Lezbijska grupa „Kontra“ nas na svojoj internetskoj stranici izvješćuje da je 25. svibnja 2010. godine održano prvo ročište u postupku koji se vodi povodom tužbe što ju je ta Lezbijska grupa podnijela protiv vjeroučiteljice u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi – jer je ta vjeroučiteljica „na satu vjeronauka poučavala da je homoseksualnost bolest“.
Lezbijska udruga nalazi takvo prosvjetno djelovanje vjeroučiteljice za „protivno Ustavu Republike Hrvatske, Europskoj Konvenciji o zaštiti ljudskih prava čija je potpisnica i Republika Hrvatska, te Zakonu o suzbijanju diskriminacije, a predstavlja i kazneno djelo“. Tekst „Kontre“ ne daje druge detalje o tom slučaju.
Ako smo se do sada i pitali da li je Hrvatska biskupska konferencija doista imala razloga protiviti se donošenju Zakona o suzbijanju diskriminacije – eto nam odgovora.
Taj je zakon, kako nam je poznato – usprkos javnom protivljenju Katoličke crkve i skoro svih drugih vjerskih zajednica u Hrvatskoj – 2008. godine ipak bio izglasan u Saboru; uz strahoviti trud HDZ-a (kojega je tada vodio dični nam Ivo Sanader) da na tom pitanju strogo disciplinira svoje sabornike i koalicijske partnere.
I evo, prođe godinica dana, nađe se prvi slučaj za sud. Sad ćemo imati prilike „testirati“ kamo će nas odvesti primjena Zakona o suzbijanju diskriminacije.
Slučaj švedskog pastora
Kao i obično, imamo prilike proučiti praksu „naprednijih“ zemalja, tj. onih zemalja od kojih mi Hrvati volimo kopirati zakonska i ina rješenja.
I evo nam primjera iz Švedske: u srpnju 2004. godine bio je Ake Green, pastor Pentekostalne crkve u Kalmaru, nepravomoćno osuđen na mjesec dana zatvora, zbog poticanja na mržnju protiv homoseksualaca. Tužbu protiv njega je podigla Švedska Federacija za prava lezbejki, homoseksualaca, biseksualaca i transseksualaca, nakon što je on u srpnju 2003. godine održao i potom u novinama dao objaviti sažetak jedne svoje propovjedi, u kojoj opisuje homoseksualizam kao „abnormalan, jedan strašni rak na tijelu društva“ i iznosi da je homoseksualizam izbor pojedine osobe, tj. da nije urođen. U propovijedi citira pastor starozavjetni tekst iz Lev 18, 22-30:
,,(22) Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom! To bi bila grozota. (23) Da nisi legao ni s jednom životinjom – od nje bi postao nečist. Žena ne smije stati pred životinju da se s njom pari. To bi bila krajnja opačina. (24) Ničim se od toga nemojte onečišćavati! Ta svim su se tim onečišćavali narodi koje ja ispred vas tjeram. (25) I zemlja je postala nečista. Zato ću kazniti njezinu opačinu, i zemlja će ispljuvati svoje stanovnike. (26) Vi pak držite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opačina nemojte počinjati – ni vi ni stranac koji među vama boravi. (27) Sve je te zloće počinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas te je zemlja postala nečista. (28) Neće li, ako je učinite nečistom, zemlja ispljuvati i vas kako je ispljuvala narod koji je bio prije vas? (29) Jest, svi koji bi počinili bilo koju od tih zloća bit će odstranjeni iz svoga naroda. (30) Zato držite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednome od onih odvratnih običaja što su se održavali prije vas; tako se njima nećete onečistiti. Ja sam Jahve, Bog vaš!'”
Na kraju propovijedi Green kaže: „Mi ne možemo osuditi te ljude – Isus to također nikada nije učinio.“
U veljači 2005. godine je drugostupanjski sud oslobodio pastora Greena optužbe, jer je našao da Green ima pravo dati svoju interpretaciju Biblije i pozivati druge da je slijede. Drugostupanjski sud je naveo da „svrha proglašavanja propagande protiv homoseksualaca kažnjivim nije da spriječi argumente ili diskusije u svezi homoseksualizmu, niti u crkvama, niti u drugim dijelovima društva.“.
Glavni državni odvjetnik Švedske je protiv drugostupanjske presude izjavio žalbu Vrhovnom sudu, koji je već 29. studenog 2005. godine također oslobodio Greena optužbe.1 Vrhovni sud Švedske u svojem obrazloženju ističe slijedeće zaključke:
– obzirom da Ake Green nije samo doslovno čitao biblijski tekst, nego je dodavao svoja tumačenja, njegove riječi se „moraju sagledati kao uvredljive prosudbe u svezi grupe (homoseksualaca) u cjelini“;
– prema praksi Europskog suda za ljudska prava, govor Ake Greena se ne može svrstati u tzv. „govor mržnje“ (engl. „hate speech“), jer njegova propovijed sagledana u cjelini nije bila usmjerena da ohrabruje ili opravdava mržnju prema homoseksualcima;
– uzevši u vid sve argumente, primjena Kaznenog zakona na način kako je to bio odlučio prvostupanjski sud, i kako to traži Glavni državni odvjetnik, predstavljala bi povredu Slobode izražavanja zajamčene člankom 10. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ta odredba Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (na koju se, kako gore vidimo, poziva i „Kontra“, kao tužitelj protiv zagrebačke vjeroučiteljice), glasi:
Članak 10. Sloboda izražavanja
1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj Članak ne sprječava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost.
