Lipanj je mjesec posvećen Isusu Kristu, a vrhunac njegova mjeseca je svetkovina Srca Isusova. Lipanjske pobožnosti posvećene su upravo Srcu Isusovu, a održane su prvi put 1784. u Ferrari, u Italiji, a potom u prvoj polovici 19. st. na poticaj Anđelke od svetog Križa u zavodu Naše Gospe u Parizu.
Štovanje Srca Isusovog u Katoličkoj Crkvi nekima se danas čini sladunjavim i sentimentalnim kao pobožnost koja je više prikladna neukim ljudima i koja više potiče na naknadu kroz molitvu i pokoru nego na aktivno zauzimanje za kršćanske vrijednosti u svijetu. Drugi ukazuju da je II. vatikanski koncil odlučio uopće ne spomenuti tu pobožnost. Uglavnom, u nekim katoličkim zemljama se štovanje Srca Isusovog veoma smanjilo; a i u nas se vidi kako ima župa koje uopće ne obdržavaju pobožnost prvih petaka i gdje se Srce Isusovo uopće ne spominje. Štovanje Srca Isusova, međutim, ima duboke korijene, kako u Sv. Pismu tako i u objavama svetaca koje su bile prihvaćene od strane papa poput Leona XIII. (u enciklici Annum Sacrum objavljenoj 25. svibnja 1899. godine, u kojoj se govori o posvećenju ljudskog roda Srcu Isusovu), Pija XI. (koji naziva kult Srca Isusova sintezom cijele kršćanske religije te određuje da se od 1926. godine moli Srcu Isusovom na blagdan Krista Kralja), te pape Benedikta XV. (koji je 1920. proglasio svetom Margaretu Mariju Alacoque, po kojoj je Srce Isusovo 1673.-1675. god. objavilo obećanja vjernicima koji obdržavaju pobožnost Srcu Isusovu kroz devet uzastopnih prvih petaka u mjesecu).
Nadalje, papa Pio IX. proširio je štovanje Srca Isusova na čitavu Crkvu enciklikom objavljenom 1856. godine gdje navodi kako je dar Srca Isusova njegovo štovanje u posljednjim stoljećima. Pio XII. navodi kako je Srce Isusovo sinteza cijelog otkupljenja. Papa Ivan Pavao II. tijekom 80-tih godina prošloga stoljeća poziva na štovanje Srca Isusova kao srca Crkve, na posvetu obitelji Srcu Isusovu i posvetu čitavih država. Većina zemalja Latinske Amerike službeno se posvetila Presvetom Srcu Isusovu među kojima je prvi bio Ekvador na blagdan Blagovijesti, 25. ožujka 1873. Od europskih zemlja, Presvetom Srcu Isusovu posvetila se Španjolska 1919. godine te Poljska 1920. godine.[1] Brojna su svetišta danas posvećena Srcu Isusovu.[2]
Benedikt XVI. 2006. godine navodi kako nam pogled na Gospodinov proboden bok, iz kojega proviru ‘krv i voda’ (usp. Iv 19, 37), pomaže da upoznamo mnoštvo darova milosti koji odatle proizlaze (usp. enc. Haurietis aquas, 34-41) i otvara nas svim drugim oblicima kršćanske pobožnosti koje su sadržane u kultu Srca Isusova. Pogled na ‘kopljem proboden bok’, u kojem odsijeva beskrajna Božja želja za spasenjem, ne može se stoga promatrati kao prolazni oblik kulta ili pobožnosti: klanjanje ljubavi Božjoj, koja je u simbolu ‘probodenog srca’ pronašla svoj povijesno-pobožni izražaj, ostaje neodgodivo za živi odnos s Bogom (usp. enc. Haurietis aquas, 62).[3] Benedikt XVI. spominje Srce Isusovo u enciklici Deus caritas est (Bog je ljubav) i pobudnici Euharistia – Sacramentum caritatis (Euharistija – sakrament ljubavi).[4]
Mnogi poznati po svetosti i poznavanju nauka produbljivali su otajstvo Srca Isusova u kojemu su vidjeli „utočište“ u kojemu mogu obnoviti snagu, sjedište milosrđa, mjesto za susret s njim, izvor beskrajne Gospodinove ljubavi, vrelo iz kojega provire voda Duha, istinska obećana zemlja i pravi raj.[5]
S pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu povezana je i pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu koja se slavi u subotu, dan nakon blagdana Presvetog Srca Isusova. Kako kaže sv. Ljudevit Montfort: „Tko želi imati Isusa, mora imati Mariju“ jer su njih dvoje neraskidivo povezani. Majka i sin. Sin koji je nam je s križa zadnje poručio: evo Vam majke, kao najveće posrednice. Papa Benedikt XVI. više je o tome rekao 2005. godine na blagdan Prečistog Srca Marijinog: „Srce koje nalikuje Kristovu više nego bilo koje drugo, bez sumnje je Marijino srce, njegova Prečista Majka, i upravo ih zato liturgija drži zajedno za našu čast.“
U kršćanskoj umjetnosti Srce Isusovo se često prikazuje u obliku plamenog srca,[6] često probodenog, krvarećeg, okruženog trnovom krunom. Plamen predstavlja snagu Božje ljubavi koja preobražava, a čavli i trnje podsjećaju na Isusovu muku i smrt. Srce Marijino pak obavijeno je trnjem, također plamti, i probodeno je jednim križem (Proroštvo starca Šimuna na Isusovu prikazanju u Hramu: „Mač boli probost će tvoju dušu“ (Lk 2,33) ili sa sedam mačeva (sedam žalosti).[7]
Ako vjerujemo da je Isus zaručnik, a Crkva zaručnica,[8] logično je da zaručnik svojoj zaručnici želi pokloniti čitavo svoje srce. Nudi joj, ustvari, samu bit samoga sebe i svojih najdubljih osjećaja. Kad netko kaže da želi pokloniti nekomu svoje srce, zapravo poklanja cijeloga sebe. S druge strane, ako smo svi mi katolici oni koji činimo Crkvu, Isus Krist nas neprestano zavodi, nudi nam svoje srce, dušu i cijeloga sebe kontinuirano kroz stoljeća putem Sv. Pisma, crkvenih naučitelja i raznih prihvaćenih objava svetaca. To je kao da nam naš zaručnik kroz više od 2000 godina šalje ljubavna pisma, poruke i uporno nas uvjerava kako nas ljubi u potpunosti, bez zadrške. A mi Crkva zaručnica ponašamo se kao da ne vjerujemo tim izljevima najveće ljubavi, nego već više od 2000 godina sumnjamo, te nismo sigurni bismo li konačno pristali na potpuno predanje zaručniku u jedinoj svemirskoj ženidbi koja predstavlja Kraljevstvo Nebesko – sintezu čitavog otkupljenja.
Srednji je vijek bio posebno plodno razdoblje za razvoj štovanja Spasiteljeva Srca. Posebno su ga štovali Julijana iz Norwicha (+1416.), Franciska Rimska (+1440.), sv. Bonaventura (+1274.), sv. Franjo Asiški (+1226.), sv. Matilda (+968.), sv. Gertruda Velika (+1302.), sv. Albert Veliki (+1280.), Toma Akvinski (+1274.), sv. Anzelmo (+1109.), sv. Bernard (+1153.), sv. Bonavetura (+1274.) te mistici, kao što su sv. Lutgarda (+1264.), sv. Matilda iz Magdeburga (+1282.), sv. sestre Matilda (+1299.) i Gertruda (+1302.) iz samostana u Helfti, Ludolf Saksonski (+1378.) i sv. Katarina Sijenska (+1380.). U kasnijim stoljećima su se istaknuli sv. Franjo Saleški (+1622.), koji je za životno pravilo i pravilo apostolata usvojio temeljni stav Srca Isusova, tj. poniznost, blagost (usp. Mt 11,29), nježnu i milosrdnu ljubav; sv. Margarita Marija Alacoque (+1690.), kojoj je Gospodin opetovano pokazivao bogatstva svoga Srca; sv. Ivan Eudes (+1680.), promicatelj liturgijskoga štovanja Presvetoga Srca; sv. Klaudije la Colombiere (+1682.), sv. Ivan Bosko (+1888.), a od hrvatskih blaženika: blaženi Alojzije Stepinac, blaženi Ivan Merz, kardinal Franjo Kuharić, fra Ante Antić i brojni drugi.
