Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

Ostavština pape Benedikta XVI.

Objavljeno: 14. siječnja 2023.
Kategorija: Aktualno

Papa Benedikt XVI. (265. papa) preminuo je na Silvestrovo 31. prosinca 2022. u dobi od 95 godina. Joseph Aloisius Ratzinger je rođen 16. travnja 1927. godine u Marktlu na Innu u Bavarskoj. Bio je treće dijete u obitelji. U sjemenište je ušao 1939. godine u dobi od 12 godina. U vrijeme rata je sjemenište zatvoreno a on je regrutiran u vojsku, služio je u protuzračnoj jedinici. Pri kraju rata je dezertirao iako je kazna za taj čin bila smrt. Nakon rata se vratio na bogosloviju a po završetku studija zaređen je za svećenika nadbiskupije München i Freising 29. lipnja 1951.

Nakon stečenog doktorata mladi Ratzinger je počeo predavati i polako je stjecao sve veću reputaciju kao profesor teologije. Na zamolbu kardinala Josepha Fringsa Josip Ratzinger je služio kao peritus (savjetnik) na Drugom vatikanskom saboru. Modernisti su ga smatrali svojim sljedbenikom pa ga je poznati teolog Hans Küng (kome je Crkva kasnije zabranila predavati teologiju) pozvao da predaje na glasovitom Sveučilištu u Tübingenu, no, ondje se Ratzinger već vrlo brzo razišao s modernističkom strujom te je 1969. otišao na manje prestižno Sveučilište u Regensburgu. Te iste godine je u jednoj radio emisiji govorio o krizi Crkve i predvidio ono što se dešava danas: „Iz današnje krize“, rekao je, „nastat će Crkva sutrašnjice – Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će postati mala i morat će početi iznova.“

Imenovan je nadbiskupom  Münchena i Freisinga 28. svibnja 1977. a njegov moto je bio „Cooperatores veritatis“ (suradnici istine). Proglašen je kardinalom mjesec dana nakon biskupskog ređenja. Papa Ivan Pavao II. je smatrao da su desetljeća nakon Drugoga vatikanskog sabora bila pokvarena teološkom slobodom i potaknuo je kardinala Ratzingera da pomogne vratiti osjećaj ravnoteže te ga je 1981. pozvao u službu prefekta Kongregacije za nauk vjere.

Kao prefekt Kongregacije za nauk vjere Ratzinger je poduzeo akciju protiv istaknutih teologa za koje je vjerovao da su odstupili od katoličkog učenja, uključujući brazilskog teologa oslobođenja Leonarda Boffa, šrilankanskog svećenika Tissa Balasuriya i belgijskog isusovca Jacquesa Dupuisa. Ratzingerovom uredu u Vatikanu je također povjereno da rješava sve slučajeve seksualnih zlostavljanja koje su činili katolički svećenici u zemljama diljem svijeta: između 2004. i 2014. godine laicizirano je  odlukama Svete stolice zbog teških povreda 848 svećenika, a njih 2.572 je kažnjeno drugim kaznama. Ovi postupci učinili su ga kontroverznom osobom u očima pripadnika modernističkog krila Crkve koji su ga nazivali „pancer kardinalom“ i „Božjim rotvajlerom“. Požalio se da su ga proglasili baukom dok je samo želio pomoći jednostavnim vjernicima da prepoznaju pogrešne prikaze vjere.

Uz nepokolebljivu podršku Ivana Pavla II. uhvatio se u koštac s najspornijim temama Crkve, od žena svećenika do homoseksualnosti. Također je nastojao predstaviti katoličko učenje u pozitivnom svjetlu u svojim teološkim radovima i kroz svoj rad na Katekizmu Katoličke Crkve iz 1992.

