Moralno promišljanje o cjepivima povezanim s pobačajem

1. Zločin pobačaja

Ivan Pavao II. u enciklici Evangelium Vitae ističe da “zapovijed ‘ne ubij’ ima apsolutnu vrijednost kad se odnosi na nedužnu osobu. … Prema tome, vlašću koju je Krist dao Petru i njegovim nasljednicima, u zajedništvu s biskupima Katoličke crkve, potvrđujem da je izravno i hotimično ubojstvo nedužnog ljudskog bića uvijek teško nemoralno.“[1] Na to se nadovezuje i kategorička argumentacija: „Namjerna odluka da se nedužno ljudsko biće liši svoga života, s moralnog stajališta je uvijek zla, i nikad ne može biti dopuštena, ni kao svrha niti kao sredstvo za dobar cilj. Ona je, uistinu, teška neposlušnost prema moralnom zakonu, čak samom Bogu, njegovom tvorcu i jamstvu; proturječi osnovnim krepostima pravde i ljubavi.“[2] U enciklici se potom ukazuje na „užasan zločin“ hotimičnog pobačaja koji, „kako god se izvrši, namjerno je i izravno ubojstvo ljudskog bića u početnoj fazi njegova postojanja, tj. između začeća i rođenja“.[3] Navodi se izjava Kongregacije za nauk vjere iz 1980.: „Nitko i ništa ne može ovlastiti ubijanje nevinoga ljudskog bića, bilo fetusa ili embrija, djeteta ili odraslog, starog, neizlječivog bolesnika ili umirućeg. Osim toga, nitko ne može zahtijevati taj čin ubojstva za samog sebe ili za nekog drugog povjerenog njegovoj odgovornosti, niti na nj može pristati izričito ili prešutno. Nijedna vlast ga ne može zakonito nametati ili dozvoliti.“[4] Takav čin nema opravdanja i po sebi je „nedopustiv, jer je protivan Zakonu Božjem, napisanom u srcu svakog čovjeka, razumom prepoznatljiv i od Crkve proglašen“.[5]

Učiteljstvo Crkve je svjesno da se pobačaj nekad opravdava i takozvanim napretkom medicine. Dokument Kongregacije za nauk vjere Dignitas personae govori kako se za proizvodnju cjepiva „ponekad koriste stanične linije koje su rezultat nedopuštenog zahvata protiv života“ odnosno znače njegovo uništenje pa stoga za njih vrijedi „ista moralna prosudba pobačaja“.[6] Ovakvi zahvati stoga „tvore uvijek teški moralni nered“.[7] Enciklika Evangelium vitae sa svoje strane ističe: „Moralno vrednovanje pobačaja treba primijeniti i na sadašnje oblike intervencije na ljudskim embrijima koji, premda smjerajući po sebi zakonitim ciljevima, neizbježno dovode do ubojstva. To je slučaj vršenja pokusa na zamecima što je u sve većoj ekspanziji na biomedicinskom području a zakonom je dopušteno u nekim državama. … Uporaba embrija ili ljudskih fetusa kao predmeta za pokuse predstavlja zločin u odnosu na njihovo dostojanstvo ljudskih bića, koja imaju pravo na isto dužno poštovanje kao i rođeno dijete i kao svaka druga osoba.“[8]

2. Predumišljaj proizvođača

U pripravi nekih cjepiva protiv virusa COVID-19 koristile su se stanice pobačene djece. Više američkih katoličkih biskupa i predstavnika pokreta za život uputili su 17. travnja 2020. otvoreno pismo američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) u kojem traže da buduće cjepivo protiv koronavirusa bude posve u skladu s osnovnim moralnim načelima a poglavito s „najvažnijim načelom da je ljudski život svet i da se nikad ne smije izrabljivati“.[9] Biskup Joseph Strickland iz Tylera u Teksasu (SAD) već je u travnju ove godine u svom pastirskom pismu ukazao da se do potrebnih stanica za cjepivo može doći, ne ogriješivši se o etiku, na razne druge načine koristeći „stanice od pupkovine, stanice od placente, matične stanice odraslih – i druge izvore stanica“.[10] Biskup Strickland je zaključio: “Znanstvenici s kojima sam razgovarao uvjeravaju me da ne postoji medicinska potreba za primjenom pobačene djece kako bi se razvilo prijeko potrebno cjepivo za zaštitu od ovog posebnog soja koronavirusa.”[11]

Unatoč tome, prema navodima časopisa Science, trenutačno barem pet tvrtki koje rade na izradi cjepiva protiv koronavirusa koriste jednu od dvije stanične linije dobivene od hotimično pobačenih beba koje moraju biti zdrave: HEK-293 (bubrežna stanična linija dobivena od fetusa pobačenog 1972.) i PER.C6 (retinalna linija dobivena od fetusa od 18 tjedana pobačenog 1985.).[12] Postoje i stanične linije koje su izvorno razvijene od pluća ženskog fetusa pobačenog 1964. godine (WI-38) i pluća muškog fetusa pobačenog 1966. (MRC-5) koje se koriste kod drugih cjepiva.[13] Papinska akademija za život je 2005. upozorila: „Budući da su ta cjepiva dobivena korištenjem virusa iz tkiva uzetih iz tkiva fetusa koji su bili zaraženi i hotimično pobačeni, a virusi su kasnije oslabljeni i uzgojeni na ljudskim staničnim linijama koje su također dobivene iz hotimičnih pobačaja, ona ne prestaju postavljati važne etičke probleme.“[14]

