Društvena cijena pornografije

Savjetovanje je iznjedrilo 8 ključnih nalaza i nekoliko preporuka. 

 

 

U sažetku, 8 ključnih nalaza su, kako slijedi:

 

1. Pornografija je široko dostupna i široko konzumirana u našem društvu, zahvaljujući u velikoj mjeri internetu,

2. Pornografija se danas u svojim svojstvima razlikuje od pornografije iz prošlosti: dostupna je svugdje, te je u sve većoj mjeri „hardcore“ („tvrda“),

   Konzumacija internetske pornografije može naštetiti:

3. ženama,

4. djeci,

5. osobama koje nisu neposredno povezane sa njenim konzumentima,

6. samim konzumentima,

7. konzumacija pornografije je filozofski i moralno problematična,

8. premda pornografija ne šteti svima, to ne znači da ona ne treba biti propisima regulirana.

 

 

 

1. Više ljudi nego ikad prije – djece, adolescenata, odraslih – konzumira pornografiju koja snažno djeluje na njih i na čitavo društvo (str. 15).

 

2. Internetska pornografija pobuđuje ovisničko ponašanje kod nekih korisnika, i ta ovisnost može postati kompulzivna usprkos njenim negativnim posljedicama na korisnikov rad i odnose sa drugim ljudima. Takvo kompulzivno (prisilno) ponašanje u pogledu konzumacije pornografije bilo je rijetko dok Internet nije učinio mogućim trenutačno pribavljanje pornografskih matarijala (str. 18). To je doista utjecalo na neurologiju mozga da se, kako znanstvenik N. Dodge objašnjava, „muškarci za svojim kompjuterima (ovisni o) gledanju pornografije na čudan način, poput štakora u kavezima medicinskih laboratorija, kada pritišću polugicu da dobiju kap dopamina ili njegovog ekvivalenta“ (str. 19). Štoviše, 80% korisnika internetske pornografije su muškarci, i ti muškarci, kako primjećuje Pamela Paul „imaju poteškoća u postizanju seksualnog uzbuđenja pored ‘pravih’ žena, i njihovi seksualni životi … kolabiraju … mnogi priznaju da imaju poteškoća s ograničavanjem svojeg korištenja (internetske pornografije)… i dolazi do toga da im treba sve tvrđa i tvrđa pornografija“ (str. 20). Najalarmantniji su dokazi da mnogi korisnici priznaju da prelaze od pornografije s odraslima na dječju pornografiju (str. 21).

 

3. Istraživači, među kojima A. J A. J. Bridges, R. M. Bergner i M. Hessin-McInniss, izvješćuju da „žene tipično imaju osjećaje izdanosti, nepovjerenja, gubitka, razočaranja i srdžbe kao posljedicu razotkrivanja partnerovog korištenja pornografije i/ili online seksualne aktivnosti“ (str. 23). Dolazi do psihičkih posljedica, povećane vjerojatnosti od razvoda i raspada obitelji. Supruge i djevojke konzumenata pornografije izložene su ozbiljnom riziku po zdravlje, uslijed povećane vjerojatnosti da će korisnik biti izložen drugim partnerima. Jedna studija, na primjer, pokazuje da kod osoba koje se upuštaju u plaćeni seks ili prostituciju postoji skoro 4 puta veća vjerojatnost da su konzumirale seks na internetu nego kod onih koje se nisu upustile u plaćeni seks (str. 24). Dokazi upućuju da, premda muškarci predstavljaju najveći broj konzumenata internetske pornografije, među njima ima sve veći i veći broj žena, oko 30% s tendencijom rasta (str. 25).

