Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

Gdje je to u Bibliji?

Objavljeno: 10. travnja 2009.
Kategorija: Knjige

Dobro se sjećam kako sam prije nekoliko godina sjedio u jednom restoranu kasno do kasno u  noć. Za stolom preko puta mene bili su dvojica evangelička protestanta, Mike i Steve. Zvat ću ih. Steve je bio ex-katolik. Uz šalicu čaja i tanjur pomfrita, izvadili smo naše Biblije i listajući je amo tamo raspravljali smo o našim vjerovanjima što se tiče spasenja. Kao protestanti zamjerali su nauku Katoličke crkve da se nećemo spasiti samo po vjeri.

“Ta milošću ste spašeni po vjeri”! Steve je energično citirao Poslanicu Efežanima 2,8 prstom upirući na stranicu kako bi to naglasio. “I to ne po sebi. Božji je to dar. Ne po djelima da se ne bi tko hvastao” (Ef 2,9).

Naslonio se natrag i osmjehnuo, siguran kako me je razoružao tim “džoker-retkom”. (Upravo trenutak prije toga Steve je ustrajavao na činjenici kako je kao katolik vjerovao da svoje spasenje mora “zaslužiti”.)

I ja sam se nasmiješio. “Amen, braćo!” rekao sam. “To propovijedajte!” A onda sam se naslonio i čekao reakciju za koju sam znao kako je neizbježiva.

Mike se namrštio. “Ismijavaš nas. Pokušavamo ti pokazati što Riječ Božja govori o spasenju.”

“Ne ismijavam vas, Mike”, odgovorih posve iskreno. “Svim srcem vjerujem u te riječi. No, shvaćam ih donekle drukčije od vas. Pogledaj nas. Već sat i pol čitamo jedan drugom istu Bibliju – obojica znademo što kažu Pisma, ali kako možeš biti tako siguran da je tvoje tumačenje Biblije posve točno?”

Ovo je pitanje nekoliko trenutaka visilo među nama u zraku. Steve je rekao: “Sveto pismo je jasno. Ne moramo se bojati da ga ne shvaćamo. Njegovo je značenje jasno.”

“Je li uistinu tako? Jeste li sigurni da ste ga dobro protumačili?” upitao sam nabranih obrva. Oni su uvjerljivo klimnuli. Stoga sam se vježbom koja slijedi poslužio kako bih im pokazao zašto se kao katolik ne držim isključivo Svetoga pisma, kao što je to bio slučaj s njima, nego također i Crkve i njezine žive Predaje tumačenja Svetoga pisma.

Pretpostavimo da je netko prije stotinu godina zapisao ove riječi: “Ja nisam nikada rekao da si ti ukrao novac.”
Poput Mikea i Stevea svatko koga biste pitali potvrdio bi da razumije značenje te rečenice. Devet kratkih riječi, ništa složeno. No jeste li baš sigurni da razumijete njezino značenje?
Možda je čovjek koji ju je napisao želio reći: “Ja nisam nikada rekao da si ti ukrao novac”, što bi podrazumijevalo kako je to rekao netko drugi.
Ili je možda htio reći: “Ja nisam nikada rekao da si ti ukrao novac.” Možda je to pomislio ili posumnjao, ali nikada nije izgovorio.
Ili: “Ja nisam nikada rekao da si ti ukrao novac.” Rekao je da je to učinio tvoj susjed.
Ili opet: “Ja nisam nikada rekao da si ti ukrao novac.” Mislio je da si novac izgubio ili protratio ili s njime učinio nešto drugo što on ne odobrava – ali ga nisi ukrao.
Ili pak: “Ja nisam nikada rekao da si ti ukrao novac.” Možda si mu ukrao svinju ili šešir, a ne novac.
Dok sam ovu vježbu prolazio s Mikeom i Steveom, a oni shvaćali kako je lako iz te kratke rečenice od devet riječi izvući nekoliko posve opravdanih ali i vrlo različitih značenja, vidio sam na njihovim licima kako razumiju što želim reći. Uzeo sam u ruke s svoju Bibliju i upitao ih. “što mislite, što je lakše krivo protumačiti: ovih devet riječi ili Bibliju?”

Odgovor se nametao sam po sebi. Shvatili su kako sam želio reći da ne možamo jednostavno pretpostaviti da smo Sveto pismo ispravno shvatili. Taj je trenutak za njih bio veliko otrkiće. Zahvaljujući njemu, prestali su se razračunavati s katoličanstvom pitanjima tipa “gdje to piše u Bibliji?” te su zauzeli promišljeniji stav koji im je omogućio da shvate kako katolici iz biblijskoga teksta mogu izvoditi implikacije  o kojima oni nikada prije nisu razmišljali. (Bog hvala, obojica su poslije postali katolici. Njihovo obraćenje pritom pripisujem isključivo Božjoj milosti i milosrđu, ali su mi obojica poslije kazala kako je rasprava o maločas spomenutoj rečenici pomogla privući ih natrag kući u Katoličku Crkvu.)

Ova knjiga želi vam pomoći da možete djelotvorno razgovarati s onim brojnim iskrenim i dobronamjernim ljudima koji žele služiti Bogu i biti poslušni onomu čemu nas je On poučio u Svetome pismu. Na temelju svog iskustva u apologetici i evangelizaciji ovu sam knjigu napisao kako bih vam pružio temeljne citate iz Biblije koji će vam biti potrebni da drugima pomognete uvidjeti kako njihovo razumijevanje Svetoga pisma, ma kako iskreno bilo, možda ipak nije ispravno. Možete im ukazati na dijelove Biblije na koje im još nitko nije skrenuo pozornost. Nadasve, ako se ovom knjigom poslužite kako biste zaronili dublje u Bibliju u okviru vlastita proučavanja i vremena posvećena molitvi, evangelizirat ćete sebe, dopuštajući tako da oživotvorujuća istina i snaga Svetoga pisma cvatu u vašem srcu. Jedino ćete tada uistinu moći tu istinu širiti na one koji vas okružuju.

Patrick Madrid u predgovoru svoje knjige “Gdje je to u Bibliji”, Verbum, 2005. god.

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.