Također treba imati na umu da ove poznate slučajeva hotimičnih pobačaja u proizvodnji cjepiva mogu pratiti i mnogi drugi nepoznati. Tako je za potrebe razvoja i proizvodnje cjepiva protiv rubeole bilo napravljeno više od četrdeset namjernih pobačaja.[15] Ne čudi stoga da ovu praksu neki nazivaju „medicinski kanibalizam“.[16]

3. Suradnja sa zlom

Papinska akademija za život još je 2005. godine osudila praksu ovako dobivanih cjepiva kao neetičnu. U vezi s tim se ukazuje da svatko tko „surađuje na neki način, dijeleći nakanu, u izvršenju hotimičnog pobačaja s ciljem proizvodnje cjepiva, sudjelovao bi stvarno u istoj moralnoj zloći onog koji je izvršio taj pobačaj“.[17] Svaka takva formalna suradnja sa zlom pobačaja je uvijek moralno nedopuštena. Govoreći o suradnji u moralno zlim činima enciklika Evangelium vitae kaže: „Kršćani su, kao i svi ljudi dobre volje pozvani, zbog teške obveze u savjesti, da ne daju formalnu suradnju u takvim činima koji su, premda dopušteni civilnim zakonodavstvom, u suprotnosti s Božjim zakonom. Doista, s moralnog stajališta, nikad nije dopušteno formalno surađivati u zlu. Takva suradnja događa se kad se izvršeno djelo, zbog same svoje naravi ili zbog oblika koji zadobiva u određenom kontekstu, procijeni kao izravno sudjelovanje u nekom činu protiv nedužnog ljudskog života ili kao sudjelovanje u nemoralnoj namjeri glavnog počinitelja. Ta suradnja nikad ne može biti opravdana, ni pozivanjem na poštivanje slobode drugoga niti oslanjanjem na činjenicu da je građanski zakon predviđa i zahtijeva: za djela, koja svatko osobno izvršava postoji, doista, moralna odgovornost kojoj nitko ne može izbjeći i prema kojoj će sam Bog svakog suditi (usp. Rim 2,6; 14,12).“[18]

Priprava, distribucija i trgovanje takvim cjepivima „je moralno nedopuštena jer bi mogla doprinijeti stvarno u poticanju vršenja drugih hotimičnih pobačaja“.[19] Oni koji koriste takva cjepiva iz zdravstvenih razloga ostvaruju „barem posrednu, daleku pasivnu materijalnu suradnju u pobačaju, i neposrednu pasivnu materijalnu suradnju u njihovoj komercijalizaciji“.[20] Zato je „teška dužnost koristiti alternativna cjepiva i priziv savjesti“ za cjepiva koja su moralno problematična.[21] Također, kako traži Papinska akademija za život, treba ići i dalje: „Osim toga trebaju se na svaki način suprotstaviti (pišući, kroz različite udruge, sredstva javnog priopćavanja, itd.) cjepivima koja još nemaju alternative bez moralnih problema stvarajući pritisak da se proizvedu alternativna cjepiva koja nisu povezana s pobačajem ljudskog fetusa i da traže strogu zakonsku kontrolu nad proizvodnim farmaceutskim industrijama.“[22]

4. Korištenje spornih cjepiva

Ako ne postoji alternativa a velika je opasnost po zdravlje, privremeno se može koristiti sporna cjepiva kao krajnju mjeru.[23] Kada nema mogućnosti izbora tada je situacija vrlo teška. Tada imamo, kako ukazuje Papinska akademija za život, kontekst „moralne prisile na savjest roditelja koji moraju izabrati djelovati protiv vlastite savjesti ili staviti u opasnost zdravlje svoje djece i cijele populacije. To je nepravedan izbor između alternativa koji treba biti uklonjen što je moguće prije.“[24] U toj situaciji „moralne prisile“, kako je nedavno istaknuo španjolski biskup José Ignacio Munilla, oni koji se cijepe radi spašavanja zdravlja ne upadaju osobno u suradnju sa zlom.[25] Prema uputi Dignitas Personae, “teški razlozi mogli bi biti moralno razmjerni za opravdati upotrebu“ ovakvog cjepiva.[26] Konkretno navodi se primjer: „opasnost za zdravlje djece može ovlastiti njihove roditelje da koriste cjepivo u čijoj pripremi su bile korištene stanične linije nedopuštenog porijekla“.[27] Dakle radi se o izuzetnim slučajevima i u ograničenom vremenu. Uz to uvijek se traži ispunjenje uvjeta “od strane sviju da izraze svoje neslaganje u vezi toga i da traže da zdravstveni sustavi stave na raspolaganje druge vrste cjepiva”.[28]

Svakako primanje cjepiva u takvom slučaju nikad se ne smije tumačiti kao „proglašenje dopuštenosti njihove proizvodnje, i upotrebe, nego kao pasivna materijalna suradnja“.[29] Velika zdravstvena dobrobit koju donose ova cjepiva ne može biti opravdanje za njihovo korištenje jer se time upada u neprihvatljivu logiku da cilj opravdava sredstvo koja nije moralno prihvatljiva. Iza toga mogu stajati pogrešne moralne teorije. Konkretno, kako navodi slovački bioetičar René Balák: “Etika konsekvencijalizma i proporcionalizma, u ime znanosti, uspoređuje dobro ljudskog života ubijene nevine djece s dobrom zdravlja i njegovom zaštitom u živoj djeci, smanjujući život ubijene djece na prihvatljivi omjer dobrih i zlih posljedica, ili drugim riječima, na veće dobro ili manje zlo.”[30]

