”Postoje mnoge druge stvari koje me na najprikladniji način drže u krilu [Katoličke Crkve]. Jednodušnost ljudi i naroda drži me ovdje. Njen autoritet, uveden u čudima, othranjen nadom, uvećan ljubavlju i potvrđen njenom starošću, drži me ovdje.
Naslijeđe svećenika, od samog sjedišta apostola Petra, kome je Gospodin nakon uskrsnuća povjerio nadležnost pastirstva nad svojim ovcama [Iv 21, 15-17], do trenutnih biskupa, drži me ovdje… I zadnje, samo ime katolička, koje, ne bez razloga, pripada Crkvi samoj, u licu mnogih krivovjeraca, premda svi krivovjerci žele biti zvani “katolicima”, kada stranac upita gdje se Katolička Crkva sastaje, nitko od tih krivovjeraca neće se usuditi pokazati svoju vlastitu baziliku ili kuću… Vrlo su važne i dragocjene spone koje pripadaju kršćanskom imenu, koje čuvaju vjernika u Katoličkoj crkvi, kao što je i pravo… Dok me s vama, ništa od tog ne povezuje niti privlači… Nitko me ne može odijeliti od vjere koja tako snažno povezuje moj um sa kršćanstvom… Što se mene tiče, ne bih vjerovao evanđeljima da nisu priznata vlašću Katoličke crkve.”
(Augustin, Protiv Manijevog pisma, 397. god.)
“Biti duboko u povijest, znači prestati biti protestantom.“
(kard. J. H. Newman, Savjest, konsenzus i razvoj doktrine, 1845. god.)
”A okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine.” (nasuprot uvjerenju da je Biblija jedino uporište)
(Sv. Pavao, Prva poslanica Timoteju 3,15)
“Blaženi apostoli [Petar i Pavao], osnovavši i sagradivši crkvu [u Rimu], predali su službu biskupstva Linu. Pavao spominje Lina u Poslanici Timoteju [2 Tim 4,21]. Njega je naslijedio Anaklet, a nakon njega, na trećem mjestu poslije apostola, za biskupa je izabran Klement. On je vidio blažene apostole i upoznao se s njima. Moglo bi se reći da je još slušao odjeke propovijedanja apostola i imao njihovu predaju pred očima. I ne samo on, jer bilo ih je mnogo koji su još ostali, a koje su poučili apostoli. U vrijeme Klementa, kad se pojavio nemali razdor među braćom u Korintu, Rimska je crkva poslala vrlo oštro pismo Korinćanima, savjetujući im mir i obnovu vjere… Ovog Klementa naslijedio je Evarist… i sada, na dvanaestom mjestu nakon apostola, velika biskupija [Rim] pripala je Eleuteriju. Na taj način i predajom apostolskog učenja u Crkvi, propovijedanje istine došlo je do nas”
(Sv. Irenej1, Protiv krivovjerja, 189. god.)
”Pogledajte ljude sa iskvarenim shvaćanjem milosti Isusa Krista koja nam je darovana, i pogledajte kako su oni u suprotnosti sa Božjim zamislima… Čak izbjegavaju primanje Euharistije i javne molitve, jer ne ispovijedaju da je Euharistija isto ono tijelo našeg Spasitelja Isusa Krista koji je trpio zbog naših grijeha i kojeg je Otac u svojoj dobroti uskrisio.”
(sv. Ignacije Antiohijski2, Poslanica Smirnjanima, 106. god.)
”Došao je preblizu istini i zaboravio, da je istina magnet sa snagom privlačenja i odbijanja… U trenutku kada prestanu govoriti protiv Katoličke crkve, osjećaju kako ih Crkva privlači. U trenutku kada prestanu vikati protiv Crkve, počinju je slušati sa zadovoljstvom. U trenutku kada nastoji biti pravedni prema Crkvi, postaju joj privrženi. No nakon nekog vremena ta privlačnost poprima koban i prijeteći sjaj velike ljubavne pustolovine… Kada čovjek uđe u Crkvu, otkriva da je mnogo veća iznutra nego izvana.“
(G. K. Chesterton, Katolička crkva i obraćenje, 1926. god.)
