Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

Ponovno rođen ili kršten?

Objavljeno: 25. ožujka 2009.
Kategorija: Sakramenti
I katolici i protestanti složit će se da se za spasenje potrebno ponovno roditi, no mnogi protestanti, što napose vrijedi za baptiste i kalviniste, to “ponovno rođenje” tumače sasvim drukčije od katolika. Za većinu protestanata ponovno se roditi znači povjerovati u Isusa Krista, te ga skrušenoga srca prihvatiti za osobnog spasitelja. U trenutku kad netko prihvati Isusa za osobnog spasitelja, ponovno se rađa i već je spašen. Više ga ništa ne može odijeliti od raja koji ga zasigurno čeka, bez obzira na moguće teške kasnije grijehe. Ovakvo vjerovanje nema nikakvog oslonca ni u Bibliji ni u kršćanskoj predaji.

Za katolike “ponovo rođen” označava duhovno rođenje do kojeg dolazi krštenjem. Nikodem, član židovskog Velikog vijeća, povjerovavši Isusu, dođe k njemu kako bi razjasnio neke stvari, a Isus mu reče: “Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega” (Iv 3,3). Nikodem se začudio, pa upitao: “Kako se može čovjek, kad je već star, roditi? Zar može po drugi put ući u utrobu majke i roditi se?(Iv 3,4). Na to mu Isus razjasni što to znači roditi se odozgo: “Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko […] Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite(Iv 3,5-7). Grčku riječ odozgo anothen protestanti prevode s “ponovo”. U biblijskom kontekstu, međutim, ova riječ uvijek znači odozgo, od više instance, pa je i protestanti u drugim dijelovima Biblije prevode baš tako, a s “ponovno” samo kad je riječ o krštenju, što je ipak moguć prijevod, iako ne i sasvim točan.

No bilo kako mu drago, očito je da “ponovno rođenje” znači rođenje od vode i Duha Svetoga, što slijedi i iz navedenog retka. Krsteći se vodom i Duhom Svetim, čovjek postaje dijete Božje, pa iz stanja grijeha ulazi u stanje milosti. Na ovu nas preobrazbu, ponovno rođenje, obvezuje i Petar: “Neka se svaki od vas krsti u ima Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga(Dj 2,38).

Što se pak zbiva pri krštenju najbolje vidimo na Isusovu primjeru: Ivan Krstitelj ga krsti vodom, Duh Sveti se na njega spušta, a Bog Otac odozgo progovara: “Ovo je moj Sin Ljubljeni, koga sam odabrao!(Mt 3,13-17; Mk 1,9-11; Lk 3,21-22; Iv 1,30-34). Prvo, krstimo se vodom koja simbolizira novi život, dakle umiremo u Kristu (Rim 6,3) i ulazimo u nov život po Kristovu uskrsnuću (Rim 6,4-5); a kao drugo, Duhu Sveti silazi na nas te tako po Duhu postajemo jedno (mistično) tijelo s Kristom (1 Kor 12,13; Gal 3,27), da bismo napokon postali djeca Božja (Rim 8,14-17).

Kad Ivan govori o “rođenju odozgo” više je nego očito da misli na krštenje, jer inače ne bi spominjao vodu i Duha Svetoga. Jedino u krštenju imamo taj vidljivi element, vodu, i nevidljivi, Duha Svetoga. Osim toga to potvrđuje i sam kontekst, jer Isus, izrekavši pouku da se za spasenje nužno roditi odozgo vodom i Duhom Svetim (Iv 3,1-21), odlazi sa svojim učenicima u pokrajinu Judeju, gdje “se s njima zadržavao i krštavao” (Iv 3, 22).