 

4. Nema sumnje da su djeca i adolescenti danas mnogo više izloženi internetskoj pornografiji nego ikad više, pri čemu kod dječaka postoji znatno veća vjerojatnost da imaju prijatelje koji gledaju online pornografiju – jedna studija je pokazala da 65% mladića u dobi 16-17 ima prijatelje koji redovno gledaju i skidaju internetsku pornografiju. K tome, nisu u širokoj upotrebi efikasni sistemi za filtriranje za mobitele s pristupom Internetu ili iPod-a koji mogu prenositi „pornografiju“, premda su ti mediji popularni među tinejdžerima (str. 28). Takvo izlaganje djece i tinejdžera tvrdoj vrsti pornografije koja se nalazi na Internetu, iPod-ovima itd., vrlo je štetno za njih. Na primjer, studije u Italiji, Australiji i SAD-u ukazuju na povećanu agresivnost kod dječaka koji su konzumirali takvu pornografiju, dramatični porast broja momaka koji prisiljavaju djevojke na seks, te da su 29 od 30 seksualnih prijestupnika mlađe dobi bili kao djeca izloženi neprimjerenima („X-rated“) časopisima, video materijalima itd. (str. 30-31).

 

5. Ne samo da uslijede pornografije štetu trpe nježni konzumenti, nego i oni „na strani ponude“, to jest osobe koje izlažu svoja tijela radi stvaranja pornografije. Među tim „dobavljačima“ , „ženske osobe svih dobnih grupa čine 80% ‘traffickinga’, djeca 50%, gdje je 70 % tih ženskih osoba i djece seksualno eksploatirano“. Život tih „izvođača“ u seks – industriji je često „obilježen eksploatacijom, korištenjem droga, bolešću i drugim nevoljama“ (str. 33). Pornografija u nekim slučajevima biva uključene u seksualno napostovanje. Osobito su u riziku da im se naškodi adolescentice. Kako kaže znanstvenik J. Maning: „(Uslijed) modernih trendova konzumiranja i proizvodnje pornografije, seksualiziranih medija, seksualnih zločina, seksualno prenosivih bolesti, online seksualnih grabežljivaca, internetskih službi za „spojeve“ i seksualiziranog internetskog „bulinga“, današnja žena „živi u svijetu koje je više seksualno zbunjujući, obeshrabrujući i agresivan nego ikad prije“ (str. 34-35).

 

Sveučilišne studije provedene od znanstvenika poput L. M. Ward, Susan Fiske i drugih pokazuju da kod adolescenata i adolescentica koji su izloženi seksualiziranim medijima postoji veća vjerojatnost da gledaju na žene kao „seksualne objekte“, nego kod onih koji nisu toliko izloženi, te da su muškarci nakon gledanja pornografskih slika gledali na žene više kao na objekte, nego kao na ljudska bića. To očito šteti ženama koje i same ne konzumiraju pornografiju, ali na koje se sada više ne gleda kao na ljudske osobe koje treba poštovati nego kao na objekte koje treba koristiti (str. 35). Stoga rašireno konzumiranje internetske pornografije šteti čitavom društvu (str. 36).

 

6. Obzirom da su muškarci mnogo češći među korisnicima internetske pornografije, empirički dokazi o štetnim učincima takve konzumacije kod muškaraca su izdašniji i dostupniji nego dokazi o takvim učincima kod žena. Štetni učinci po supruge i djevojke tih muških konzumenata, kako je već navedeno, mogu biti katastrofalni ali se ujedno i lako šire na muške korisnike. Muškarci koji učestalo konzumiraju pornografiju su manje atraktivni potencijalnim partnericama. Štoviše, takva konzumacija ih često čini nesposobnima da postignu seksualno zadovoljenje sa stvarnim ženama, jer postaju u pogledu postizanja seksualnog uzbuđenja u tolikoj mjeri ovisnima o pornografskm materijalima, da ih vlastite supruge više ne privlače dovoljno, da bi se s njima upustili u snošaj (str. 37-38). Kronično konzumiranje pornografije je povezano sa depresijom i osjećajem nezadovoljstva. Dokaze o tome daju psihijatri, npr. N. Dodge, a objašnjenje u velikoj mjeri pruža filozof R. Scruton, koji piše: „Jednom kada oni (muškarci) postanu u toj mjeri vođeni svojom ovisnošću o pornografiji da vide seks na instrumentalizirani način, kako pornografija ohrabruje, oni počinju gubiti pouzdanje u svoju sposobnost da uživaju u seksu na bilo koji drugi način osim kroz fantaziju … Tada strah i žudnja rastu, i iz tog straha proizlazi strah od ljubavi“ (str.38). Konzumiranje pornografije i ovisnost o njoj čini njezine gledatelje manje osjetljivima. Naviknuti da bivaju poticani slikama koje su im ranije bile odbojne, sada dolazi do toga da im je za postizanje seksualnog uzbuđenja potrebno da te slike postaju sve više i više odvratne – seksualni odnosi sa životinjama, sadomazohizam, tortura koja obuhvaća genitalije i tako dalje, kako je novinarka Pamela Paul opisala u svojim intervjuima s osobama koje su posjednutima, danas lako odstupnom, pornografijom (str. 39). To je dovelo do stvaranja mnogih „kućnih radinosti putem kojih neki korisnici (internetske pornografije) nastoje smanjiti ili prekinuti s njenom konzumacijom. Takve djelatnosti dokazuju da neki korisnici doživljavaju da im je ta konzumacija naškodila“ (str. 40) (op.prev: “kućna radinost”, engl “cottage industry” se u modernom engleskom koristi uglavnom za djelatnosti koje netko od kuće obavlja putem interneta – ovdje se očito misli na blogove i internetske forume gdje si ljudi uzajamno pružaju podršku radi oslobađanja od ovisnosti o pornografiji).