Živimo danas u vremenu kada se naše srce, srce Crkve ne predaje u potpunosti Isusu Kristu jedinom Zaručniku, nego gleda Zaručniku preko ramena kalkulirajući ima li koji bolji kandidat. A kalkulacije u ljubavi hlade srce što je posebno vidljivo u ovim vremenima u kojima živimo.
Drugi nikad agresivniji kandidati trude se sve jače jer žele zauzeti mjesto jedinog pravog Zaručnika Isusa Krista, a nude se danas u različitim oblicima i pojmovima. To su New Age, materijalizam, nadzirući kapitalizam,[9] dženderizam,[10] relativizam, transhumanizam,[11] hedonizam, narcizam i mogli bismo ovako nabrajati do daljnjega. Ovi se kandidati, stari i novi zaručnici, služe svim mogućim sredstvima kako bi zaveli Crkvu unutar njezinih redova i izvan nje.
New Age obrađuje duhovnost ali zavodi na krive vode, materijalizam negira duhovnu stvarnost, nadzirući kapitalizam iskorištava čovjeka duplo i kao potrošača i kao proizvođača, dženderizam relativizira spolove, relativizam ruši granice svih postojećih kategorija, transhumanizam ima namjeru stvoriti novog Frankensteina radi upravljanja u svrhu profita, hedonizam i narcizam putem društvenih mreža (recimo Instagram, Snapchat) poziva ljude, posebno mlade da gledaju sami sebe, a ne Boga i druge oko sebe. A nekad su se mladi zagrebački srednjoškolci posvećivali Srcu Isusovu. Naime, na blagdan Srca Isusova 11. lipnja, papa Leon XIII. je 1899. posvetio cijeli svijet Srcu Isusovu. Kako navodi Postulatura bl. Ivana Merza, taj je događaj potaknuo i da se 160 000 mladih iz Hrvatske godinu dana kasnije, 22. lipnja, također posvete Srcu Isusovu.
Lipanj je najljepši ljetni mjesec u katoličkom kalendaru posvećen Isusu Kristu s vrhuncem u Srcu Isusovu (blagdan koji se slavi 19 dana nakon blagdana Duhova) kada je u zraku miris lipa. Naslanja se na svibanjski mjesec posvećen Djevici Mariji. Isus i Marija, i njihova srca uvijek sjedinjena u ljubavi.
S druge strane pozornice imamo i lipanj mjesec oponašatelj – „mjesec ponosa“ proglašen mjesecom sodomije kad se održavaju tzv. parade „ponosa“ (pride) koje promoviraju tzv. LGBT zajednice. S jedne strane, lipanjske tijelovske procesije, a s druge strane parade „ponosa“ po svim većim europskim gradovima. Šizofrena situacija koja govori o ozbiljnoj dijagnozi poremećaja svijeta.
Fr. Ripperger, egzorcist, tvrdi kako nikad nije bilo teže i dugotrajnije provoditi egzorcizam. Kao da je snaga Crkve oslabila, ugrožen joj je autoritet koji ima po naravi nadnaravnoga.[12] Naravno da Crkva nema snagu kakvu je imala ako sumnja u namjere Isusa Krista i ne želi uzeti Srce Isusovo koje mu se nudi na pladnju prema Otajstvu. Crkva dakle gubi snagu, a Zlo se razmahalo i ne skriva svoje namjere. Zlo radi ono što radi od početka, negira svo Dobro, oponaša, laže, pomiče granice svoga teritorija, izvrće sve naopako.
Svjetske vijesti su sve bizarnije i sve gore. Svaki dan se čovjek pita, je li ovo dno dna ili može i gore? Posvuda dugine boje, povremeno čak i u katoličkim crkvama – bilježe se i slučajevi da svećenici koriste elemente „LGBT pride“ zastave i za liturgijsku odjeću. Kardinal Cupich (hrvatskog podrijetla) u lipnju 2023. – mjesecu posvećenom Srcu Isusovom – podupire na svečani način LGBT aktivizam u redovima Katoličke Crkve i tako jasno pokazuje tko je blizak njegovom srcu.[13] I njemački Sinodalni put sa svojim negiranjem Vječnih istina i relativizacijom pristupanja svetim sakramentima kao da nije dovoljno suprotstavljen Isusovom Srcu već se odande javljaju i zagovornici „prava“ na pristup pobačaju kao tobožnjem ljudskom pravu.
