Hrvatski biskupi sa zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije održanog 13. – 15. studenog 2012. god. u Zagrebu izražavaju “svoje čuđenje te nezadovoljstvo zbog nespremnosti ministra znanosti, obrazovanja i sporta za susret i razgovor s predstavnicima HBK i Nacionalnog katehetskog ureda” o protuzakonitom ukidanju vjeronauka u trećim i četvrtim razredima srednjih medicinskih škola i problemima u izvođenju vjeronauka u stanovitom broju drugih škola – gdje se u nekim školama uočava “diskriminacija vjeronauka kao predmeta, a u nekima u otežavanju izvođenja nastave”.
Sa istog zasjedanja biskupi poručuju da su iznenađeni “načinom uvođenja zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole, njegovom obvezatnošću za sve učenike te sadržajem njegova četvrtog modula, koji je s obzirom na stavove o spolnoj, odnosno tzv. rodnoj odgovornosti i o odgovornom spolnom ponašanju posve u suprotnosti s kršćanskim svjetonazorom učenika, njihovih roditelja, ali i mnogih nastavnika.”
Biskupi takav postupak ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta označavaju kao grubo kršenje ustavnog prava i slobode roditelja da oni odlučuju o odgoju svoje djece (čl. 63. t. 1. Ustava RH), koje je pravo zajamčeno i člankom 26. t. 3. Opće deklaracije o pravima čovjeka UN, te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Protokol 1, čl. 2., kao i Poveljom o temeljnim pravima Europske unije čl. 14. t. 3. i nedavnom Rezolucijom Vijeća Europe o pravu na slobodu izbora u obrazovanju u Europi br. 1904/2012 od 4. listopada 2012.
Cjelokupno ovo “poslovanje” hrvatskih prosvjetnih vlasti biskupi zaključno ocjenjuju kao “neprofesionalan i nedopušten pristup” jednom ozbiljnom pitanju; osobito upozoravaju da Ministarstvo traži da se nekršćanska poduka o spolnom moralu provodi čak i u vjerskim školama.1
Katolički laici znadu pokazati da prate što brine njihove biskupe, i što njihove biskupi poručuju.
Evo i jednog odjeka ovih poruka naših biskupa, od polaznika 10. Obiteljske škole Riječke metropolije, u kojoj je 16. – 18. listopada u Malinskoj na Krku sudjelovalo više od 100 obitelji iz Gospićko – senjske, Krčke i Porečko – pulske biskupije, te Riječke nadbiskupije:
OTVORENO PISMO SUDIONIKA 10. OBITELJSKE ŠKOLE RIJEČKE METROPOLIJE
g. Ivi Josipoviću, predsjedniku Republike Hrvatske,
g. Josipu Leki, predsjedniku Hrvatskog sabora,
g. Zoranu Milanoviću, predsjedniku Vlade Republike Hrvatske,
Nas, 220 roditelja s 248 djece i mladih različitih dobnih skupina iz sedam biskupija okupljenih na jubilarnoj 10. Obiteljskoj školi Riječke metropolije u Malinskoj na otoku Krku od 16. – 18. studenoga 2012. obrađivali smo temu „Obitelj, mladi i seksualnost. Moralni stavovi i vrednote u obiteljskom životu“. Cilj škole je bio kroz stručna predavanja i tematske radionice posvijestiti važnost obitelji u odgoju djece i mladih za zdravu spolnost.
Na obiteljske i roditeljske škole dolazimo kako bi unapređivali svoja roditeljska znanja i vještine ne samo zbog dobrobiti svoje vlastite djece nego i one u lokalnim zajednicama iz kojih dolazimo. Mnogi od nas, a osobito voditelji, predstavnici su pedagoške, psihološke, medicinske, filozofske, teološke i drugih struka.
Ovogodišnja tema izabrana je slijedom najava uvođenja novog programa Zdravstvenog odgoja, a zbog iznimnog interesa za tu aktualnu temu, na ovoj obiteljskoj školi osim sudionika iz Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije, sudjelovali su i predstavnici obiteljskih zajednica iz Međimurske i Šibensko-kninske županije te Grada Zagreba.
Budući da je Kurikulum zdravstvenog odgoja nakon početka školske godine 2012/2013, mimo uobičajene procedure, uveden u odgojno-obrazovni sustav, iskoristili smo ovu prigodu da se pobliže informiramo o načinu uvođenja i njegovom sadržaju. Ovakav način uvođenja doživljavamo kao uvredu našeg razuma, a dio sadržaja nas vrijeđa kao roditelje.
Obraćamo vam se duboko zabrinuti i povrijeđeni izjavama državnih dužnosnika, a poglavito ministra Željka Jovanovića i ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Vinka Filipovića, koje nas kao roditelje diskreditiraju, a kao građansku većinu diskriminiraju.
