Kontrola uma i pravo na istinu

Svaki razuman čovjek može u suvremenoj kulturi uočiti tendencije prema psihološkoj manipulaciji ljudima. Najspremniji smo uočiti manipulacije putem medija; ima međutim i takvih gdje se koristi ugled znanstvenika, pa čak i javni obrazovni sustav.  Naš pisac Alen Peruško pripremio je jezgrovit članak o sustavima gdje se politički i strateški ciljevi nastoje postići sustavnim psihološkim manipulacijama, prijevarama i nametanjima. Riječi Alena Peruška intonirane su kao dramatičan apel: zacijelo smo stvarnost o kojoj Peruško piše doista i dužni shvatiti kao vrlo dramatičnu.

Prije samoga teksta Alena Peruška, želimo skrenuti pažnju da Učiteljstvo Crkve također uočava tendencije da se spoznaje iz područja psihologije i drugih znanstvenih disciplina koriste za manipulaciju čovjekom i za njegovu degradaciju. Tako bl. Papa Ivan Pavo II. u Apostolskom pismu „Il Rapido Sviluppo“  („Brzi razvoj“) iz 2005. godine piše da smo kod suvremenih medija suočeni s mogućnošću da se njihovim djelovanjem „manipulira i hotimice iskrivljuje javno mnijenje, prije nego da bi se tom javnom mnijenju služilo“. Za kršćane su manipulacije – kaže bl. Ivan Pavao II. – posve neprihvatljive; čak i sam Krist u posredovanju svoje poruke uvijek poštuje dostojanstvo ljudi, „bez nametanja ili kompromisa, bez prijevare ili manipulacije“.

Na službenim stranicama Svete Stolice možemo naći tekst mons. Tonya Anatrelle (psihoterapeut, sveučilišni profesor i konzultor pri Papinskom vijeću za obitelj) „Svijet mladih današnjice: tko su i čemu teže?“ („The world of the youth today: Who are they and what do they seek?“) iz 2003. god., gdje se govori: „Suvremeno obrazovanje proizvodi pojedince koju su previše navezani na ljude i stvari. Čak i kada to niječu, oni su ovisni. Tijekom djetinjstva, njihovim željama i očekivanjima se daje značaj iznad vanjske stvarnosti i objektivnih potreba, da bi na kraju završili misleći da se sve može manipulirati prema njihovim vlastitim subjektivnim interesima.“

Alen Peruško: KONTROLA UMA I PRAVO NA ISTINU

„Kada opća obmana vlada svijetom, govoriti istinu smatra se revolucionarnim djelovanjem“.          George Orwell

Charlie Chaplin iz filma „Diktator“ 1940: „Ne želim vladati ni pokoravati nikoga. Htio bih pomoći svima ako je to moguće; Židovima, poganima, crncima, bijelcima. Svi želimo pomoći jedni drugima. Ljudska su bića takva. Želimo živjeti kroz međusobnu radost a ne kroz međusobnu patnju …“ nastavak u kratkom videu ovoga Velikana – Tri minute predivne istine – najmotivirajući govor ikada.

Najveći šok u djetinjstvu bila mi je spoznaja da ljudi oko mene ne govore istinu, odnosno da lažu -svjesno i namjerno ili nesvjesno i nenamjerno;  bijele ili crne laži, ali ipak samo laži. Mislio sam isprva da je to samo odstupanje od prosjeka; kada sam krenuo u školu ustanovio sam da sam se u tome grdno prevario. U toj (jugoslavenskoj) školi sam shvatio da je laž institucionalizirana i da služi za stavljanje ljudi u „zlatnu sredinu“. To je zapravo značilo – slušaj i pamti, ne postavljaj puno pitanja, mi smo uvijek u pravu i mi znamo što je dobro za tebe. 

Najviše sam se užasavao u ono doba često spominjane kovanice „ponavljanje je majka znanja“. Zar smo svi takve neznalice da nam se mora stalno ponavljati jedna te ista stvar?  Više mi je to ličilo na dresuru i na ispiranje mozga.

Tek mnogo kasnije sam spoznao: pravo na istinu je temeljno ljudsko pravo. To se pravo očituje u mogućnosti spoznavanja u skladu sa perceptivnim, kognitivnim, emocionalnim i duhovnim sposobnostima i aspiracijama. Tek poimajući istinu o tom našem ljudskom pravu, mogao sam doista sagledati mnoštvo organiziranih nastojanja da nas se spriječi u realizaciji prava na istinu.

Šest psihologa – Wundt, Hall, Dewey, Thorndike, Rugg i  Rogers  su ključne figure u ideološkoj prokreaciji tzv. „kontrole uma“. U kasnim godinama 19.stoljeća je Wilhelm Wundt (1832-1920), sljedbenik Charlesa Darwina, otvorio u Leipzigu (Njemačka) prvi humanistički laboratorij za izučavanje psihologije. Wundt je držao da su psihološke poteškoće samo rezultat nezadovoljavanja naših „životinjskih“ potreba. Mnogi psiholozi sve do danas smatraju da je čovjek životinja, te da se može (i smije!) uvjetovati ili kondicionirati kao bilo koju drugu nižu životinju. 

U vrijeme Wundtova rođenja psihologija je bila definirana kao znanost o duši. Međutim je za Wundta čovjek samo skup fiziološko-kemijskih odgovora na stimulanse iz okoline. Njega se smatra  ocem moderne psihologije (pisac prvog psihološkog priručnika); takva „humanistička“ psihologija je na početku 20-og stoljeća sa njime i došla u SAD: Wundt je ondje obrazovao prvu generaciju istraživača, profesora i publicista u novoj znanosti. Ateističke i biologističke ideje o psihologiji koje je on usadio svojim učenicima do danas su vrlo prisutne u ovoj struci.

Slijedeći Wundta, novi humanistički psiholozi su gledali na čovjeka kao da nema dušu,  te stoga ne može niti komunicirati na duhovnoj razini sa svojim Stvoriteljem. Wundtove postavke stimulans – odgovor je preuzeo i njegov suvremenik iz Rusije Pavlov koji je provodio dobro poznate eksperimente sa psima. Pavlov je pse uporabom  zvona uvjetovao (kondicionirao) uz dobivanje hrane; nakon nekog vremena psi su slinili samo na zvuk zvona iako hrane nije bilo u blizini. 

Wundt je smatrao daleko važnijim socijalizaciju djeteta („konformizam“) od njegovog intelektualnog razvoja. Široko prihvaćanje te njegove ideje je duboko utjecalo na ustroj školstva gdje nastavnik više nije bio izvor autoriteta, nego voditelj eksperimenta u koje se djeci  uvjetuje mladi mozak,  radije nego da bi se učilo mentalne vještina. Stoga se nastojalo iz obrazovnog procesa što više isključiti tradicionalnu ulogu nastavnika i sagledati ga samo kao jednog inpersonalnog ili neosobnog edukatora.  