5. Moralna revizija

Papinska akademije za život se ponovno oglasila 2017. godine na istu temu navodeći da nove spoznaje nalažu „reviziju i posadašnjenja“ dokumenta iz 2005. Razlog koji navode je vremenska udaljenost: „Stanične linije koje se trenutačno koriste veoma su udaljene od izvornih pobačaja i više ne podrazumijevaju onu svezu moralne suradnje neophodnu za etički negativnu procjenu njihove uporabe.”[31] Istina je da je znanost došla do novih spoznaja u vezi cjepiva, ipak činjenice su ostale nepromijenjene. Nepobitno je da je prošlo više desetljeća od počinjenih pobačaja koji su omogućili dobivanje stanica za cjepivo ali to ne znači da njihova upotreba nije više moralno problematična. Primjerice, možemo zamisliti hipotetski slučaj da je nacistički liječnik Josef Mengele u svojim pokusima s ljudima u Auschwitzu neko židovsko dijete namjerno zarazio i onda ga ubio kako bi mogao koristiti njegove stanice kao podlogu za razvoj staničnih linija koje će služit u proizvodnji učinkovita cjepiva protiv neke smrtonosne bolesti. Zar u tom slučaju sva javnost s gnušanjem ne bi odbacila takva cjepiva kao neetična, bez obzira na vremenski odmak veći od pola stoljeća i bez obzira na zdravstvenu dobrobit koju donose? Također, potrebno je imati na umu da se ne može proglašavati moralna zastara za zlodjelo, a u isto vrijeme i dalje od njega izvlačiti korist preko cijepljenja. To je kao da se proglasi da krivotvorena novčanica nakon dužeg vremena što je u upotrebi postaje prava.[32]

Na koncu u istom priopćenju Papinska akademije za život se kaže: „Tehničke karakteristike proizvodnje cjepiva najčešće korištenih u djetinjstvu navode nas da isključimo postojanje moralno relevantne suradnje između onih koji danas koriste ta cjepiva i prakse dobrovoljnog pobačaja” te da stoga „sva klinički preporučena cjepiva mogu biti korištena mirne savjesti“.[33] Utvrđuje se dakle da materijalna suradnja postoji ali se kaže da nije značajna i da je se stoga može zanemariti. To je prilično dvojben sud.[34] Ujedno, nisu se uzele u obzir i činjenice koje ga posve pobijaju a to je da stanice stare. Više studija dokazuju da se korištene stanice dobivene u pobačaju ne mogu stalno uzgajati nego nakon nekog vremena moraju biti zamijenjene novim.[35] Dobivene stanične linije iz pobačenih fetusa koja se koriste za cjepiva nisu besmrtne i stoga se traži dodatni biološki materijal iz novih pobačaja za proizvodnju cjepiva a zdravstvena korist opravdava i potiče nova istraživanja koja se zasnivaju na uništavanju fetusa.[36] Doista, neki su već ovo shvatili kao ohrabrenje da nesmetano nastave s istom praksom. Tako je doktor Stanley A. Plotkin, jedan od najpoznatijih stručnjaka za cjepiva, 11. siječnja 2018. pod zakletvom svjedočio na sudu priznavši da je za samo jedno istraživanje koristio 76 fetusa pobačene djece starije od tri mjeseca.[37] U jednom trenutku ga sudac pita: „Jeste li svjesni da je jedan od prigovora tužitelja protiv cijepljenja – u ovom slučaju uključivanje pobačenog fetalnog tkiva u razvoj cjepiva i činjenica da je ono (tkivo) zapravo jedan od njihovih sastojaka?“ [38] Plotkin je na to odgovorio: “Da, svjestan sam tih prigovora. Katolička Crkva je objavila dokument na ovu temu u kojem stoji da oni kojima je potrebno cjepivo, da se mogu cijepiti. Unatoč tome pretpostavljam da podrazumijevaju da ću ja ići u pakao jer koristim pobačeno tkivo što ću rado učiniti.“[39]

6. Gubljenje osjećaja za grijeh

U novonastaloj situacije pandemije koronavirusa sva su očekivanja upravljena iščekivanju cjepiva kao rješenju za sve probleme. Postavljanje bilo kojeg pitanja u vezi cjepiva, još prije nego će biti izrečeno do kraja, već zvuči heretično a kamoli ako je još s moralnog stajališta. Nije se lako oduprijeti ovom silnom pritisku te trezveno i slobodno rasuđivati. Od Crkve se očekuje da se pokorno prilagodi novim okolnostima. Ako se sve to uzme u obzir sasvim su očekivane izjave poput one koje su dali nedavno engleski biskupi u kojoj su ustvrdili da, iako se Crkva protivi proizvodnji cjepiva koja koriste stanice pobačene djece, ipak nema moralne zapreke za vjernike kod uzimanja takvih cjepiva.[40] Tako ono što je bilo dopušteno kao iznimka sada ispada da postaje pravilo, uklopivši se izvrsno u takozvano novo normalno preslagivanje. No bez obzira na dobru volju i teške okolnosti, ipak ovaj zaključak nije utemeljen, a stoga ni prihvatljiv. Grijeh u ovom slučaju nije moguće ukinuti ni izravno ni neizravno. U konačnici to pogoduje mentalitetu moralnog permisivizma. Odnosno, kako je to Papinska akademija za život još 2005. upozorila: „Na kulturnoj razini upotreba takvih cjepiva pridonosi stvaranju općeg društvenog pristajanja uz djelovanje farmaceutske industrije koja ih pripravlja na nemoralan način.“[41]