 

7. Premda je konzumiranje pornografije filozofski i moralno problematično, potpisnici ovog izvješća naglašavaju da je „tijekom povijesti ovaj fenomen češće bio stigmatiziran i ograničavan zakonom i običajima, nego protivno“ (str. 43).

 

8. Usprkos novijim naporima da se progon tvoraca opscenih i pornografskih djela učini sve težim i težim (u suprotnosti s ranijim nastojanjima da se takva djela progone), potpisnici izvješća navode: „Ostaju razboritima doktrinarna tumačenja Prvog amandmana na Ustav SAD-a⁵ da istinski opsceni sadržaj nije zaštićen Ustavom, te da čak i legalno zaštićeni sadržaji mogu biti propisima ograničeni u pogledu vremena, mjesta i načina njihovog distribuiranja i korištenja“, te da „sudovi trebaju izmijeniti svoju judikaturu⁶ kada su suočeni sa slučajevima koji zahtijevaju suočavanje s novijim dokazima (op. prev.: misli se na dokaze iz sfere znanosti i struke) o konzumaciji pornografije i njenim efektima“ (str. 45-46).

  

Preporuke  (str. 47-51)

 

Makar potpisnici nisu bili jednoglasni u svojim preporukama, sljedeće su sagledali kao „misli vodilje“ za vrste inicijativa potrebnih da se umanji sadašnje štete prouzročene konzumiranjem pornografije, osobito putem interneta.

 

1.Zdravstvena zajednica, koja već raspolaže mnogim spoznajama o štetnim efektima konzumiranja internetske pornografije, treba „uzeti inicijativu kako u stjecanju novih spoznaja, tako i u širenju tih spoznaja na najvišim razinama javnog mnijenja i vlasti. Potpisnici jako preporučuju da se barem terapeuti koji sami ohrabruju korištenje pornografije kao „bračnu pomoć“ kod pružanja psihološke pomoći parovima ubuduće suzdrže od takvih savjeta. U svjetlu empiričkih dokaza koji ukazuju na štetne učinke pornografije, oni smatraju takvu „terapiju“ sličnom odluci Crvenog križa da dijeli duhan vojnicima. Također preporučuju zdravstvenoj zajednici da se osobito usredotoči na istraživanja u slijedećim područjima: odnos između pornografije i prostitucije; faktori koji povećavaju  rizik za ovisnost; učinci pornografije na djecu i mladež.

 

2.Obrazovni djelatnici i drugi predavači trebaju obratiti pozornost na tekuća istraživanja o učincima konzumiranja pornografije, te integrirati na pogodan način te spoznaje u nastavu.

 

3.Novinari, izdavači i blogeri zajedno s drugima koji utječu na formiranje javnog mnijenja, pozvani su da potiču na istraživanje o učincima pornografije.

