Na konferenciji za novinstvo održanoj u Splitu 9. prosinca 2013. godine prezentiran je Prijedlog za ocjenu ustavnosti Nastavnog plana i programa zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Teo Klarić, prvi na popisu od 628 predlagatelja ovako opisuje zašto je ovaj oveći broj hrvatskih građana potpisao punomoći odvjetniku Dariju Čehiću, koji je u njihovo ime podnio prijedlog (v. cjelokupni tekst, na linku pri dnu ovoga članka) Ustavnom sudu RH:
„Pozivajući se na pravo prvenstva roditelja u odgoju djece – koje nam priznaje Opća deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, a za njom i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te Ustav Republike Hrvatske – nismo spremni nikome priznati vlast da nad našom djecom provodi nedopuštenu indoktrinaciju.
Napominjemo da se zdravstveni, pa i spolni odgoj i do sada podučavao u hrvatskim školama. Novim zdravstvenim odgojem se ne uvode u naše škole novi sadržaji – nego se postojeći ideologiziraju u skladu sa svjetonazorom aktualnog ministra. Smatramo da su do sada podučavani sadržaji – koji su svjetonazorski neutralni i do sada nisu stvarali prijepore – posve prikladni, jer se temelje na egzaktnim znanstvenim činjenicama o spolnosti i reproduktivnom zdravlju. Do sada, nitko takve sadržaje nije dovodio u pitanje – pa čak ni autori ovog novog nastavnog plana i programa zdravstvenog odgoja
Podnoseći ovaj prijedlog za ocjenu suglasnosti propisa sa Ustavom i zakonom, pozivamo se na članak 26. Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda:
Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu.“
Stavove roditelja su na konferenciji za novinstvo podržali prof. dr. Ivica Grković s Medicinskog fakulteta u Splitu, te Danijela Visković Veršić, profesorica u splitskoj gimnaziji.
Prof dr. I. Grković jezgrovito upozorava o ideološkim ishodištima novog Zdravstvenog odgoja: “Cijeli koncept rodne ideologije je potpuno neznanstven, a kao znanstvenik osjećam potrebu da protiv toga dignem glas i da se čuje istina. Ovdje se radi o političkom manifestu.”
Danijela Visković Veršić – kao prosvjetna radnica od koje se očekuje da podučava splitske gimnazijalce zdravstvenom odgoju prema novim programima – pita: “Neka mi netko odgovori na pitanje kakve veze ima homoseksualna propaganda, liberalni pristup spolnosti i rodna ideologija sa zdravljem djece?” Dodatno upozorava da razrednici trebaju na satovima razredne zajednice držati nastavu iz zdravstvenog odgoja iako nemaju stručne kompetencije za takvo što: „Tu se ne radi o znanstvenom pristupu, nego o svaštarenju.“ Profesorica Veršić ističe da profesori u pogledu ovakvih sadržaja imaju pravo na priziv savjesti.
Iz prijedloga Ustavnom sudu
U prijedlogu – kojega u cijelosti donosimo u privitku – se navodi:
· da odluka o donošenju nastavnog plana i programa zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama, koja je donijeta i objavljena u „Narodnim novinama“ br. 106 iz 2013. godine nakon formalistički provedene javne rasprave, nije sukladna kriterijima demokracije i zaštite ljudskih prava i sloboda na koje je ukazao Ustavni sud RH u svojoj odluci od 22. svibnja 2013. godine, kojom je ukinut raniji „Kurikulum zdravstvenog odgoja“ i određeno da do daljnjega treba u hrvatskim osnovnim i srednjim školama provoditi nastavu zdravstvenog odgoja – uključujući tu izrijekom seksualni odgoj – prema nastavnim planovima koji su vrijedili početkom nastavne godine 2012/2013. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta se zapravo izruguje sa primjedbama roditelja sadržanim u čak 564 pismena priloga iz odgojno-obrazovnih ustanova (od vijeća učenika, vijeća roditelja i učiteljskih i nastavničkih vijeća) i daljnjih 1.967 od predstavnika zainteresirane javnosti (pojedinaca, roditelja, predstavnika civilnog sektora, strukovnih udruga…): tobože je njihovo povjerenstvo sve to mnoštvo pismenih priloga pročitalo za svega šest tjedana, te ih uspjelo sažeti u samo devet rečenica.
