Mudar čovjek koji bi u moru religija htio potražiti najbolju suočava se na samom početku s pitanjem osobnosti njegovog osnivača. Je li osnivač vodio besprijekorni život i pokazao visoke vrline? Je li život osnivača obilježen božanskim intervencijama? Za Isusa Krista znamo odgovore: on je bio posve neporočna osoba, a svjedočanstva o njegovom životu potvrđuju i mnoge Božje intervencije. U tom smislu, osobnost osnivača Katoličke Crkve nesumnjivo preporučuje našu vjeru za ozbiljno razmatranje.
Je li tako s Muhamedom, osnivačem druge najveće monoteističke religije?
Muhamedov život je dosta dobro dokumentiran a radi vjerodostojnosti ćemo ovdje koristiti uglavnom muslimanske izvore. Muhamed je rođen u trgovačkom središtu Meka na Arapskom poluotoku oko 570. godine u obitelji Hashim iz moćnog plemena Quraysh. Muhamedov otac Abdullah je umro prije nego li se Muhamed rodio, a majka Amina mu je umrla kada je imao tek šest godina. Kada je imao osam godina umro je i njegov djed Abd al-Muttalib, inače utjecajan čovjek, koji se brinuo o Muhamedu od njegovog rođenja. Nakon smrti njegovog djeda Muhameda je nastavio odgajati njegov ujak Abu Talib. Iako je Muhamed poticao iz bogate obitelji u domu svoga ujaka nije vladalo baš obilje te je mladi Muhamed morao raditi kao pastir i pomagati ujaku u trgovini.[1] Kada je imao 25 godina Muhamed je vodio jedan karavan u Siriju za jednu udovicu imenom Khadija. Nakon uspješno obavljenog posla Muhamed je nju oženio iako je bila 15 godina starija od njega. Pretpostavlja se da se Muhamed u vrijeme braka s Khadijom udaljio od poganske prakse koja je vladala Arapskim poluotokom te približio kršćanskoj i židovskoj vjeri u jednoga Boga te se od tog doba često povlačio u molitvu i osamljenost.[2]
Kada je imao 40 godina Muhamed je doživio jedno viđenje koje islam opisuje kao Božji poziv upućen Muhamedu navodno putem anđela Gabrijela. Ibn Ishaq, najraniji biograf Muhameda opisuje ovako taj događaj: „Kada je bila noć u kojoj ga je Bog počastio njegovom misijom i time iskazao milost njegovim slugama, Gabriel mu je donio Božju zapovijed. ‘Došao mi je’, rekao je Božji apostol, ‘dok sam spavao, s pokrivačem od brokata na kojem je bilo nešto napisano, i rekao’… ‘Čitaj u ime svoga Gospodara koji je stvorio, koji je stvorio čovjeka od zgrušane krvi. Čitaj! Tvoj je Gospodar najveći dobročinitelj, koji poučava perom, poučava ljude onim što nisu znali.’ Pa sam to pročitao i on je otišao od mene, a ja sam se probudio iz sna, i bilo je kao da su ove riječi zapisane u mom srcu.“[3] Međutim, Muhamed je prvotno bio smrtno uplašen jer je mislio da je izvor njegovog nadahnuća bio đavao. Kada se vratio kući Muhamed je ispričao svojoj ženi što se dogodilo te joj rekao: „Jao meni pjesniku ili opsjednutom“.[4] No, njegova žena ga je utješila te izrazila nadu da će Muhamed postati prorok svom narodu. Sljedeće tri godine Muhamed je očajavao osjećajući se napušten od Boga te je razmišljao i o samoubojstvu. Nakon tri godine Muhamed je opet počeo primati poruke od „nadnaravnog bića“ te je potajice počeo o tome govoriti među svojim prijateljima i rodbinom. On je tu novu vjeru nazvao „islam“ (podčinjenost). Njegova osnovna poruka je bila vjera u jednog boga, uskrsnuće čovjeka i sudnji dan, te skrb za siromašne i siročad.