 

4.Gospodarstvo može također sudjelovati u tome. Ponajprije bi sva poduzeća trebala obznaniti da ne toleriraju pornografiju na radnom mjestu, pomažući zaposlenicima koji su postali ovisni na pornografiju da prekinu sa svojom navikom itd. Hotelijeri su osobito pozvani da budu dorasli svojim građanskim dužnostima, te da ne dopuštaju pornografske televizijske programe i drugi pornografski materijal.

 

5.Dionici popularne kulture i medijske zvijezde trebali bi koristiti svoj javni utjecaj da obeshrabre popularizaciju i prihvaćanja pornografije i banalno opravdanja da „to svi rade“. Osobito bi od pomoći bila javna kampanja u kojoj se zvijezde i druge utjecajne osobe zajedno s mladima zauzimaju protiv suvremenog „pa što“ stava prema pornografiji.

 

6.Javne vlasti na svim razinama mogu učiniti mnogo. Na primjer, država (1) treba donijeti zakone kojima će zabraniti da se pornografija prikazuje na standardnim serverima koje koriste obični ljudi, te da se širi poštom; (2) da se uvjetuje pružanje usluge internetskog servera time, da se usluga ne omogućuje web – servisima koji propagiraju opscenost. Politički vođe trebaju koristiti svoj javni utjecaj kako bi ukazivali da pornografija nije obuhvaćena „slobodom govora“ koju jamči Ustav. Svi „sadržaji za odrasle“ (tiskani ili digitalni) trebaju biti označeni upozorenjem o mogućnosti da pornografija izazove ovisnost i o psihološkoj šteti koja iz takve ovisnosti može proizaći za konzumenta. Treba ponovo organizirati odjel u Državnom odvjetništvu za poslove progona opscenosti i staviti mu u zadaću da se bavi fenomenom pornografije. Zakonodavci bi trebali propisati novo, civilno pravo da se podižu tužbe (građanske, a ne kaznene) nazvane „nemarno prikazivanje opscenih materijala maloljetniku ili odrasloj osobi koja na takvo izlaganje nije pristala“ (“negligent exposure of a minor or an unwilling adult to obscene materials”). 

 

 

Ovaj kratki ali sadržajni izvještaj je vrlo vrijedna pomoć u borbi protiv „kuge pornografije“. Prema mojem sudu, on pokazuje kako Internet i drugi novi mediji za gledanje i širenje pornografije ilustriraju uvid Ivana Pavla II, prikazan u mojem ranijem radu „Kuga Pornografije“⁷ o kvalitativnoj razlici u prikazivanju ljudskog tijela putem slikarstva i skulpture, od onoga putem filma, videa i sl.

Dario C.

 

---

^{[1] http://www.johnpaulii.edu/faculty/detail/william-may}

^{[2] http://culture-of-life.org//content/view/639/103}

^{[3] http://www.thepublicdiscourse.com/2010/03/1215, http://www.socialcostsofpornography.org/}

^{[4] „The Social Costs of Pornography: A Statement of Findings and Recomendations“ Mary Anne Layden i dr. „The Witherspoon Institute“, Princeton NJ 2010}

^{[5]  Godine 1789. – 1791. donio je Kongres SAD prve dopune Ustavu te zemlje iz 1787. godine, pod nazivom „Bill of Rights“, među kojima je i tzv. „Prvi amandman“:}

^{„Kongres neće donijeti zakon kojim bi uređivao vjeru, ili zabranjivao njeno slobodno izražavanje; ili koji bi ograničavao slobodu govora, ili tiska; niti pravo ljudi na mirno okupljanje,kao niti pravo da se traži pravna zaštita kod državnih vlasti.“}