Stanley Hall (1844-1924) usko surađuje sa Wundtom i postaje priznati stručnjak za dječju psihologiju. Bio je gotovo opsjednut Darwinom i trudio se cijeloga života ljudski mentalni život uskladiti sa Darwinovom biološkom teorijom. Hallova slavna teza je bila da um i tijelo paralelno evoluiraju tijekom života u skokovitim serijama do civiliziranog života. Prije Halla, nastava je bila održavana u jednoj prostoriji gdje su djeca jedna drugima pomagala, dok je Hall uveo razrednu segregaciju s obzirom na dob.  Prema Hallu, dob od 6 ili 7 godina je idealna za početak školovanja a period od 13 do 18 godine nazvao je  novim pojmom-adolescencija. Adolescencija je za njega bila nedozrelost, početak kulturne revolucije, turbulentni period gdje postoje „čudne okolnosti“ koje dovode ili do jako dobrog – prilagođenog ili jako lošeg – neprilagođenog ponašanja. Ranije se uzimalo da se dijete u dobi od 13 godina može ponašati odgovorno i zauzeti svoje mjesto u društvu (kao naučnik u obrtu, primjerice). Hallova ideologija sada smatra da je upravo taj period adolescencije od 13 do 18 godine jedan period prepun divljaštva, pobune i promjena strukture ličnosti. Njemu je zapravo bilo jako čudno  to da nikada nigdje u povijesti do tada nije bila zabilježena ta pojava tzv. adolescencija^₁.  

Hallovo iščuđavanje je odraz teških manjkavosti u njegovoj prosudbi: naime širom svijeta i prije njega svakoj razumnoj osobi je bila savršeno jasna razlika između „djevojčice“  i  „djevojke“ te „dječaka“  i  „dečka“. Također se savršeno razlikovalo mladež od odraslih ljudi: razlike su se očitovale u  načinu odijevanja, u preuzimanju radnih obveza, u sposobnosti da se samostalno poduzima neke značajne obveze – odlazak u samostan, otvaranje obrta, bavljenje politikom. Npr. dječak u toj dobi je mogao postati „mali“ na brodu i postepeno tijekom adolescencije izučavati pomorski posao: za kapetana ili neku drugu upravljačku funkciju na brodu (ili za svećenika, za žandara, za učitelja, za suca) se međutim uzimalo tek ljude na kojima je bilo očito da su posve odrasli. Razlike su odveć bjelodane da bi si Hall smio pripisivati da je otkrio nešto epohalno; on je samo osmislio jedan novi termin.

Wundt i Hall slijedili su ideološku tezu da smisao edukacije nije pripremiti učenika – studenta za život, nego uvjetovati i kondicionirati ga onime što školski sustav neke države traži  – bez obzira da li je to dobro ili loše za mlade, i oduzimajući  im svaku slobodu u ime takvog progresa.¹                            Zanimljivo da je Wundt preko Rockeffeller fundacije, koja ga je obilato financirala, bio povezan sa opskurnim tajnim društvom „Skull and bones“ („Lubanja i kosti“) sa sjedištem u kampusu američkog sveučilišta „Yale“ (u jednoj zgradi na kojoj su svi prozori zazidani, poznatoj pod živopisnim imenom „Grobnica“). To tajno društvo, prema istraživanju kojega je provela redakcija poznate CBS-ove emisije „60 minuta“ iz 2009. godine, ostvaruje još od 19. stoljeća dubok, trajan i do danas iznimno značaj utjecaj na američka politička, gospodarska i socijalna pitanja². Neki tom društvu daju veliki značaj u smislu vladanja svijetom, te odavanja drevnim sotonskim ritualima žrtvovanja  skrivenim od očiju javnosti.

Sam Lucifer kojem se razni sotonisti duboko klanjaju je zapravo jedno veliko siroče koje ne zna nego mrziti i uništavati i činiti zlo; ne može se ponašati drukčije jer ga je Krist porazio na Križu, ali može itekako zavoditi lažima ljude koji imaju mogućnost obraćenja. Obraćenje je vrlo jednostavno – misliti, osjećati i činiti dobro je istinsko obraćenje koje nas dovodi u krilo istinskog humanizma. U istinskom humanizmu se prepoznaje da je čovjek vrhunsko ali ipak stvoreno biće, te da postoji Stvoritelj koji je apsolutno dobar, istinit i pravedan. Ne postoji sloboda da se čini zlo: naime i samo zlo ne postoji osim kao negacija dobroga; ne postoji tama nego odsustvo svjetla. Stoga postoji samo sloboda da se čini dobro – bez te slobode čovjek nije opredijeljen za dobro.

Kondicioniranje učenika u školama se, pak, provodi samo sa jednim ciljem – kontrola uma³. Cilj nije istina. Cilj nije dobro. Cilj je da se čovjeka podvrgne moći.  

John Dewey (1859-1952) je nasljednik Hallove škole; bio je ateist, ali s potpunom vjerom u znanost i ljudski napredak. On je stvorio moderni sekularizam kao „religiozno“ otkriće; renesansa – prirodna religija. On je smatrao da čovjek može postati vodič svoje evolucije. Edward Thorndike (1874-1949) je proučavao tehnike kondicioniranja u kulturnim obrascima koje dovode do teizma ili do sekularizma. On je izjednačavao djecu s miševima, majmunima, ribama, mačkama i kokošima, te je bio prvi eksperimentalni psiholog koji je koristio iste tehnike za ljude i životinje. Većina njegovih koncepata se održala do danas u edukacijskoj psihologiji. Odbijajući biblijsko poimanje da je čovjek na duhovnoj razini sposoban komunicirati sa Stvoriteljem, Thorndike smatra da se čovjekov um  razvija kao organizam odgovarajući na zahtjeve okoline. On je htio promijeniti ljudsko ponašanje putem edukacije u školama kako bi se izbrisala duhovna komponenta u čovjeku; uvelike je pripomogao da se u njegovo vrijeme eliminira vjeronauk i  Bibliju iz javnih škola u SAD-u . 

Nije bilo puno drugačije ni u Sovjetskom savezu, gdje je pod utjecajem Pavlovljeve škole uvjetovanja (kondicioniranja) uvedena u škole komunističko – socijalistička propaganda koja je dovela do depersonalizacije, ekstrahirajući svaki trag duhovnog u čovjeku. 

