Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

Adam kao povijesna osoba

Objavljeno: 26. srpnja 2012.
Kategorija: Pismo i Predaja

Zadnjih desetljeća si mnogi “tumači” uzimaju slobodu da nam objašnjavaju kako Adam i Eva nisu povijesne osobe, vjerojatno potaknuti lošim uzorima stanovitih autora sa Zapada upitne pravovjernosti.

Tvrdnja da je “Adam” za kršćane samo nekakav simbol koji služi samo kao slika čovjeka u odnosu na svoga Stvoritelja daleko je od istine: za Katoličku crkvu Adam jest povijesna osoba, Adam jest praotac svakog pojedinog čovjeka na kugli zemaljskoj,Adam jest onaj koji je na sebe i svoje potomstvo navukao ljagu Istočnog grijeha.

Također, Adam senalaziimeđu onima koje je Isus, kao novi Adam [1], svojom žrtvom na Križu otkupio i otvorio im vrata koja iz “sjene smrtne” vode u svjetla nebeska prostranstva koja obasjava “sjaj lica Božjeg”, o čemu nam svjedoči i bizantska liturgija Velike Subote: Velika tišina sad vlada na zemlji, velika tišina i velika samoća. Velika tišina jer Kralj spava. Zemlja je uzdrhtala i smirila se jer je Bog u tijelu zaspao i otišao probuditi one koji su spavali vjekovima (…). Ide tražiti Adama, našega praoca, izgubljenu ovcu. Želi sići da pohodi sve koji sjede u tmini i u sjeni smrti. Ide od njihove boli osloboditi Adama u okovima i Evu, zarobljenu s njime, on istodobno njihov Bog i njihov Sin (…). “Ja sam Bog tvoj, i zbog tebe postah tvojim Sinom. Ustani, ti što spavaš, jer te nisam stvorio da budeš ovdje okovan u boravištu mrtvih. Ustaj od mrtvih, ja sam život mrtvih.“ [2]

Kako bismo otklonili zabludu o ne-povijesnosti Adama i Eve, pogledajmo što stoji u trajnom nauku Učiteljstva Katoličke crkve, koje je jedino kadro autentično tumačiti Sveto pismo i braniti vjerske dogme [3]. Navedimo samo neke od relevantnih izjava Učiteljstva koje su se očitovale po tom pitanju.

1. Ispovijest vjere sv. pape Pelagija I [4] u kojem sveti papa ispovijeda vjeru u povijesnost Adama:

Ispovijedam naime da će svi ljudi koji su se od Adama do svršetka svijeta rodili i umrli s istim Adamom i njegovom ženom, koji nisu rođeni od drugih roditelja, već stvoreni, jedan od zemlje, a druga od muževog rebra…

2. Odgovor Papinske biblijske komisije, za koju je sv. papa Pijo X. utvrdio da odgovori trajno u savjesti vežu svakog katolika: „Zbog toga nam se čini da to treba objaviti i zapovjediti, kao što sada objavljujemo i izričito zapovijedamo, da su svi u savjesti obvezatni podložiti se mišljenjima Papinske biblijske komisije, koja su ili do sada donesena, ili koja će kasnije biti donesena, na isti način kao i dekretima svetih Kongregacija koji se odnose na nauk, a koje je papa potvrdio; oni ne mogu izbjeći ocjenu da uskraćuju poslušnost, ili da su lakomisleni, te ne mogu biti bez teškoga grijeha ako riječima i pisanjem napadaju takva mišljenja; a to (vrijedi) osim za sablazan kojom griješe, i za ostalo čime mogu biti odgovorni pred Bogom, ako su nešto, lakomisleno i krivo drugima izjavljivali, što je većinom točno.” [5]

U odgovorima danim 30.06.1909, ista Komisija je ustvrdila sljedeće [6]:

Pitanje 1. Oslanjaju li se na čvrste temelje oni različiti egzegetski sustavi, koji su izmišljeni i šireni pod vidom znanosti radi nijekanja doslovnog povijesnog smisla triju prvih poglavlja Knjige Postanka?

Odgovor. Niječno.

Pitanje 2. Bez obzira na vrstu i povijesni oblik Knjige Postanka, na posebnu povezanost triju prvih poglavlja međusobno, i na (povezanost) sa sljedećim poglavljima, na mnogostrukost svjedočanstva Pisma kako Novoga tako i Staroga Zavjeta, na gotovo jednodušno mišljenje svetih otaca i na tradicionalno mišljenje koje je Crkva uvijek imala, što joj je preneseno također i od Izraelskoga naroda: Smije li se naučavati, da spomenuta tri poglavlja Knjige Postanka ne sadržavaju zapis o onome što se uistinu dogodilo, o onome naime što odgovara objektivnoj stvarnosti i povijesnoj istini, nego priče uzete iz mitologija i kozmogonija starih naroda, koje je sveti pisac očistio od bilo kakve zablude politeizma i prilagodio ih monoteističkom učenju; ili alegorije i simbole koji nemaju temelj objektivne stvarnosti, a koji su izneseni pod vidom povijesti, kako bi naviještali religijske i filozofske istine; ili pak djelomice povijesne legende, djelomice izmišljene i slobodno sastavljene za pouku i izgrađivanje duša?

