Adventisti, poznati u narodu i kao subotari, vjeruju kao i katolici u Presveto Trojstvo, Kristovo božanstvo, Marijino djevičanstvo, uskrsnuće tijela i drugi Isusov dolazak. Ipak oni, i pokraj toga, imaju nekoliko vrlo bizarnih doktrina:
a) Katolička Crkva je Babilonska bludnica,
b) papa je antikrist,
c) slavljenje nedjelje kao blagdana je žig Zvijeri (iz knjige Otkrivenja).
Zbog svega ovog nije ni čudo što se prema katolicima drže vrlo neprijateljski. Da je Katolička crkva Babilonska bludnica, te da je papa antikrist uobičajena su vjerovanja mnogih sekti i kultova, ali je zato slavljenje subote kao blagdana nešto po čemu je ova sekta dosta drukčija od ostalih.
Adventističku je sektu 1860. osnovala Ellena Gould White, spojivši dvije frakcije milerista, sekte koja se raspala kad se proročanstvo, da će se kraj svijeta dogoditi 1844., nije obistinilo. Ellena G. White, samoproklamirana proročica, tvrdila je da je doživjela nekoliko stotina ukazanja kroz koje su joj otkrivene božanske istine. Među tim su objavljenim "istinama" i tri spomenute doktrine koje je ona objavila u knjizi Veliki spor.
Adventisti, slijedeći "objave" Ellene White, tvrde da su katolici, u nekom trenutku – ne navode kojem – poslije smrti apostola, slavljenje subote zamijenili slavljenjem nedjelje. U potkrepu objave svoje osnivačice navode i biblijski redak: "Sjeti se da svetkuješ dan subotni" (Izl 20,8). To je izričita naredba Jahvina i stoga je se pravi kršćanin mora držati.
Ako, međutim, pobliže razmotrimo ovaj na prvi pogled očit dokaz, vidjet ćemo da on nema baš nikakve težine. Iako je istina da su katolici subotu zamijenili nedjeljom, istina je – a što adventisti prešućuju – i da je to učinio već sveti Petar s apostolima. Iz Biblije naime vidimo (Dj 20,7; 1 Kor 16,2) da se nedjelja slavila već u apostolsko doba. Tako sveti Pavao u Poslanici Kološanima piše vjernicima da se ne obaziru na one koji im spočitavaju što se ne drže subote: "Prema tome, neka vas nitko ne osuđuje zbog jela ili pića, ili zbog godišnjih blagdana, ili mlađakâ, ili subotâ!" (Kol 2,16).
Osim toga, uz Bibliju postoje još i mnogi drugi spisi crkvenih otaca (neki su od njih bili izravni učenici apostola) koji govore da kršćani svetkuju nedjelju, dan Gospodinov (kad je Isus uskrsnuo), a ne subotu: Didahe (str. 14, 70. n.e.), Barnaba (Pisma Barnabe 15,6-8; 74. n.e.), Ignacije Antiohijski (Pisma Magnežanima, str. 8, 110 n.e.), Justin Mučenik (Prva obrana, str. 67, 155. n.e.), Tertulijan (Odgovor Židovima, str. 2, 203. n.e.), Origen (Komentar Ivanova evanđelja 2,28, 229. n.e.) Viktorin (Stvaranje svijeta, 300. n.e.), Euzebije Cezarejski (Povijest Crkve 1,4.8, 312. n.e.), Atanazije (O suboti i obrezanju, str. 3, 345. n.e.) i mnogi drugi. Laodicejski koncil (360. n.e.) u 29. kanonu veli: "Kršćani se ne bi smjeli judaizirati (oponašati Židove) i ne bi smjeli mirovati u subotu, nego tog dana raditi; međutim trebaju svetkovati Gospodinov dan [nedjelju] i ako je moguće taj dan ne raditi."
Kao drugo, Jahve je najavio da će sklopiti Novi savez "različit od Saveza koji učinih s ocima" izraelovim (Heb 8, 8-9; Jr 31,31-32), "A kad veli: novi, time je prvi proglasio zastarjelim. A što stari i zastarijeva, blizu je iščeznuća" (Heb 8,13). Taj je Novi savez sklopio Isus Krist (Lk 22,20; 1 Kor 11,25; 2 Kor 3,6; Heb 9,15; 12,24), i time ukinuo stari. Isus je prvi koji se ogriješio o subotu, "Stoga su Židovi još više nastojali da ga ubiju, jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao svojim ocem" (Iv 5,18). Onima koji su mu predbacivali da ne poštuje subotu, Isus je odgovorio: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Stoga je Sin Čovječji gospodar i subote" (Mk 2,27-28).
Adventisti su učinili tipičnu grešku, jer su jedan biblijski citat izvadili iz konteksta pa – ne poznajući povijest Crkve – iz njega izveli krivi zaključak. Jahve je izravno naredio i koješta drugo: "neka je kazna: život za život, oko za oko, zub za zub" (Izl 21,23-24; Pnz 19,21); "Kad čovjek proda svoju kćer za ropkinju, neka se ona ne oslobađa" (Izl 21,7); "Tko otme čovjeka neka se kazni smrću" (Izl 21,16); "Tko prokune svoga oca ili majku neka se kazni smrću"; "Ako se u tvojoj sredini nađe čovjek ili žena da učini što je zlo u očima Jahve, Boga tvoga, i krši njegov savez… toga čovjeka ili tu ženu, koji učiniše takvu opačinu, izvedi na gradska vrata te ih kamenuj da poginu" (Pnz 17,2-5) i tako dalje, i tako dalje. Žele li adventisti biti dosljedni, to jest obdržavati subotu kako je Jahve odredio, onda trebaju ne samo slaviti subotu, nego i obdržavati sve ostale Jahvine zapovijedi iz Starog saveza.
Isus je sklopio Novi savez i dao nam novu zapovijed, da ljubimo Gospodina Boga svoga i bližnjega svoga (Mt 22,34-39; Iv 13,34). "O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci" (Mt 22,40).
Oni koji optužuju Katoličku Crkvu da je ukinula slavljenje subote, optužuju i samog Krista, baš kao što su to činili i farizeji, jer "Nato neki farizeji rekoše: Ovaj čovjek [Isus] ne dolazi od Boga: ne svetkuje subote" (Iv 9,16).
I napokon bi adventisti, budući da za razliku od kultova priznaju Isusa Krista za Boga, te vjeruju u istinitost Svetog pisma, trebali, ako žele biti dosljedni, vjerovati i u Isusovo proročanstvo da njegovu Crkvu, sagrađenu na Petru – Stijeni, prvom papi Katoličke crkve, Vrata pakla neće nadvladati (Mt 16,18). Očito je, međutim, da adventisti više vjeruju svojoj "proročici" Elleni.
Ivan Poljaković
