Škotska: država otima djecu i daje ih homoseksualcima

Na katolik.hr već smo pisali o sklonosti pravosuđa u Velikoj Britaniji državi gdje je stvar sa tzv. „gay pravima“ otišla prilično daleko – da tumače zakone na način koji ljude (iole) tradicionalnijeg morala ispunja nelagodom. Evo najnovijeg takvog slučaja iz Škotske: djed od 59 godina i baka od 46 su prema prosudbi socijalnih službi prestari, pa im država oduzima dvoje unučadi za koje se brinu – kako bih ih „kvalitetnije“ zbrinula posvojenjem kod jednog homoseksualnog para.

Priča počinje u siječnju 2009. godine: vlasti u škotskoj prijestolnici Edinburghu oduzimaju dječaka od četiri godine i njegovu godinu dana stariju sestru od bake (kojoj je tada bilo 46 godina) i djeda (kojem je tada bilo 59 godina) i daju ih na posvojenje paru homoseksualaca. Objašnjenje: djed i baka su prestari.

Djed i baka su, inače, roditelji čak sedmero djece. Jedna od njihovih kćeri – majka ovo dvoje mališana (26 joj je godina bilo, 2009.) – je upala u pakao ovisnosti o drogi; zato su se djed i baka skrbili za dvoje mališana još od njihovog rođenja.  Nije dovoljno dobro, kažu „odgovorni“ za socijalnu skrb: djecu treba uzeti i dati na posvojenje – dvojici homoseksualaca.[1] Majka (voli ona svoju djecu, sve ako je ovisnica o drogi) je ljuta i tužna. Djed i baka su posve zdvojni. Počinju pravnu borbu na sudu, makar ih socijalni radnici upozoravaju da će im posve zabraniti da viđaju unučad, ukoliko se budu koprcali protiv ovog strahovitog miješanja državne vlasti u njihove živote.

Škotska javnost je zbunjena: djed i baka nikako nisu slučajevi za gerijatriju, najavu socijalnih radnika da nikad više neće vidjeti unučad ako se ne pomire sa njihovom odlukom, neki mediji karakteriziraju kao „odurnu prijetnju“.[2]

Ne dira to puno socijalne radnike: obistinjuju prijetnju da neće dopustiti djedu i baki da vide unuke. „Povrijedili su odnos povjerenja“ odlučivši da brane svoja prava na sudu, kažu državni službenici. Ne pomaže ni činjenica da mediji ne navode imena u spor uključenih osoba, slike djece ne pokazuju se u novinama uopće, a odrasle članove obitelji slikaju na način da im se ne vide lica.

Ne idu stvari s pravosuđem ni u Škotskoj tako iznimno brzo kao što nam se čini kada gledamo suđenja u tv – serijama; presuda je donesena početkom rujna 2012. godine.[3] Sud se slaže s mišljenjem socijalnih radnika: homoseksualci su za djecu bolje rješenje od djeda i bake. Prava djeda i bake nisu važna, jer interes djece da ih udome homoseksualci ima prioritet. Obzirom da su djed i baka nezadovoljni oduzimanjem unučadi, u svrhu zaštite dobrobiti djece zabranjuje im se i nadalje susrete s dječicom: barem za slijedeće tri godine, poslije će se vidjeti da li su se djed i baka „pokajali“  (i valjda počeli hvaliti vrlu Državu što im je mudro uzela unučad, i što su unučadi oduzeli djeda, baku, mamu, stričeve, tete, rođake …).

Djed i baka su zdvojni: govore novinarima da je doduše djed bio, u vrijeme kada se država umiješala u njihov obiteljski život, nešto stariji – ali još uvijek dovoljno zdrav i snažan da zavrjeđuje plaću kao radnik na poljoprivrednom imanju. Baka (49 godina joj je danas) govori: „Bili smo im više od djeda i bake. Kako naša kćer nije mogla skrbiti za njih, bili smo i njima majka i otac.“ Boli zbog otimanja unučadi pripisuje, što je njen suprug doživio ozbiljni srčani udar. Moli Boga da poživi muža, kako ne bi morao umrijeti prije nego mu Država dozvoli da ponovo vidi svoju unuke. „Jedino nam  dopuštaju da im pošaljemo razglednicu za Božić i njihove rođendane, putem centra za socijalnu skrb. Ne daju nam ni potvrdu da je pismo predano. Znamo da još misle na nas jer smo dobili pismo za Božić, u kojem se govori da bi djeca željela znati što su voljela kada su bila mala, da bi voljeli znati kada su im izrasli prvi zubići, i mole nas za našu sliku. Radosno smo im poslali što se od nas tražilo, nadajući se da bi iz toga mogla izaći mogućnost za kontakt, makar jednom mjesečno, ali nije od toga ništa bilo. To nije pravo.“

Mediji u Velikoj Britaniji ovu priču uglavnom prate kroz rubriku „Katolička Crkva“. Naime, to je jedina institucija koja se ozbiljno zauzela za očuvanje veze djece s njihovom pravom obitelji.

Eto, tako to ide danas. U Hrvatskoj još nije tako. Zasad.

Dario Č.

Slika: /http://www.cooptel.qc.ca/~pandries/