Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

Lojalnost papi Franji

Kategorija: Pseudokatolicizam

Katolici moraju biti lojalni papi, ali ne bezuvjetno. Bezuvjetna lojalnost pripada samo glavi Crkve, Isusu Kristu.

Da to malo pojasnimo. Papa kao vrhovni poglavar Crkve, namjesnik Kristov, po svojoj službi i dužnosti mora biti najvjerniji sluga Kristov, jer je on taj vidljivi zastupnik Krista na zemlji. Naravno, i svi biskupi, svećenici i laici su dužni biti dobre sluge Krista, ali papa baš zbog svoje službe i posebnog povjerenja koje mu je ukazao Krist po nasljedstvu sv. Petra mora u pitanjima vjere biti najvjerniji sluga od svih drugih. Dakle, papa smije kršćanima nalagati samo stvari koje su u skladu s vjerom koju je Krist ustanovio.

U povijesti Crkve bilo je papa čija ponašanja nisu baš uvijek bila uzorita, pa su takvi pape znali dobiti i poneki ukor od svojih podređenih, baš kao što je i sv. Petar dobio ukor od sv. Pavla (usp. Gal 2,11-15). No, iako su neki postupci pojedinih papa u prošlosti bili neprimjereni (neki pape su se nedolično ponašali), ipak nije bilo slučajeva da bi neki papa širio krivi nauk.[1] Tako bi mogli reći, iako nisu svi pape bili uzoritog ponašanja, ipak su se svi oni držali Svete predaje i nauka Crkve, predanog s pokoljenja na pokoljenje, te su im u tom smislu, kao vjernim namjesnicima Krista, katolici morali biti lojalni. To ne znači da podređeni nisu mogli kritizirati određene postupke pape, ali načelno su morali biti lojalni papi jer je papa na vidljiv način predstavljao i čuvao sveti i nepromjenljiv nauk Crkve. Zato je lojalnost papi u isto vrijeme značila i lojalnost Kristu, tj. vjernost i odanost Kristu i Crkvi.

Prema tome, uvjet poslušnosti papi je papina poslušnost Kristu. Načelno govoreći, ako neki papa ne bi bio poslušan Kristu, tj. ako bi se neki papa postavio iznad Krista, i izmišljao neki novi nauk, suprotan nauku Crkve, onda ne samo da katolik ne bi morao slušati takav nauk, već bi imao dužnost otkazati poslušnost takvom papinom učenju, jer bi u suprotnom postao neposlušan Kristu.

Sv. Petar nas upozorava da moramo biti poslušni Bogu a ne čovjeku kada postoji konflikt između njih dvojice (usp. Dj 5,29; opazimo da je to sv. Petar izrekao suočen s najmjerodavnijom židovskom vlašću – Velikim vijećem i Velikim svećenikom – čiji autoritet Petar u to doba uopće nije sporio). Naučitelji Crkve i teolozi vrlo jasno ukazuju na obvezu neposlušnosti prema papi u slučaju kada bi papine odluke ili učenja išle na štetu vjere. Spomenut ćemo ovdje samo neke. Tako sv. Toma Akvinski kaže: „Ako bi se radilo o opasnosti za vjeru, podređeni bi morali ukoriti nadređene, čak i javno“ (Suma Teologije, II-II p.33, o.4). Kardinal Toma Cajetan (+1534.) piše: „Stoga se morate oduprijeti, u oči, papi koji otvoreno razdire Crkvu“.[2] Jedan od najvećih teologa nakon sv. Toma Akvinskog, Francisco Suarez (+1617.) tvrdi: „Ako Papa donese naredbu protivnu ispravnim običajima, ne morate ga poslušati; ako pokuša učiniti nešto što je očito suprotno pravdi i općem dobru, bilo bi dopušteno oduprijeti mu se“.[3] Po pitanju neposluha papi svakako jedan od najcitiranijih je sv. Roberto Bellarmino (+1621.), crkveni naučitelj i jedan od najvećih branitelja vjere protiv reformacije, koji piše: „Kao što je dopušteno oduprijeti se papi ako bi napao čovjeka, tako je dopušteno oduprijeti se njemu ako bi napao duše, ili ometao građanski red, i mnogo više ako bi nastojao uništiti Crkvu. Dopušteno je, kažem, pružati mu otpor, ne čineći ono što zapovijeda i ometajući izvršenje njegove volje“.[4]