U stvarnosti materijalna suradnja sa zlom, pa kako bila mala ili daleka, postoji jer su sporna cjepiva doista u svojoj pripravi uključivali korištenje stanica pobačene djece. Uz to ne radi se o stanicama nenamjerno pobačenih fetusa preko spontanog pobačaja, nego namjerno pobačenih fetusa koji se biraju zdravi da bi se imao materijal za medicinske svrhe. Stoga se nikad takvo cjepivo ne može shvatiti olako niti uzimati mirne duše, nego jedino kad se nema drugog izbora kao manje zlo. U protivnom polako ali sigurno gubi se svaki osjećaj za grijeh. To je već vidljivo i u „stručnoj“ terminologiji nekih, gdje se pobačeno dijete naziva „biološki materijal“, vršitelj pobačaja i proizvođač cjepiva „opskrbljivač“ a naručitelji cjepiva „dobavljači“. Zato s pravom američki profesor i imunolog Kyle Christopher McKenna zaključuje: „Svaka medicinska korist ili znanstveni napredak preko korištenja fetalnog tkiva iz izabranih (engl: elective) pobačaja desenzibilizira korisnike, znanstvenike i liječnike na izvorni zli čin koji je proizveo ove stanice. Pobačena fetalna tkiva koja se koriste u laboratorijima svedena su na samo ljudske stanice, a ljudska bića kojima su oduzeti životi postaju nebitna i s vremenom zaboravljena. Najviše zabrinjava to što desenzibilizacija u konačnici dovodi do sablazni pogrešnim vrednovanjem izabranih pobačaja zbog većeg dobra. Bez pažljivog nadzora, fetus bi mogao, poput staničnih linija fetalnog tkiva, postati samo stanice koje se uzgajaju u maternici za znanstveno istraživanje. Svi ljudi dobre savjesti imaju odgovornost izraziti protivljenje upotrebi fetalnog tkiva iz izabranih pobačaja kako bi se promovirao razvoj alternativa, potvrdila vrijednost cjelokupnog ljudskog života i ograničilo sablazan.“[42] Zato zajednička izjava jednog kardinala (Janis Pujats) i četiri biskupa (Tomash Peta, Jan Pawel Lenga, Joseph E. Strickland i Athanasius Schneider) od 12. prosinca 2020. upozorava: “Neki svećenici u današnje vrijeme umiruju vjernike izjavom da je cijepljenje anti-Covid-19 cjepivom, pripremljeno sa staničnim linijama od pobačenog djeteta moralno dozvoljeno, ako ne postoje alternative, opravdavajući to takozvanom ‘materijalnom i dalekom suradnjom’ sa zlom. Takve su izjave crkvenih lica vrlo anti-pastoralne i kontraproduktivne, uzimajući u obzir kontinuirani rast industrije pobačaja i neljudskih fetalnih tehnologija, u gotovo apokaliptičnom scenariju.”[43]

7. Obrana života

Svjesni da korištenje moralno problematičnih cjepiva pomaže širenju kulture smrti još bolje je odbiti svaku suradnju sa zlom jer „kršćani ne smiju sudjelovati ili prihvaćati prakse koje nastavljaju i ohrabruju vezu između pobačaja, biomedicinske znanosti, i trgovine ljudima, bez obzira kada je spoj započet ili koliko dugo je ta praksa društveno prihvaćena“.[44] To pogotovo vrijedi danas kada se planira provesti prvi put u povijesti globalno cijepljenje cijelog ljudskog roda. Zato stoji upozorenje profesora filozofije Aleksandera R. Prussa: „Ako bi sve ovo doista povećalo prihvaćanje pobačaja u javnosti, opasnost od takvog slučaja mogla bi biti nesrazmjerna dobrobitima cijepljenja za javno zdravlje. Moralno zlo pobačaja, uostalom, nadmašuje nemoralno zlo smrti zbog bolesti.“[45] Ako je suditi po plodovima dosadašnje iskustvo pokazuje da se sve više prihvaća cjepiva koja su nastala u povezanosti s pobačajima štoviše da mnogi ne vide u tome ništa loše. Pri tome se potpuno zaboravlja da, kako je ukazala Papinska akademija za život, „u svakom slučaju ostaje moralna obveza nastavka borbe i korištenja svih dopuštenih sredstava kako bi se otežao život farmaceutskim industrijama koje djeluju bez etičkih skrupula“.[46]

Zabrinuti zbog korištenja stanica pobačene djece u proizvodnji cjepiva protiv koronavirusa kršćanski biskupi Sidneya, i to anglikanski nadbiskup, Glenn Davies, katolički nadbiskup, Anthony Fisher i pravoslavni primat, Makarios, uputili su australskom premijeru zajedničko pismo. U njemu se pokazuje razumijevanje za one koji neće pristati na takvo cjepivo: „Ali drugi će opet povući ravnu crtu od završetka ljudskog života u pobačaju kroz uzgoj stanične linije do upotrebe za proizvodnju ovog cjepiva; čak i ako su se stanice godinama razmnožavale u laboratoriju daleko od pobačaja, ta linija povezanosti ostaje. Bit će zabrinuti da na bilo koji način nemaju koristi od smrti male djevojčice kojoj su stanice uzete i uzgojene, niti da tu smrt banaliziraju i da ne potiču industriju fetalnog tkiva.“ [47] Američki biskup J. Strickland je izjavio još u travnju ove godine da „ako cjepivo za ovaj virus bude dobiveno jedino preko upotrebe dijelova tijela pobačene djece tada ću ja odbiti cjepivo… Ja neću ubijati djecu da bih živio.“^[48] Biskup A. Schneider pak drži da se iza nametanja isključivo onih cjepiva protiv korone koje sadrže dijelove pobačenih beba krije nakana da se tako neizravno ozakoni pobačaj po cijelom svijetu i da je to „posljednji korak sotonizma“.[49] „Stoga se moramo vrlo snažno oduprijeti ovome, ako se to dogodi. Moramo čak prihvatiti da budemo mučenici.“[50] Što više bude onih koji će dijeliti ovaj stav da neće uzimati cjepiva koja u svojoj pripravi koriste stanice pobačene djece to su veći izgledi da će se ona prestati proizvoditi. Ovaj izbor nikome se ne može nametati jer, kako kaže teolog Arnaud Sélégny, ovdje se radi o „jednom sudu razboritosti koji ne može biti jednoobrazan za sve i u svim slučajevima.“[51] No, imajući u vidu da su biskupi koji zagovaraju ovaj stav uglavnom pripadnici rizične skupine gledano po dobi, ovaj izbor je nedvojbeno savršeniji.

