Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

Zašto biti katolik?

Kategorija: Bog

Zašto biti katolik? Ukratko: zato što je to najracionalnije. Prema vjeri ljude možemo ugrubo podijeliti na četiri skupine: ljude koji vjeruju u Boga Abrahama, Izaka i Jakova, te još uvijek očekuju dolazak Mesije (Židovi[1]), one koji vjeruju u Isusa Krista i presveto Trojstvo (kršćani), one koji vjeruju u nekog boga ili neku nadnaravnu silu (pripadnici ostalih religija), i one koji vjeruju u postojanje isključivo materijalnog svijeta (ateisti). Od ove četiri skupine ateisti su najnerazumniji jer oni, i pored toga što su mnogi nadnaravni događaji danas vrlo dobro dokumentirani, ne žele priznati njihovo postojanje. No, o njima ćemo na kraju.

Judaizam

Židovi vjeruju u Boga svojih praotaca i još uvijek očekuju obećanog Mesiju. Oni vjeruju da će Mesija biti čovjek, vrlo sposoban, koji će uspostaviti kraljevstvo Izraela, ponovno izgraditi jeruzalemski hram i osigurati mir na zemlji. Židovi ne priznaju Isusa za Mesiju. U Starom zavjetu postoje nekoliko stotina proročanstava (doslovce 365) o dolasku i životu Mesije. Sva proročanstva su ispunjena u Isusu Kristu. Navest ćemo samo neka: Isus će se roditi u Betlehemu (Mih 5,1; Mat 2,1), u Isusovom rodnom mjestu će se dogoditi masakr djece (Jr 31,15; Mt 2,16-18), Mesiju će zvati kraljem (Ps 2,6; Mt 27,37), Mesija će biti izdan (Ps 41,9; Zah 11,12-13; Lk 22,47-48), njega će pljuvati i udarati (Iz 50,6; Mt 26,67), njega će razapeti zajedno s kriminalcima (Iz 53,12; Mk 15,27), dat će mu ocat da pije (Ps 69,22; Iv 19,28-30), probit će mu ruke i noge (Ps 22,17; Iv 20,25-27), za njegovu haljinu će kocku bacati (Ps 22,19; Lk 23,34), Isusove kosti neće biti slomljene (Izl 12,46; Ps34,21; Iv 19,33-36), Isusa će probosti (Zah 12,10; Iv 19,34), uskrsnut će od mrtvih (Ps 16,10-11; Ps 49,16; Mt 28,2-7), sjedit će Bogu s desna (Ps 110,1; Mt 22,44), itd, itd. Dakle, i pored svih proročanstava napisanih nekoliko stotina godina prije rođenja Krista, koja su se do tančina ispunila u Isusu Kristu, Židovi ne vjeruju da je Isus Mesija, samo zato što su ga oni drugačije zamišljali. To je potpuno iracionalno.

Kršćanstvo

Punina židovske vjere nalazi se upravo u kršćanstvu. Prvi kršćani su bili Židovi, no Isus je navijestio Radosnu vijest, spasenje, svem svijetu, svim narodima (usp. Mt 28,19). Isus je ustanovio svoju Crkvu na Stijeni (Petru) i zajamčio njenu pravovjernost do svršetka svijeta (usp. Mt 16,18). Ta Crkva je «stup i temelj istine» (1 Tim 3,15). To ne znači da nije bilo pojedinačnog otpadništva od vjere (usp. Dj 20,29; 2 Sol 2,3; 2 Pt 2,1), međutim, Crkva kao cjelina, odoljela je svim napadima, kao što stijena odolijeva svim burama. Sam Isus je jamčio je da će njegovu Crkvu voditi Duh Sveti u istini (usp. Iv 16,12-13), ali nas je u isto vrijeme upozorio da se čuvamo od lažnih nauka (usp. Mt 7,15; 24,11.24; Mk 13,22; Lk 6,26; 2 Pt 2,1; 1 Iv 4,1). Danas nažalost ima gotovo četrdeset tisuća raznoraznih denominacija čiji osnivači naučavaju iskrivljenog Krista.[2] Da bi ljudima mogli prodati svoj iskrivljen nauk, prvo moraju oblatiti Isusovu Crkvu, moraju vas uvjeriti da je unutar Katoličke crkve došlo do tzv. velike apostasije, tj. potpunog izopačenje vjere koju smo primili od apostola.

Velika apostasija je jedna obična fikcija. U nju mogu povjerovati samo oni ljudi koji apriori ne žele proučiti spise crkvenih otaca iz rane povijesti Crkve (prva tri stoljeća).[3] Kada bi proučili te spise vidjeli bi da je nauk prvih kršćana identičan s naukom Katoličke crkve. Je li razumno da čovjek, koji vjeruje da je Isus Bog, koji vjeruje da je Biblija riječ Božja, sumnja u Isusovo obećanje da njegovu Crkvu «vrata paklena neće nadvladati» (Mt 16,18)!? Naravno da nije. Ako k tomu još dodamo namjerno ignoriranje spisa crkvenih otaca (koji su danas u vrijeme interneta lako dostupni), ne možemo se oteti dojmu da se radi o jednom potpuno iracionalnom i neodgovornom stavu. Sv. Pavao je upozorio vrlo oštrim riječima one koji pristaju na iskrivljen nauk Krista: «Ali, ako bi vam tko – bilo to mi, bio anđeo s neba – navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet! Ponavljam ono što smo upravo rekli: ako vam zbilja tko navješćuje Evanđelje protivno onom koje ste primili, neka je proklet!» (Gal 1,8-9).