Od današnjih teologa možemo spomenuti kardinala Raymonda Burkea, jednog od najvrsnijih kanonskih pravnika, koji tvrdi da je ponekad čak i dužnost ne poslušati papu, jer autoritet Rimskog Pontifeksa nije „magičan“ već dolazi od njegove „poslušnosti Gospodinu“.[5] Otac Chad Ripperger, poznati egzorcist, navodi šest uvjeta pod kojima smo izuzeti od poslušnosti prema nadređenom. Prvi uvjet je ako bi nadređeni, pa bio on i papa, „zapovjedio nešto što je suprotno prirodnom zakonu ili Božanskom pozitivnom zakonu, to jest, ako je zapovijed grešna, čovjek je dužan ne poslušati, zapravo, zabranjeno mu je poslušati“.[6] I Prvi vatikanski sabor ograničava papin autoritet na čuvanje poklada vjere primljenog od apostola, a ne dopušta izmišljanje nekog novog nauka (usp. Pastor Aeternus , 4).[7]

Blaženi papa Pio IX. Također upozorava: „Ako budući papa uči bilo što suprotno katoličkoj vjeri, nemojte ga slijediti!“, a i mnogi drugi pape su naučavali da nitko nema pravo mijenjati vjeru primljenu od apostola (papa sv. Siksto III., papa sv. Lav Veliki, papa sv. Martin I., papa sv. Nikola Veliki, papa Grgur XVI., papa Benedikt XV., papa sv. Pio X., papa Pio XII., papa sv. Ivan Pavao II, papa Benedikt XVI.).[8] Osim toga i Sveto pismo, dakle, Riječ Božja, vrlo oštro osuđuje bilo kakve novotarije i izmišljotine koje bi dolazile od bilo koga: „Ali, ako bi vam tko – bili to mi, bio anđeo s neba – navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet! Ponavljam ono što smo upravo rekli: ako vam zbilja tko navješćuje Evanđelje protivno onom koje ste primili, neka je proklet!“ (Gal 1,8-9).

Nažalost, prvi put u povijesti Crkve imamo papu koji svojim izjavama i enciklikama proturječi nauku Crkve i tako se stavlja iznad svih prethodnih (265) papa, iznad apostola i evanđelja, iznad Krista. Ovdje ćemo se radi ograničenog prostora zadržati samo na nekoliko (usmenih ili pismenih) izjava pape Franje koje proturječe nauku Crkve, a oni koji žele imati uvid u cjelokupni „opus“ pape Franje upućujemo na jedan vrlo sustavan, ozbiljan i nepristran rad grupe južnoameričkih teologa, koji su obradili 160 izjava pape Franje, a koje proturječe nauku Crkve: El Denzinger-Bergoglio.[9]

Papa Franjo je u više navrata opominjao katolike kako ne smiju obraćati ljude na katoličku vjeru.[10] U jednoj video poruci 2013. godine Papa kaže: „Hoću li nekoga uvjeriti da postane katolik? Ne, ne, ne! Srest ćeš ga, on ti je brat! To je dovoljno!“[11] Naravno, i malo upućenom katoliku je jasno da su ovakvi stavovi u izravnoj suprotnosti s Isusovom naredbom: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Mt 28,19). I sv. Pavao kaže: „Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem“ (1 Kor 9,16). Drugi vatikanski sabor također govori o obavezi navješćivanja Riječi Božje: „Zbog toga Crkva nevjernicima naviješta poruku spasenja kako bi svi ljudi upoznali jedinoga pravog Boga i njegovog izaslanika Isusa Krista i skrenuli sa svojih putova čineći pokoru“ (Sacrosanctum Concilium, 9).[12]