Iako je na početku Muhamed imao nekoliko sljedbenika, uglavnom mladih ljudi koji nisu imali puno utjecaja, velika većina Mečana se suprotstavila samozvanom proroku u prvom redu jer je islam išao protiv njihove vjere u idole, bogove i božice. Muhamedovo naučavanje su shvaćali kao podrivanje njihovog identiteta i kulture. Nakon smrti njegove žene i ujaka Muhamed je izgubio oslonac te se osjećao sve više ugroženim u svom rodnom gradu. No, neki ljudi iz Medine koji su ga upoznali dolazeći u Meku na hodočašće obećali su mu vjernost i pozvali ga u njihov grad. Tako je Muhamed sa svojim sljedbenicima pobjegao u Medinu, grad 440 km sjeverno od Meke. Prilikom bijega iz grada Mečani su pokušali ubiti Muhameda ali im je on sporednim rutama uspio pobjeći sa svojim dobrim prijateljem Abu Bakrom i stigao u Medinu 24. rujna 622. godine.
Većina Muhamedovih sljedbenika koji su s njim pobjegli u Meku bili su siromašni i u novoj sredini nisu imali sredstava za život te su se dali u pljačku karavana koji su dolazili iz Meke. Smatrali su da na to imaju pravo jer su ih njihovi sunarodnjaci otjerali s njihovih imanja i učinili od njih beskućnike. Sam Muhamed je u prvoj godini (623.) sudjelovao u tri takve pljačke karavana.[5] Kako su se pljačke nastavile a plijen bivao sve veći Muhamedu se pridruživalo sve više sljedbenika tako da je iduće godine već skupio 300 suboraca.[6] Muhamed je osobno predvodio ovu skupinu. Mečani su sada već znali da mogu očekivati napad te su poveli borce za obranu karavana. Došlo je do sukoba u ožujku 624. kod mjesta zvanog Badr u kojem je poginulo oko 45 ljudi. Iako s manje ljudi Muhamed je pobijedio u tom sukobu te mu je nakon toga ugled u Medini uveliko porastao. S obzirom na prestiž koji je stekao nakon pobjede kod Badra Muhamedu je porasla moć te se počeo obračunavati sa svojim političkim i vjerskim protivnicima. Jedno od tri židovska plemena koji su živjeli u Medini Muhamed je protjerao,[7] a neki muslimanski izvori, kao što je stari arapski povjesničar Ibn Ishaq (8. stoljeće), pripisuju Muhamedu i nalog za ubojstvo pjesnikinje Asme bint Marwan i pjesnika Abu ‘Afaka (navodno je bio star oko 120 god.) jer su se mu se izrugivali u svojim satiričkim pjesmama.[8]
U to vrijeme Muhamed je počeo veliku seriju ženidbi kako bi ojačao svoju poziciju kao plemenskog vođe.[9] Točno nakon godinu dana od bitke kod Badra dvije vojske, muslimani (sljedbenici Muhameda) i Mečani, su se sukobili kod mjesta Uhud nedaleko od Medine. Ovog puta su Mečani pobijedili što je izazvalo podsmjeh Muhamedovih oponenata u Medini ali i ogorčenje kod Muhameda. Godinu dana nakon bitke kod Uhuda Muhamed je protjerao i drugo židovsko pleme te im konfiscirao svu imovinu. To je bio do tada najveći plijen koji je Muhamed postigao sa svojim sljedbenicima.[10] Iako je Muhamed izgubio bitku kod Uhuda on je nastavio pljačkati karavane te su Mečani odlučili vojno poraziti Muhameda i njegova pristaše. Muhamed je saznao za dolazak Mečana te je dao iskopali rov ispred Medine. Zbog toga se ta bitka zove kod „Rova“. Bitka je trajala dva tjedna ali na kraju niti jedna strana nije odnijela pobjedu. Nakon bitke kod Rova (Khandaq) 627. godine Muhameda je navodno posjetio anđeo Gabrijel koji je naredio napad na treće židovsko pleme koje je još preostalo u Medini, Banu Qurayza. Ubojstva i pljačke Muhamed je opravdavao „Božjim uputama“ koje su se očitovale u objavama koje je dobivao od „nadnaravnog bića“, kako svjedoče muslimanski izvori o masovnom ubojstvu zarobljenih Židova: „Također se mora shvatiti da je ova kazna bila Allahova kazna. Jer kada je Huyayy ibn Akhtab doveden u Khaybar, obećao je da neće stati protiv Proroka, a Allah mu je bio svjedok. Sada je patio od posljedica ovog obećanja. Stoga je časni Prorok rekao: ‘O ljudi, ne može biti prigovora Allahovoj naredbi. To je Božanska presuda, zaključak Nebeske vlasti. To je kazna od Svevišnjeg.’ Sveukupno je pogubljeno dvjesto pedeset ljudi iz Banu Qurayza. Među njima je bila samo jedna žena, ona koja je ubila Haddasha od Ansara.“[11] Tako je Muhamed dao pobiti sve muškarce a žene i djecu je prodao u roblje.[12] Muhamed je vojno jačao iz dana u dan i u siječnju 630. godine je sa 10.000 boraca osvojio Meku bez većeg otpora. Osim nekoliko izuzetaka Muhamed je amnestirao svoje dojučerašnje neprijatelje. Nakon okupacije Meke sve više je arapskih plemena prihvaćalo islam kao novu religiju. Muhamed je umro u lipnju 632. u svojoj 63. godini života iznenadnom ali prirodnom smrću.
S obzirom na upute „anđela Gabrijela“ nije čudo što je Kuran prepun stihova u kojima se poziva na istrebljenje neprijatelja, tj. nevjernika (onih koji nisu muslimani). Iako su mnogi muslimani miroljubivi činjenica je da se džihad (rat protiv nevjernika) može legitimno opravdati kako Kuranom tako i primjerom koji je u nasljeđe ostavio sam Muhamed. S obzirom na pregršt stihova koji pozivaju na nasilje i na skučenost prostora navest ćemo sam par: „Oh, apostole, pobudi vjernike na borbu. Ako među vama bude dvadeset, strpljivih i ustrajnih, pobijedit će dvije stotine. Ako ih bude stotinu, pobijedit će tisuću nevjernika“ (8:65) ili „Borite se i ubijajte pogane gdje god ih nađete i hvatajte ih, opsjedajte ih i vrebajte ih u zasjedi svakim ratnim lukavstvom“ (9:5).
Osim Kurana za muslimane su jako važni i hadisi,[13] neka vrst predaje o Muhamedovom životu. U Ebu Davudovom sunenu[14] čitamo nalog o postupanju sa zarobljenim Židovima prigodom jednog vojnog pohoda, koji nalaže Muhamed: „ISPRIČAO NAM JE Musarrif b. Amr, kog je obavijestio Junus. Ibn Ishak je rekao: Štićenik Zejda b. Sabita je kazao: Ispričala mi je Muhajseova kći, prenijevši od svoga oca Muhajsa, da je Allahov Poslanik, s .a.v.s., rekao: ‘Kada se domognete nekog od jevreja, ubijte ga.’“[15] U istoj knjizi vidimo u hadisu 2992. da je Muhamed uzimao stanoviti dio od plijena (robova, konja) i onda kada nije sudjelovao u ratnim pohodima; a kada je osobno sudjelovao u pohodu, uzimao si je dio plijena koji je pripadao vojskovođi. Konkretan primjer takvog uzimanja plijena – naime ropkinje, za seksualno iskorištavanje – imamo u hadisu 2996.: „ISPRIČAO NAM JE Seid b. Mensur, kog je obavijestio Jakub b. Abdurrahman ez-Zuhri, prenijevši od Amra b. Ebu Amra, da je Enes b. Malik kazao: ‘Stigli smo u Hajber. Pošto nam je Uzvišeni Allah omogućio da osvojimo utvrdu, Vjerovjesniku, s.a.v.s., je spomenuta ljepota Safije bint Hujejj, čiji je muž ubijen još dok je bila nevjesta. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je izabra za sebe i krenu sa njom. Kada smo stigli do mjesta Sudus-Sahba, njen rok za čekanje je istekao te je tu sa njom spavao.’“[16] U slijedeća dva hadisa se objašnjava da je tu zarobljenicu Safiju nakon ubojstva muških članova njenog židovskog plemena sebi u plijen bio uzeo jedan drugi musliman, a da je Muhamed – jer je bila vrlo lijepa – nju tražio kao svoj dio plijena, davši ovo zakinutom muslimanu mogućnost da si uzme drugu ropkinju i plativši mu dodatno 9 grla neke stoke.