Sada ministar Željko Jovanović čak u pismenoj formi tvrdi, da su potom bacili svih tih 2.531 priloga iz javne rasprave; štoviše da u Ministarstvu čak nisu uspjeli sačuvati niti primjerak odluke kojom su imenovali očito jako veliki broj članova povjerenstva koji su izvršili izniman umni napor sažimanja 564 priloga iz ustanova školskog sustava i 1.967 od pojedinaca i udruga – u samo devet rečenica.
· Sama javna rasprava održana je kao da je posrijedi stvar koja interesira samo manji broj ljudi, a ne i najširu javnost. Ministarstvo – koje inače raspolaže stručnjacima za odnose s javnošću i često upriličuje konferencije za novinstvo – nije održavanje četiri prezentacije Kurikuluma (za vrijeme javne rasprave se akt o kojem se raspravljalo zvao „Kurikulum“, da bi poslije dobio ime „Nastavni plan i program“) što ih sukladno zakonu upriličilo u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu najavilo putem baš niti jednog masovnog medija – nego su zainteresiranim roditeljima ostavili mogućnost da eventualno informaciju o mjestu i vremenu održavanja tih prezentacija nađu „surfanjem“ po web – stranicama Ministarstva.
· U točki 12.4 iste svoje odluke kojom je ranije ove godine ukinuo skoro istovjetni Kurikulum zdravstvenog odgoja, Ustavni sud „posebno naglašava visoka demokratska mjerila koja je ustanovio Europski sud u predmetu Folgero i drugi protiv Norveške. Naime, podnositelji zahtjeva u tom su predmetu bili roditelji – pripadnici jedne građanske udruge, u državi u kojoj se 86% populacije smatra pripadnicima službene (kršćanske) evangeličko-luteranske vjeroispovijedi. U toj odluci Europskog suda (§ 84.) jasno je izraženo stajalište kako demokracija ne znači da stajališta većine moraju uvijek prevladati. Naprotiv, potrebno je izbjegavati bilo kakve zlouporabe dominantnog položaja i postići ravnotežu koja osigurava pravedan i prikladan tretman manjina kad su u pitanju uvjerenja roditelja o načinu odgoja i obrazovanja vlastite djece – uvjerenja koja su vrijedna poštovanja u demokratskom društvu i nisu nespojiva s ljudskim dostojanstvom.“
Predlagatelji – kao roditelji uglavnom katoličke vjeroispovijedi, u Hrvatskoj kao državi u kojoj većina od 86,28% stanovništva pripada katoličanstvu – zahtijevamo u Hrvatskoj onakva prava kakva je Europski sud za ljudska prava osigurao roditeljima i djeci iz redova ateističke manjine u Norveškoj.
Upozorava se osobito na sadržaj međudržavnog Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, kojega je Hrvatski sabor ratificirao 1997. godine: „Republika Hrvatska, u svjetlu načela o vjerskoj slobodi, poštuje temeljno pravo roditelja na vjerski odgoj djece … Odgojno-obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimat će u obzir vrijednosti kršćanske etike“.
Očito je da uvođenjem ovakvih sadržaja u Zdravstveni odgoj – koji su u koliziji sa sadržajem katoličkog i zapravo svakog vjeronauka – da aktualna vlast u Republici Hrvatskoj krši odredbe tog međudržavnog ugovora – koji je prema Ustavu Republike Hrvatske, nakon što ga je 1997. godine ratificirao Hrvatski sabor, po pravnoj snazi čak iznad zakona, a kamoli iznad jednog Nastavnog plana i programa.
Cjelokupni tekst prijedloga možete čitati OVDJE: Prijedlog Ustavnom sudu 11.2013. – Teo Klarić i dr. FINALNO
Slika: Benreis
