Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

Kršćanski stav prema Starom zavjetu

Objavljeno: 28. studenoga 2013.
Kategorija: Objava/Temelji vjere

Ako ste pratili neku od aktualnih medijskih ili internetskih rasprava između vjernika i pobornika homoseksualnih partnerstava, mogli ste uočiti gotovo predvidljiv uzorak. Vjernik bi se u takvoj raspravi u pravilu pozivao na činjenicu da Bog u Bibliji osuđuje istospolne odnose, dok bi odgovor protivnika gotovo uvijek bio u istom stilu: „To je Stari zavjet; on sadrži svu silu okrutnih i apsurdnih propisa koje danas ni sami kršćani ne primjenjuju niti ozbiljno uzimaju. Primjerice obrezanje, kamenovanje bludnica i grešnika, zabrana jedenja svinjetine, ili sedmodnevna nečistoća žene nakon mjesečnice.“

Ostavimo za sada po strani činjenicu da nije samo Stari zavjet taj koji osuđuje istospolne odnose; isto, naime, naučava i Novi[1]. Fokus ove rasprave je temeljni kršćanski stav prema Starom zavjetu. Doista, taj stav neupućenima može djelovati zbunjujuće, nedoslijedno, pa i proturječno. Činjenica jest da je Stari zavjet dio naše Biblije, da ga čitamo u crkvi i nazivamo Riječju Božjom. Istovremeno, činjenica je i to da mnoge njegove propise više ne smatramo obvezujućima.

Stav koji na prvi pogled nije sasvim jednoznačan, može se uočiti već kod samog Isusa. S jedne strane, duboko poštovanje i odanost prema starozavjetnom zakonu, održavanje propisa i obreda, te izričite riječi prihvaćanja: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude.“ (Mt 5, 17-18) S druge strane, međutim, izriče riječi koje ipak izgledaju kao ukidanje određenih starozavjetnih propisa:  „Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“ (Mt 5, 38-39). I apostoli će kasnije ovlastiti određena odstupanja od starozavjetnih propisa (Dj 10; Dj 15).

Racionalan odgovor na ove nedoumice nudi nam sv. Toma Akvinski[2]. Njegov je odgovor ju osnovi vrlo jednostavan – u Starom zavjetu nije jedan zakon, nego tri:

  1. Moralni
  2. Ceremonijalni (obredni)
  3. Juridički (sudbeni)

Sv. Toma tumači da indicije za određenu trodiobu u starozavjetnim propisima možemo naći u riječima knjige Ponovljenog zakona: „Ovo su upute, zakoni i uredbe što ih je Mojsije dao Izraelcima kad su izišli iz Egipta“ (Pnz 4,45), a da je riječ upravo o podjeli koju smo naveli, možemo se uvjeriti analizom pojedinačnih starozavjetnih propisa.

Stoga, kada se Krist, kao i njegovi sljedbenici kršćani, pozivaju na određene riječi Staroga zavjeta, dok se čini da druge odbacuju ili zanemaruju, oni nisu nedoslijedni, nego se različito odnose prema različitim aspektima Staroga zavjeta. I to s pravom, kao što ćemo vidjeti.

Moralni zakon je vječan. On proizlazi iz same biti (naravi) čovjeka, pa se još naziva i naravni moralni zakon. Pošto se čovjekova bit ili narav nije promijenila od momenta kad je stvoren do danas, ne mijenja se ni ono što Bog od čovjeka u moralnom pogledu očekuje. Upravo o moralnom zakonu govori Krist kad kaže „Nisam došao ukinuti Zakon“. Na njega se poziva i kršćanin u raspravi o homoseksualnosti, jer zabrana istospolnih čina spada upravo u moralni zakon.

S druge strane, ceremonijalni i juridički starozavjetni zakoni su, objašnjava sv. Toma, „figurativni“, tj. slikovito naviještaju i predstavljaju ono što je u ono vrijeme tek imalo doći, a to je otkupiteljski čin Isusa Krista. Kao što kaže sv. Pavao, govoreći upravo o ceremonijalnim propisima: „To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest – tijelo Kristovo.“ (Kol 2, 17). Ceremonijalni zakoni su, dakle, „sjena“ (ili „slika“) koja je prije Krista ukazivala na Krista; slično tome i oni juridički, čija je funkcija bila regulirati stanje u narodu, koje je samo po sebi trebalo biti figurativno. Stoga, jednom kad je Isus Krist došao i pretrpio muku na križu, gubi se figurativni smisao tih dvaju dijelova starozavjetnog zakona, gubi se njihova uloga da predskazuju Kristovo djelo, jer je ono u međuvremenu postalo aktualno i ne treba ga više predskazivati. I ovi su zakoni Riječ Božja, no oni su se odnosili na ljude kojima je Kristovo otkupiteljsko djelo bilo budući događaj. Za nas, kojima to djelo predstavlja događaj koji se već zbio, vrijede neki drugi ceremonijalni i juridički propisi. Stoga, nema dvostrukih mjerila u kršćanskom nepodvrgavanju obrednim i juridičkim propisima Staroga zavjeta; samo mudra spoznaja Crkve, još od apostolskih vremena, da određene kategorije propisa više ne vrijede.

Zaključak se nameće u obliku upozorenja: nitko nema pravo zanemarivati moralne starozavjetne propise pozivajući se na činjenicu da neki drugi (ceremonijalni i juridički) propisi više ne vrijede. Propisi koji se tiču morala vječna su i neprolazna riječ Božja, koja jednako vrijedi i danas za nas!

 

Viktor Verić

Slika: catholicworldreport.com


[1] Homoseksualni čini izričito su osuđeni u Rim 1, 26-27 i 1 Kor 6,9; također Mt 19, 4-6 u najmanju ruku implicitno isključuje sve druge kombinacije osim – jedan muškarac s jednom ženom.

[2] Summa Theologica I-II, q. 98-105.

 

 

 

 

 

 

 

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.