Ako netko smatra da ljude ne treba obraćati na katoličku vjeru, onda to predmnijeva da katolička vjera nije vrjednija od drugih. Sukladno tome Papa u svojim porukama često upućuje na jednakost svih religija iako Isusova poruka govori nešto sasvim drugo: „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni“ (Iv 14,6). Imajući pred očima ovu posve jasnu poruku Svetog pisma mnogi su ostali zaprepašteni kada je papa Franjo u veljači 2019. potpisao „Dokument o ljudskom bratstvu za svjetski mir i suživot“[13] u kojem piše da ,,su pluralnost i raznolikost religija, boje, spola, rase i jezika izraz mudre Božje volje, s kojom je stvorio ljudska bića.” Izjednačavanje religija Crkva je osudila kao religiozni indiferentizam. U enciklici pape Pija XI. Mortalium animos religiozni indiferentizam naziva se lažno mišljenje „koje sve religije smatra manje ili više dobrim i hvale vrijednim“ (Mortalium animos, 2; usp. također Mirari vos, 13; Dominus Iesus, 22; Redemptoris missio, 36).[14]

U „Nakanama molitve“ 6. siječnja 2016. god. papa Franjo kaže: „U ovom mnoštvu, u ovom rasponu religija, postoji samo jedna sigurnost koju imamo za svakoga: svi smo mi djeca Božja.“[15] Međutim, sv. Ivan apostol piše: „A onima koji ga [Isusa] primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime“ (Iv 1,12; usp. i Rim 8,14-16; 9,8; 1 Iv 3,2). Dakle, nisu svi djeca Božja, već oni koji primiše Isusa, tj. njegov nauk. I papa sv. Ivan Pavao II. kaže: „Po svetom krštenju učinjeni smo djecom Božjom u njegovu Jedinorođenom Sinu, Isusu Kristu“ (Christifideles Laici, 11).[16]

U posljednjoj enciklici Fratelli tutti [17] ignorirajući katolički nauk o bratstvu Papa nastavlja s idejom da smo svi braća jer smo „djeca iste zemlje koja nam je zajednički dom, u kojem svatko od nas donosi bogatstvo svojih vjerovanja i uvjerenja“ (Fratelli tutti, 8). Osvrnuvši se na Papinu encikliku Fratelli tutti Masonska loža Španjolske (tzv. Veliki Orijent) je pohvalila Papu rekavši kako je uspostava sveopćeg bratstva glavni cilj masonerije, te da je njihov san o bratstvu „došao u sukob s vjerskim fanatizmom koji je, u slučaju Katoličke Crkve, bio sklon tekstovima koji su oštro osuđivali toleranciju prema masoneriji u 19. stoljeću. Posljednja enciklika pape Franje pokazuje koliko je današnja Katolička Crkva daleko od svojih starih pozicija. U Fratelli tutti Papa je prigrlio veliko načelo moderne masonerije.“[18] No, Isus je vrlo jasan po pitanju bratstva. Dok govoraše mnoštvu netko mu kaže kako njegova majka i braća (po krvi) hoće s njim razgovarati, a Isus im na to odgovori: „Tko je majka moja, tko li braća moja?… Evo, reče, majke moje i braće moje. Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“ (Mt 12,48-50; usp. i Mk 3,33-35; Lk 8,21). Papa Benedikt XVI. objašnjava kako kršćanima nije svaki čovjek brat i sestra, zato što kršćani slijede Isusa koji je smatrao svojim bratom i sestrom samo one koji su bili jedno s njim, u njihovom prihvaćanju Božje volje.[19]