Klanjanje lažnim idolima poznajemo iz Sv. Pisma ali čini se da nikada nije bilo ovako zrcaljenje duhovne borbe Dobra i Zla kao danas, koje se ogleda na ulicama gradova Europe i svijeta, pa i Hrvatske. Upravo radi toga, mi katolici još više trebamo davati naknadu Gospodinu za sve uvrede koje su nanesene Srcu Isusovu te posvećivati mu svoje obitelji jer globalni događaji upućuju na činjenicu da će duhovna borba biti sve izraženija. Naknada može biti afektivna, afliktivna i efektivna. Afektivna naknada se događa u srcu jer se u srcu grijeh i događa te se treba potpuno suobličiti svoje srce s Isusovim srcem (učini srce moje po srcu svome), a onda i sa srcem Marjinim (slatko srce Marijino budi naše spasenje). Afliktivna naknada je tjelesna pokora, post koji sami sebi dobrovoljno nanosimo. Efektivna naknada uključuje dobra djela (različite pobožnosti, dobra djela, sv. ura itd.).[14]
Za kraj spomenimo jednog hrvatskoj blaženika, zaštitnika naše udruge, koji je bio odan Srcu Isusovu. Blaženi Ivan Merz bio je veliki štovatelj Srca Isusova što je vidljivo iz njegove oporuke koja je uklesana na mramornoj spomen-ploči na njegovu grobu u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu.
T E S T A M E N T U M
Decessit in pace fidei catholicae.
Mihi vivere Christus fuit et mori lucrum.
Expecto misericordiam Domini
et inseparabilem, plenissimam, aeternam
possessionem Smi Cordis Jesu.
I(van) M(erz) dulcis in refrigerio et in pace.
Anima mea attinget finem suum quare creata erat.
En Theo Kyrio.
Umro u miru katoličke vjere.
Život mi je bio Krist a smrt dobitak.
Očekujem milosrđe Gospodinovo
i nepodijeljeno potpuno vječno
posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
I(van) M(erz) sretan u blaženstvu i miru.
Duša će moja postići cilj za koji je stvorena.
U Gospodinu Bogu.
Anita Peša
Slika: Presveto Srce Isusovo u vitražu
[1] Nagy, B. (1998). Noviji vidici u štovanju Srca Isusova. Obnovljeni Život, 53 (3), 339-350. https://hrcak.srce.hr/1533 (20.6.2023.)
[2] https://laudato.hr/Duhovnost/Zelite-li-znati-vise/Poznata-svetista-Presvetom-Srcu-Isusovu.aspx (20.6.2023.)
[3] http://www.apostolatmolitve.org/duhovnost/ (20.6.2023.)
[4] Bodrožić, I. (2007). Benedikt XVI. i apostolska Pobudnica Sacramentum caritatis Glavne hermeneutske odrednice. Služba Božja, 47 (4), 381-408. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/92054 (20.6.2023.)
[5] Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji o pobožnosti Presvetomu Srcu. 169.
[6] John Shannon Hendrix, The Enflamed Heart: Architecture and Iconology (Plameno srce: arhitektura i ikonografija), Iconocrazia, Br. 6, 2014.
[7]https://www.catholiccompany.com/content/the-seven-sorrows-of-mary (22.6.2023.)
[8] Pjesma nad pjesmama, Stari zavjet. On-line Biblija https://biblija.ks.hr/pjesma-nad-pjesmama/1 (22.6.2023.)
[9] Zuboff, S., & Schwandt, K. (2019). The age of surveillance capitalism: the fight for a human future at the new frontier of power. Profile Books.
[10] Više na: https://www.youtube.com/watch?v=PF0GL2U4Xw0 (22.6.2023.)
[11] Furjanić, L. (2020). Transhumanizam – filozofska osnova. Filozofska istraživanja, 40 (2), 233-249. https://doi.org/10.21464/fi40202 (23.6.2023.)
[12] Sensus Fidelium https://www.youtube.com/watch?v=kDjy_K9–Ls (22.6.2023.)
[13] https://blockclubchicago.org/2023/06/14/chicago-archbishop-blase-cupich-set-to-lead-mass-for-lgbtq-catholics-this-weekend/ (23.6.2023.)
[14] Nagy, B. (1998). Noviji vidici u štovanju Srca Isusova. Obnovljeni Život, 53 (3), 339-350. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/1533 (23.6.2023.)
