Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

Kim Davis – američka zatvorenica prigovora savjesti protiv „gay braka“

Objavljeno: 7. rujna 2015.
Kategorija: Dženderizam

Zapamtite ime Kim Davis. To je ime američke općinske tajnice (Rowan County, Kentucky: zatvorska fotografija uz ovaj članak) koja je 3. rujna 2015. godine završila u zatvoru, u nastojanju federalnog suda da natjera nju i šest službenika u njenom uredu da surađuju u sklapanju „gay brakova“. Mediji predlože da je njen komentar kada je u sudnici naređeno njeno odvođenje u zatvor bio: „Hvala, gospodine suče.“

Događaji su se nakon presude Vrhovnog suda SAD od 26. lipnja 2015. godine u slučaju Obegefell v. Hodges da savezne države moraju omogućiti sklapanje „gay brakova“ razvijale brzo: Kim Davies je saslušavana na federalnom sudu i pohvalnom (?) brzinom je suđeno da ustavna prava na slobodu vjeroispovijedi i na slobodu savjesti (koje američka pravna struka voli citirati kao najosnovnija prava iz Ustava SAD, iz kojih proizlaze sva druga) „ne spašavaju“ Kim Davis: ona mora sudjelovati u sklapanju istospolnih „brakova“, pod prijetnjom zatvora. Odbijani su svi njeni prigovori, te naposljetku i prijedlog višem federalnom sudu da odgodi izvršenje presude donijete u vrlo žurnom postupku kojem se želi zajamčiti pravo istospolaca da sklapaju brak. Već 3. rujna 2015. godine američki mediji (samo dva mjeseca i tjedan dana od zlosretne odluke Vrhovnog suda koja je drastično primijenila američko zakonodavstvo) izvješćuju: savezni maršali su uhitili Kim Davies; ona će u zatvoru sjediti dok ne izjavi da se pokorava naredbi federalnog suda, ali ne duže od godine dana. Sudska odluka je donijeta pred federalnim sudom u Ashlandu, Kentucky, koji je sebe proglasio nadležnim da sudi o ovom pitanju. Pred sudnicom su u vrijeme izricanja naredbe za odvođenje u zatvor stotine kršćanskih i protu-kršćanskih demonstranata izvikivali svoje parole, u atmosferi na rubu ozbiljnog incidenta.

Lijepi primjer pravosudne ažurnosti, nema šta. Također, brza realizacija prognoze koju je u izdvojenom mišljenju kojim izražava neslaganje s presudom svojega suda (presuda u slučaju Obergefell v. Hodges je donesena preglasavanjem 5:4 suca) iznio sam predsjednik Vrhovnog suda SAD John C. Roberts: „Današnja presuda otvara ozbiljna pitanja u stvari vjerske slobode. Mnoštvo dobrih i pristojnih ljudi se protive istospolnom braku iz vjerskih pobuda, a njihova sloboda vjeroispovijedi je – za razliku od prava kojega je smislila većina sudaca koja je izglasala ovu presudu – doista izrijekom propisana u 1. amandmanu Ustava SAD … Većina u ovom sudu velikodušno sugerira kako su vjernici slobodni ‘zagovarati’ i ‘podučavati’ svoje poglede na brak. Prvi amandman, međutim, jamči pravo da se ‘postupa’ (eng. ‘to exercise’) sukladno vjeroispovijedi. Znakovito, to nije riječ koju većina koristi. Teška pitanja se otvaraju kada vjernici postupaju sukladno svojoj vjeroispovijedi na način koji se može sagledati kao povredu ovom presudom novostvorenog prava na istospolni brak – primjerice kada vjerska škola osigurava smještaj zajednički smještaj jedino brakovima osoba suprotnog spola, ili kada ustanova vjerske zajednica odbija dati djecu na skrb istospolnim parovima. Doista, Savezni javni pravobranitelj je iskreno priznao da će porezne olakšice koje vjerske zajednice primaju doći u pitanje, ukoliko su one protiv istospolnih brakova … Mala je vjerojatnost da se takva pitanja neće uskoro naći pred ovim sudom. Vjernici, nažalost, ne dobivaju neku sigurnost od načina na koja se većina danas odnosi prema njima. “

Predviđanja iskusnog predsjednika Vrhovnog suda su se, eto, realizirala vjerojatno i brže – i drastičnije – nego što je on predviđao (i točno je J. C. Roberts ocijenio, da će se u praksi riječi većine o pravu da se ‘zagovara’ i ‘podučava’ vjeru tumačiti na način da prigovora savjesti – nema ). „Dženderistička“ tzv. većina (koja baš i ne uspijeva prikupiti većinu na glasovanju među narodom, nego prije rovarenjem po političkim i pravosudnim lobijima) se ponaša jako slavodobitno i jako agresivno. Državne vlasti su u ovom času na njihovoj strani, i žele oni to maksimalno iskoristiti.