Dakle: imaju homoseksualci svako pravo da budu uvrijeđeni sa riječima Ake Greena i njegovim pozivanjem na Sveto pismo. Ake Green, međutim, ima pravo takve riječi javno iznositi, sve dok to ne čini u jednom kontekstu koji upućuje na ohrabrivanje ili opravdavanje mržnje prema homoseksualcima.
Neke usporedbe između Švedske i Hrvatske
I sada, pogledajmo neke usporedbe između Švedske i Hrvatske.
U Švedskoj je 2003. godine bila donesena dopuna Kaznenog zakona, kojim je kriminalizirano i poticanje na mržnju, ako koja osoba daje izjave ili drugačije širi poruke kojima se prijeti ili izražava prijezir na osnovi pripadnosti nekoj grupi. Među primjerima kakve “grupe” ljudi mogu biti posrijedi, izrijekom se daje primjer grupiranja prema „seksualnoj orijentaciji“. U zakonu se kao jedan od primjera kako se može širiti poruke mržnje izrijekom spominju i propovjedi u crkvi. Kršćanski krugovi su se zakonu oštro usprotivili.
Vlada Kraljevine Švedske, kao jedna ugledna zapadna zemlja, nije svoju demokratičnost morala „dokazivati“ na način da Vlada „zavrće laktove“ svojim parlamentarcima, te je predmetni amandman kaznenog zakona izglasan većinom od 56%.
Švedski borci za prava homoseksualaca su svoju priliku da „testiraju“ novi zakon dobili već 2004. godine, kada je pastor Ake Green – zacijelo baš zato da sebe ponudi za „žrtvu“ kojoj će se suditi – održao i u novinama objavio svoju propovijed. I ubrzo je pastor i bio optužen.
U Hrvatskoj je Zakon o suzbijanju diskriminacije donesen 2008. godine, također uz protivljenje „kršćanskih krugova“. Sanaderova vlada se strašno trudila da dokaže kako je Hrvatska jedna progresivna europska zemlja, pa je od 119 zastupnika koji su došli u Sabor, čak 117 zastupnika glasovalo „za“, jedan je bio suzdržan, a gospođa Mirjana Petir je jedina glasovala protiv. „Slobodna Dalmacija“ od 02. srpnja 2008. godine iznosi: „Radikalni crkveni krugovi te konzervativci u HDZ-u i HSS-u izgubili su bitku u vezi sa Zakonom o suzbijanju diskriminaciji … Neki su HDZ-ovci zastupnici, koji su tvrdili da će ‘nastati Sodoma i Gomora ako se taj zakon izglasa’ danas jedni druge uvjeravali da su im ‘radikalci koje čak ni Kaptol ne podupire bezrazložno posijali paniku u redove’“.
Hrvatski „borci“ za prava homoseksualnih osoba su svoju prigodu da pokrenu postupak dobili – izgleda – u listopadu 2009. godine. Tada se medijima, naime, „požalila“ jedna zagrebačka mama, koja za sebe kazuje da je „po vjeroispovjesti katolikinja, ali ne podržava vjeronauk u školama. Vjeronauku je mjesto u župi.“. Ona svoje dijete nije bila upisala na školski vjeronauk, ali bi njena kćer za vrijeme sata vjeronauka rješavala zadaće ili crtala. I tako je njena kćer slučajno opazila kako vjeroučiteljica podučava vjeroučenike, kako homoseksualizam ne može biti moralno prihvatljiv (Katekizam Katoličke Crkve, t. 2357.); štoviše, ona je odmah ustala da vjeroučiteljicu poduči kako homoseksualizam nije bolest.
Sada će hrvatski sudovi suditi; vidjeti ćemo da li će u tome biti tako ažurni kao švedski.
Također ćemo imati prilike vidjeti da li će hrvatski „radikalni crkveni krugovi“ (definicija „Slobodne Dalmacije“) znati organizirati pravnu zaštitu vjeroučiteljici, kakva je 2003.-2005. bila osigurana švedskom pastoru. Za sada, nisu ovi naši domaći kršćani sami „zadali bojno polje“ kao što je to bio učinio Ake Green – koji je na svoju propovijed bio pozvao medije, a potom čak dao lokalnim novinama transkript propovjedi, u više nego očiglednom nastojanju da si priušti sudski progon.
Možda su naše „domaće snage“ pomislile da hrvatski homoseksualci i lezbijke neće uspjeti pronaći nekog vjeroučitelja ili svećenika kojeg će tužiti, i koji za razliku od Ake Greena neće prije „pristupanja diskriminaciji“ proći brifing sa advokatima. A možda su hrvatski biskupi (i sam Katekizam) već dovoljno toga rekli / posvjedočili o pitanju homoseksualizma, pa zapravo nemaju više čime „diskriminirati“ i provocirati.
Dario C.
1 Odluku Švedskog Vrhovni suda dostupna je na adresi: http://www.emaso.com/links/ref-articles/ref29e/ref29s.htm
