Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

Biblijski nauk o žrtvenom karakteru Euharistije

Kategorija: Sakramenti

Katolička euharistija (u svim obredima Katoličke crkve) predstavlja definitivno predivno iskustvo. Nemoguće je napisati i izbrojiti sve karakteristike, od općeljudskog zajedništva, do najotajstvenijih čimbenika, po kojima se neprekidno aktualizira Kristovo Otajstvo Spasenja, po kojemu ja i ti, poštovani čitaoče, imamo priliku napustiti ovo vrijeme i prostor, te se naći pred Raspetim i Uskrslim, čuti njegovu živu Riječ, te okusiti lijek besmrtnosti.

,,Po Euharistiji čovjek postaje kao Bog: što Zmaj htjede upropastiti, Bog izokrene na dobro”, kako to govori stara otačka izreka. Ta ista Euharistija pored svega ima i svoj žrtveni karakter. Što to znači? Svakako ne to da se na katoličkim oltarima svakodnevno ponovno razapinje Krist, kako to neki tvrde, i daju lažna svjedočanstva na svoju štetu. Znači da se i Kristova krvna žrtva, izvršena po riječima Pisma jednom zauvijek, neprestano aktualizira, neprestano posadašnjuje, na nekrvni način, po rukama svećenika, apostolskih nasljednika. Zamislite koju nam je to ljubav Bog iskazao!

No, pojaviše se kroz povijest neki, koji to opovrgavaju, koji se iz petnih žila trude dokazati da je navedeni nauk zapravo nekakva poganska novotarija u kršćanstvu, i pritom se pozivaju na Bibliju. Pritom zaboravljaju na neke očite biblijske činjenice:

,,I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!” I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: “Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.” (Mt 26, 26-28)

,,I dok blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: “Uzmite, ovo je tijelo moje.” I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.” (Mk 14, 22-24)

,,I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.” Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.” (Lk 22, 19-20)

“zahvalivši razlomi i reče: “Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.” Tako i čašu po večeri govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.” (1 Kor 11, 24-25)

,,Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi.” (1 Kor 11, 26-30)

,,Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora.” (Heb 13, 10)

,,Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?” (1 Kor 10, 16-18)

1.) Posljednja večera se, prema svim biblijskim svjedočanstvima, odvijala uoči Isusove žrtve na križu. Ona je, dakle, već i vremenski s njome najuže povezana i ukazuje na nju.

2.) Barem prema svjedočanstvu sinoptika (Mt, Mk, Lk), to je bila pashalna večera, a ona u Bibliji i kod Židova tog vremena ima bitno žrtveni karakter. Ona je spomen na izbavljenje iz Egipta, povezano sa smrću prvorođenaca i žrtvovanjem jaganjaca, koje se još vršilo u Isusovo vrijeme. A Isus je jasno označen kao Jaganjac Božji.

3.) U aramejskom, kojim Isus tada govorio, “janje” i “kruh” označeni su jednom te istom riječi (talja).

4.) Vidimo paralelu: kao što je stari izlazak obilježila smrt prvorođenaca, tako i novi (muku, smrt i uskrsnuće) obilježava smrt Prvorođenca. U starome se spomen vršio janjetom, u Novome se vrši kruhom – ista je čak i riječ. Smrću Kristovom dovršile su se krvne životinjske žrtve – Njegovu žrtvu sada posadašnjuje novo Janje – kruh, koji se već u Šatoru i Hramu nalazio svagda pred licem Božjim.

5.) Isus ne govori ovo je Tijelo moje…Krv moja…u apsolutnom smislu, bez izuzetka: u tom smislu, kruh bi bio samo znak zajedništva Tijela Crkve. On naprotiv, da ne bi bilo nikakve zabune, tumači: koje se predaje… koja se prolijeva. Dakle kruh i vino izričito upućuje na žrtvu.

6.) U tom smjeru ide i tumačenje Pavlovo, koji izričito govori: ,,navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe”.

7.) Stvar dodatno pojašnjavaju izrazi ,,krv Saveza” i ,,novi Savez u mojoj Krvi”. Ovo upućuje na Izl 24, 4-8. Dakle, ovo vino je Krv Saveza: kao što je žrtvom životinja bio zapečaćen stari Savez, Njegovom žrtvom je zapečaćen i Novi. Kao što su žrtve Izraela bile odraz i nastavak sinajske, tako je i vino spomen i prisutnost golgotske.

8.) Mojsije jedan dio žrtvene krvi izlijeva na žrtvenik, a drugim dijelom škropi narod. Tako, Kristova Krv se izlijeva na žrtveniku križa jednom zauvijek, no ,,novi Mojsije” i “novi Posrednik” ostavlja njenu prisutnost Novom Izraelu – Crkvi Katoličkoj.

9.) Da ovo ne bi ostala samo stvar trenutka, Krist ostavlja jednu, za Njega neuobičajenu zapovijed, s obzirom na dovršenje materijalnog kulta i novo duhovno bogoslužje: ovo činite meni na spomen.

10.) U grčkom je to anamnesis. U Septuaginti (grčkom prijevodu SZ-a) nalazimo hebrejski ‘zikharon’ iz pashalne liturgije preveden kao ‘mnemosynon’ (Izl 12, 14), a istim izrazom prevodi ‘azkara’ – žrtveni spomen (Lev 2, 2). Malo dalje, isti izraz nalazimo preveden s ‘anamnesis’ (Lev 24, 7).

11.) Dakle, ne samo da se Kristov spomen može slobodno prevesti kao žrtveni spomen, nego sadrži pored aluzije na sinajsku, aluzije i na slobodne žrtve prinosnice koje su se stalno prinosile, kao i na kruhove iz Šatora Sastanka, koji su se svake subote mijenjali po svećenicima.

12.) Riječi ‘zikharon’ i ‘azkara’ dolaze od istog korijena ‘zakar’, koji se također upotrebljava u žrtvenom smislu (Iz 66, 3), kao i u smislu spominjanja nečeg prošlog, nečega u vidu ispunjenja dužnosti, zatim sjećati se u nečiju korist ili protiv nekoga, kao i napomenuti nekome nešto ili sjećati se Božjeg Imena. Dakle, puno kompleksnije od običnog prisjećanja, kako tvrde osporavatelji. Uostalom, što će čovjeku kruh i vino da bi se samo prisjećao?

Ovo su biblijske činjenice koje propovjednici,,biblijskih” denominacija najčešće prešućuju (ili ih ne znaju). Mi pak, nećemo dozvoliti da nas itko svojim ispraznim pričama odvede od katoličke vjere – jedine stopostotno biblijske vjere.

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Na braniku – Apologetski priručnik br. 1

Na braniku - Apologetski priručnik br. 1 je prvo nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 70 odabranih apologetskih tekstova napisanih od strane 12 autora, članova i suradnika Apologetske udruge bl. Ivan Merz.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Preporučujemo

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.