Prijeti li nama sličan razvoj događaja? Zacijelo ne baš tako brzo (tako nestrpljivo) kao što američko federalno pravosuđe postupa u slučaju zatvorenice Kim Davis (položaj općinskog tajnika, tj. „County Clerk“ predstavlja u SAD važnu službu – primjerice je to osoba u čiji djelokrug spada organiziranje i nadzor zakonitosti izbora – te se tu vrstu dužnosnika bira na izborima u kojima sudjeluju svi birači u dotičnoj „County“), ali definitivno nam prijeti. Čitajmo, naime što Vlada RH piše u obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola iz 2014. godine: „Što se tiče prigovora savjesti … Predlagatelj (op.: Vlada RH) ne osporava politički legitimitet takvog stajališta, ali istovremeno predlagatelj ima obvezu poštovati temeljno vrijednosno načelo dužnog poštovanja propisano člankom 1. Ustava, prema kojem državna vlast ima obvezu jednakog dužnog poštovanja svih građana bez obzira na njihove različitosti. Službenici imaju obvezu svim građanima osigurati jednako učinkovit pristup svim javnim uslugama.“ „U prijevodu“, aktualna Vlada RH poručuje da u pitanju istospolnih partnerstava djelatnici u javnim službama neće uživati pravo na prigovor savjesti: oni „imaju obvezu svim građanima osigurati jednako učinkovit pristup javnoj usluzi“ sklapanja životnog partnerstva.

Možda jedino neće morati baš u zatvor; biti će zacijelo dovoljno da se dade neposlušnom službeniku otkaz (to bi se dogodilo i sa Kim Davis u Kentuckyu; ali se njoj kao izabranom dužnosniku ne može dati otkaz), dok se ne nađe onoga koji će veselo vjenčavati istospolce.

E da, ipak moramo još nešto pojasniti glede „slavne“ presude Vrhovnog suda SAD Obergefell v. Hodges od 26. lipnja 2015. god: taj je Vrhovni sud – nakon što su advokati gay lobija n-ti put pokušavali dokazati kako XIV. amandman američkog ustava jamči pravo na istospolne brakove – presudio da su doista američki ustavotvorci 1868. godine (kada je upražnjavanje homoseksualnih čina bilo zakonom zabranjeno, te se nerijetko kažnjavalo ozbiljnim zatvorskim kaznama) propisali nešto, što se dade istumačiti kao pravo osoba koje upražnjavaju istospolnu „ljubav“ da sklope brak, i potom uživaju sva prava koja inače iz braka proizlaze. Od devet sudaca koji su sudjelovali u odlučivanju, četiri – uključujući samog predsjednika suda J. C. Robertsona – je bilo protiv, i napisalo prilično žučljiva tzv. izvdojena mišljenja. Vrlo ugledni sudac Antonin Scalia je, tako napisao da je pet sudaca iz većine sebi prisvojila ovlasti koje ima zakonodavna vlast kao jedini ovlašteni ustavotvorac, čime je „demokratski proces neovlašteno zaustavljen“; dodaje da odluka većine sudaca „nema niti tankog premaza prava“, te izričito proziva njihovo obrazloženje kao napisano na razini „mističnih aforizama iz kineskih kolačića sreće“. Nije čak ni to, međutim, najteža karakterizacija koju svjetski ugledni A. Scalia pripisuje radu svojih petoro kolega: on ih izravno proziva da su svojim zadiranjem u Ustav izveli – državni udar; da citiramo:

„Ono što nas doista mora zapanjiti je arogancija koju prepoznajemo u današnjem sudačkom puču. Petoro sudaca koji sačinjavaju današnju većinu se osjećaju posve samopouzdano dok zaključuju kako je svaka savezna država ove Federacije kršila Ustav tijekom svih 135 godina od ratifikacije XIV. amandmana, sve dok Massachusetts nije 2003. godine odobrio istospolne brakove. Oni su otkrili da u XIV amandmanu postoji jedno ‘temeljno pravo’ koje nije uspjela uočiti nijedna osoba koja je živjela u vrijeme njegove ratifikacije, i gotovo nitko drugi od tada naovamo. Oni uspijevaju vidjeti ono što inferiorni pravni umovi – umovi poput slavnih Thomasa Cooleya, Johna Marshalla Harlana, Olivera Wendella Holmesa, Jr., Learned Handa, Louisa Brandeisa, Williama Howarda Tafta, Benjamina Cardoza, Huga Blacka, Felixa Frankfurtera, Roberta Jacksona i Henrya Friendlya – nisu uspjeli vidjeti.“

U samom Kentuckyu je, inače, nekoliko državnih senatora već predložilo donošenje državnog zakona kojim bi se zajamčilo pravo Kim Davis i njenih kolega na slobodu savjesti . Možda zajamčilo, tko zna koliko će se federalni sudovi obazirati na državni zakon, u sadašnjoj konfliktnoj društvenoj klimi u SAD.

Imamo i mi u Hrvatskoj mogućnosti da predlažemo donošenje takvih zakona kojima se štiti pravo priziva savjesti: možda je vrijeme da o tome počnemo doista ozbiljno razmišljati.

Dario C.

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.