Naime, svjesni smo da živimo u vremenu u kojemu nam urušavanje moralnih vrijednosti, okrutna trka za profitom i teška gospodarska situacija u hrvatskom društvu uvelike otežava našu roditeljsku ulogu. Umjesto da nam, u skladu s načelom supsidijarnosti, društvo i nadležne institucije pomažu u ostvarivanju naše roditeljske uloge i u brizi za cjelovito zdravlje naše djece, doživljavamo omalovažavanje i marginaliziranje. Uz to, uskraćuje nam se Ustavom zajamčeno pravo da samostalno odlučujemo o odgoju svoje djece. Naša prvotna i glavna odgojiteljska uloga nije nešto što nam država udjeljuje, već to imamo samim time što smo roditelji pa ju je država dužna zakonski uvažiti i štititi u zajedničkom cilju odgoja cjelovitih, zdravih, moralnih i odgovornih osoba. Ne samo da nam to jamči Ustav RH (čl. 63 st. 1) već i brojne međunarodne konvencije i deklaracije, kojih je Republika Hrvatska potpisnica, poput Opće deklaracije o pravima čovjeka (čl. 26, st. 3) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Protokol 1., čl. 2.) u kojoj izrijekom stoji: ‘U obavljanju svojih funkcija povezanih s obrazovanjem i poučavanjem država će poštovati pravo roditelja da osiguraju obrazovanje i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima’, Povelje o temeljnim pravima Europske unije (čl. 14, st. 3.) te nedavno usvojene rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1904. (2012) o pravu na slobodu izbora obrazovanja u Europi.
Nikome, baš nikome, u ovom društvo ne može biti više stalo do zdravlja naše djece nego li nama samima. Stoga, pozdravljamo napore da se poboljša zdravstvena skrb djece i provodi primjereno zdravstveno prosvjećivanje u Republici Hrvatskoj. No, to se nipošto ne smije činiti mimo nas, već u suradnji s nama, uvažavajući pri tom našu ulogu u skladu s Konvencijom o pravima djeteta (čl. 24, st. 2e).
U tom kontekstu zamjeramo i Uredu pravobraniteljice za djecu koji nije reagirao na tvrdnje MZOŠ-a iz prosinca 2008. da, usprkos provedenim znanstveno-stručnim studijama poput onih Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) iz 2002. i 2006., programi zdravstvenog odgoja nisu potrebni. Time su naša djeca bila zakinuta za vrijedne sadržaje koje bi zasigurno doprinijeli boljim zdravstvenim pokazateljima od onih iznesenih u posljednjoj studiji HZJZ-a za 2009./2010. Pridružujemo se onim roditeljima koji su velikom većinom (88,72%) izabrali program zdravstvenog odgoja Udruge GROZD i koji je dobio pozitivno vrednovanje ne samo učenika i nastavnika već i Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje u obrazovanju, a podržalo ga je 255 akademika i znanstvenika, kao i većina vjerskih zajednica.
Nadalje, naša je želja u duhu kršćanskog nauka odgajati svoju djecu za nenasilje i prihvaćanje različitosti. Osobito nam je važno odgojiti ih za poštovanje dostojanstva svake ljudske osobe kao i ljudskog života od začeća do prirodne smrti, što uključuje i poštovanje svojeg i tuđeg tijela te razvijanje kreposti čistoće i samokontrole. Očigledno je da se naše poimanje čovjeka, spolnosti i njezinih izražavanja u potpunoma razlikuje od poimanja autora naslova preporučene literature 4. modula zdravstvenog odgoja. Stoga nam je, kao takvo, apsolutno neprihvatljivo.
Ovogodišnju obiteljsku školu započeli smo u petak 16. studenoga, slaveći oslobođenje naših generala, koji su dostojanstveno podnijeli osobnu i obiteljsku žrtvu ne samo u ratu nego i u miru. Završavamo ju u nedjelju 18. studenoga upućivanjem ovoga otvorenog pisma vama, kako bi vašom žurnom odlukom naša djeca bila oslobođena od onih sadržaja programa Zdravstvenog odgoja, a naročito njegovog 4. modula, koji su posve u suprotnosti s našim uvjerenjima i stavovima. Nipošto, ne bismo željeli da naša djeca snose posljedice odugovlačenja s tom odlukom te tražimo:
– uvažavanja našega Ustavnog prava da samostalno odlučujemo o odgoju naše djece i prava na izbor programa zdravstvenog odgoja;
– trenutačnu suspenziju programa zdravstvenog odgoja, a poglavito primjene njegovog 4. modula do uvođenja i nama prihvatljivog programa;
– uvođenje programa Udruge GROZD u sve škole, kojega je u prethodnoj eksperimentalnoj provedbi odabrala većina roditelja;
– uvid u utrošak sredstava koja su bila namijenjena uvođenju programa MEMOAIDS u škole, a temeljem ugovora Ministarstva zdravstva RH i Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a, malarije i tuberkuloze iz 2003. godine ($2.784.804);
– uključivanje roditeljskih udruga i inicijativa koje zastupaju naše stavove u sve buduće aktivnosti i odluke vezane uz zdravstveni i građanski odgoj naše djece.
Uz srdačne pozdrave unaprijed zahvaljujemo na uvažavanju naših traženja koji su nesumnjivo izraz volje većine roditelja u Republici Hrvatskoj.
U Malinskoj, 18. studenoga 2012.
Dario Čehić
1 Priopćenje s 45. plenarnog zasjedanja HBK
