Vladajuća koalicija u Hrvatskoj, premda tvrdi da (još) ne namjerava donijeti zakon kojim bi zapovjedila da se parovi homoseksualaca moraju priznavati za brakove, najavljuje da će se založiti da se zabrani provođenje referenduma o zaštiti dosadašnje definicije braka.

Nakon što je iz Ministarstva uprave stiglo poluslužbeno objašnjenje da neće biti dovoljno prikupiti 375 tisuća potpisa za referendum (kako su ranije iz istog ministarstva izvijestili udrugu „U ime obitelji“), nego barem 415 tisuća (a možda i više), pušta Vlada putem „Jutarnjeg lista“ u javnost vijest, da će se i na druge načine založiti da građani ne dođu u priliku da ostvare demokratsko pravo da odlučuju putem referenduma.

Ako organizatori uspiju prikupiti 415 tisuća potpisa građana koji zahtijevaju referendum, Vlada namjerava od Ustavnog suda zatražiti da preispita je li u skladu s Ustavom zahtjev za decidiranim definiranjem braka kao isključivo muško – ženske zajednice.¹

Da bi Ustavni sud mogao proglasiti da je neustavno mijenjati Ustav u Ustavom propisanoj proceduri je jedna pomalo „uvrnuta“ ideja. Ali vidjeli smo takvih uvrnutih ideja i od pripadnika pravne struke koji se ne zovu Zoran Milanović.

U SAD, gdje se valjda parametri demokracije postavljaju, čak 40 od ukupno 50 saveznih država ima propise koji izrijekom zabranjuju davanje statusa braka istospolnim zajednicama; od toga je u njih 31 narod putem ustavnih referenduma takvu odredbu unio u ustave federalnih država. Doduše i ondje dženderistički nastrojena administracija predsjednika Obame predlaže Vrhovnom sudu SAD da proglasi takve odredbe ustava saveznih država – protivnima federalnom ustavu. Navodno bi to bilo u protivnosti ustavnoj odredbi o ravnopravnosti građana iz 1868. (Amandman XIV. Ustava SAD) – pobornici liberalnih ustavnopravnih teorija drže da se volja ustavotvoraca iz 19. stoljeća smije danas interpretirati na takav način, da tobože zabranjuje da u zakonima ostane tradicionalna definicija braka (jedan muškarac + jedna žena) kakvu su ti ustavotvorci očito smatrali jedinom prihvatljivom.²

Za razliku od državnih ustava, Ustav SAD se ne može mijenjati na referendumu, nego uz odobrenje 75% kongresa saveznih država; a kod političke klase su pobornici gay agende uvijek bolje prolazili nego kod naroda.

I te američke teorije su odbojne poštovateljima pravne tradicije Zapada³, ali su barem promišljanja Baracka Obame i njegovih političkih istomišljenika oslonjena na činjenicu da u SAD imaju federalni Ustav, i da Vrhovni sud SAD o toj stvari još uvijek nije odlučivao.

Hrvatska nije član nikakve federacije. Doduše je naša zemlja – zajedno sa državama na potezu od Portugala do Azerbejdžana – članica Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Kao organ te međunarodne konvencije, Europski sud za ljudska prava je vrlo nedavno (24. lipnja 2010. god.) donio odluku u slučaju Schalk i Kopf protiv Austrije, u kojoj nedvosmisleno zaključuje da „Europska konvencija o ljudskim pravima ne obvezuje države da osiguraju pravo na brak homoseksualnim parovima“^.4

Iz čega proizlazi da u Vladi RH zacijelo baš i nisu temeljito napravili domaću zadaću, prije ovog puštanja balona u javnost.

U svakom slučaju, Vlada RH ne može sama zabraniti referendum, to bi bio posao Ustavnog suda RH.

A vjerovati da ovi naši „kukurikavci“ ne namjeravaju predložiti ozakonjenje „gay braka“, kao što to aktualno čine vlastodršci u Velikoj Britaniji i Francuskoj, nakon što ministar uprave putem službenih stranica Vlade RH poziva da promislimo da se ipak počne djecu davati na posvojenje homoseksualcima⁵ i u situaciji kada se pola članova vlade postrojava za odlazak na narednu „paradu ponosa“… više je nego naivno.

U međuvremenu, na terenu aktivisti Građanske inicijative „U ime obitelji“ imaju problema s agresivnim pojedincima iz dženderističkog tabora. U gradovima širom Hrvatske bilježe se verbalne provokacije, trganje plakata, trganje knjižica sa prikupljenim potpisima građana, pisanje uvrjedljivih poruka po štandovima. U Zagrebu je štand na Cvjetnom trgu zapaljen, pri čemu je jedna aktivistica zadobila ozbiljne opekotine.⁶ Opažaju na terenu, da se provokacije bez iznimke događaju kada su na štandu isključivo aktivistice: očito će organizatori morati ekipirati timove tako da ne ostavljaju žene same prigodom prikupljanja potpisa.

Za kraj ćemo, kao katolički apologetski portal, ponoviti zašto je svaki katolik dužan podržati ovu inicijativu da se dosadašnja definicija braka učini dijelom Ustava: „One koji žele od toleriranja krenuti u pravcu legitimacije specifičnih prava za homoseksualne osobe koje kohabitiraju treba podsjetiti da je odobravanje ili legalizacija zla nešto jako udaljeno od toleriranja zla. U situacijama gdje bi homoseksualne zajednice bile pravno priznate jasno i odlučno protivljenje je dužnost. Osoba se mora suzdržati od bilo kakve formalne suradnje u donošenju ili primjeni takvih teško nepravilnih zakona.“⁷

„Suočeni sa teorijama koje smatraju rodni identitet kao puki kulturni i socijalni proizvod interakcije između zajednice i pojedinca, neovisno o osobnom spolnom identitetu i bez ikakvog odnosa prema istinskom smislu spolnosti, Crkva ne prestaje ponavljati svoje učenje ‘Svatko, čovjek i žena, treba priznati i prihvatiti svoj spolni identitet. Fizičke moralne i duhovne razlike i komplementarnosti su orijentirane prema dobrima braka i prema rascvatu u obiteljskom životu. Harmonija para i društva dijelom ovisi o načinu na koji se komplementarnosti, potrebe i uzajamna podrška između spolova žive’ (KKC 2333). Sukladno toj perspektivi, pozitivni zakoni moraju biti sukladni prirodnom pravu, prema kojemu je spolni identitet nužan, jer predstavlja objektivni uvjet za formiranje para u braku.“⁸

Toliko, direktno iz službenih dokumenata Učiteljstva Jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve.

Dario C.