Duhovna razina je, međutim, svojstvena samo čovjeku i po tome je čovjek kvalitativno drugačiji od bilo koje životinje. Čovjek naime nema neki  rezervni „ja“: stvoreni smo jedinstveni sa svojim manama i vrlinama. Svatko od nas ima : 1. osobnost, 2. savjest, 3. intelekt, 4. srce,  5. slobodnu volju , 6. karakter, 7. spolnost, 8. religioznost, 9. pamćenje i sjećanje, 10. kreativnost, 11. transcendenciju , 12. razum, 13. vjeru, 14. nadu  i 15. ljubav. To nema niti će ikada imati nijedna, makar  i najrazvijenija životinja.

Važnost ADHD u smislu kontrole uma je u tome što školstvo danas producira ne-misleće učenike s tendencijom nekritičkog mišljenja i prihvaćanja postulata bez obrade informacija na višim kortikalnim nivoima što kod neke djece može izazivati određene smetnje u pažnji i koncentraciji.

Ideja o problemima u učenju, pa tako i ADHD (Atention Deficit Disorder) ili MCD (Minimalni Cerebralni Defekt) je postala tobožnja „znanstvena činjenica“, tako da će se mnogi začuditi odakle ovaj naslov. U današnjem svijetu vlada veliki konformizam i većina je spremna slijediti općepoznate ili bolje reći opće nametnute ili opće kondicionirane istine. Razmislite logično o ovome: govori se da – ako postoji dijete koje se ne može koncentrirati na neki sadržaj – onda sigurno postoji važan „simptom“ te tzv. bolesti i dijete boluje od ADHD-a. Tada i drugo dijete koje ne može naučiti voziti bicikl mora da boluje od BRDD (Bicycle Riding Deficit Disorder) što je smiješno. Ljudi koji naporno rade na ovoj ideji održavaju je na životu usprkos apsurdnosti. Stoga se možemo zapitati koji je njihov motiv da ustrajavanja u laži – u vrijeme kada se „Attention-deficit disorder controversies“ može čitati čak i na Wikipediji. Edukacijski i medicinski establišment su sklopili savez  za održavanje iluzije o bolesti.³ Istraživanje iz 1971 godine pod nazivom „Hiperaktivna djeca kao tinejdžeri: longitudinalna studija“ pratilo je 83 djece od koji je 92 % te djece bilo medikamentozno tretirano Ritalinom.⁴Ovo su dobiveni rezultati:

1.  60 % djece je još uvijek bilo hiperaktivno sa slabim učinkom u školi ali su bili proglašeni „buntovnicima“

2.  59 % djece je imalo određeni kontakt sa policijom  

3.  23 % djece je bilo na policiji 1 ili više puta

4.  58 % djece ja palo 1 ili više razreda

5.  57 % djece je imalo problema sa disciplinom u razredu

6.  83 % djece je imalo problema sa čestim laganjem

7.  52 % djece je bilo destruktivno

8. 34 % djece je pokušali ubiti svoje roditelje

9.  15 % djece je pokušalo ili izvršilo suicid

Pogledajmo sada malo probleme u disciplini u školama u SAD-u uspoređujući  1940. i 1990. godinu :

1. bježanje sa sata                                                                                1. droga

2. žvakaće gume                                                                                   2. alkohol

3. stvaranje buke                                                                                  3. seksualni poremećaji

4. trčanje po hodnicima                                                                         4. pokušaj suicida

5. skakanje                                                                                          5. silovanje i bludne radnje       

6. ignoriranje pravila oblačenja                                                                 6. krađa i pljačka

7.sitno smeće u razredu                                                                         7. fizičko nasilje

Ako je sve bilo dobro tijekom školovanja tijekom godina, zašto su problemi u tolikoj mjeri narasli⁶? Da li problem stvarno treba biti etiketiran kao „mozgovna disfunkcija“? Ako sve više i više djece u cijelom svijetu danas ima „mozgovne disfunkcije“, morali bismo se zaista zabrinuti i zapitati što zaista uzrokuje takve mozgovne probleme? Stvarno objašnjenje sigurno neće biti pronađeno u glavama te djece. U prošlosti, znanje i iskustvo potrebno za odgoj i obrazovanje djece je bilo prisutno u obiteljima i zajednicama kroz mnoge generacije – kao tradicija. U zemljama koje su kršćanske, ta tradicija je bila temeljena na Bibliji. Thorndikeovi eksperimenti sa djecom i životinjama odražavali su samo kvantitativne ali ne i kvalitativne razlike. Ako postoje sličnosti između djece i životinja, ne znači da ne postoje razlike i to one nepremostive: rezultati  dobiveni na životinjama nisu primjenjivi na ljude⁷. Svakog jutra milijuni ljudi u cijelom svijetu ustaju, oblači se, jedu i idu na posao ili u školu. Poslijepodne dolaze doma, rade zadaću, jedu večeru, sjede ili gledaju TV, idu prijateljima i čitaju knjige. Je li netko vidio da bilo koja životinja to radi? Ti su eksperimenti sa životinjama počeli uništavati tradiciju koja je vladala tisućljećima u odgoju i obrazovanju, dajući mjesta novim metodama dječjeg učenja, strategijama edukacije i razredne prakse. 

Definicija pojma „ispiranje mozga“ u Oxfordskom rječniku: “ Sustavno i često prisilno eliminiranje iz čovjekova uma već formiranih ideja, osobito političkih, kako bi drugi sklop ideja mogao zauzeti njihovo mjesto; taj proces shvaćen je kao svojevrsno prisilno preobraćenje, kojem neki totalitarni režimi podvrgavaju političke protivnike – disidente“⁸.

Edward Hunter kaže za „Brainwashing“: “ Namjera je radikalno  promijeniti um tako da njegov vlasnik postane živa lutka – ljudski robot – a da se ta strahota ne vidi izvana. Cilj je stvoriti mehanizam od krvi i mesa sa novim uvjerenjima i novim misaonim procesima umetnutim u zarobljeno tijelo. Tu je zapravo riječ o potrazi za porobljenim narodom u koji se, za razliku od drevnih porobljenih naroda, moguće pouzdati da nikada neće dići pobunu, da će uvijek poslušno slijediti naredbe, baš kao što kukac slijedi svoje instinkte“⁹.

Ovaj pojam nije došao niotkuda. Ljudi pokušavaju promijeniti jedni drugima um još otkako su prvi put postali svjesni da ga imaju. Edukacija potječe od educere – izvlačiti, a reedeukacija je drugi pokušaj toga istoga. Reforma uma ima pozitivni prizvuk poboljšanja spoznajnih sposobnosti. Indoktrinacija je poprimala od 17.stoljeća sve negativnije značenje a dolazi od lat. riječi doctrina – korpus znanja ili nauka. A kondicioniranje koje je proslavio Pavlov, dresirajući pse da počnu sliniti na zvuk zvona potječe od condicere – imenovati ili odrediti. Širenje dobrih vijesti je izvlačenje onog najboljeg iz ljudi, ali prisilno uvjeravanje je sinonim za reformu uma kojom se služio psihijatar Edgar Schein, nagovještava mračniju stranu metoda utjecaja. Ispiranje mozga daleko je ambicioznije od običnog uvjeravanja i u njemu je uvijek prisutan element prisile .

