Katolička Crkva izmišlja učenja, rituale, razne vjerske prakse ne bi li manipulirala podložnicima – vjernicima. Nema dogmi, nema sakramenata osim dva, nema blagoslovina, oprosta, pučkih pobožnosti, krunice, hodočašća i sl. Sve je to izmišljotina, jer sve ove i druge stvari ne podupire Biblija.
Ovako bi se sumirano moglo prepričati razmišljanje fundamentalista zatvorenih u labirint sola scripture, koji i druge upućuju u “otajstva bezakonja babilonske bludnice” to jest Katoličke Crkve.
Kada se pristupa iz pogrešne perspektive (unaprijed stvorenih zaključaka, vađenjem iz konteksta, učitavanjem stvari u biblijski tekst i sl.) – nije nepoznato da se Biblijom može ili dokazati ili oboriti skoro što se god želi. Tim tragom, tim istim tragom kojim fundamentalisti uvijek polaze, u ovom članku poći ćemo i mi. Što želimo (do)pokazati? Ogroman dar slobodne volje koju Bog udjeljuje ljudima načelno, kao i u ravnanju vlastite pobožnosti prema njemu. Zatim, da pobožnost kao otajstvo nije nešto zacementirano u apostolskom vremenu što treba plastično obdržavati u najsitnije često (ne)razrađene biblijske detalje, i konačno da Crkva nije kao neka kruta statua koja se samo povremeno opraši da bi blistala, već živi organizam, koji raste, razvija se, ima svoje procese, ukratko – koji živi.
Fundamentalist bi rekao “sve što o vjeri trebamo znati da bi činili i živjeli, trebamo crpiti iz Biblije!” Katolik bi rekao “sve što o vjeri trebamo znati da bi činili i živjeli trebamo tražiti u Crkvi koja vjerodostojno nudi i tumači poklad vjere. Poklad vjere čine Predaja, Biblija i Učiteljstvo Crkve. Neodvojivo.”
Vratimo se “izmišljanju” Katoličke Crkve. Isus je rekao: “Sve što činite, činite imajući uporište u Bibliji, mojoj riječi!” Je li tako? Naravno da nije. Isus je rekao nešto drugo za orijentir (za brata – vjernika koji se nađe u problemu): “Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik” – Mt 18,17b . A Pavao Timoteju: “a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine.” – 1 Tim 3,15
Da li dakle imamo biblijskih primjera “izmišljanja” vjerskih praksi, ili je pak Crkva opunomoćena i slobodna da uređuje vlastitu disciplinu, pobožnost i hijerarhiju po nahođenju i pomoći Duha? Odgovor možemo potražiti na prvom crkvenom saboru u Jeruzalemu u Djelima 15. Tamo se govori, a znamo da je „raspra bila nemalena“ tko je bio donositelj uredbi (discipline) za vjernike: “Zaključismo Duh Sveti i mi” – Dj 15, 28. Dakle Crkva, ali ne bez Duha Svetoga. Jednako je i danas. U Božje, ne u svoje ime, već homogeno s Bogom.
Nije tako samo u Novom Savezu, tako je i u Starom. Iako od Jahve strogo i minuciozno navedene i nabrojane bogoslužne i disciplinske odredbe, kao u Levitskom zakoniku, Brojevima ili Ponovljenom Zakonu, također nisu bile bez istog tog nadahnuća “zaključismo Duh Sveti i mi”:
“Potom je sav zbor vijećajući odlučio da svetkuje još sedam dana; svetkovali su još sedam dana s veseljem.” – 2 Ljet 30, 23.
Jasne Jahvine upute iz Pnz 16 i Lev 23,5 + ovdje su zaobiđene, je li tako? Naravno da nije. Bog se ne da ukalupiti. „Riječ Božja nije okovana – 2 Tim 2,9“. Bog se ne da “vezati” svojom riječju kao što to tumači jedan popularan vid protestantskog fundamentalizma – Evanđelje zdravlja i prosperiteta (Health and Wealth Gospel), koji ima učenje “pozitivnog priznanja” ili prisvajanja Božjih obećanja koja su naravno sva zapisana u Bibliji (izgovori i “prisvoji”..). Vjernik Evanđelja zdravlja i prosperiteta tada u molitvi “čuje” neko biblijsko obećanje i tada logos (zapisana riječ) prelazi u rhemu (riječ osobno upućena njemu). Ovakva patvorena učenja dokidaju Božju suverenost koja sve smije, sve može, a nije hirovita. I ovdje možemo primjetiti koliko je uzvišena, zahtjevna i osjetljiva stvar ići tumačiti Božju riječ (volju), a koliki si lakoumno uzimaju to pravo, koje pripada samo živom Učiteljstvu Crkve.
Vratimo se malo u Novi Zavjet, ka Pavlovom “izmišljanju” crkvenog uređenja:
“Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio.” – Tit 1,5 ” (…) Drugo ću urediti kada dođem” – 1 Kor 11,34b
Ili kako Pavao gleda na slobodu rasuđivanja, zatim um kao organ “izmišljanja”, te uči li nas nešto narav ili moramo skrupulozno prevrtati Bibliju ne bi li našli smjernicu za svaku stvar:
“Uistinu ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike” – Rim 1,20 / “Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli? Ne uči li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu?” – 1 Kor 11, 13-14
Pogledajmo za kraj u Evanđelje koliku pak slobodu ostavlja sam Isus:
“Tada mu netko iz mnoštva reče: ‘Učitelju, reci mome bratu da podjeli sa mnom baštinu.’. Nato mu on reče: ‘Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem među vama?'”
Zaključak: Katolička Crkva nije ništa izmislila tijekom 21. stoljeća života vjere. Naprotiv, vođena svjetlom Duha Svetoga obdarila nas je iz poklada vjere, kako reče Sv. Petar, “svime za život i pobožnost.” – 2 Pt 1,3.
Mirko Horvat
Slika: ipa