U spomenutoj zajedničkoj izjavi jednog kardinala i četiri biskupa od 12. prosinca 2020. daje se obrazloženje ovog stava preko uskraćivanja ikakve materijalne suradnje. “Teološko načelo materijalne suradnje zasigurno vrijedi i može se primijeniti na čitav niz slučajeva (plaćanje poreza, uporaba proizvoda od ropskog rada itd.). Međutim, ovo se načelo teško može primijeniti na slučaj cjepiva dobivenih iz fetalnih staničnih linija, jer oni koji svjesno i dobrovoljno primaju takva cjepiva ulaze u neku vrstu, iako vrlo udaljenog, ulančavanja s procesom industrije pobačaja. Zločin pobačaja toliko je monstruozan da je bilo kakvo ulančavanje s tim zločinom, čak i ako je vrlo udaljeno, nemoralno i ne može biti prihvaćeno od strane katolika ni u nikakvim okolnostima jednom kad je toga potpuno svjestan. Onaj koji koristi ova cjepiva mora shvatiti da se njegovo tijelo okorištava ‘plodovima’ (iako se dogodio niz kemijskih procesa) jednog od najvećih zločina čovječanstva.”[52] Dovoljno se prisjetiti da se prema službenim podacima Svjetske zdravstvene organizacije godišnje u svijetu izvrši preko pedeset milijuna pobačaja.[53] Prihvaćanje ovih cjepiva od strane katolika, na osnovu činjenice da uključuju samo ‘daleku, pasivnu i materijalnu suradnju’ sa zlom, pogodovalo bi njihovim neprijateljima i oslabilo bi zadnju utvrdu protiv pobačaja.[54] Po srijedi je, ni više ni manje, nego razaranje Božjeg reda stvaranja: “Da ovom djetetu nije bilo uskraćeno pravo na život, da njegove stanice (koje su od tada bile dalje više puta uzgajane u epruveti) nisu bile dostupne za proizvodnju cjepiva, ne bi se mogle komercijalizirati. Dakle, imamo dvostruko kršenje svetog Božjeg reda: s jedne strane samim pobačajem, a s druge strane groznim poslom komercijalizacije tkiva pobačene bebe. Međutim, taj dvostruki prezir prema redu stvaranja nikada ne može biti opravdan, čak ni s namjerom da se očuva zdravlje jedne osobe cijepljenjem zasnovanim na ovom preziru od Boga danog redu stvaranja.”[55]

8. Ponuđeni izbor

Kada postoje i druga cjepiva, kao u slučaju koronavirusa, koja ne uključuju u svom sastavu stanice pobačene djece tada je obveza uzeti samo takvo cjepivo. Zato trojica spomenutih australskih biskupa traže da se omoguće građanima „alternativna etički nesporna cjepiva“ jer se povratak u normalu ne smije dogoditi „po cijenu savjesti mnogih dobrih ljudi“.[56]

Hrvatska vlada je naručila sljedeća cjepiva: AstraZeneca/Oxford University dva milijuna i sedamsto tisuća doza; Pfizer/BioNTech milijun doza; Moderna milijun doza i Johnson&Johnson devetsto tisuća doza.[57] Od nabrojenih cjepiva protiv koronavirusa AstraZeneca/Oxford University i Johnson&Johnson koriste stanične linije koje potječu od pobačene djece u pripravnoj i proizvodnoj fazi pa su kao takve neprihvatljive.[58] Cjepiva protiv koronavirusa od Pfizer/BioNTech i Moderne su pak stanične linije koje potječu od pobačene djece koristili samo u fazi testiranja.[59] Dakle ne nudi se nikakva prava alternativa već samo da između dva zla možemo koristiti manje. Među moralno nesporna cjepiva koja ne koriste stanične linije koje potječu od pobačene djece koja je naručila Europska unija spadaju Sanofi-GSK i CureVac.[60] Na žalost, kako stvari sada stoje, hrvatskim građanima će možda biti dostupan samo manji broj od nekih tristo tisuća cjepiva CureVac koncem sljedeće godine.[61] Očito se uvjerenja kršćana koji su, barem na papiru, većina od preko devedeset posto stanovništva u Hrvatskoj uopće nije uzimalo u obzir. U toj situaciji, onima koji su se odlučili za cijepljenje, preostaje da odbiju sporna cjepiva te da čekaju da im se ponude druga koja nisu moralno problematična.

