Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

Cirkvenčeva iškariotska logika

Objavljeno: 1. travnja 2013.
Kategorija: Aktualno

Kada sam pročitao antikatolički tekst sa istim pridjevom, nadobudnog Hrvoja Cirkvenca objavljenog na „t-portalu“ Papa Franjo održao lekciju raskalašenim hrvatskim biskupima [1], prvo što mi je palo na pamet jest biblijski odlomak zapisan u Ivanovom evanđelju koji nam naviješta pomazanje u Betaniji. Naime, Isus je kao gost bio pozvan na večeru od svojih prijatelja Lazara, te njegovih sestara Marte i Marije. U jednom trenutku, Marija, koja je posebno ljubila Spasitelja uzela je libru dragocjene pomasti i pomazala Isusu noge. Time je pokazala posebnu privrženost prema Učitelju. Na to se pobunio Juda Iškariotski, izdajnik i neprijatelj Isusov, koji je povukao tezu da se mast bez veze rasipa, pa bi bilo bolje da ju je trebalo prodati i novac razdati siromasima. Ali Judi nije bilo do siromaha, nego je bio kradljivac i srebroljubac. Juda se zapravo htio poslužiti siromasima kako bi zadovoljio svoje niže srebroljubne porive, jer Juda je već tim svojim stavom pokazao da je u srcu otpao od Isusa.

Takva izvitoperena logika traje u Crkvi i izvan nje već dvije tisuće godina. Neprestano se u Crkvi i izvan nje pojavljuju ljudi koji farizejski i sa snažnom dozom hipokrizije šire iškariotsku logiku, hineći da im je stalo do Isusa i siromaha. Njima je u cilju nešto drugo. Poniziti Crkvu, poniziti Isusa služeći se Isusom, poniziti vjerne Isusove učenike. Takvo postupanje ima puno načina i puno verzija, tako da ovaj Cirkvenčev pristup nije ništa novo. Mnogi se danas služe siromasima i Isusom kao argumentom protiv Crkve, Isusa i siromahe koriste kao „malj“ za Crkvu i Božje službenike kako bi ih zlonamjerno ponizili i umanjili njihovu vjerodostojnost.

Isto tako, nešto slično se događa nakon izbora pape Franje. Papa Franjo, jednostavni i ponizni papa, koji je do sada pokazao koliko mu je stalo do ljudskog dostojanstva i potiče nas da u svjetlu Kristova evanđelja gledamo svaku osobu, samo je jedan u nizu velikih poglavara Katoličke Crkve koji su obilježili njezinu slavnu povijest u 20. i 21. stoljeću. No, ti pape mogu biti ne znam koliko veliki, pobožni, posvećeni Bogu, ali dok nose zlatni prsten ili križ za Hrvoja Cirkvenca su – ništa. Njemu se sviđa papa Franjo. Ne zbog toga, čini se, što bi on nešto posebno volio papu, nego samo iz nakane da iskonstruira zločestu, zlonamjernu i izmišljenu tezu kako papa navodno“drži lekciju raskalašenim hrvatskim biskupima“. Taj partikularni prezir (prezir prema Crkvi u Hrvata) Hrvoje Cirkvenac pokazuje već godinama, što pokazuje snažnu dimenziju mentaliteta šizme u odnosu na Katoličku Crkvu.

Postoje osobe koje mrze i progone Crkvu, koji su iz nje istupili, te je napadaju izvana. No Hrvoje Cirkvenec, služeći se metodom prakse „trojanskog konja“ to čini iznutra. Ne sluša papu, neposlušan je Učiteljstvu, crkvenoj disciplini, njegovi stavovi šire heretična raspoloženja u Crkvi, a takav pristup unutar Crkve je najopasniji. Hrvoje Cirkvenec je jedan od onih kritizera Crkve koji za nju nemaju ljubavi, strpljivosti, niti poniznosti da ju prihvati takvu kakva jest, te primjerom života i ljubavi prema Kristu doprinosi većoj svetosti Crkve. On pripada onoj vrsti ljudi koji sebe nazivaju vjernicima, ali će u javnom životu prije stati na stranu onih koji Crkvu mrze, preziru, napadaju, koji su borbeni antiteisti i ateisti nego što će braniti Crkvu. I tu je temeljni problem.

Cirkvenec nema u sebi snage prepoznati niti jednu mrvicu dobrote u kardinalu Bozaniću, biskupu Jezerincu ili biskupu Škvorčeviću. On uopće ne vidi što ti ljudi rade za dobrobit vjernika i Crkve. On implicitno u njima vidi neprijatelje, nekakve raskalašene tipove koji nemaju osjećaja za siromašne. A spreman sam se okladiti da je samo jedan od tih spomenutih biskupa učinio do sada puno više za siromahe nego što će moralizatori poput Cirkvenca i napraviti za deset života.

Bilo bi dobro snagom duha raskrinkavati šizmatičke sklopove koji se služe Judinom sotonskom logikom kako bi ponizili Crkvu i njezine službenike. A to se može samo djelovanjem i snagom Duha Svetoga koji nas potiče da branimo i volimo Krista Glavu i Crkvu koja je Njegovo Tijelo.

vlč. Pavle Primorac

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.