Odgovor. Niječno s obzirom na oba dijela.

Pitanje 3. Smije li se dovoditi u sumnju doslovni povijesni smisao tamo gdje se radi o činjenicama ispripovijedanima u tim poglavljima, koje se odnose na temelje kršćanske religije , kao što su među ostalim: stvaranje na početku vremena sviju stvari od Boga; oblikovanje prve žene iz prvog čovjeka; jedinstvo ljudskoga roda; prvotna sreća praroditelja u stanju pravednosti, potpunosti i besmrtnosti; zapovijed koju je Bog dao čovjeku kako bi iskušao njegovu poslušnost; kršenje Božje zapovijedi na nagovor đavla u obliku zmije; izbacivanje praroditelja iz onog prvotnog stanja nevinosti kao i obećanje budućeg Spasitelja?

Odgovor. Niječno.

3. Enciklika pape Pija XII. Humani Generis (1950) u kojoj Sveti Otac utvrđuje inkompatibilnost poligenizma sa katoličkom vjerom i tako odlučno odbacuje svako simboličko i nepovijesno tumačenje Adamovog lika: [7]

A kad se radi o drugoj mogućoj postavci, to jest o poligenizmu , kako ga zovu, tada sinovi Crkve nipošto ne uživaju takvu slobodu. Kristovi vjernici naime ne mogu prihvatiti ono mišljenje, za koje tvrde oni koji ga iznose, da je ovdje na zemlji bilo pravih ljudi poslije Adama, koji ne vuku porijeklo prirodnim rađanjem od njega kao praroditelja sviju, ili da Adam označava neki skup praroditelja; nikako se naime ne vidi, kako bi se takve tvrdnje mogle složiti s onim što se nalazi u izvorima objavljene istine i dokumentima crkvenog učiteljstva o izvornom grijehu, koji proizlazi iz uistinu učinjenog grijeha jednog Adama, koji se rađanjem prenosi na sve, tako da ga svaki pojedinac ima kao svoj.

4. Hermeneutika kontinuiteta na koju je pozvao slavnovladajući papa BenediktXVI. u svom poznatom obraćanju Rimskoj kuriji iz 2005  [8],

zahtjeva da se svi noviji izričaji Učiteljstva Crkve tumače isključivo u jedinstvu i suglasju sa svim ranijim izričajima kojima nas je to isto Učiteljstvo obvezalo.

5. Katekizam Katoličke crkve, čitan u skladu s načelima hermeneutikom kontinuiteta, jasno potvrđuje zbiljnost Adama (i Eve) kao povijesne osobe:

Izvještaj o padu (Post 3) upotrebljava slikovit govor, ali izlaže pradogađaj, nešto sto se dogodilo u početku ljudske povijesti. Objava nam daje sigurnost vjere da je cijela ljudska povijest označena istočnim grijehom sto su ga slobodno počinili naši praroditelji. [9] (…) Svojim grijehom Adam je, kao prvi čovjek, izgubio izvornu svetost i pravednost koju je primio od Boga ne samo za se nego i za sve ljude. [10] (…) Svojem su potomstvu Adam i Eva prenijeli ljudsku narav ranjenu prvim grijehom, lišenu dakle prvotne svetosti i pravednosti. Ta se lišenost naziva “istočni grijeh”.[11]

Iz svega navedenog, možemo jasno vidjeti da Katolička crkva nikada nije prestala naučavati da su Adam i Eva, naši praroditelji, stvarne povijesne osobe. Iako ta istina nikada nije formalno izrečena u obliku dogme, kontinuirano i nepromjenjivo naučavanje Učiteljstva Katoličke crkve po tom pitanju u savjesti veže svakog katolika, obvezujući ga na pristanak s religioznim posluhom [12].

Lucas Ioannes
( lucas.ioannes@gmail.com )

Slika: wikipedia


[1] usp. Katekizam Katoličke crkve (KKC) 504

[2] usp. KKC 635

[3] Papa Pijo XII, enciklika Humani Generis, 12. kolovoza 1950. DH 3875-3899
(http://crkvenidokumenti.blogspot.com/2011/03/humani-generis-pio-xii-12-viii-1950.html), br. 36

[4] Sv. Pelagije I, Fides Pelagii, 3. veljače 557. (DH 443)

[5] Sv. Pijo X., motuproprij Praestantia Sacrae Scripturae (DH 3503)

[6] Papinska biblijska komisija, Povijesni karakter prvih poglavnja Knjige Postanka, 30. lipnja 1909. (DH 3512-3514)

[7] Papa Pijo XII, enciklika Humani Generis, br. 37

[8] Obraćanje Njegove Svetosti pape Benedikta XVI Rimskoj kuriji, 22. prosinca 2005
(http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/speeches/2005/december/documents/hf_ben_xvi_spe_20051222_roman-curia_en.html)

[9] KKC 390

[10] KKC 416

[11] KKC 417

[12] usp. KKC 892

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.