Prema papi Franji Isus nikad ne osuđuje: „Kad idemo na ispovijed, Gospodin nam kaže: ‘Opraštam ti. Ali sada pođi sa mnom.’ I On nam pomaže da se vratimo na pravi put. Nikada ne osuđuje. On ne samo da oprašta, već oprašta i prati.“[20] Međutim, Sveto pismo govori drugačije: „Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti“ (Lk 13,5). I drugom prilikom kaže Isus: „Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vode u propast i mnogo ih je koji njime idu“ (Mt 7,13). Bog je milostiv, ali i pravedan. Bez pokajanja, naglašava papa Benedikt XVI., nema ni oproštenja.[21] U svom govoru na općoj audijenciji 4. listopada 2017. papa Franjo je izjavio da će na svršetku svijeta doći „milosrdni Isus… [i] sve će biti  spašeno. Sve“.[22] Ovdje predočena slika drugog dolaska milosrdnog Isusa koji će svima sve oprostiti i na kraju sve spasiti potpuno je iskrivljena. Sveto pismo nagoviješta potpuno suprotnu stvarnost: „…kad se u plamenom ognju objavi Gospodin Isus u pratnji svoje anđeoske vojske koji će se osvetiti onima koji neće da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o našem Gospodinu Isusu. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću“ (2Sol 1,7-9; usp. i 2Pet 3,10; Mt 13,40-42; Mt 25,41; 30; Otk 20,15; itd.). U enciklici Amoris Laetitia (297) papa Franjo piše: „Nikoga se ne može zauvijek osuditi, jer to nije logika Evanđelja!“[23] Dakle, prema papi Franji nitko neće biti zauvijek osuđen, što predmnijeva anihilaciju.[24] Međutim, Sveto pismo nam nedvojbeno govori o vječnoj osudi. Kada Isus na posljednjem sudu razdvoji ‘ovce od jaraca’ ,,Tada će reći i onima s lijeve strane: ‘Idite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim!’…Ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni” (Mt 25,41-46; usp. i Otk 14,9-11; Mt 18,18; Mk 9,43; Jd 1,7; itd.). Čak je i među protestantima teško pronaći neku denominaciju koja naučava anihilaciju, tj. negiranje vječnog pakla.[25]

Na letu iz Armenije u Rim 26. lipnja 2016. papa Franjo je na tiskovnoj konferenciji između ostalog rekao: „A danas se luterani i katolici, protestanti, svi mi slažemo oko doktrine opravdanja. Po ovom pitanju, što je vrlo važno, [Luther] nije pogriješio. Napravio je lijek za Crkvu“.[26] Međutim, papa Leo X. 1520. god. u svojoj enciklici Exsurge Domine osuđuje Lutherovu herezu i naziva je „smrtnim otrovom“.[27] Danas se katolici s pravom mogu pitati, je li onda Lutherov nauk lijek ili otrov? U istoj enciklici papa Leo X. piše: „Štoviše, budući da su prethodne pogreške i mnoge druge sadržane u knjigama ili spisima Martina Luthera, mi isto tako osuđujemo, proklinjemo i potpuno odbacujemo knjige i sve spise i propovijedi spomenutog Martina.“[28] Tridentski sabor 1547. god. osuđuje herezu sola fide (opravdanje samo po vjeri): „Ako tko kaže, taj je čovjek uistinu oslobođen svojih grijeha i opravdan, jer je zasigurno vjerovao da je oslobođen i opravdan; ili, da nitko nije istinski opravdan osim onoga koji vjeruje da je opravdan; i da se samo ovom vjerom ostvaruje odrješenje i opravdanje; neka bude anatema“ (VI. sjednica, kanon 14).[29] Na općoj audijenciji 18. kolovoza 2021. odgovarajući na pitanje boji li se pakla Papa daje ponovno naslutiti da vjeruje u doktrinu sola fide: „Prezirem li [Božje] zapovijedi? Ne. Ja ih poštujem, ali ne kao apsolutne, jer znam da je Isus Krist taj koji me opravdava.“[30] Katekizam govori o apsolutnoj obveznosti dekaloga (deset Božjih zapovijedi): „One [zapovijedi] su u suštini nepromjenljive, i obvezuju uvijek i svugdje. Nitko ne bi mogao od njih osloboditi“ (KKC 2072). A da samo vjera nije dovoljna za spas duše govori i Sveto pismo: „Kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi [djela] ne bih imao, bio bih ništa“ (1Kor 13,2). U Bibliji ima mnoštvo citata koji potvrđuju da su za spasenje osim vjere potrebna i dobra djela. Radi ograničenog prostora navest ćemo još samo jedan citat: „Što koristi braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Ako su neki brat ili sestra goli i bez svagdašnje hrane, pa im netko od vas rekne: ‘Idite u miru, utoplite se i nasitite se!’ a ne dadnete im ono što im je potrebno za tijelo, što to koristi? Tako je i s vjerom: ako nema djela, mrtva je u samoj sebi“ (Jak 2,14-17). Katolici ne mogu biti sigurni u svoje spasenje već s nadom i po riječima sv. Pavla sa strahom i drhtanjem nastoje postići svoje spasenje (usp. Fil 2,12).

