“Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?” (1 Kor 10,16-18)
Za uvod jedno pojašnjenje: Kad se slavila židovska Pasha, između ostaloga pile su se i četiri čaše vina. Treća čaša se zvala “čaša blagoslova” i nakon ispijanja te čaše slijedilo je čitanje i pjevanje psalama. Na posljednjoj večeri vidimo jednu zanimljivu stvar, nakon čaše nad kojom je Krist izmolio svoj blagoslov, On i apostoli su otpjevali psalme…
“A on im reče: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.”. Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.” (Mk 14,24-26)
Po tome mi i znamo da je upravo nad tom trećom čašom, “čašom blagoslova”, Krist rekao da je njegova Krv u kojoj je uspostavljen novi i vječni Savez.
Sad se vratimo na (1 Kor 10,16) gdje Pavao na početku kaže:
“Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove?”
Upravo iz tog razloga što je Krist za tu čašu rekao da je Njegova krv i Sv. Pavao je ističe kao onu po kojoj imamo zajedništvo krvi Kristove. I sad ide pitanje, što znači biti u zajedništvu krvi Kristove?
Sv. Pavao to objašnjava po slici starog Izraela i kaže:
“Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?” (1 Kor 10,18)
Dakle, blagovanje stare žrtve je činilo starog Izraela zajedničarima žrtvenika. Zato i jeste bila ona zabrana svim nežidovima da blaguju Pashu, jer nisu bili s njima u zajedništvu žrtvenika (Izl 12, 43-50).
I zato na drugom mjestu piše:
“Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora.” (Heb 13,10)
Dakle, stari Izrael je bio okupljen oko starog žrtvenika i to je činilo njegovo zajedništvo. Mi, pak, imamo zajedništvo stola Gospodnjeg, žrtvenika, u “čaši blagoslovnoj” koja je zajedništvo krvi Kristove, te imamo zajedništvo Kruha kojeg lomimo koji je Tijelo Kristovo. To je taj naš žrtvenik s kojeg nemaju pravo jesti pripadnici starog Izraela.
Što dakle znači da je “čaša blagoslovna” naše zajedništvo u krvi Kristovoj? To znači upravo to što piše i smisao je isti onom što je i Krist rekao: “Ovo je krv moja”. To znači da vino iz te čaše doista jeste krv po kojoj dijelimo zajedništvo stola Gospodnjeg, pravog žrtvenika s kojeg nemaju pravo jesti oni koji ne pripadaju Crkvi. Isto je i sa kruhom koji čini zajedništvo Tijela Kristova.
Zato malo kasnije sv. Pavao piše:
“Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje.” (1 Kor 11,27)
Biti krivac tijela i krvi znači biti kriv za ubojstvo. Ne može se biti krivac tijela i krvi jedenjem kruha i vina koji su tek puki simboli i uspomene na Kristovu posljednju večeru. Krivac za tijelo i krv Gospodinovu se može biti samo ako se nedostojno jede Tijelo i pije Krv Gospodinova. Zato apostol odmah dalje nastavlja:
“Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.” (1 Kor 11,29)
U blagoslovljenom kruhu kojeg blagujemo ne prepoznati Tijelo i u vinu koje pijemo ne prepoznati Krv Kristovu, znači jesti svoju osudu jer u tom slučaju čovjek doista postaje krivac tijela i krvi Gospodnje.
Što ćemo dakle odgovoriti na Pavlovo pitanje s početka? Nije li čaša blagoslovna, čaša nad kojom je Krist izgovorio: “Ovoje je krv moja” uistinu zajedništvo u krvi Kristovoj? Nije li kruh kojeg lomimo zajedništvo u Tijelu Kristovu?
Jeste, po blagoslovnoj čaši i po kruhu kojeg lomimo mi uistinu jesmo zajedničari Tijela i Krvi Kristove i stoga nedostojno blagovanje tog kruha i vina, te neprepoznavanje u njima Tijela i Krvi znači krivnju za tijelo i krv Gospodnju, te stoga to znači i blagovanje svoje osude.