Ostale religije

Oni koji pak nikada nisu čuli za Krista, što je danas rijedak slučaj, možda još kod nekih urođenika, ne postupaju nerazumno ako vjeruju u neko božanstvo. Dapače, u prošlosti (kao i danas) većina urođenika su bili religiozni i vjerovali su u određena božanstva, kao da je u čovjeku negdje duboko usađen neki «čip» koji ga vodi u potrazi za Bogom stvoriteljem, kao da je kroz gene, iako maglovito, od predaka preneseno iskustvo nadnaravnog. Oni su došli do svojih vjerovanja na osnovu promatranja prirode, prirodnih zakona i predaje svojih otaca. Njih se ne može kriviti za nepoznavanje evanđelja. Međutim, oni koji su čuli za Isusa Krista, koji su čuli da ga kršćani drže Bogom, a pripadnici su neke druge religije, morali bi se zapitati tko je taj Krist. Bilo bi logično da se ozbiljno raspitaju o Isusu Kristu, obzirom da je on jedini vjerski utemeljitelj, za koga njegovi sljedbenici tvrde da je Bog. Ako već vjerujem u nekog boga, zar ne bi bilo najlogičnije proučiti vjeru koju je, prema tvrdnjama tih vjernika, utemeljio sam Bog!? Drugim riječima, ako slijedim vjeru koju je ustanovio čovjek (npr. Buda, Konfucije, Muhamed, Zaratustra), pa bio on i najpametniji na svijetu, svjestan sam da je bio samo čovjek. I sada odjednom čujem da postoji religija koju je ustanovio sam Bog. Zar je razumno ignorirati tu spoznaju!? Zar takva spoznaja ne zaslužuje ozbiljno i rigorozno ispitivanje!? Mislim da zaslužuje. A ipak, većina sljedbenika raznoraznih religija rijetko ozbiljno pristupi proučavanju kršćanstva (možda eventualno pročitaju neku pristranu literaturu).

Ateizam

I na kraju, ateisti. Oni kažu da ne vjeruju u Boga, time hoće reći da oni u načelu ne vjeruju, oni samo prihvaćaju empirijsko iskustvo materijalnog svijeta. Drugim riječima, oni poručuju da su nevjernici. Međutim, istina je drugačija. Ateisti vjeruju, i to poprilično slijepo; oni vjeruju u materijalni svijet kao jedinu realnost. Da, to je slijepa vjera, jer imaju na dohvat ruke vrlo dobro dokumentirane slučajeve nadnaravnih događaja, a ipak ne žele o tome ništa ni čuti. To je toliko iracionalno da bi se moglo usporediti s ponašanjem sljedbenika najopasnijih sekti (npr. The People’s Temple, Heaven’s Gate), čiji su ih lideri odveli u smrt, jer su slijepo vjerovali u jednu maštovitu bajku, iako su imali na dohvat ruke informacije koje su im mogle spasiti život. Kako bi ateist objasnio, da uzmemo samo jedan od stotine primjera, ako vjeruje isključivo u materijalni svijet i prirodne zakonitosti ovog svijeta, fenomen neraspadljivosti tijela nakon smrti kao što su slučajevi kod sv. Padra Pija, sv. Bernardice iz Lurda, i dr.? Naravno, ne bi to mogao objasniti, on jednostavno ne želi o tome ni čuti, i točka. Baš ne vidim u tome previše razuma na koji se ateisti toliko pozivaju.

Čovjek je stvoren na sliku Božju (usp. Post 1,27), što znači da je obdaren razumom, slobodnom voljom i besmrtnom dušom (za razliku od životinje). Čovjek je pozvan da prosuđuje i donosi zaključke i odluke koje su mu na dobrobit. On je pozvan urediti svoj život na najracionalniji moguć način. Katolička vjera je taj način života, ona je racionalnija od svih drugih vjera, jer ne počiva na oholosti, mitu, legendi ili nečijoj bujnoj mašti, već na stvarnosti, povijesnoj zbilji, logici, racionalnoj utemeljenosti, i naravno, na poniznosti i otvorenosti srca. Katolička vjera se ne oslanja na emocije, već primat daje razumu. Ona se ne temelji na ljudskim pretenzijama, već na Božjoj objavi, katolici ne slijede samozvane proroke, oni ne slijede čovjeka, već Boga, Isusa Krista, koji je «Put i Istina i Život» (Iv 14,6). Zato, budi katolik!

Ivan Poljaković

 


[1] Ovdje i dalje u tekstu riječ «Židovi» se ne koristi u smislu nacionalne pripadnosti, već u smislu pripadnika judaizma.

[2] Ovo se uglavnom odnosi na protestante. Pravoslavce dijeli od jedinstva s Katoličkom crkvom jedino priznanje papinskog primata.

[3] Didache, jedan od najstarijih crkvenih spisa napisan još za vrijeme apostola oko 70. god.; Prvo pismo Korinćanima napisano od svetog Klementa (za svećenika zaređen od sv. Petra), četvrtog po redu pape, kojeg je crkva u Korintu pozvala da riješi unutarnji spor iako im je Ivan apostol bio puno bliži (u to vrijeme još živ); djela svetog Ignacija Antiohijskog, učenika Ivana apostola, trećeg biskupa Antiohije, nakon Evodiusa direktnog nasljednika svetog Petra; Prva obrana, djelo napisano od svetog Justina Mučenika; Protiv hereza, napisano od Ireneja, učenika svetog Polikarpa koji je bio učenik Ivana apostola; djela Tertulijana, Origena, itd.

 

 

 

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Na braniku – Apologetski priručnik br. 1

Na braniku - Apologetski priručnik br. 1 je prvo nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 70 odabranih apologetskih tekstova napisanih od strane 12 autora, članova i suradnika Apologetske udruge bl. Ivan Merz.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Preporučujemo

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.