Jedna od najšokantnijih izjava pape Franje je svakako bila ona podrška istospolnim zajednicama kada je Papa rekao: „Ono što trebamo stvoriti je zakon o građanskim partnerstvima. Na taj su način pravno pokriveni. Borio sam se za to.“[31] Dakle, papa Franjo se bori za legalizaciju sodomije, dok nas sv. Pavao upozorava: „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1 Kor 6,9-10). Da se Papi nije potkrala nehotice greška svjedoče i njegove česte potpore „katoličkim“ grupama koje se zalažu za normalizaciju homoseksualnosti, npr. pismo podrške o. James Martinu,[32] ili časnoj sestri Jeannine Gramick,[33] osnivačici udruge „New Ways Ministry“, čije djelovanje je 1999. godine zabranio kardinal Joseph Ratzinger, tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere.[34] Da je Papa objeručke prihvatio modernističku ideju obitelji potvrđuje i njegova izjava: „Ne smijemo upasti u zamku žigosanosti ideološkim konceptima. Obitelj je antropološka stvarnost, a time i društvena stvarnost, kulturna itd. Ne možemo to kvalificirati konceptima ideološke prirode (…) Danas se ne može govoriti o konzervativnoj ili progresivnoj obitelji: obitelj je obitelj.“[35] Međutim, Katekizam Katoličke Crkve kaže: „Muž i žena ženidbom sjedinjeni čine zajedno sa svojom djecom jednu obitelj“ (2202).

Lista ovakvih sablažnjivih izjava pape Franje je preduga i previše bolna da bismo je ovdje iscrpno navodili. A kako se Papine izjave mogu negativno odraziti na svakodnevni život vjernika vidimo i u ovoj trenutnoj situaciji oko „pandemije“[36] kada su se većina biskupa, pa onda i vjernika, poveli za izjavama pape Franje kako je cijepljenje moralno okaljanim pripravcima „čin ljubavi“,[37] što naravno nije u skladu s naukom Crkve. Naime, Kongregacija za nauk vjere u dokumentima Dignitas Personae (2008. god.)[38] i Nota o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19 (2020. god.)[39] više nego jasno govori o uvjetima za korištenje moralno okaljanih cjepiva, tj. onih cjepiva koja su dobivena uporabom stanica abortiranih beba. U Covid slučaju niti jedan od šest uvjeta koja je postavila Kongregacija nisu ispunjeni (a trebali bi biti svih šest ispunjeni) da bi se okaljana cjepiva mogla koristiti. To je detaljno obrazložio i dokumentirao prof. dr. sc. Josip Mužić u svojoj knjizi Cjepivo: da ili ne.[40] Ako k tome još dodamo da se radi o nametanju eksperimentalnih pripravaka, zbog čega su neki nacistički liječnici osuđen na smrt, onda svako pozivanje na cijepljenje od Pape i biskupa izaziva sablazan kod svakog katolika koji još nije podlegao dženderističkoj propagandi.