Ciceron kaže da ništa nije tako  nevjerojatno da govorničkom vještinom ne bi moglo postati prihvatljivo. Marksistički filozof Louis Althuser je, na tom tragu, sustav obrazovanja nazvao ideološkim aparatom države kojim se održava i reproducira uvjerenja onih koji vladaju državom, te ih se usađuje mladim članovima društva. 

Stephan Leacock opisuje reklamiranje kao znanost zaustavljanja ljudske inteligencije dovoljno dugo da se od ljudi izvuče novac. 

Edward Hunter kaže da su ljudi najpodložniji propagandi onda kada se već nalaze u stanju visoke napetosti. 

Hitler kaže da što je veća laž postoji i veća vjerojatnost da ljudi u nju povjeruju. 

Behavioralni psiholog B.F. Skinner ne skriva da se ljudima manipulira, on samo traži da ta manipulacija bude što djelotvornija.

George Orwell kaže: “ Iscijedit ćemo vas do posljednje kapi a onda ćemo vas napuniti vama samima“.

Psihijatar Ewen Cameron i CIA su 50-ih godina 20. stoljeća provodili bizarne eksperimente na pacijentima sa psihijatrije: tjednima su ih držali u izolaciji a zatim im davali velike količine elektrošokova kao i eksperimentalne koktele droga među kojima i psihodelični LSD i halucinogen PCP poznatiji kao „anđeoski prah“. Eksperimenti su pacijente vraćali u predverbalna, infantilna stanja; provodili su se u institutu Allan sveučilišta McGill u Kanadi. Cameron je rodonačelnik modernih američkih tortura koji su danas utjelovljeni u koncentracionim logorima Guantanamo na Kubi i Abu Ghraib u Iraku. To su mjesta gdje su ti jadni ljudi dospjeli pod optužbom da su teroristi. Za tu etiketu danas više i nisu potrebni dokazi, nikakav odvjetnik i nikakvo suđenje. Protiv zatočenika u takvim „antiterorističkim“ ustanovama se provode mjere neodređenog zadržavanja uz legaliziranu torturu.¹⁰  

Amerika je zemlja u kojoj se najviše razvijaju tehnike  pranja mozga i u kojoj se one naveliko i posve legalno koriste u marketinške i političke svrhe. Odande se te tehnike – kao jedan od osobitih doprinosa svjetskoj kulturi i znanju – izvoze diljem globusa. 

Ewen Cameron nije provodio „razgovornu terapiju“ ili psihoterapiju već je težio tome da ne krpa   ine popravlja pacijente – on je nastojao da ih ponovno stvori koristeći vlastitu metodu koju je nazivao „psihička prisila“. Vjerovao je da je jedno prodiranje u nutrinu pacijentove svijesti i razbijanje starih obrazaca jedini način kojim je moguće pacijenta poučiti zdravom i novom ponašanju. Prvi korak je bio razbijanje uzorka i vraćanje svijesti u stanje kada je bila tabula rasa (prazna pločica za pisanje) i napadajući mozak svime za što se znalo da sprječava normalno funkcioniranje – u prvom redu se napada na svijest,  šokom i stuporom.¹¹ Elektrošokovi ili ECT (elektrokonvulzivna terapija) su uzrokovali manja oštećenja od kirurških lobotomija koje je prvi u to doba uveo japanski neuroznanstvenik Sano izvodeći ireverzibilne postupke na mozgu na agresivnim zatvorenicima, pretvarajući ih doslovno u biljke.  Za Camerona potpuni gubitak svijesti i uspomena nije bio neugodan popratni učinak – to je bila temeljna točka liječenja koja  kroz regresiju vraća pacijente u djetinjstvo. Provodio je bezbrojne ECT seanse nezadovoljan što njegovi pacijenti i dalje hvataju ostatke vlastitih osobnosti te im je pojačavao dezorijentaciju antidepresivima i halucinogenima u cilju dezinhibicije, kako bi oslabio njihove obrambene mehanizme. Nakon posvemašnjeg razaranja obrazaca kretao bi u tzv. psihološku prisilu sa behavioralnim sugestijama snimljenim na trake kako bi promijenio ponašanje pacijenata. Kako je drogama i šokovima pacijente dovodio u vegetativno stanje, oni su mogli samo slušati poruke – od 16 do 20 sati dnevno i to tjednima. CIA se ubrzo zainteresirala za njegove eksperimente i stavila kodno ime na projekt – „Bluebird“, kasnije „Artichoke“ a 1953. godine dobiva svoje konačno ime MKULTRA¹²  gdje ove tehnike liječenja postaju tehnike za ispitivanje, torturu i preodgoj ljudi. 

Svojem arsenalu za brisanje svijesti Ewen Cameron je dodao i drugo oružje – senzornu deprivaciju i produljena razdoblja sna koji su po njemu smanjivali obrambenu moć pojedinca i pacijente činio prijemčivijim za snimljene poruke. On je svoje pacijente držao u izolacijskim komorama tjednima, a provodio je i izgladnjivanje u tim sobama sna. Davao je nekim pacijentima čak malene doze kurarea – biljnog ekstrakta koji uzrokuje paralizu i tako doslovno pretvara ljude u zatočenike svojih tijela.¹³  

Cameron u svom radu 1960. godine piše da postoje 2 elementa koja omogućavaju prostorno – vremenske slike da znamo gdje smo i tko smo:  1. neprekidan priljev osjetilnih podražaja i 2. ljudska memorija. ECT – elektroškovi poništavaju memoriju a u izolacijskim komorama poništava se priljev podražaja.

U izvješćima o eksperimentima se nigdje ne koristi riječ tortura; umjesto toga se koriste termini „kontrola svijesti“ („mind control“) i „ispiranje mozga“ („brainwashing“). 

Na temelju istraživanja Camerona i Hebba CIA je 1963. godine napisala priručnik KUBARK od 128 stranica, koji daje upute za ispitivanje „izvora“ koji se opire. Metode se kreću od senzorne deprivacije, preko položaja koji izazivaju stres, prekrivanja kapuljačom, sve do izazivanja boli. U priručniku se doduše priznaje da su te mjere protuzakonite te  se isljednicima preporučuje da traže prethodno odobrenje Stožera oko:  1. namjere nanošenja tjelesnih ozljeda i 2. u cilju pokoravanja subjekta kada imaju namjeru koristiti medicinsko – kemijska i električna sredstva. 