Muhamedovo politički-vjersko djelovanje prožeto je opsežnim ratovanjem. On je u 19 godina u kojima je propovijedao (613.-632.) osobno vodio 9 vojnih pohoda i zapovjedio još 38 koje nije osobno predvodio.[17] Jednu dosta iscrpnu listu takvih pohoda možemo naći na „Wikiislam“ – internetskoj enciklopediji koju uređuju uglavnom muslimani – koja navodi 44 pojedinačna odnosno masovna ubojstva koje je Muhamed naredio ili odobrio.[18]
„Da bi postao mudar, traži mudrost, i svime što imaš stječi razboritost“ (Izr 4,7).
Ivan Poljaković
Slika: Muslimani mole okrenuti prema Meki, Wikimedia
[1] Norman L. Geisler, Abdul Saleeb: Answering Islam. The Crescent in Light of Cross. Michigan, Baker Books, 2003. Str.71. (dalje: Geisler).
[2] Muhammad Husayn Haykal: The Life of Muhammad. Indianapolis, North American Trust Publications, 1976. Str. 67-70. (dalje: Haykal)
[3] Ibn Ishaq: Sirat Rasul Allah, (The life of Muhammad). Translated by A. Guillaume. New York, Oxford University Press, 1980. Str. 106.
[4] Isto, str. 106-107.
[5] Geisler, str. 77.
[6] W. Montgomery Watt: Muhammad at Medina. Oxford, Clarendon Press, 1956. Str. 10.
[7] Isto, str. 14-16.
[8] Vidi bilješku br. 3, str. 675-676.
[9] Wives of Muhammad – Wikipedia (1.3.2024.)
[10] Haykal, str. 278.
[11] Hajjah Amina Adil: Muhammad. The Messenger of Islam. His Life & Prophecy. Washington, Islamic Supreme Council of America, 2002. Str. 358 (dalje: Hajjah)
Muhammad the Messenger of Islam: His Life & Prophecy (wordpress.com)
[12] Tor Andrae: Mohammed: The Man and His Faith. Rev. Ed. New York, Harper & Row, 1955. Str. 155-156.
[13] „Hadis“ znači vijest, pričanje, prenošenje. U islamu hadis znači „ono što je Muhamed rekao, uradio ili odobrio“. Za detalje vidi: Hadis – Wikipedija (wikipedia.org) (6.3.2024.)
[14] „Sunen“ je množina riječi „sunnet“ što znači postupak, navika, put koji se slijedi. Sunen ponekad označava i zbirku hadisa.
[15] Sunen Ebu Davuda, hadis 3003. Sunen Ebu Davuda 4 : berbehari : Free Download, Borrow, and Streaming : Internet Archive (8.3.2024.)
[16] Isto, hadis 2996.
[17] Hajjah, str 496.
[18] List of Killings Ordered or Supported by Muhammad – WikiIslam (6.3.2024.)