Godine 2000. potpisao je deklaraciju Dominus Iesus, koja je potvrdila da je samo „jedna Kristova Crkva, koja postoji u Katoličkoj Crkvi“, što je izazvalo kritike protestanata. Tijekom američke predsjedničke kampanje 2004. godine poslao je pismo američkim biskupima, koji su bili podijeljeni oko dodjele pričesti pro-abortivnim političarima, u kojem je jasno obrazložio da se takvim osobama mora uskratiti sv. pričest. Nažalost, tadašnji predsjednik Biskupske konferencije SAD-a, Theodore McCarrick (2019. laiciziran zbog seksualnog zlostavljanja mladih), to je pismo zatajio pred svojom braćom biskupima te im lagao kako se to prepušta odluci svakog biskupa ponaosob.

Nakon smrti pape Ivana Pavla II., prije ulaska u konklavu, obraćajući se kardinalima iz cijelog svijeta Ratzinger je upozorio da se „jasna vjera utemeljena na vjerovanju Crkve često označava kao fundamentalizam“, dok se gradi „diktatura relativizma“ koja ništa ne priznaje kao konačno i čiji se krajnji cilj sastoji isključivo od egoizma i vlastitih želja. Nakon četiri glasovanja izabran je za papu 19. travnja 2005. u dobi od 78 godina. Već na početku svog pontifikata priznao je da postoje snage koje su se okupile protiv njega tražeći molitve „da ne pobjegnem iz straha od vukova“.

Njegov osmogodišnji pontifikat obilježen je nizom kriza. Najizazovnija i najduža bila je kriza seksualnog zlostavljanja. Samo dva mjeseca nakon izbora nametnuo je ograničenja vlč. Marcialu Macielu, utemeljitelju Kristovih legionara, kojeg su, čini se, štitile osobe u Vatikanu unatoč dokazima njegove izopačenosti. Također je ograničio djelovanje i sva kretanja kardinalu McCarricku koja je kasnije papa Franjo ukinuo.

Još jedna kriza dogodila se 2006. kada je održao govor na Sveučilištu u Regensburgu u Njemačkoj u kojem je citirao bizantskog cara koji je muslimanskom sugovorniku rekao da je Muhamed donio na svijet „stvari samo zle i neljudske, kao što je njegova zapovijed da mačem šire vjeru koju je propovijedao.” Benedikt je primijetio da je car izgovorio riječi s „osornošću koju smatramo neprihvatljivom“, ali je njegov govor bio prenošen u cijelom svijetu kao da je podržao tu primjedbu. Među muslimanima su izbili prosvjedi od Jordana do Indonezije.

Godine 2009. izazvao je još jednu kontroverzu kada je ukinuo ekskomunikaciju četvorice biskupa koji su pripadali Družbi svetog Pija X. koju je utemeljio nadbiskup Marcel Lefebvre. Kao papa donosio je dalekosežne odluke o liturgiji, ekumenizmu i vatikanskim financijama.

Njegov motuproprij Summorum Pontificum iz 2007. će se svakako pamtiti kao njegova možda najvažnija ostavština. Tim dekretom je priznao svećenicima pravo na služenje mise na latinskom jeziku koristeći Rimski misal iz 1962. Svećenici diljem svijeta više nisu morali tražiti dozvolu od biskupa da bi slavili latinsku misu. Novu i staru verziju Rimskog misala definirao je kao „običan“ i „izvanredni“ oblik Rimskog obreda izražavajući nadu da će se „međusobno obogaćivati“. U više navrata je rekao: „Ono što je nekada bilo najsvetije u Crkvi ne može odjednom postati nešto loše“.

U svojoj apostolskoj konstituciji Anglicanorum coetibus iz 2009. uspostavio je osobne ordinarijate koji su omogućili skupinama anglikanaca da uđu u puno zajedništvo s Rimom a da pritom očuvaju elemente svoje baštine.

Godine 2010. pokušao je rasvijetliti problematične financije Vatikana stvaranjem nadzornog tijela: Uprava za financijske informacije. Njegovi napori u reformi potkopani su nizom procurjelih dokumenata o onome što je postalo poznato kao „Vati-Leaks“ skandal koji je doveo do zatvaranja njegovog batlera.