Zaključak

U vremenu masovne raširenost pobačaja Crkva jasno naučava da je to zločin ubojstva nedužnog djeteta. Proizvodnja i trgovanje cjepivima koja su proizvedene uz upotrebu stanica pobačene djece iako su bila moguća druga rješenja za vjernike je moralno neprihvatljiva. Formalna suradnja sa zlom pobačaja nikad nije dopuštena a to vrijedi za svakog tko proizvodi ili trguje s cjepivom protiv korone koje je proizvedeno na bazi stanica pobačene djece. Pasivna i daleka materijalna suradnja u ovom slučaju može biti iznimno i privremeno dopuštena kod korisnika cjepiva kada nemaju drugu alternativu i to kao manje zlo. No i tada svatko ima pravo da odbije takvo cjepivo pozivajući se na priziv savjesti. Uz to svi kršćani su dužni svim zakonitim sredstvima nastavati borbu da im se omogući etički prihvatljiva alternativa cijepljenja. To je posebno važno u našem vremenu koje gubi osjećaj za grijeh i banalizira pobačaj. Tolerirati sporna cjepiva ili ih čak preporučivati u ime brige za zdravlje drugih, a zaboravljati na obranu života nerođenih veliki je grijeh propusta kojega se kršćani trebaju kloniti.

Prof. dr. sc. Josip Mužić                                                                 Slika: Wikimedia Commons

Izvor: Vjera i djela

[1] Ivan Pavao II, Evangelium vitae. Lettera enciclica sul valore e l’inviolabilità della vita umana, 1995., br. 57, na: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/it/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html, (11. prosinca 2020.).

[2] Ivan Pavao II, Evangelium vitae. Lettera enciclica sul valore e l’inviolabilità della vita umana, 1995., br. 57, na: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/it/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html, (11. prosinca 2020.).

[3] Ivan Pavao II, Evangelium vitae. Lettera enciclica sul valore e l’inviolabilità della vita umana, 1995., br. 58, na: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/it/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html, (11. prosinca 2020.).

[4] Congregazione per la Dottrina della Fede, Dichiarazione sull’eutanasia Iura et bona, 1980., II, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_19800505_eutanasia_it.html, (11. prosinca 2020.).

[5] Ivan Pavao II, Evangelium vitae. Lettera enciclica sul valore e l’inviolabilità della vita umana, 1995., br. 62, na: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/it/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html, (11. prosinca 2020.).

^[6] Congregazione per la Dottrina della Fede, Istruzione Dignitas personae su alcune questioni di bioetica, 2008., br. 32, 34, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20081208_dignitas-personae_it.html#_ftnref54, (11. prosinca 2020.).

^[7] Congregazione per la Dottrina della Fede, Istruzione Dignitas personae su alcune questioni di bioetica, 2008., br. 32, 34, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20081208_dignitas-personae_it.html#_ftnref54, (11. prosinca 2020.). Hrvatski prijevod v. ovdje.

[8] Ivan Pavao II, Evangelium vitae. Lettera enciclica sul valore e l’inviolabilità della vita umana, 1995., br. 63, na: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/it/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html, (11. prosinca 2020.). Usp.: Congregazione per la Dottrina della Fede, Donum vitae. Il rispetto della vita umana nascente e la dignità della procreazione, 1987., I, 4, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_19870222_respect-for%20human-life_it.html, (11. prosinca 2020.). Hrvatski prijevod vidi ovdje.

[9] Paul Smeaton, „Catholic bishops, pro-life leaders: COVID-19 vaccines should be ‘free from any connection to abortion’“, LifeSiteNews, 20. travnja 2020., na: https://www.lifesitenews.com/news/catholic-bishops-pro-life-leaders-covid-19-vaccines-should-be-free-from-any-connection-to-abortion, (4. prosinca 2020.).

[10] Joseph E. Strickland, „On the Ethical Development of COVID-19 Vaccine“, 23. travnja 2020., 2, na: https://stphilipinstitute.org/wp-content/uploads/2020/04/Letter-on-Development-of-COVID-19-Vaccine.pdf,(4. prosinca 2020.).

[11] Joseph E. Strickland, „On the Ethical Development of COVID-19 Vaccine“, 23. travnja 2020., 2, na: https://stphilipinstitute.org/wp-content/uploads/2020/04/Letter-on-Development-of-COVID-19-Vaccine.pdf,(4. prosinca 2020.).

[12] To su: CanSino Biologics, Inc./Beijing Institute of Biotechnology; University of Oxford/AstraZeneca; Janssen Research & Development USA; University of Pittsburgh i ImmunityBio/NantKwest. Usp.: Meredith Wadman, „Abortion opponents protest COVID-19 vaccines’ use of fetal cells“, Science, 5. lipnja 2020., na: https://www.sciencemag.org/news/2020/06/abortion-opponents-protest-covid-19-vaccines-use-fetal-cells, (4. prosinca 2020.).

[13] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[14] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[15] René Balák, „Never–Ending Story of the Use of Vaccines Derived from Aborted Infants. Part I: Critique of Teleological Proportionalism and Consequentialism from the Perspective of Moral Theology“, Roczniki Teologiczne, 64/2017., 78 b. 11.

[16] René Balák, „Never–Ending Story of the Use of Vaccines Derived from Aborted Infants. Part I: Critique of Teleological Proportionalism and Consequentialism from the Perspective of Moral Theology“, Roczniki Teologiczne, 64/2017., 77.

[17] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[18] Ivan Pavao II, Evangelium vitae. Lettera enciclica sul valore e l’inviolabilità della vita umana, 1995., br. 74, na: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/it/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html, (11. prosinca 2020.).

[19] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[20] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[21] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[22] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[23] „Ipak ako su izloženi značajnoj opasnosti, moralno problematična cjepiva mogu se privremeno upotrebljavati.“ (Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.)).