^{Pozivom na tu odredbu i prekidajući raniju sudsku praksu  Vrhovni sud SAD je „precedentom“ u slučaju „Stanley v. Georgia“ iz 1969. godine stavio izvan snage sve tadašnje zakone kojima su savezne države zabranjivale posjedovanje opscenih materijala, ukoliko se na njima prikazuju osobe starije od 18 godina. (http://www.justia.com/constitutional-law/docs/privacy-rights.html). Potpisnici Izvješća očito upućuju na činjenicu da u toj presudi iz 1969. (http://supreme.justia.com/us/394/557/case.html) Vrhovni sud SAD nije „do kraja“ stavio izvan snage raniji precedent u pitanju pornografije Roth v. United States iz 1957. god. Tako je tako u slučaju Miller v. California iz 1973. godine, pozivom na precedent u slučaju Roth v. US (ponovno) sudio Vrhovni sud SAD: „Opsceni sadržaj ne predstavlja govor koji je zaštićen Prvim amandmanom“ http://supreme.justia.com/us/413/15/case.html. Na jednaki način je iste 1973. godine suđeno i u Paris Adult Theatre I. v. Slaton iz 1973. godine http://supreme.justia.com/us/413/49/index.html. Stvar je međutim opet „zakomplicirana“ precedentom iz slučaja Brocket v. Spokane Arcades, Inc. iz 1985., gdje isti sud daje dodatno tumačenje standarda opscenosti koji Roth v. United States iz 1957. godine definira sa „Opsceni sadržaj je sadržaj koji se bavi seksom na način koji apelira na neurednu seksualnu zainteresiranost – npr., sadržaj koji tendira da potakne požudne misli“ („Obscene material is material which deals with sex in a manner appealing to prurient interest — i.e., material having a tendency to excite lustful thoughts.“ http://supreme.justia.com/us/354/476/case.html). Suci Vrhovnog suda SAD iz 1985. tumače da su njihovi prethodnici iz 1957. zapravo mislili da se smije sankcionirati samo sadržaje koji potiču „sramotni ili morbidni interes za seks“ („a shameful or morbid interest in sex“, tako suci 1985. tumače termin „prurient“ iz 1957., koji se rijetko koristi u modernom engleskom jeziku). Naposljetku se zakonodavci – koji u današnjoj moralnoj pomutnji više nisu u stanju definirati što bi to bilo sramotno i morbidno – izbjegavaju suočavati sa pitanjem pornografije, te uglavnom nisu doneseni noviji zakoni koji bi možda bili usklađeni sa promišljanjima Vrhovnog suda (to bi sada bili neki novi suci, tko zna kako oni tumače riječi “prurient, shameful, morbid”). Tako se u praksi sankcionira jedino pornografsko prikazivanje djece i distribuiranje pornografije djeci.}

^{Autori Izvješća, znači, smatraju kako je dužnost zakonodavaca i sudaca da promisle na koji način zabraniti i sankcionirati stvaranje i distribuciju sadržaja “koji potiču sramotni ili morbidni interes za seks“ – jer sam Vrhovni sud SAD smatra kako takvi sadržaji nisu zaštićeni Ustavom SAD.}

^{[6] U izvorniku se koristi termin „precedents“; u SAD su niži sudovi dužni primjenjivati pravna stajališta viših sudova kao sastavni dio zakona – u takvom slučaju sudovi ne primjenjuje izravno zakonsku odredbu, nego stajalište višeg suda sadržano u odluci koju se citira kao „precedent“.}

^{[7]http://www.lifeissues.net/writers/may/may_20pornography.html Autor William E. May citira kateheze bl. Ivana Pavla II o teologiji tijela br. 60 – 65; tako Ivan Pavo II izlaže: „Kod slike ili skulpture, čovjek/tijelo uvijek ostaje jedan model koji je izložen specifičnoj obradi od strane umjetnika. Kod filma, i još više u fotografskoj umjetnosti, nema preobražavanja modela, nego živuće ljudsko biće biva reproducirano, tako da u ovom slučaju ljudsko tijelo nije model za umjetničko djelo, nego objekt reproduciranja postignutog pomoću prikladnih tehnika“ (kateheza 60.4, naglasak u izvorniku).  ,,Štoviše, i točno kao rezultat svoje objektivizacije u reprodukcijama  tipičnim za filmske i fotografske tehnike našeg doba, tijelo gubi to duboko subjektivno značenje dara i postaje jedan objekt namijenjen tome da ga mnogi upoznaju“ (kateheza 62.1).}