Unatoč poodmaklim godinama putovao je u zemlje uključujući Australiju, Brazil i Benin. Godine 2008. poduzeo je šestodnevni posjet Sjedinjenim Državama, obratio se Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, molio se na Ground Zero i posjetio Bijelu kuću. U apostolski pohod Hrvatskoj je došao u lipnju 2011. godine.

Objavio je tri enciklike: Deus caritas est, o ljubavi; Spe salvi, o nadi; i Caritas in veritate, o milosrđu.

Tijekom svog pontifikata naglašavao je kontinuitet katoličke vjere te je razvio doktrinu „hermeneutike kontinuiteta“. Obraćajući se vatikanskim dužnosnicima 2005. kritizirao je one koji su Drugi vatikanski sabor tumačili u smislu „diskontinuiteta i raskida“ tvrdeći da bi ga umjesto toga trebalo tumačiti u skladu s prethodnim saborima i učiteljstvom Crkve.

Benedikt XVI. podnio je ostavku na papinsku službu 11. veljače 2013. najavljujući pred slušateljstvom šokiranih kardinala dramatičan prekid stoljetne tradicije prema kojoj papa obnaša svoju službu doživotno. Rekao im je da su „snaga duha i tijela“ potrebni za upravljanje Crkvom, ali ta snaga je „u meni oslabila do te mjere da sam morao prepoznati svoju nesposobnost da primjereno izvršim službu koja mi je povjerena“.

Njegova ostavka stupila je na snagu 28. veljače 2013. kada je helikopterom napustio Vatikan. Dolaskom u papinsku ljetnu rezidenciju Castel Gandolfo opisao je sebe kao „jednostavnog hodočasnika koji započinje posljednju etapu svog hodočašća na Zemlji“. Njegova abdikacija je izazvala mnoga nagađanja oko motiva ovako neuobičajenog čina.

U mirovini je nastavio dugogodišnju suradnju s novinarom Peterom Seewaldom. Zajedno su producirali četiri knjige: Sol zemlje (1997.), Bog i svijet (2002.), Svjetlo svijeta (2010.) i Posljednja oporuka (2017.). Također su zajedno radili na biografiji u više svezaka „Benedikt XVI.: Život“, objavljenoj na njemačkom jeziku 2020. godine.

Oko pape Benedikta kontroverze su povremeno izbijale u, uglavnom nesklonim, svjetovnim medijima i nakon što je bio u mirovini. Usred Sinode o obitelji 2019. na kojoj se raspravljalo o popuštanju discipline u regiji Amazonije u koautorstvu s kardinalom Sarahom objavio je knjigu „Iz dubine našeg srca: Svećeništvo, celibat i kriza Katoličke Crkve“ u kojoj podupire svećenički celibat. Iste godine je kritiziran nakon što je objavio esej „Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja“ jer je u njemu krizu svećeničkih zlostavljanja povezao sa „Seksualnom revolucijom“ iz 1960.-ih godina.

Njegov dugogodišnji osobni tajnik nadbiskup Georg Gänswein povjerio je kako je i sam Benedikt bio iznenađen svojom dugovječnošću (najduže živući papa), podsjetivši da je jednom prilikom Papa rekao: „Nikada ne bih vjerovao da će posljednja dionica putovanja koja će me od samostana Mater Ecclesiae odvesti do vrata raja sa svetim Petrom potrajati tako dugo“. Gänswein je u nedavnom intervjuu također prenio kako je motuproprij pape Franje Traditionis custodes, kojim papa Franjo pokušava zatrti latinsku misu, papi Benediktu XVI. slomio srce.

Neki se pitaju, jeli papa Benedikt XVI. bio posljednji katehon (κατέχον), onaj koji sprječava dolazak Antikrista: „Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom… Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? I sada znate što ga zadržava (tò κατέχον) da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava (tò κατέχον) dok ne bude uklonjen“ ( 2 Sol 2, 3-6).

Papa Benedikt XVI. svakako će ostati u sjećanjima vjernika kao veliki teolog, pravi otac (papa) i borac za očuvanje pravovjerja, istinski namjesnik Krista.

Uredništvo

Slika: Papa Benedikt XVI. u Hrvatskoj

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.