I na kraju da se vratimo na pitanje lojalnosti. Kao što vidimo ovdje se ne radi o nekom pojedinačnom incidentu, već o sustavnom i namjernom urušavanju katoličkog nauka od onoga koji bi trebao taj nauk najviše čuvati. Dok u većini zemalja, pa čak i u onim zemljama u kojima je stanje puno gore nego u Hrvatskoj, npr. u Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, itd., postoje biskupi koji otvoreno brane nauk Crkve pred ovom najezdom protestantizacije, mi u Hrvatskoj nažalost nemamo niti jednog biskupa koji bi na takav način stao u obranu katoličke vjere. Naši biskupi se s pravom često pozivaju na kreposti bl. Alojzija Stepinca, ali onda isti ti biskupi zabrane kardinalu Burkeu ili biskupu Schneideru javno slaviti istu onu misu koju je cijeli svoj život slavio i Alojzije Stepinac. Možda se neki od naših biskupa i ne slažu sa svime što Papa naučava, ali svejedno šute i tako čine grijeh propusta. Biskup ima veliku odgovornost pred Bogom, i zadaća svakog biskupa je u prvom redu čuvati evanđelje „neiskvarenim i živim“ (KKC 77) te prenositi cijelom vjernom puku polog vjere primljen od apostola (usp. KKC 84). Biskupi su najodgovorniji pred Bogom jer su dužni držati vjeru kao najdragocjenije blago i prenositi je onako kako smo je primili od otaca (usp. KKC 175).

Na konferenciji održanoj u Zagrebu u studenom 2021. biskup Athanasius Schneider je na komentar jednog sudionika o tome kako su katolici danas zbunjeni i više ne znaju što vjerovati odgovorio vrlo jasno: “Katoličko je quod semper, quod ubique, quod ab omnibus. Što se uvijek vjerovalo, uvijek, 2000 godina, ne samo sada, ili ovih 50 godina. Quod ubique, u što se vjerovalo posvuda, ne samo ovdje u Europi, posvuda. I što su svi vjerovali, ab omnibus, svi pape, svi svetci, svi crkveni učitelji.“ [41]

Prema tome, na osnovu svega do sada izrečenog, jasno je da besprijekorna lojalnost papi Franji i njegovim izjavama koje se kose s naukom Crkve, koje se kose s izjavama prethodnih 265 papa, koje su u suprotnosti s tradicijom, Svetim pismom, Svetom predajom i učiteljstvom Crkve – u konačnici znači nelojalnost apostolima, nelojalnost Crkvi i glavi Crkve, Isusu Kristu.

Na veliku žalost, katolici danas moraju iskazati neposluh prema naučavanjima pape Franje po onim pitanjima vjere koja su u neskladu s trajnim naukom Crkve, pa i po cijenu progonstva, na isti onaj način kako su u prva tri stoljeća odbijali poslušnost prema caru: non possumus! Ne možemo prihvatiti jednakost religija, ne možemo prihvatiti masonsko bratstvo, ne možemo prihvatiti nauk o anihilaciji, tj. iskrivljenu sliku Isusa koji na kraju svima sve oprašta, ne možemo rehabilitirati Luthera jednog od najvećih heretika, ne možemo prihvatiti sola fide, ne možemo odobriti sodomiju, ne možemo prihvatiti moralno okaljane pripravke, ne možemo se odreći tradicionalne liturgije, ne možemo se odreći dvomilenijskog nepromjenljivog nauka Crkve, ne možemo se odreći Krista! Non possumus!