Osim ovoga, mi međutim imamo i crkvene oce, koji se svi bez iznimke slažu oko toga da Ivan u trećem poglavlju svog evanđelja govori o krštenju. Tako Justin Mučenik, kad govori o nužnosti krštenja, navodi spomenute retke iz Ivana (First Apology [Prva obrana] 61; 151. n.e.; vidi u Jurgens: The Faith of the Fathers. Volume 1. str.54), dok Irenej, biskup Lionski, istim citatima ističe nužnost krštenja, kojim se oslobađamo grijeha, usporedivši Naamana, koji se krštenjem očistio od lepre tijela, s čovjekom koji se krštenjem čisti od lepre grijeha (Irenaeus: Fragments from the Lost Writings of Irenaeus [Fragmenti izgubljenih spisa] 34, 190. n.e.). Ciprijan se pak, biskup iz Kartage, poziva na iste citate kao dokaz o neizbježnosti krštenja za ulazak u Crkvu Božju, za ulazak među kršćane (Letters [Pisma] 71,1 252. n.e.; vidi u Jurgens: The Faith of the Fathers. Volume 1. str. 236), a sveti Augustin piše: “To je onaj Duh po kojemu se dojenče može ponovno roditi… kad se dijete donese na krštenje, i tako se prikazano dojenče ponovno rađa baš po tom Duhu. Jer nije pisano: ‘Ako se čovjek ne rodi ponovo od volje svojih roditelja’ ili ‘od vjere onih koji ga prikazuju ili ga krste’, već ‘ako se ne rodi od vode i Duha Svetoga’ [Iv 3,5]” (Letters [Pisma] 98,2; 408. n.e.; vidi u Jurgens: The Faith of the Fathers. Volume 3. str. 4 ), a primjera bi se našlo još.

Iako mnogi protestanti primjenjuju krštenje, oni ga ne smatraju sakramentom, izvorom milosti, već samo simbolom, makar nam Sveto pismo i govori drugačije: “Obratite se – reče im Petar. – Neka se svaki od vas krsti u Ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga(Dj 2,38). Kad se Pavao obratio, rekoše mu: “A sada na što još čekaš? Ustani, primi krštenje i očisti se od svojih grijeha zazivljući njegovo ime!(Dj 22,16). Da je krštenje samo simbol, ono ne bi moglo posredovati milost oproštenja grijeha. Simboli nam mogu pomoći u pobožnosti, ali oni nemaju nikakvu djelatnu moć. Petar pak u spasenju Noe i njegove arke vidi nagovještaj krštenja koje nas izbavlja od duhovne smrti: “onima koji su nekoć bili nepokorni kad ih je Božja strpljivost uporno čekala, u vrijeme Noe, kad se gradila lađa u koju se skloni mali broj – svega osam duša – i bi spašen vodom. Ono što je ona unaprijed označavala, to jest krštenje, spasava sad i vas; i ono nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego Bogu upravljena molitva za dobru savjest, uskrsnućem Isusa Krista(1 Pt 3,20-21).

Drugim riječima, kao što je za potopa osam ljudi bilo spašeno po vodi, tako smo i mi kršćani spašeni po vodi krštenja, ali ne po fizičkoj naravi vode već po snazi Isusova uskrsnuća i djelovanju Duha Svetoga. Ovi i mnogi drugi citati iz Biblije govore nam da nam Bog pri krštenju daje nadnaravnu milost. Da je krštenje samo simbol, ono ne bi imalo nikakvog nadnaravnog učinka, pa nas ne bi moglo spasiti. Kršćani su oduvijek držali da je krštenje sakrament (to jest otajstvo, vanjski znak unutarnje milosti) koji je ustanovio Isus Krist. U sakramentalnost je krštenja vjerovao čak i Martin Luther, začetnik protestantizma. U svom Kratkom katekizmu Luther je napisao da krštenje “donosi oprost grijeha, izbavlja nas od smrti i daruje život vječni svima koji vjeruju“. Ovo se Lutherovo vjerovanje do danas sačuvalo kod vrlo malog broja protestantskih denominacija.

Dilema nije da li smo ponovno rođeni ili kršteni, već da li smo krštenjem rođeni za novi život (ponovno rođeni), ili ne. Bez krštenja nema ni novoga života, bez krštenja čovjek ne može biti ponovno rođen. Ponovno rođenje bez krštenja, kako ga mnogi protestanti shvaćaju, ideja je potpuno strana Bibliji. Protestanti koji nisu kršteni vodom, nisu ni ponovno rođeni ni u biblijskom ni u kršćanskom smislu, bez obzira na ono što  sami mislili o tome.

Ivan Poljaković

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.