Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

„Dubia“ – odgovora od pape Franje još nema

Objavljeno: 31. kolovoza 2021.
Kategorija: Osvrti

Apostolska pobudnica pape Franje „Amoris laetitia“[1] je ubrzo nakon svoje objave u travnju 2016. godine doživjela prijevode na mnoge jezike, ali i stanovite unutarkatoličke kritike.

Ne male kritike, zapravo.

Već u svibnju 2016. godine našao je kardinal Gerhard Müller (tadašnji) prefekt Kongregacije za nauk vjere potrebnim objasniti da „Amoris laetitia“ ne otvara vrata odobravanju pričesti za razvedene i ponovno vjenčane, „unatoč suprotnim tvrdnjama pojedinih teologa i kardinala“.[2] Takvo svoje tumačenje je tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere potkrijepio upućivanjem na trajni nauk crkve sadržan u čl. 2384 Katekizma Katoličke crkve, koji kaže:

„Rastava je teški grijeh protiv naravnog zakona. Ona hoće raskinuti ugovor koji su supružnici slobodno sklopili da žive jedno s drugim sve do smrti. Rastava vrijeđa Savez spasenja što ga sakramentalna ženidba označuje. Sklapanje nove veze, makar bila priznata građanskim zakonom, povećava težinu loma: supružnik koji se ponovo vjenčao nalazi se u stanju javnog i trajnog preljuba: ‘Nakon što je otpustio svoju ženu, mužu nije dopušteno oženiti se drugom, niti je dopušteno da se drugi oženi ženom koju je muž otjerao.’ (Sv. Bazilije Veliki, ‘Moralia’, Regula 73)“

Sam Papa je, međutim, odlučio nedoumicama stati na kraj proglasivši početkom rujna 2016. godine „Kriterije“ Pastoralne pokrajine Buenos Aires za „službeno tumačenje“ svoje pobudnice.[3]

Ti argentinski katolički biskupi su objasnili što treba imati na umu kod dopuštanja pristupa sakramenta „rastavljenih koji žive u novom braku“. Tumače da nije u redu da se katolici razvode i stupaju u novi brak, te bi onima koji su ušli u takav (civilni) brak župnik trebao predložiti „život u uzdržljivosti“.  E sada, biskupi odmah nastavljaju s objašnjenjem da bi „gore spomenuti izbor mogao biti de facto neizvediv“ pa „ako se dođe do spoznaje da, u konkretnom slučaju, postoje ograničenosti koje umanjuju odgovornost i krivnju (usp. br. 301-302), osobito kada osoba smatra da bi pala u neku drugu slabost prouzrokujući štetu djeci novog braka, Amoris laetitia otvara mogućnost pristupa sakramentima Pomirenja i Euharistije.“ U tome se argentinski „Kriteriji“ spominju na fusnote 336 i 351 pobudnice „Amoris laetitia“, te ocjenjuju da bi tako odobren pristup sakramentima „na svoj način pomogao osobi nastaviti sazrijevati i rasti snagom milosti“.[4]

U redu, sada nam je jasno što je Papa htio reći: katolici koji su razveli svoj nerazvediv katolički brak i ušli u novi civilni smiju na ispovijed i pričest, ako to pristojno zamole svojeg župnika i otrpe malo kritike.

Međutim, što s kardinalom Gerhardom Müllerom, što sa regulom koje zapisuje ranokršćanski otac sv. Bazilije Veliki, što s Katekizmom Katoličke crkve?

Valjda je s Gerhardom Müllerom najlakše: od 1. srpnja 2017. godine on više nije prefekt Kongregacije za nauk vjere. U svakom slučaju, saznajemo da je još 19. rujna 2016. godine njemu i papi Franji bio dostavljen zahtjev za odgovor na nedoumice (tzv. „dubia“) potpisan od 4 kardinala: bili su to Talijan Carlo Caffara, Nijemci Walter Brandmüller i Joachim Meissner, te Amerikanac Raymond Burke. U tom svojem zahtjevu – kojega su objavili nakon što dva mjeseca povodom tog (ipak urgentnog) pastoralnog pitanja nisu dobili odgovor – uredno navode akte službenog naučiteljstva Crkve koji se tiču razvedenih osoba koje „na supružnički način“ žive s osobom s kojom nisu vjenčani.

Dubia je jedan uobičajen postupak unutar Crkve kojim se od pape (ili crkvenog sudišta) traži razjašnjenje nekih teoloških dvojbi (dubia). Specifičnost ovog postupka je što se na ta pitanja može odgovoriti samo s „da“ ili „ne“, te se na taj način odstranjuje svaka sumnja u interpretaciju odgovora. Pet pitanja glase:

  1. „Pita se je li nakon tvrdnja u Amoris laetitia 300–305 sada postalo moguće udijeliti odrješenje u svetootajstvu pokore i stoga pripustiti svetoj Pričesti osobu koja, dok je vezana valjanim ženidbenim vezom, s drugom osobom živi more uxorio (na supružnički način), a nisu ispunjeni uvjeti utvrđeni u Familiaris consortio 84 i ponovljeni u Reconciliatio et paenitentia 34 i Sacramentum caritatis Može li se izričaj ‘u određenim slučajevima’ iz bilješke 351 (br. 305) pobudnice Amoris laetitia primijeniti na rastavljene u novoj zajednici koji nastavljaju živjeti ‘kao muž i žena’?
  2. Nastavlja li se nakon poslijesdinodne pobudnice Amoris laetitia(usp. br. 304) držati valjanim učenje okružnice sv. Ivana Pavla II. Veritatis splendor 79, utemeljeno na Svetom Pismu i na Predaji Crkve, o postojanju bezuvjetnih ćudorednih pravila, vrijedećih beziznimno, koja zabranjuju čine iznutra zle?
  3. Je li nakonAmoris laetitia 301 još moguće tvrditi da se osoba, koja trajnonavično živi u proturječju sa zapovijeđu Božjega zakona, primjerice onom koja zabranjuje preljub (usp. Matej 19, 3–9), nalazi u objektivnom stanju trajnonavičnoga teškoga grijeha (usp. Papinsko vijeće za zakonske tekstove, Izjava od 24. lipnja 2000.)?
  4. Mora li se nakon tvrdnjâ Amoris laetitije302 o ‘okolnostima koje umanjuju ćudorednu odgovornost’ još uvijek shvaćati vrijedećim učenje okružnice sv. Ivana Pavla II. Veritatis splendor 81, utemeljeno na Svetom Pismu i na Predaji Crkve, prema kojem ‘okolnosti ili nakane nikad ne mogu neki, iznutra zao, čin prometnuti u „subjektivno“ dobar ili obranjiv kao izbor’?
  5. Treba li nakon Amoris laetitia303 još uvijek smatrati valjanim učenje okružnice sv. Ivana Pavla II. Veritatis splendor 56, utemeljeno na Svetom Pismu i na Predaji Crkve, koje isključuje ‘stvaralačko’ tumačenje uloge savjesti i ističe da savjest nikad nije ovlaštena ozakoniti iznimke od bezuvjetnih ćudorednih pravila koja zabranjuju radnje iznutra loše po svojem predmetu?“[5]

U enciklici Veritatis splendor (56) sv. Ivan Pavao II. je zapisao jednu jezgrovitu osudu moralnog relativizma: protivno je katoličkom nauku tvrditi, da bi neki individualni razlozi u moralu pojedinca mogli opravdavati ono što je u sebi (intrinzično) moralno nedopušteno. Sv. Ivan Pavao II. na tom mjestu posve izričito osuđuje „pokušaje da se legitimira tzv. ‘pastoralna’ rješenja koja su u suprotnosti s katoličkim naukom i opravda stanovitu ‘kreativnu’ hermeneutiku“.[6] Hermeneutika je vještina (povezana s primjenom stanovitog znanja) tumačenja određenih tekstova – ovdje tekstova kršćanskog nauka; uglavnom sv. Ivan Pavao II. upozorava da neke osobito kreativne „hermeneutike“ mogu voditi u zastranjenja.

Uglavnom, uskoro će biti pet godina od kada su četvorica kardinala postavili svoj zahtjev; odgovora od Pape nema. Dana 1. prosinca 2016., dok je bio na dužnosti prefekta Kongregacije za nauk vjere, kardinal Gerhard Müller je objasnio da ta kongregacije djeluje „pod vlašću Pape“, te da ne bi htio ulaziti u rasprave koje mogu izazvati polarizacije u Crkvi; ali da „dokument ne bi valjalo tumačiti tako da bi proizlazilo da nauk ranijih papa i Kongregacija za nauk vjere nisu više valjani“. [7]

Je li ta izjava kardinala Gerharda Müllera bila razlogom da on 30. lipnja 2017. bude razriješen dužnosti prefekta, ne znamo. Ne zna ni on: javnosti je objasnio da je revoltiran načinom na koji je Papa – bez najave i bez obrazloženja – odlučio razriješiti njega i još nekoliko važnih prelata u Kongregaciji za nauk vjere. Nekoliko dana nakon njegove smjene, točnije 4. srpnja, kardinal je razgovarao s jednim od potpisnika „dubia“, kardinalom Joachimom Meisnerom. Kardinala Meisnera je ta vijest o smjeni kardinala Müllera poprilično uzrujala, te je rekao kako to nije dobro za Crkvu. Nekoliko sati kasnije kardinal Meisner je preminuo u snu.[8]

Uglavnom, odgovora na „dubia“ Papa još nije dao.

Dario Čehić

Slika: Isus predaje ključeve Petru, Perugino, Wikimedia

 

[1] „Amoris Laetitia – Radost ljubavi“s, apostolska pobudnica pape Franje u prijevodu na hrvatski jezik, po Stjepan Antunović, „Kršćanska sadašnjost“, Zagreb, 2016.

[2] „Kardinali Müller, Brandmüller i drugi: “Amoris laetitia” ne dopušta pričest za rastavljene i ponovno vjenčane“, Radio Vatikan, 7. svibnja 2016.

[3] „Papa: Ovo je ispravno tumačenje AL i ‘ne postoje druge interpretacije’”, „FratellanzaUmana“, 5. svibnja 2019.

[4] „Amoris laetitia – Kriteriji za tumačenje VIII. poglavlja“, FratellanzaUmana, 5. svibnja 2019.

[5] https://www.vjeraidjela.com/razgovor-katolicki-s-pobudnicom-amoris-laetitia/

[6] IOANNES PAULUS PP. II VERITATIS SPLENDOR, 6. kolovoza 1993., službene stranice Svete Stolice

[7][7] „Head of CDF Declines to Comment on Dubia of Four Cardinals“, Maike Hickson, „OnePeter5“, 1. prosinca 2016.

[8] „Müller criticises Pope for the way heMüller criticises Pope for the way he dismissed him and offers to help mediate ‘deep rift’ in the Church“, Christa Pongratz-Lippitt, „The Tablet“, 10. srpnja 2017.

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.