Ivan Poljaković

Slika: papa Franjo

 

[1] U povijesti je bilo nekoliko papa koji su se malo upetljali oko pojedinih doktrinarnih pitanja, ali ni jedan nije širio krivovjerje. Papa Honorije I. (625.-638.) je bio osuđen od njegovih nasljednika zbog toga što nije spriječio širenje hereze monoteletizma, ali nije Honorije širio herezu već Sergije, patrijarh Konstantinopola. Papa Ivan XXII. (1316.-1334.) je govorio da duše umrlih ne mogu vidjeti Božje lice prije posljednjeg suda, međutim, nakon što su ga neki teolozi ukorili on se odrekao svoje zablude.

[2] Cajetan, De Comparatione Auctoritatis Papae et Concilii.

[3] Suarez, De Fide, disp. X., sect. VI. no. 16.

[4] Bellramine, De Romano Pontifice, Knj. 2, pogl. 29, odg. 7.

[5] https://www.thetablet.co.uk/news/8869/cardinal-burke-there-are-times-when-a-pope-must-be-disobeyed  (27.12.2021.)

[6] Chad Ripperger, Assent to Papal Teaching, 7:34.

[7] https://www.vatican.va/content/pius-ix/la/documents/constitutio-dogmatica-pastor-aeternus-18-iulii-1870.html  (28.12.2021.)

[8] https://catholicismpure.wordpress.com/2018/10/23/if-a-future-pope-teaches-anything-contrary-to-the-catholic-faith-do-not-follow-him-bl-pope-pius-ix/  (29.12.2021.)

https://www.vatican.va/content/john-paul-ii/es/speeches/2000/jan-mar/documents/hf_jp-ii_spe_20000121_rota-romana.html  (29.12.2021.)

https://www.vatican.va/content/benedict-xvi/es/homilies/2005/documents/hf_ben-xvi_hom_20050507_san-giovanni-laterano.html  (29.12.2021.)

[9] https://denzingerbergoglio.wpcomstaging.com/  (16.12.2021.)

[10] https://catholicherald.co.uk/why-is-proselytism-a-problem/ (15.12.2021.)

https://www.lifesitenews.com/opinion/pope-to-teen-girl-proselytism-is-the-strongest-poison-against-the-ecumenica (15.12.2021.) Čak je jednom prilikom rekao i da je obraćanje na katoličku vjeru smrtni grijeh: https://www.lifesitenews.com/news/pope-very-grave-sin-for-catholics-to-try-to-convert-orthodox (11.12.2021.)

[11] https://www.vatican.va/content/francesco/es/messages/pont-messages/2013/documents/papa-francesco_20130807_videomessaggio-san-cayetano.html  (17.12.2021.)

[12] https://www.vatican.va/archive/hist_councils/ii_vatican_council/documents/vat-ii_const_19631204_sacrosanctum-concilium_sp.html  (17.12.2021.)

[13] http://www.vatican.va/content/francesco/en/travels/2019/outside/documents/papa-francesco_20190204_documento-fratellanza-umana.html

[14] http://www.vatican.va/content/pius-xi/en/encyclicals/documents/hf_p-xi_enc_19280106_mortalium-animos.html (17.12.2021.)

https://www.papalencyclicals.net/Greg16/g16mirar.htm  (17.12.2021.)

https://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20000806_dominus-iesus_en.html  (17.12..2021.)

http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/en/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_07121990_redemptoris-missio.html (17.12.2021.)

[15] https://www.youtube.com/watch?v=OlElPFJPmeY  min 0.36 (17.12.2021.)

[16] https://www.vatican.va/content/john-paul-ii/en/apost_exhortations/documents/hf_jp-ii_exh_30121988_christifideles-laici.html  (17.12.2021.)

[17] http://www.vatican.va/content/francesco/en/encyclicals/documents/papa-francesco_20201003_enciclica-fratelli-tutti.html (17.12.2021.)

[18] El Papa abraza la Fraternidad Universal, el gran principio de la Masonería Lealtad, Respeto y Honor Lema 2019/20, Segunda época – Número 409, Gran Logia de España, Barcelona (27.12.2021.)

