodnih studija neki svoji odgovor – od pitanja rasnih odnosa, organizacije međunarodne trgovine, energetike, zaštite okoliša, pitanja državne sigurnosti, djelovanja pravosuđa… kako to već s ideologijama ide.

Uglavnom, rodni studiji su od svojih početaka 1970.-ih godina živjeli uglavnom politički život, najbliže povezan s feminističkim pokretom. Kada su lezbijske feministice (nije to pežorativni izraz: nositeljice ga koriste s ponosom) u drugoj polovini 1980.-ih godina uspjele u nastojanju da svoje ideje pretvore u intelektualnu osnovu feminizma (govori se o “postmodernom feminizmu”, “gender feminizmu”, “feminizmu trećeg vala”), pokret koji se ranije bavio postizanjem jednakosti između spolova postao je glavnom bazom dženderizma (tj. suvremenog progresivizma, nema tu neke razlike).

Vrijedi na ovom mjestu ukazati na jednu važnu okolnost: nositeljice i nositelji dženderizma sebe ne zovu tako (nisu ni nacisti sebe zvali “nacisti”, posve bih se začudio da nositelji rasističkih ideja sebe prozivaju “rasisti”…), čak će tvrditi da takvo nešto kao “rodna ideologija” zapravo i ne postoji. Međutim, riječ je o očiglednim idejama i očiglednoj ideologiji: kao što je očigledno da su primjerice komunistički režimi bili diktature – sve kraj njihovog upornog odbijanja da tu svoju osobinu priznaju. Odbijanje da se slože da na rodnim studijima šire rodnu ideologiju naprosto proizlazi iz jedne nabusite ideje da su njihove političke ideje jedine s kojima se dobro educirana osoba smije složiti, da je to “znanost”.

Među autoricama iz sveučilišnog lezbijsko-feminističkog kruga u SAD-u (prije svega u gradu New  Yorku) 1980. godina, nekako najviše traga su ostavile francusko – američka marksistička spisateljica Monique Wittig  i američka liberalna filozofkinja Judith Butler. Monique Wittig se u djelu “The Trojan Horse” iz 1984. god. zalagala za subverzivno korištenje riječi “rod” i nekih drugih riječi kao ratnog oružja – trojanskog konja – gdje će se već postojećim riječima pridavati nova značenja u svrhu stvaranja idejne pomutnje koja će pripomoći rušenju postojećih svjetonazora). I Monique Wittig  i Judith Butler  – autorica za feminističke i LGBT krugove važne knjige “Nevolja roda: feminizam i subverzija identiteta” iz 1990. – u suglasju poriču da su one same uopće žene. Njih su dvije naime ustvrdile da su svojim biranjem lezbijstva promijenile rod. Te su autorice predložile ideju da ljudi – koji doduše imaju biološki zadani spol – mogu u skladu sa svojim seksualnim sklonostima odabrati neki drugačiji rod (kojih je, potencijalno, neograničeno mnogo) i time sebi u društvu izabrati drugačiju ulogu od one koju društvo od njih očekuje. Argumentiraju one da je “žena” identitet koji je konstrukt društva koji nositeljicu bez iznimke osuđuje na podčinjeni, eksploatirani, ponižavajući položaj. Izlaz iz ponižavajućeg položaja “žene” Monique Wittig predlaže u deklaraciji: “Ja nisam žena, ja sam lezbijka”. Važan doprinos razvitku rodne ideologije dale su i neke znanstvenice na području psihologije: Sandra Lipsitz Bem od početka 1990.-ih godina razvija tzv. “Gender Schema Theory” gdje se zalaže za odgoj djece u kojemu bi se nastojalo da se djecu ne odgaja kao djevojčice i dječake – te zapravo tvrdi da je heteroseksualnost posljedica neprirodnog i nezdravog odgoja, koji stvara ljude koji su skloni nasilju i podređivanju drugih.