U raznim zemljama sa moćnim vojno – znanstvenim kompleksima, a ponajviše u SAD razvijaju se, a u stanovitoj mjeri (koja javnosti nije poznata) već i koriste zastrašujuća nova oružja.

Osobito američke vojne i obavještajne agencije raspolažu zastrašujućim novim oružjima – oružjima koja su vjerojatno već potajno upotrijebljena i/ili testirana na ljudima –  i koja bi mogla biti usmjerena na javnost u slučaju masovnih prosvjeda ili građanskih nemira. Djelovati na tijelo neke osobe bez njenog pristanka krajnji je zločin protiv ljudskih prava.

Danas kombinacija političke klime i tehnoloških mogućnosti stvara stanje u kojem je moguće postići rašireno manipuliranje ne samo protokom informacija kroz medije, nego i emocionalnim stanjima i spoznajnim sposobnostima širokih populacija. Ako političke elite ne odgovaraju javnosti za svoje postupke, i ako je javnost emocionalno izmanipulirana da ih podržava, možemo pretpostaviti da će oni svakako zloupotrijebiti svoju socijalnu moć radi ostvarenja svojih ciljeva na razne nemoralne i zloćudne načine.

Psihološko ratovanje, informacijski ratovi i kontrola uma mogu zvučati kao egzotične teme, ali te tehnologije i tehnike imaju dubok utjecaj. Na naše umove djeluje niz dugotrajnih programa usmjerenih na manipuliranje javnim mišljenjem kroz obavještajne službe, trustove mozgova, korporacijske medije i brojne nevladine organizacije stvorene da u javnosti izazivaju strah, podjele i nesigurnost. Medijsko manipuliranje koje uključuje umjetno oblikovanje naše kolektivne stvarnosti često daje nepouzdane rezultate; međutim znamo da su se u prošlosti su provodile opsežne psihološke operacije, a provode se čak i danas, kroz primjenu „informacijskog ratovanja“ usmjerenog na neprijatelje u inozemstvu i tuzemstvu.¹⁴ 

Moderne psihološke operacije (psy – ops) znatno su usavršene tijekom Drugog svjetskog rata, a od tada se naveliko primjenjuju širom svijeta. 

Potkraj 1950-ih desničarski kadar unutar nove CIA-e bio je zaposlen osnivanjem tajnih vojski, planiranjem atentata i općenito smišljanjem planova za svjetsku dominaciju koji se provode još i danas. Primjer toga je operacija GLADIO¹⁵, dobro dokumentirana i međunarodnog opsega, u kojoj su pripadnici američke obavještajne zajednice formirali „pozadinske“ desničarske vojske u mnogim europskim zemljama. Te su se vojske uspjele infiltrirati u najviše političke krugove (najviše u Italiji, gdje Gladio znači „dvosjekli mač“), i smatra se da su odgovorne za brojne terorističke akcije pod lažnom zastavom, provedene tijekom 1980-ih i 1990-ih. 

Terorizam i propaganda često idu ruku pod ruku u ekstremističkim elementima unutar  vojnih i obavještajnih zajednica.

Tesla je još 1915. razvio metode daljinskog upravljanja zrakoplovom, nagovijestivši bespilotne letjelice s današnjih bojišta. Godine 1934. Tesla je ponudio da će izraditi „smrtonosne zrake“ koje će neprijateljsko zrakoplovstvo učiniti beskorisnim. To je jedna od najranijih zabilježenih izjava o oružjima s usmjerenom energijom. MK-ULTRA, projekt Pandora, testiranje plutonija i mnoge druge projekte Ministarstva obrane i CIA-e razotkrili su tijekom 1970-ih istražni odbori američkog Kongresa. Do strožih ograničenja u pogledu eksperimentiranja na ljudima, uključujući odgovornost i transparentnost, nije međutim došlo sve do 1997. kada je predsjednik Clinton izmijenio protokole o eksperimentima na ljudima. 

Službeni izvještaji uporno tvrde da su rezultati istraživanja s eksperimentima od 1950-ih do 1970-ih uništeni. Ipak, znanstvenici koji su bili uključeni u njih prošli su nekažnjeno, slobodni da nastave svoje karijere. Javnosti nije priopćeno gotovo ništa o istraživanjima u vezi s mogućnostima elektromagnetizma, usmjerene akustike ili povezivanja računala i čovjeka – makar postoje dokazi da se ta oružja novih koncepcija trenutno koriste u Iraku i Afganistanu.

Elektromagnetski spektar pružio je vojsci velik broj oružja – koja su operativna i već su danas u vojnoj i privatnoj upotrebi – u obliku milimetarskih valova, pulsnih energetskih projektila i magnetskih oružja velike snage.

• Pulsni energetski projektili (PEP) oblik su oružja koje se koristi za paraliziranje žrtava pomoću bola.

• Usmjereni akustični uređaji za glasove u glavi su neuro-elektromagnetska nesmrtonosna oružja koja mogu stvarati zvukove u ljudskoj lubanji. Provode se eksperimenti radi mogućeg korištenja te tehnologije čak i u komercijalne svrhe.

• Dugometne akustične uređaje (LRAD) vojska može koristiti u situacijama kao što su kontrola masa, masovno obavještavanje i osiguranje obrambenih linija.

Neurobiologija se može koristiti u terapijske svrhe – tako se može transkranijalne magnetske stimulacije (TMS) koristiti u liječenju Alzheimerove bolesti, epilepsije, depresije, te kod žrtava moždanog udara. Međutim – kao što dobro znamo -tehnologija koja je može liječiti, također može i naškoditi.

TMS se razvija za vojne svrhe, i uključuje upotrebu električnih impulsa u neposrednoj blizini lubanje. Na taj način se može mijenjati raspoloženje subjekta na kojega se djeluje i djelovati na njegove obrasce spavanja i razmišljanja.

John Donoghue je osnivač, glavni znanstvenik i direktor tvrtke „Cyberkinetics“ koja razvija tehnologiju „BrainGate“. Kod te tehnologije – za sada su od vlasti odobreni eksperimenti u svrhu zadobivanja patenta – se u mozak osobe ugrađuje čip, koji prati moždanu aktivnost; drži se da bi se kod nekih paraliziranih pacijenata moždani valovi mogu pretvoriti u naredbe udovima za kretanje (kompanija je objavila da je uspjela postići da majmun pokreće robotsku ruku). U intervjuu magazinu „Discover“ u studenom 2004. god., Donoghue ovako odgovara na pitanje da li će stvaranje sučelja čovjek-računalo otvoriti vrata kontroli uma: „To već činimo cijelo vrijeme. Reklamiranje je kontrola uma. Čak su i farmaceutska sredstva oblik kontrole uma. Kad se ljudi ponašaju na način koji znatno odstupa od normalnog, dajemo im lijekove koji njihov umove vraćaju natrag u zonu ponašanja koju zovemo normalnim. Ako dijete treba dobiti epileptički napadaj i izgubiti svijest zbog napadaja, a mi uspijemo kontrolirati njegov um tako da ne dobije napadaje, to bi bilo divno. To je ono što mi nastojimo činiti.“¹⁶  To jest, odgovor znanstvenika („tehnologa“) jest, da će se potruditi da omogući što efikasniju kontrolu uma, a što će se poslije sa time činiti, nije njegov posao.

