Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.
Izbornik

Pedofilija kao zakonom zaštićena „seksualna orijentacija“?

Kategorija: Dženderizam

PsychiatrieHrvatska javnost je (jedino) od katoličkih elektronskim medija[1]  nedavno obaviještena da slavna Američka psihijatrijska asocijacija – kao izdavač globalno korištenog američkog Dijagnostičkog statističkog priručnika za mentalne poremećaje (Diagnostic Statistic Manual of Mental Disorders, DSM) – redefinira pedofiliju u grupu „seksualnih orijentacija“, umjesto u grupu „parafiličkih poremećaja“.

Na taj bi način ta američka profesionalna asocijacija napravila fenomenu pedofilije onakvu uslugu, kakvu je svojedobno učinila homoseksualnosti, kada ju je skinula sa popisa bolesti i proglasila je „orijentacijom“ – koju se danas štiti i zakonom.[2]

Vijest je u SAD bila predmet interesa glavnih medija i cjelokupne javnosti[3], a stvar je naoko okončana izjavom APA koja skandaloznu promjenu u dijagnostičkom priručniku pripisuje – tipfeleru.[4]

Ovaj slijed događaja ukazuje da u SAD još uvijek postoji nekakva zdrava jezgra kojoj se jednom slijedu događaja kojima bi se pedofilija „normalizirala“ i naposljetku ohrabrivala – o pokušajima da se normalizira pedofilija smo već pisali na katolik.hr, a pisalo se o tome na hrvatskom jeziku i drugdje[5] – ipak protivi. Obzirom da nakon „objašnjenja“ o tobožnjem tipfeleru nisu u APA uslijedile nikakve ostavke, vidimo također da će za one koji se protive normalizaciji najzloćudnijih seksualnih devijacija još i te kako biti posla.

Naime je pripisivanje ove teške greške tipfeleru – najbanalnijoj vrsti nenamjerne greške – posve providno: ovu su grešku gospoda i dame posve očigledno počinili NAMJERNO.

Nećemo o toj njihovoj namjeri tek nagađati: imamo to dobro dokumentirano. Naime je težnja da se pedofilija proglasi seksualnom orijentacijom stvar koja ima zamjetnu povijest, pa eto imamo vrlo solidani dokument iz rujna 2011. godine, kojega nalazimo kod pro – life američke udruga „Concerned Women for America“ (organizacija koja broji oko 600.000 članova). Na dvadesettri stranice rada pod nazivom „Koja osoba zdrave pameti bi normalizirala pedofiliju?“[6] piše Brenda Zurita sa „Beverly LaHaye Institute“ o nastojanjima pobornika pedofilije i drugih parafilija – osobito onih okupljenih oko „BDSM zajednice“, tj. od osoba koje boluju od sadizma i mazohizma, te srodnih poremećaja – da postignu da psihijatrijska asocijacija „normalizira“ njihova medicinska stanja. Zaključak je na str. 18; iz njega možemo prenijeti ovu rečenicu: „Pro – pedofilijski lobi će nastaviti s pritiskom prema APA da se normalizira pedofilija. Druge parafilijske grupe već vrše pritisak da APA ukloni čitavu kategoriju o parafilijama iz Dijagnostičkog statističkog priručnika.“.

No da, možda psihijatri kojima je APA povjerila pisanje DSM-V (peta verzija DSM-a, prva verzija je izdana 1952. godine) i ne čitaju „Family Voice Insight“, što se njih tiče što misli tamo nekih 600.000 kršćanskih majki u Americi i istraživači iz njihovog „think-tanka“ „Beverly LaHaye Institute“. Možda radije konzultiraju mišljenje „queer“ segmenta javnosti, koji je tako revan korisnik psihoterapeutskih usluga?[7]

A evo onda, na fusnoti 59 rada kojega u rujnu 2011. god. objavljuje B. Zurita, nalazimo i danas aktivni link na izjavu za javnost američke Nacionalne koalicije za seksualnu slobodu[8] (National Coalition for Sexual Freedom, NCSF) od 16. veljače 2010. godine. Tu govori rukovodstvo te asocijacije o svojim kontaktima sa APA, u prvom redu sa subkomisijom kojoj je povjeren rad na dijelu DSM o parafilijama (što, kako smo već rekli,  uključuje i pedofiliju). Dakle, evo iz te izjave za medije: „U novim prijedlozima za DSM-V, alternativno seksualno ponašanje je depatologizirano … NCSF vrlo predano radi na Projektu revizije DSM, kako bi se osiguralo da nastupe takve promjene, i nastaviti će se snažno zalagati za jasan jezik o tome što točno predstavlja jedan mentalni poremećaj.“ U daljnjem tekstu Izjave nastavlja nas vodstvo NCSF izvješćivati kako je dosadašnje korištenje psihijatrijskih dijagnoza izvor „diskriminacije i progona protiv osoba koje prakticiraju BDSM … Peticija za reviziju DSM je također bila ekstremno korisna u prikupljanju mišljenja od pripadnika zajednice i psihoterapeuta koji se zauzimaju za izmjenu trenutačnih dijagnoza… Te revizije će utjecati na sve – na brigu o djecu, borbe protiv diskriminacije u zapošljavanju, te čak promijeniti način na koji nas društvo gleda…“

 A možda BDSM gospoda i dame iz NCSF lažu: nisu oni uopće kontaktirali ljude koji su napravili ovaj „tipfeler“ iz 2013., nisu im slali nikakve peticije, nisu molili nikakve psihoterapeute da se kod njih zauzimaju. Nego je subkomisija napravila tipfeler.