[19] Joseph Ratzinger: Die christliche Brüderlichkeit, Kösel-Verlag, 2006.

[20] https://www.vatican.va/content/francesco/es/speeches/2014/june/documents/papa-francesco_20140621_visita-pastorale-cassano-carcere.html  (17.12.2021.)

[21] https://www.vatican.va/content/benedict-xvi/es/homilies/2007/documents/hf_ben-xvi_hom_20070325_visita-parrocchia.html  (17.12.2021.)

[22] http://www.vatican.va/content/francesco/hr/audiences/2017/documents/papa-francesco_20171011_udienza-generale.html (17.12.2021.)

[23] https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/papa-francesco_esortazione-ap_20160319_amoris-laetitia.html  (4.1.2022.)

[24]https://www.repubblica.it/politica/2015/03/15/news/quel_che_francesco_puo_dire_all_europa_dei_non_credenti-109542750/  (20.1.2022.)

[25] Anihilaciju naučavaju Jehovini svjedoci, adventisti, mormoni, Armstrongova svjetska Božja crkva, kristadelfijanci, crkva Kršćanske znanosti, New Age pokret, a odnedavno i neki evangelici.

[26] https://www.catholicnewsagency.com/news/34103/full-text-pope-francis-in-flight-press-conference-from-armenia  (22.12.2021.)

[27] https://www.papalencyclicals.net/leo10/l10exdom.htm  (22.12.2021.)

[28] Isto.

[29] http://www.thecounciloftrent.com/ch6.htm  (22.12.2021.)

[30] https://www.vatican.va/content/francesco/en/audiences/2021/documents/papa-francesco_20210818_udienza-generale.html  (22.12.2021.)

[31] https://www.repubblica.it/vaticano/2020/10/21/news/papa_unioni_civili_gay-271344386/  (19.12.2021.)

[32] https://www.lifesitenews.com/news/on-eve-of-lgbt-catholic-conference-pope-francis-praised-fr-james-martin-sjs-pro-lgbt-ministry/ (12.1.2022.)

[33] https://www.lifesitenews.com/news/pope-once-again-praises-dissident-nun-for-years-of-lgbt-activism/  (12.1.2022.)

[34]https://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_19990531_gramick-nugent-notification_en.html  (12.1.2022.)

[35] https://www.vatican.va/content/francesco/es/speeches/2014/november/documents/papa-francesco_20141117_congregazione-dottrina-fede.html  (19.12.2021.)

[36]Smrtnost je, prema studiji Axfors – Ioannidis iz 2021., ispod 0,1 posto čak i kod zaraženih dobi 40-49 godina, te 5-10 puta manja kod mlađih dobnih skupina. Kod populacije u staračkim domovima se smrtnost procjenjuje na viših 2,4 posto – što je i opet višestruko manje od ranih procjena iz 2020. godine. Vidi:  https://www.medrxiv.org/content/10.1101/2021.07.08.21260210v1.full-text  (19.12.2021.)

[37] https://www.lifesitenews.com/news/pope-francis-releases-video-urging-people-to-take-covid-jabs-omits-to-mention-their-abortion-connection/  min. 2.04 (30.12.2021.)

[38]https://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20081208_dignitas-personae_en.html  (19.12.2021.)

[39] https://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20201221_nota-vaccini-anticovid_en.html  (19.12.2021.)

[40] Josip Mužić, Cjepivo: da ili ne? Moralno rasuđivanje u vrijeme korone. Split: Kyrios, 2021. Str. 27-40.

[41] I. Međunarodna konferencija u organizaciji Apologetske udruge bl. Ivan Merz: Duhovna kriza Crkve. Hotel Phoenix, Sesvetska Cesta 29, Sesvete, Zagreb, 20.11.2021. Vidi:

https://katolik.hr/ponovo-staviti-krista-u-srediste-vjere-i-liturgije  min. 51.07 (29.12.2021.)

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena – Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena – Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Preporučujemo

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.