Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

“Sigurnost” spasenja

Objavljeno: 4. veljače 2010.
Kategorija: Spasenje

Ivanovo evanđelje sadrži Kristove riječi koje evangelici vole ‘sašiti’ skupa, i pokušati dokazati da je nemoguće izgubiti naše spasenje. Argument obično ide: „Isus kaže da on neće odbaciti nikog tko mu dođe i da ga nitko ne može ugrabiti iz njegove ruke. A ako te on nikad neće odbaciti, i dati da te itko ugrabi, tvoje je vječno spasenje osigurano.“

Ima puno problema s ovim argumentom. Najosnovnije je način na koji se pristupa jeziku. Pod utjecajem sola scriptura, protestanti često Bibliju tretiraju kao da bi ona bila priručnik sustavne teologije. U njoj pokušavaju naći točne, tehničke izjave kakve se nalaze u djelima sustavne teologije.

Ali taj žanr teološkog pisanja – koji pokušava sricati teološke istine na najiscrpljiviji, detaljan i analitičan način – nije bio izumljen kada je Biblija napisana. On je nastao stoljećima nakon zatvaranja kanona prije no je išta slično sustavnoj teologiji bilo napisano.

Protestanti su naročito sumnjičavi čitanju Biblije na ovaj način jer se protestantizam razvio u sjevernoevropskim kulturama, kao engleska i njemačka, koje su bile sklone detaljiziranim analizama. One su odudarale bliskoistočnoj kulturi koja je porodila Pismo, i koja je puno nepreciznija, aproksimativnija, i više hiperbolična u svojim modusima govora. Zbog svoje kulturološke pozadine, protestantizam već uobičajeno pogrešno čita Bibliju tretirajući njezine izjave kao da bi one bile aksiomi  sustavne teologije. Ali one to nisu.

Gotovo nigdje u Svetom pismu pojedinac ne pronalazi formalne izjave istine. Pojedinac pronalazi mnoštvo odjeljaka od kojih svaki odražava aspekt istine, ali ni jedan od njih ne sriče sve detalje. Izjave u Pismu su djelomične ekspresije istine, kao što ih koristimo u svakodnevnom govoru. One nisu poput izraza u formalnim kronikama, i mora im se pridati prije ljudsko značenje nego tehničko. Ovo se odnosi na Isusovo jamčenje ‘sigurnosti spasenja’ – sigurnosti vjernika. Ako njegove izjave tretiramo na ljudski način, koje zaključke možemo izvući?

Dana mi je dobra ilustracija po Kenu Hensleyu, koji je ranije bio baptistički pastor koji je istraživao katolicizam. (Od tada je on već primljen u Crkvu). On je rekao: „Pretpostavimo da ja svojim vjericima kažem, ‘ako itko dođe na savjetovanje u moj ured, sigurno ga neću odbaciti. I jednom kad dođete u moju ured na savjetovanje, nikome neću dati da vas od tamo ugrabi.’“

Kada biste ovo rekli vjernicima, nitko ne bi zamišljao da pastor podrazumijeva da od trena kada netko uđe u njegov ured na savjetovanje, da bi on trenutačno i definitivno bio uključen u vječni kurs savjetovanja kod kojeg ne bio sposoban napustiti njegov ured svu vječnost.

Izjave da se nećeš biti odbijen i da nećeš biti izvučen van ni na koji način ne podrazuijevaju da nećeš sam otići.

Ovo osvjetljuje kako bi se Isusove izjave trebale razumijevati kada se čitaju u ljudskom, radije nego tehničkom smislu. One su djelomične izjave istine koje se tiču vjernikove sigurnosti – što je jasno iz činjenica koju evangelici pokušavaju ‘sašiti’ skupa. Kada bi obje bile u sebi cjelovite, nitko ih ne bi kombinirao. Ali čak i kombinacija dvaju izjava ne izražava svu istinu vezano za vjernikovu sigurnost. Ivanovo evanđelje ima o ovome još više za reći.

U Ivanu 15 Isus izjavlju da je moguće biti ugrabljen od njega i bačen u pakao. On kaže da će sam Otac to učiniti. Dok je u Ivanu 10 Otac taj koji nekog čuva da ne bude ugrabljen iz Isusove ruke, u Ivanu 15 Otac je i taj koji ih uklanja od Isusa.

Ovo dopušta da izgradimo cjelovitiju sliku o tome kako funkcionira ‘sigurnost spasenja’. Prema Isusu, ako mu netko dođe, on vjernika neće izbaciti van. Niti će on dozvoliti da mu ih tko istrgne protiv vjernikove volje. Ali ako vjernik ne donosi roda i ne ostane u ljubavi Božjoj, sam Bog će ga ugrabiti, ako se ne pokaje, i vjernik će završiti u paklu.

Vjernikova sigurnost nije neuvjetovana. Mi imamo uvjetovanu sigurnost spasenja – uvjetovanu vlastitim donošenjem roda, čuvajući Kristove zapovijedi, i ostajući u Božjoj ljubavi. Ako činimo ove stvari, nitko nas neće ugrabiti, i nećemo biti odbijeni.


Svi koje mi daje Otac, doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; (Ivan 6,37)


Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugragiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo. (Ivan 10,27-30)



Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, … Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. … Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga i ostajem u ljubavi njegovoj.  (Ivan 15,1-2, 6, 9-10)

James akin, Catholic Answers, This Rock, veljača 1998.


Foto: Kruno  Blažinović

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.