Gore smo spomenuli marksizam i liberalizam: dvije doista različite tradicije iz kojih izvire rodna ideologija. Dženderisti su međutim marksističku (“ukidanje vlasništva u privredi + politička netrpeljivost”) i liberalističku (“kapitalizam + demokracija”) ideologiju uspjeli povezati u jednoj neobičnoj kombinaciji (recimo: “kapitalizam + politička netrpeljivost”). Uglavnom, “dosege” marksizma su preuzeli u varijanti kako su je formulirali njemački filozofi tzv. “Frankfurtske škole”. Ti su se marksisti  1930.-ih godina bili od Hitlerove vlasti sklonili na sveučilištima u New Yorku,  te su riječ “marksizam” nastojali zamaskirati riječju “kritička teorija” (Marxove knjige su u podnaslovu redovno sadržavale riječ “kritika”). Marksističku političku netoleranciju su pripadnici „Frankfurtske škole” zamaskirali govorom o jednoj neobično shvaćenoj ljevičarskoj “toleranciji”: njihov važni pripadnik Herbert Marcuse u knjizi “Kritika čiste tolerancije” iz 1964. koristi nešto jasniji naziv “represivna tolerancija” – gdje se sve političke protivnike ljevičarske ideje proglašava netolerantnima, štoviše mrskim neprijateljima koje treba stjerati u zapećak i potom im ne dati da iz toga zapećka “dižu glavu”. Iz liberalne ideologije, pak, su dženderisti preuzeli preokupaciju ljudskim pravima: tu si uzimaju slobodu da svoja politička nagnuća (npr. “za pobačaj”) odrede kao predmet ljudskih prava, pa se onda s uvjerenjem bore protiv svih koji se protive dženderističkim političkim idejama, kao navodnim neprijateljima ljudskih prava.

Gay aktivisti su se rano i vrlo spremno pridružili nastojanjima “feministica trećeg vala”. Pri tome je tek bolje informiranom oku jasna specifična razlika, gdje gay aktivisti predano promoviraju ideju da je homoseksualnost  urođena: (da naime homoseksualci ne odabiru svoju seksualnu orijentaciju, već da su oni “born that way” – rođeni takvima). Ta je specifična ideja gej aktivista u jasnoj opreci s idejom (i iskustvom) lezbijskih feministica da žena može mijenjati “rodne uloge”, kada svjesno odluči da se upusti u lezbijski način života. Do danas možemo te razlike prepoznati u potihom prepucavanju oko dinamike tzv. seksualne fluidnosti,[5] tj. promatranja činjenice (posve opazive, i statistički vrlo učestale kod mlađe ne-heteroseksualne populacije) da neki ljudi mijenjaju seksualne preferencije tijekom života.

Na političkom polju, jasno, nisu preokupacije lezbijskih i gay aktivista baš toliko sveopće interesantne, ali su – zajedno s cjelokupnom idejnom “popudbinom” križanja liberalne i marksističke ideje – uklopljeni u tzv. progresivni politički blok današnjice. Tako možemo promatrati kako se točno jednakim ideološkim/kvaziznanstvenim alatima kakvima se pokušavaju promatrati “manjine” na području seksualnosti sagledava danas npr. i rasne odnose. Primjerice tzv. kritička rasna teorija u SAD-u sagledava kao arhetipskog neprijatelja sve bijelce; njima “kritički rasni teoretičari” pribrajaju još i Kineze i druge Azijce kao “white adjacent” (približno: „granični bijelci”), tj. one koji u suvremenom društvu SAD-a koriste “white privileges” („bjelačke privilegije”) na navodnu štetu crnaca i američkih Indijanaca. Pri tome „kritički rasni teoretičari” pokazuju začuđujuću spremnost da svoj vlastiti protu-bjelački i protu-azijski rasizam prepoznaju – protivno pravilima logike – kao vrhunsku “toleranciju”.

Uglavnom eto: dženderizam se u svojoj punini ostvaruje u redovima političkih tzv. progresivaca, i napreduje onoliko koliko se tzv. progresivne politike uspijevaju promovirati na političkom polju.