[24] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[25] Álex Rosal, „Munilla discierne sobre las vacunas contra el Covid-19 que usan líneas celulares de fetos abortados“, Religion en Libertad, 8. rujna 2020., na: https://www.religionenlibertad.com/ciencia_y_fe/762381539/munilla-vacuna-covid-19-celulas-fetos-abortados.html, (5. prosinca 2020.).

^[26] Congregazione per la Dottrina della Fede, Istruzione Dignitas personae su alcune questioni di bioetica, 2008., br. 35, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20081208_dignitas-personae_it.html#_ftnref54, (11. prosinca 2020.).

^[27] Congregazione per la Dottrina della Fede, Istruzione Dignitas personae su alcune questioni di bioetica, 2008., br. 35, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20081208_dignitas-personae_it.html#_ftnref54, (11. prosinca 2020.).

^[28] Congregazione per la Dottrina della Fede, Istruzione Dignitas personae su alcune questioni di bioetica, 2008., br. 35, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20081208_dignitas-personae_it.html#_ftnref54, (11. prosinca 2020.).

[29] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[30] René Balák, „Never–Ending Story of the Use of Vaccines Derived from Aborted Infants. Part I: Critique of Teleological Proportionalism and Consequentialism from the Perspective of Moral Theology“, Roczniki Teologiczne, 64/2017., 89.

[31] Pontificia Accademia per la Vita – Ufficio Nazionale per la Pastorale della Salute (CEI) – Associazione Medici Cattolici Italiani, “Nota circa l’uso dei vaccini”, Rim, 31. srpnja 2017., na: http://www.academyforlife.va/content/pav/it/the-academy/activity-academy/note-vaccini.html, (5. prosinca 2020.).

[32] Angel Rodriguez Luño,“Riflessioni etiche sui vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti”, Medicina e Morale, 2005/3, 523-524.

[33] Pontificia Accademia per la Vita – Ufficio Nazionale per la Pastorale della Salute (CEI) -Associazione Medici Cattolici Italiani, “Nota circa l’uso dei vaccini”, Rim, 31. srpnja 2017., na: http://www.academyforlife.va/content/pav/it/the-academy/activity-academy/note-vaccini.html, (5. prosinca 2020.).

[34] On je još više pojačan dvoznačnim zaključkom: „Iako zajednički zauzeti oko osiguravanja da nijedno cjepivo u svojoj pripremi ne bude povezano s bilo kojim materijalom proizašlim iz pobačaja, ponovno se naglašava moralna odgovornost cijepljenja kako bi se izbjegli ozbiljni zdravstveni rizici za djecu i opću populaciju.“ Pontificia Accademia per la Vita – Ufficio Nazionale per la Pastorale della Salute (CEI) -Associazione Medici Cattolici Italiani, “Nota circa l’uso dei vaccini”, Rim, 31. srpnja 2017., na: http://www.academyforlife.va/content/pav/it/the-academy/activity-academy/note-vaccini.html, (5. prosinca 2020.).

[35] Leonard Hayflick, “The limited in vitro lifetime of human diploid cell strains”, Experimental Cell Research, 37/1965., 614–636; Leonard Hayflick, “Mortality and immortality at the cellular level. A review”, Biochemistry, 62/1997., 1180-1190; Debi Vinnedge, „Aborted Fetal Cell Line Vaccines and the Catholic Family. A Moral and Historical Perspective”, Children of God for Life, 2005., na: https://cogforlife.org/vaccines-abortions/, (5. prosinca 2020.).

[36] Vidi iscrpnu studiju: Debi Vinnedge, „Aborted Fetal Cell Line Vaccines and the Catholic Family. A Moral and Historical Perspective”, Children of God for Life, 2005., na: https://cogforlife.org/vaccines-abortions/, (5. prosinca 2020.).

[37] „Vaccinologist Stanly Plotkin on the Safety of Vaccine Ingredients“, Rodef Shalom 613, na: https://www.rodefshalom613.org/2020/12/vaccinologist-stanly-plotkin-on-the-safety-of-vaccine-ingredients/, (7. prosinca 2020.).

[38] „Vaccinologist Stanly Plotkin on the Safety of Vaccine Ingredients“, Rodef Shalom 613, na: https://www.rodefshalom613.org/2020/12/vaccinologist-stanly-plotkin-on-the-safety-of-vaccine-ingredients/, (7. prosinca 2020.).

[39] „Vaccinologist Stanly Plotkin on the Safety of Vaccine Ingredients“, Rodef Shalom 613, na: https://www.rodefshalom613.org/2020/12/vaccinologist-stanly-plotkin-on-the-safety-of-vaccine-ingredients/, (7. prosinca 2020.).

[40] Paul Mason – John Sherrington, „The Catholic position on vaccination“, 2020., na: https://www.cbcew.org.uk/wp-content/uploads/sites/3/2020/03/catholic-position-on-vaccination-110820.pdf, (5. prosinca 2020.).

[41] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[42] Kyle Christopher McKenna, „Use of Aborted Fetal Tissue in Vaccines and Medical Research Obscures the Value of All Human Life“, The Linacre Quarterly, 85 (1)/2018., 16.

[43] Janis Pujats – Tomash Peta – Jan Pawel Lenga – Joseph E. Strickland – Athanasius Schneider, „Sull’illiceità morale dell’uso dei vaccini a base di cellule derivate da feti umani abortiti“, 12. prosinca 2020., na: https://www.aldomariavalli.it/2020/12/12/sullilliceita-morale-delluso-dei-vaccini-a-base-di-cellule-derivate-da-feti-umani-abortiti/, (14. prosinca 2020.).