”Koliko je ljudi, gotovo toliko ima različitih vjera i sekti. Ovi ne priznaju krštenje; oni odbacuju Oltarski Sakrament; drugi pak predviđaju posebni svijet između sadašnjosti i sudnjeg dana; neki uče da Isus Krist nije Bog. Nema tog čovjeka, kakav god lakrdijaš bio, koji ne tvrdi da je potaknut Duhom Svetim, i koji ne predstavlja svoja maštanja i snove kao proroštva.“
(Martin Luther)
”Nikada nisam odobravao raskol niti ću ga ikad odobriti. Rimska crkva je više Božja negoli druge crkve, u to nema sumnje. Sv. Petar i sv. Pavao, četrdeset i šest papa i nekoliko stotina tisuća mučenika, položili su svoje živote za ovu zajednicu nadvladavši i pakao i svijet, i zato Bog gleda na Rimsku crkvu s posebnom naklonošću. Iako prolazimo kroz teško razdoblje, to nikako nije razlog za odvajanje od Crkve. Naprotiv, upravo kada je situacija u Crkvi sve teža, mi se moramo držati što bliže, jer odvajanjem od Crkve nećemo je učiniti boljom, nego upravo ostajanjem u Crkvi. Ne smijemo se odvojiti od Boga zbog ikojeg đavolskog djela, niti prestati prijateljevati sa djecom Božjom koja su još uvijek u sumraku Rima zbog mnoge bezbožnosti. Nema grijeha, nema tog zla kojemu bi trebali podleći da razriješi spone milosrđa ili slomi veze tjelesnog jedinstva. Ljubav može sve, i ništa nije teško onima koji su ujedinjeni.“
(Martin Luther, Pismo papi Lavu X., 1519. god.) 3
”Samo je jedan Bog i jedan Krist, i jedna Crkva, i jedna stolica utemeljena na Petru riječima koje mu je Gospodin izrekao [Mt 16,18-19]. Nemoguće je postaviti drugi žrtvenik ili drugo svećenstvo mimo tog jedinog oltara i jedinog svećenstva. Tko se god sakuplja negdje drugdje, rasipa.”
(sv. Ciprijan Kartaški, Pismo kleru i narodu)
“Kao što sam već rekao, Crkva, primivši ovo propovijedanje i ovu vjeru, iako je rasijana po čitavom svijetu, ipak ga je očuvala kao da je sva smještena u jednu kuću. Ona jednako vjeruje u ove stvari baš kao da ima samo jednu dušu i jedno srce i skladno ih proglašuje i naučava i predaje ih dalje, kao da ima samo jedna usta. Jer, dok su jezici ovoga svijeta različiti, vlast i predaja su jedno i ne mijenjaju se.”
(sv. Irenej, Protiv krivovjerja)
“Pošto dakle imamo takve dokaze, nije nužno tražiti istinu među ostalima, koje je lako pribaviti od Crkve; pošto su apostoli, poput bogataša [koji pohranjuje svoj novac] u banci, pohranili u njenim rukama vrlo velikodušno sve stvari vezane uz istinu, tako da svaki čovjek koji to želi, može iz nje crpiti vodu života… Jer kako stoji slučaj? Pretpostavite da se među nama razvije rasprava vezana uz neko važno pitanje, nećemo li morati potražiti pomoć u najstarijim crkvama s kojima su apostoli neprestano razgovarali, i naučiti od njih što je sigurno i jasno u vezi tog pitanja?”(sv. Irenej, Protiv krivovjerja)
“Gospodin govori Petru: “A ja tebi kažem”, kaže, “Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” [Mt 16:18-19]…. Na njemu [Petru] gradi on Crkvu i njemu daje zapovijed da pase ovce [Iv 21:17], i premda pridjeljuje sličnu moć svim apostolima, ipak je osnovao jednu stolicu i uspostavio svojim autoritetom izvor i unutarnji razlog za to jedinstvo. Zaista, i drugi su bili što i Petar [apostoli], ali prvenstvo je dano Petru, pri čemu je jasno dano do znanja da je samo jedna Crkva i jedna stolica. Isto tako, svi [apostoli] su pastiri, a stado se pokazuje kao jedno, hranjeno od svih apostola u jednodušnoj suglasnosti. Ako se netko ne drži čvrsto ovog jedinstva s Petrom, može li zamisliti da još uvijek drži vjeru? Ako [bi] napustio Petrovu stolicu na kojoj je Crkva sagrađena, može li se još pouzdati da je u Crkvi?”
(sv. Ciprijan Kartaški, Jedinstvo Katoličke crkve, 251. god.)
“Ali pošto bi bilo predugo nabrajati u ovakvom djelu naslijeđe svih crkvi, postidjet ćemo sve one koji se na bilo koji način, bilo kroz samozadovoljnost ili oholost, ili kroz sljepoću i zlo mišljenje, skupljaju drugdje nego što je primjereno, pokazujući ovdje na naslijeđe biskupa najveće i najstarije crkve poznate svima, osnovane i organizirane u Rimu od dvojice najslavnijih apostola, Petra i Pavla – one crkve koja ima predaju i vjeru koja dolazi k nama nakon što je proglašena ljudima od apostola. Jer s ovom Crkvom, zbog njenog uzvišenog porijekla, sve se crkve moraju složiti, tj. svi vjerni u cijelom svijetu. I u njoj je to da su vjerni svugdje održavali apostolsku predaju.”
(sv. Irenej, Protiv krivovjerja)
1 učenik sv. Polikarpa, koji je bio učenik sv. Ivana apostola
2 učenik sv. Petra i Pavla
3 napisano više od godinu dana nakon izdavanja glasovitih ”95 teza”
Mirko Horvat