Makar ih nećemo naći na popisima totalitarnih država, čak i SAD imaju dugu povijest kršenja ljudskih prava kroz uznemiravanje, prisluškivanje telefona, video-nadzor, manipuliranje ponašanja, mučenje, drogama izazvana stanja svijesti i psihološku kontrolu. Usvajanje Zakona o vojnim komisijama iz 2006. (Military commisions act, MCA) stavilo je opća ljudska prava do stanovite mjere izvan dosega američkih civilnih vlasti. Danas vlada SAD-a koristi tehnološki najnaprednije oblike nadzora i kontrole¹⁷ zajedno s propagandom straha i zastrašivanjem – čak i svojih građana. SAD su involvirane u tajna mučenja, tajna zatočivanja, pojačavaju cenzuru i masovno proglašavaju državne dokumente tajnima. A riječ je o zemlji koju je svijet dugo vremena s razlogom doživljavao kao predvodnika demokracije. 

John Norseen, neuroznanstvenik koji se zanima za biofuziju (odnos između ljudi i računala), 2000. je izjavio: „Budu li ova istraživanja uspješna, moći ćete početi manipulirati onim što netko misli prije nego što oni toga postanu svjesni.“ Norseen kaže da je agnostik u pogledu moralnih posljedica ovih istraživanja: „Etika me se ne tiče … njome se treba baviti netko drugi“.

Elite koje financiraju i podržavaju napore da se potisne volja naroda čine to na najvišem nivou. Njihova sposobnost da preusmjere pažnju javnosti prema vanjskim prijetnjama i daleko od njihovih ciljeva uspijeva ušutkati protivljenje njihovim programima. Raspolažući naprednijim tehnologijama za kontrolu informacija, beskrupulozni pojedinci koji pristaju uz filozofiju „tko je jači taj kvači“, lako bi mogli iznaći načine i sredstva da te tehnologije upotrijebe protiv onih koji bi se suprotstavljali njihovim namjerama.¹⁸ 

Godine 1948. Norbert Weiner objavio je knjigu „Cybernetics“. To je njegovo djelo sadržavao teoriju neurološke komunikacije i kontrole, što se u to vrijeme već koristila u užem krugovima znanstvenika i stručnjaka. 

Yoneji Masuda, „Otac informatičkog društva“, 1980. je izrazio svoju zabrinutost da je naša sloboda ugrožena u orvelovskom stilu kibernetičkom tehnologijom koja je nepoznata većini ljudi. Ta tehnologija preko implantiranih mikročipova je do danas već jako napredovala;  izgleda da ona već povezuje mozgove stanovitog broja ljudi sa superkompjutorima, posredstvom satelita u orbiti, i da će uskoro biti u stanju osigurati nadzor čitavih naroda.

Prvi moždani implantati bili su kirurški usađeni 1974. godine, u američkoj državi Ohio, te u Stockholmu u Švedskoj. Rane moždane elektrode su, zapravo, još 1946. bile umetane u lubanje beba, bez znanja njihovih roditelja. Poslije su u 50-ima i 60-ima, električni implantati umetani su u mozgove životinja i ljudi u sklopu eksperimenata modificiranja ponašanja i funkcioniranja mozga i tijela. 

Utjecanje na funkcije mozga postao je s vremenom važna preokupacije vojnih i obavještajnih službi.  Prije trideset godina se moždane implantate lako moglo uočiti na rendgenskim snimkama: njihov je promjer tada bio oko jednog centimetra. Kasniji implantati smanjili su se do veličine zrna riže. Bili su napravljeni od silicija, a još kasnije od galijevog arsenida. Danas su dovoljno mali da ih se može umetnuti u vrat ili leđa, a također i intravenozno u različite dijelove tijela prilikom kirurških operacija, sa ili bez pristanka subjekta. Sada ih je skoro nemoguće otkriti ili ukloniti.  

Tehnički je moguće svakom novorođenčetu injektirati mikročip, koji bi onda mogao služiti za identifikaciju osobe do kraja života. O takvim planovima se potajno raspravlja u SAD bez ikakve javne debate o pitanjima privatnosti koja su s tim povezana. U Švedskoj je premijer Olof Palme 1973. odobrio implantiranje zatvorenika, a bivši direktor Ureda za inspekciju podataka Jan Freese otkrio je da su sredinom 1980-ih usađivani pacijentima sanatorija. Podaci o takvoj primjeni tehnologije objavljeni su u švedskom državnom izvještaju  „Statens Officiella Utradninger“ (SOU) 1972:47. 

Današnji čipovi djeluju pomoću niskofrekvencijskih radiovalova koji drže vezu između kompjutora i samog RFID čipa. Uz pomoć satelita, implantiranu se osoba može locirati bilo gdje na svijetu. Takva tehnika bila je jedna od brojnih testiranih u ratu u Iraku, kako neki objašnjavaju. Ranije, za vrijeme Vijetnamskog rata, vojnicima su injektirani tzv. „Rambo čipovi“, namijenjeni povećanju pritoka adrenalina u krvotok.  

Za sada se takvi čipovi diljem svijeta injektiraju životinjama – tako je Pravilnikom o označavanju pasa iz 2003. god. (zamijenjen 2010. godine novim istoimenim pravilnikom) propisano da svi psi u Hrvatskoj moraju biti označeni čipom. Čipovi moraju biti sukladni međunarodnim normama ISO 11784 i 11785, koje omogućuju radio lociranje i identifikaciju životinja (ne samo pasa) na razini Europske unije. Kod životinja se tehnologija dokazala pouzdanom i visokofunkcionalnom.¹⁹ 

Prvi javno prodavani „medicinski“ RFID implantat za uporabu kod ljudi je odobrila američka Food and Drug Administration 2004. godine. Tvrtka Applied Digital Solutions je počela osiguravati za ljudsku upotrebu čipove koji su (već tada) mogli prikupljati podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i prenositi ih u zdravstvenu ustanovu; ujedno su čipovi dizajnirani tako da mogu ponijeti dozu nekog lijeka za hitno doziranje koje se može pokrenuti od strane liječnika koji se nalazi mnogo kilometara daleko.²⁰ Danas FDA čak ima posebnu web stranicu o ovim uređajima pod nazivom „Radiation-Emmiting Products“, koja daje osnovne informacije o ovoj nadirućoj tehnologiji.