[44] „The Personhood Alliance’s official position on vaccine ethics“, Personhood Alliance, 13. listopada 2020., br. 5., na: https://personhood.org/positions/vaccines/, (5. prosinca 2020.).

[45] Alexander R. Pruss, „Complicity, Fetal Tissue, and Vaccines“, The National Catholic Bioethics Quarterly, 6/3/2006., 467.

[46] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[47] Glenn N. Davies – Anthony Fisher – Makarios, „Letter to Scott Morrison“, 20. kolovoza 2020., na: file:///C:/Users/Josip/Downloads/Archbishops_to_PM_re_COVID_vaccine_with_attachments.pdf, (6. prosinca 2020.).

[48] Judie Brown, „A Coronavirus Vaccine Containing Aborted Baby Cells? Yes“, American Life League, 14. travnja 2020., na: https://www.all.org/a-coronavirus-vaccine-containing-aborted-baby-cells-yes/, (5. prosinca 2020.).

[49] Jeanne Smits, „Bishop: Christians must refuse COVID vaccine derived from aborted babies, even if it means martyrdom“, 2. listopada 2020., na: https://www.lifesitenews.com/news/bishop-christians-must-refuse-covid-vaccine-derived-from-aborted-babies-even-if-it-means-martyrdom, (5. prosinca 2020.).

[50] Jeanne Smits, „Bishop: Christians must refuse COVID vaccine derived from aborted babies, even if it means martyrdom“, 2. listopada 2020., na: https://www.lifesitenews.com/news/bishop-christians-must-refuse-covid-vaccine-derived-from-aborted-babies-even-if-it-means-martyrdom, (5. prosinca 2020.).

[51] Arnaud Sélégny, „Is it Morally Permissible to Use the Covid-19 Vaccine?“, SSPX, 4. prosinca 2020., na: https://sspx.org/en/news-events/news/it-morally-permissible-use-covid-19-vaccine-62290, (15. prosinca 2020.).

[52] Janis Pujats – Tomash Peta – Jan Pawel Lenga – Joseph E. Strickland – Athanasius Schneider, „Sull’illiceità morale dell’uso dei vaccini a base di cellule derivate da feti umani abortiti“, 12. prosinca 2020., na: https://www.aldomariavalli.it/2020/12/12/sullilliceita-morale-delluso-dei-vaccini-a-base-di-cellule-derivate-da-feti-umani-abortiti/, (14. prosinca 2020.).

[53] Usp. Josip Mužić, Rat protiv čovjeka. Ideologije i prakse raščovječenja, Glas Koncila, Zagreb, 2015., 263-264.

[54] Janis Pujats – Tomash Peta – Jan Pawel Lenga – Joseph E. Strickland – Athanasius Schneider, „Sull’illiceità morale dell’uso dei vaccini a base di cellule derivate da feti umani abortiti“, 12. prosinca 2020., na: https://www.aldomariavalli.it/2020/12/12/sullilliceita-morale-delluso-dei-vaccini-a-base-di-cellule-derivate-da-feti-umani-abortiti/, (14. prosinca 2020.).

[55] Janis Pujats – Tomash Peta – Jan Pawel Lenga – Joseph E. Strickland – Athanasius Schneider, „Sull’illiceità morale dell’uso dei vaccini a base di cellule derivate da feti umani abortiti“, 12. prosinca 2020., na: https://www.aldomariavalli.it/2020/12/12/sullilliceita-morale-delluso-dei-vaccini-a-base-di-cellule-derivate-da-feti-umani-abortiti/, (14. prosinca 2020.).

[56] Glenn N. Davies – Anthony Fisher – Makarios, „Letter to Scott Morrison“, 20. kolovoza 2020., na: file:///C:/Users/Josip/Downloads/Archbishops_to_PM_re_COVID_vaccine_with_attachments.pdf, (6. prosinca 2020.).

[57] Javorka Luetić, „Cjepiva! Koliko nas štite, hoćemo li morati svake godine primati novu dozu…“, Slobodna Dalmacija, 6. prosinca 2020., 3.

[58] „Covid-19 Vaccines and Treatments in Development“, Children of God for Life, 19. studenoga 2020., na: https://cogforlife.org/wp-content/uploads/CovidCompareMoralImmoral.pdf, (8. prosinca 2020.); „List of Vaccines Currently in Preparation“, SSPX, na: https://sspx.org/sites/sspx/files/list_of_vaccines_currently_in_preparation.pdf, (15. prosinca 2020.).

[59] „List of Vaccines Currently in Preparation“, SSPX, na: https://sspx.org/sites/sspx/files/list_of_vaccines_currently_in_preparation.pdf, (15. prosinca 2020.); Kevin C. Rhoades – Joseph F. Naumann, „USCCB Issues Guidance on COVID-19 Vaccines“, Holy Name Catholic Church, 23. studenog 2020., na: https://holynamewinfield.org/rotator/364-usccb-issues-guidance-on-covid-19-vaccines, (15. prosinca 2020.).

[60] „Covid-19 Vaccines and Treatments in Development“, Children of God for Life, 19. studenoga 2020., na: https://cogforlife.org/wp-content/uploads/CovidCompareMoralImmoral.pdf, (8. prosinca 2020.); „List of Vaccines Currently in Preparation“, SSPX, na: https://sspx.org/sites/sspx/files/list_of_vaccines_currently_in_preparation.pdf, (15. prosinca 2020.).

[61] „Cijepljenje protiv COVID-19 – kratak pregled situacije“, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, 4. prosinca 2020., na: https://www.hzjz.hr/ravnateljstvo/cijepljenje-protiv-covid-19-kratak-pregled-situacije/, (16. prosinca 2020.).