Ne uspijevaju uvijek: recimo u Australiji se bilježi zabrana širenja dženderističkih ideja među školskom djecom i omladinom,[6] a u nekim državama SAD-a se zabranom obuhvaćaju i posve srodne ideje kritičke rasne teorije.[7]

Važan učinak na taj djelomični neuspjeh dženderista (čija se nastojanja ipak često ostvaruju, kako vidimo u napretku na priznavanju “gay braka”, propagiranju medicinskih tretmana radi “promjene spola” i nametanju tzv. “transrodnih sportašica”) ima izvorno katolički tzv. antirodni pokret.[8] Iz redova katoličkih intelektualaca se već nekoliko desetljeća pokreću razne od naroda masovno prihvaćene aktivnosti – od pokreta “U ime obitelji” u Hrvatskoj do “Manif por Tous” u Francuskoj – kojima se  suprotstavlja dženderistima i njihovom stvaranju pomutnje na polju spolnosti.

Doista, o tom pitanju je velika američka ustavna pravnica (i katolička intelektualka) Mary Ann Glendon još sredinom 1994. godine pisala s potpunom jasnoćom: u zapadnim zemljama nova sorta feminizma može ženama samo naškoditi, a u preostalom dijelu svijeta je riječ o pukom progresivističkom kulturalnom kolonijalizmu.[9]

Naposljetku, Katolička crkva ne samo da u svojem pokladu drži činjenicu da se čak dvije od ukupnih 10 Božjih zapovijedi odnose na pitanja spolnosti, nego činjenicu da se Božji plan da stvori ukupno dva spola nalazi u samim temeljima cjelokupne Božje kreacije. Jasan katolički nauk o tome možemo čitati u toč. 2224. Kompendija socijalnog nauka Katoličke crkve iz 2004. god:

“Suočeni s teorijama koje smatraju rodni identitet za puki kulturni i socijalni proizvod interakcije između zajednice i pojedinca, neovisno o osobnom spolnom identitetu i bez ikakvog odnosa prema istinskom smislu spolnosti, Crkva ne prestaje ponavljati svoje učenje ‘Svatko, muškarac i žena, treba priznati i prihvatiti svoj spolni identitet. Fizičke, moralne i duhovne razlike i komplementarnosti su orijentirane prema dobrima braka i prema rascvatu u obiteljskom životu. Harmonija para i društva dijelom ovisi o načinu na koji se komplementarnosti, potrebe i uzajamna podrška između spolova žive.”

Nadajmo se da će katolici uspjeti ustrajati uz takav nauk.

Dario Čehić

Slika: LGBT demonstracije u Awki, Nigerija, svibanj 2021,preuzeto sa: Wikimedia Commons

[1]“Finska zastupnica i biskup oslobođeni optužbi za govor mržnje”, HKM, 31.3.2022.Finska zastupnica i biskup oslobođeni optužbi za govor mržnj

[2]Department of Gender Studies, Central European University. Pristupljeno 25.9.2022.

[3]Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci. Pristupljeno 25.9.2022.

[4] Ustava Nacionalnog udruženja ženskih studija (SAD) iz 1977. godine jasno govori da se su ženski (rodni) studiji proizašli iz feminističkog pokreta i da su stvoreni radi borbe protiv seksizma i raznih drugih predrasuda i ugnjetavanja. „Constitution of NSWA”, NSWA NEWS”, Women’s Studies Newsletter (izdavač: The Feminist Press at the City University of New York) Vol. 5, No. 1/2 (zima – proljeće 1977), str. 6-10 ,13.-16. siječnja 1977.

[5]“Gender fluidity: What it means and why support matters”, Sabra L. Katz, “Harvard Medical School” (“Harvard Health Publishing”)3. prosinca 2020.

[6]PUBLIC SCHOOLS IN NSW BANNED FROM TEACHING GENDER THEORY”, Matthew Wade, “Star Observer”, 10. veljače 2017.

[7]“Texas leads the nation in banned books, according to report”, Corderro Mc Murry, “Kris 6 News”, 23.9.2022.

[8]„The anti-gender movement in Italy: Catholic participation between electoral and protest politics”, Anna Lavizzari i Massimo Prearo, „European Societies”, 21:3, str. 422-442, 26. listopada 2018.

[9]Rescuing Feminism from the Feminists“,  Mary Ann Glendon, “First Things”, ožujak 1996.

 

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena – Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena – Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Preporučujemo

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.