Implantirana ljudska bića se – u principu – mogu pratiti posvuda. Moždane funkcije mogu se preko superkompjutera daljinski nadzirati, pa čak i mijenjati pomoću promjene frekvencija. Među pokusnim kunićima u tajnim eksperimentima bili su zatvorenici, vojnici, mentalni bolesnici, hendikepirana djeca, gluhi i slijepi ljudi, homoseksualci, neudane žene, starije osobe, školska djeca, i svi pripadnici grupa koje eksperimentatorska elita smatra „marginalnima“²¹.                                                                                                                                           

Kritičari te tehnologije ne propuštaju upozoriti da implantirana osoba gubi svoju privatnost do kraja života. Ona može biti manipulirana na mnogo načina – koje proizvođači i distributeri u pravilu neće do kraja objasniti. Banalni bi primjer bio da se ciljana populacija (npr. demonstranti na nekom skupu, pripadnici kakve vojne jedinice ili članovi parlamenta) započne kolektivno pomoću RFID implantata „liječiti“ od neke fizičke ili psihičke bolesti, primjerice od srčanog aresta ili od depresije. Naravno da će to na ljude koji nemaju srčani arest i nisu depresivni negativno utjecati i vjerojatno ih onesposobiti da poduzmu bilo kakvu akciju koja bi im mogla pomoći.

Korištenjem različitih frekvencija, tajni kontrolori ove opreme mogu utjecati i na emocionalni život osobe. Može ju se učiniti agresivnom ili letargičnom. Može se umjetno utjecati na seksualnost.Signali misli i podsvjesnog razmišljanja mogu se čitati, može se oblikovati ili čak izazivati snove, a sve bez znanja ili pristanka implantirane osobe. Tako će se možda stvoriti i savršeni kiborg – vojnik; za sada je međutim razvoj ove tehnologije u većem dijelu zaštićen kao industrijska  ili vojna tajna.

U stručnim i akademskim časopisima dostupno je malo informacija o takvim invazivnim sustavima kontrole uma – makar je poznato da se takvi sustavi razvijaju, u tajnovitim uvjetima kakvi su karakteristični za razvoj tehnologija vezanih uz obrambene sustave.

Pored elektroničke kontrole uma, razvijene su i kemijske metode. Droge za mijenjanje svijesti i plinovi različitog mirisa koji negativno djeluju na moždane funkcije mogu se ubrizgati u ventilacijske vodove ili u cijevi za vodu. U nekoliko zemalja su u tu svrhu testirane i bakterije i virusi.                                      

Današnja supertehnologija, povezujući naše moždane funkcije preko mikročipova (ili čak i bez njih, razvija se i takva tehnologija) bpredstavlja najgoru prijetnju čovječanstvu. Najmoderniji superkompjuteri dovoljno su moćni da bi doista mogli osigurati nadzor stanovništva cijeloga svijeta. Što će se dogoditi kada ljudi budu nagovoreni da dopuste ubacivanje mikročipova u svoja tijela? Jedan od mamaca bit će osobna karta sa mikročipom; također i kreditne kartice (velike međunarodne kartične kompanije su predvodnici investiranja u RFID tehnologiju). U SAD-u su čak  tajno predloženi represivni zakoni po kojima bi se kriminaliziralo vađenje identifikacijskog implantata. Jesmo li spremni za robotizaciju čovječanstva i potpunu eliminaciju privatnosti, uključujući i slobodu mišljenja? Koliko nas će htjeti prepustiti cijeli svoj život, uključujući svoje najtajnije misli, Velikom bratu? Ipak, tehnologija za stvaranje totalitarnog  Novog svjetskog poretka postoji.  Kada naše moždane funkcije već budu povezane sa superkompjutorima preko radijskih implantata i mikročipova, bit će prekasno za prosvjedovanje. Ta prijetnja može se pobijediti samo educiranjem javnosti, korištenjem dostupne literature o biotelemetriji i informacijama razmijenjenim na međunarodnim kongresima. 

Jedan od razloga zašto su tajne o toj tehnologiji do danas ostale tako dobro čuvanima je i rašireni utjecaj psihijatrijskog Dijagnostičkog i statističkog priručnika IV (DSM), koji izdaje Američko psihijatrijsko udruženje (APA) i tiska se na 18 jezika. Psihijatri koji rade za američke obavještajne agencije bez sumnje su sudjelovali u pisanju i pregledavanju ovog priručnika. Ta psihijatrijska „biblija“ zataškava tajni razvoj tehnologija kontrole uma etiketirajući neke od njihovih efekata kao simptome paranoidne shizofrenije. Tako liječnici koji su naučili DSM listu „simptoma“ na medicinskom fakultetu žrtve eksperimenata kontrole uma rutinski, refleksnom reakcijom, proglašavaju mentalno bolesnima. Liječnike nisu naučili da bi pacijenti mogli u stanovitom broju slučajeva govoriti istinu kada prijavljuju da se na njih djeluje protiv njihove volje, ili da ih koriste kao pokusne kuniće za elektroničke, kemijske i bakteriološke oblike psihološkog ratovanja.

Istječe vrijeme da promijenimo smjer vojne medicine i osiguramo budućnost ljudske slobode.

Stanje u Americi i svijetu nakon 11.09.2001. predstavlja drugu vrstu šoka od one opisane u priručniku KUBARK ali su njegovi učinci zamjetno slični: korjenita dezorijentacija, stanje krajnjeg straha i anksioznosti kao i kolektivna regresija. 

Cameron je bio uvjeren da će ako razori sve pacijentove navike, obrasce i sjećanja, naposljetku ostati nedirnuta prazna ploča – tabula rasa. Ma koliko uporno primjenjivao šokove ili dezorijentirao pacijente nikad nije dopro do svoga cilja. Čak štoviše, što je više razarao, njegovi su pacijenti postajali sve veće ruine, svijesti im nisu postale čiste – pretvorili su se u zbrku raspadnutih sjećanja i izdanog povjerenja. 

Jednako kao i Cameron, i kreatori „kontrole uma“  su jedino sposobni razarati. Dovoljno je pogledati aktualnu sliku svijeta: kako se ratovi i prirodne katastrofe koriste u organizaciji Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke (i nekih opskurnijih im suradnika) za tzv. doktrinu šoka  u ekonomiji cijelih država i regija. Tu je zloglasna ideologija slobodnog tržišta Miltona Friedmana – koja se počela primjenjivati u Čileu nakon krvave uspostave fašističkog režima Augusta Pinocheta – vezivni element „terapije“ koja se sastoji od nereguliranih i korumpiranih privatizacija, potom deregulacije financijskih tržišta, na trećem mjestu povećavanje cijena svega o čemu ovisi standard stanovništva – potom se provociraju neredi i nestabilnosti kako bi naposljetku cjelokupna nacionalna ekonomija (i cijelo društvo) „kao zrela kruška“ pala u ruke krupnog međunarodnog kapitala²². Danas se slično nastavlja u  Egiptu, Libiji, Siriji, Jemenu sa tendencijom prema Iranu što  izaziva nepotrebne napetosti na globalnom nivou. Nije puno drugačije ni u EU – Grčka, Italija, Španjolska, Irska, Mađarska, Italija i Hrvatska, a pokazuju samo različite modalitete neoliberalne ekonomske doktrine šoka i mentalne kontrole uma. 

Zadnje uspješno kolektivno ispiranje mozga hrvatskih građana je “proizvodnja pristanka“ za ulaz RH u EU – moderni Babilon (pogledajte samo zgradu Europskog parlamenta); zaista su nas dugo lomili upornim najmračnijim oblikom propagande a sve preko prodanih duša – Judinih sinova. Uvjerili su nas da nemamo alternative a alternativa je sloboda, kako je lijepo izjavio mađarski premijer: „Da li je pametno da pokrećemo borbu za nezavisnošću u ovim teškim vremenima, ne bi li možda bilo bolje šutjeti negdje u sjeni? Ne, jer sloboda nije luksuz onih koji žive u prosperitetu – sve što želimo i sve čemu stremimo je sloboda, to je jedini zakon, sve drugo samo je obična iluzija. Mađarska se drastično promijenila u posljednje dvije godine, ali da bismo mogli hodati prvo se moramo uspraviti. Slava hrabrima.“, zaključio je Viktor Orban u možda najvažnijem govoru svoje političke karijere.²³  

  

Da li nam još nešto više od ovoga treba da se konačno probudimo iz stanja šokova, deprivacije i regresije i osvijestimo što se stvarno događa. Istina će nas stvarno i doslovno osloboditi iz ovih ralja ropstva; njih ima samo 0,1 % nas ima zaista 99,9 %.

Gandhi je lijepo o toj borbi rekao : “Pokret protiv rata je zdrav i molim za njegov uspjeh. Unatoč tome grize me strah da će cijeli pokret propasti ako ne dodirne sam korijen svih zala – ljudsku pohlepu.“ 

 

Slika: The Great Dictator Trailer

Reference:[1]Otto Scott, „The Invention of Adolescence“,  Vision Forum Ministries 4.10.2006. prema „Chalcedon Report“ July 1991
[1]Antony C. Sutton, „America’s Secret Establishment“ 1986.
1. Charlotte Thompson Isebryt, „The Deliberate Dumbing Down of America“ 2011
2. James McGough i Russel A. Barkley,„Diagnostic Controversies in Adult Attention Deficit Hyperactivity Disorder“, AM J Psichiatry, Nov. 2004
3. Jan Strydom i Susan de Plessis, „The Myth of ADHD and Other Disabilities“, Harrington House Pub, 2001.
4. Paolo Lioni, „The Leipzig Connection – The Systematic Destruction of American Education“, Basics in Education 1993.
5. Kathleen Taylor, „Ispiranje mozga – znanost kontrole uma“, Algoritam Zagreb 2006.
6. Naomi Klein, „Doktrina šoka – Uspon kapitalizma katastrofe“, V.B.Z. Zagreb 2008.
7. op. cit.
8. op. cit.
9. DECLASSIFIED MK-ULTRA PROJECT DOCUMENTS
10. Naomi Klein, op. cit.
11. Peter Phillips, Lew Brown i Bridget Thornton,„US Electromagnetic Weapons and Human Rights“, Sonoma State University – Project Censored – Media Freedom Fundation, 2006. http:/www.projectcensored.org
12. Daniele Ganser, „Nato’s Secret Armies“: Operation Gladio and Terrorism in Western Europe“, Frank Cass Publishers 2005.
13. Peter Phillips i dr., op. cit.
14. Toni Panetta, „The USA PATRIOT ACT“, Human Rights & Human Welfare 2004
15. Peter Phillips i dr., op. cit.
16. Inače se o dijelu RFID tehnologije koji je već široko komercijalno dostupan može mnogo čitati kod web – magazina „RFID Journal“. Elemente te tehnologije naveliko već imamo prisutne u našim mobitelima, laptopima, na našim kreditnim karticama.
17. „FDA approves computer chip for humans“, msnb.msn.com (prema Associated Press) 13.10.2004.
18. Sandy Brown i Michelle Jesolva, „Surveillance Societi Quietly Moves In“,  www.projectcensored.org 2004.
19. „IMF’s four steps for damnation“, Gregory Palast za „The Guardian/The Observer“ 29.4.2001., prema intervjuu sa bivšim glavnim ekonomistom Međunarodnog fonda i kasnijim nobelovcem Josephom Stiglitzom http://www.guardian.co.uk/business/2001/apr/29/business.mbas
19. www.advance.hr 16.03.2012. http://www.advance.hr/vijesti/250-000-ljudi-na-ulicama-budimpeste-orban-porucio-novi-kolonijalisti-osvajaju-zemlje-financijskim-malverzacijama-necemo-vise-biti-nicija-kolonija/

INSPIRATIVNA LITERATURA :

1. PSYCHOLOGY, EDUCATION, THE CHURCH, AND THE MISUSE OF SCIENCE: The Evolutionary Legacy of Six Men – Part 1

2. AMERICAN SECRET ESTABLISHMENT: An introduction to the order of Skull & Bones – Antony C. Sutton

3. THE DELIBERATE DUMBING DOWN OF AMERICA by Charlotte Thommson Iserbyt

4. Diagnostic Controversies in Adult Attention Deficit Hyperactivity Disorder -http://psychiatryonline.org/article.aspx?articleid=177135

5. The Myth of ADHD and Other Learning Disabilities; Parenting Without Ritalin By Dr Jan Strydom

6. The Leipzig Connection: Sabotage of the US Educational System by Paolo Lionni

7. The Systematic Destruction of American Education A Book Review by Dr . John R. Fawcett, Jr 

8. Kathleen Taylor : Ispiranje mozga -ZNANOST KONTROLE UMA

9. Naomi Klein DOKTRINA ŠOKA Uspon kapitalizma katastrofe

10. Declassified MK-Ultra Project – http://www.michael-robinett.com/declass/c000.htm

11. Daniele Ganser: NATO’s Secret Armies: Operation GLADIO and Terrorism in Western Europe (Contemporary Security Studies)

12. Peter Phillips, Lew Brown i Bridget Thornton: Elektromagnetska oružja i ljudska prava – www.projectcensored.org     

13. RFID microchip technology – www.projectcensored.org/rfid