Možda, možda … zašto bi uostalom psihijatri htjeli da smanje broj ljudi koji imaju psihijatrijsku dijagnozu? He, to vam je jedno naivno pitanje: eto gdje su američki seksualni terapeuti nakon „normalizacije“ homoseksualnosti uspjeli razviti tzv. „gej afirmativnu terapiju“. To je točna suprotnost od konverzijske iliti reparativne terapije u kojoj se nastoji ljude sa istospolnim sklonostima osposobiti za uspostavljanje iskrenih istospolnih prijateljstava i očinsko-sinovskih odnosa, koji će biti lišeni neprirodnih seksualnih konotacija.[9] Kod gej afirmativne terapije se razni unutarnji konflikti kod osoba sa istospolnih sklonosti nastoje razriješiti afirmiranjem tih sklonosti: nastoji se osobu koju muči savjest, stid i drugi neugodni pokreti duše učvrstiti u opredjeljenju da postupa sukladno istospolnim porivima.[10]

Pitanje izbora između te dvije terapije je jedno važno političko pitanje za LGBT aktiviste: evo su zahvaljujući njihovom lobiranju Kalifornijski zakonodavci 2012. god. donijeli zakon, koji predviđa zabranu provođenja reparativne terapije (taj je kalifornijski propis je trenutačno predmet „ustavnosudskog“ postupka kod američkog federalnog sudstva)[11]. Provođenje gej afirmativne terapije nije zabranjeno – pa bi npr. i djeca i mladi suočeni sa određenom vrstom psiholoških problema nastalih povodom seksualnog zlostavljanja  (spomenimo ovdje da, slično podacima koji vrijede i za Kaliforniju, u Hrvatskoj čak oko 25% ženske djece i oko 11% muške djece doživi neki oblik seksualnog zlostavljanja do svoje 14. godine, u oba slučaja najčešće od zlostavljača koji su muškarci[12]) imali na rasplaganju samo gej afirmativnu terapiju. Inače su djeca koje su doživjela istospolno seksualno zlostavljanje često zbunjena u pitanju seksualne orijentacije, te si postavljaju pitanje da li su zapravo ona homoseksualci, kažu stručnjaci[13].  Reparativna terapija – psihoterapeuti koji je provode navode osobito dobar uspjeh kod rada sa mladim pacijentima – prema „Kalifornijskom zakonu SB No. 1172“ ne bi mladim pacijentima smjela biti dostupna.

No to je možda već i prevelika digresija.

Uglavnom, kod APA su napravili tipfeler. Sigurno.

Dario C.

Slika: Scray


 

[2] Usp. primjerice čl. 1. st. 1. hrvatskog Zakona o suzbijanju diskriminacije

 

[3]Psychiatric Group Backtracks on Pedophilia Classification“ Dave Bohon za „New American“ 12.11.2013.

 

[4] APA Press Release 31. Oct. 2013.:  „Pedophilic disorder text error to be corrected

 

[5] V. primjerice „Pokret za 'pedofilna prava' najuže je povezan s pokretom za tzv. 'prava homoseksualaca'“, J. Čelan za „Hrvatski tjednik“ 10.10.2013.

 

[6]Who in Their Right Mind Would Normalize Pedophilia?“, Brenda Zurita, časopis „Family Voice Insight“ Sept. 2011

 

[7] Tako afirmirani britanski psihoterapeut  (koji je i sam homoseksualac) Dominic Davies, na osnovi znanstvenih istraživanja i vlastitog 30 – godišnjeg psihoterapeutskog isusktva u radu sa homoseksualcima jezgrovito piše: " LGB osobe predstavljaju 'unosne krave muzare' za mnoge terapeute, zbog visoke stope psiholoških problema u odnosu na opću populaciju (King et al, 2003), te im stoga treba češća psihoterapija i puno više podrške." Dominic Davies, „Reparativna terapija i pomoć pri promjeni seksualne orijentacije“ 2012.

 

[8] National Coalition for Sexual Freedom, “ The APA Paraphilias Subworkgroup Agrees: Kinky is NOT a Diagnosis,” 16. Feb. 2010.

 

[9]The primacy of affect“, dr. Joseph Nicolosi, „Thomas Aquinas Clinic“, pristupljeno 16.11.2013.  

 

[10]Coming Out and Gay Affirmative Therapy“, dr. Aileen Alleyne rscpp.co.uk, pristupljeno 16.11.2013.

 

[12]Incidencija zlostavljanosti u djetinjstvu na uzorku studenata zagrebačkih fakulteta“, Andrea Vranić i dr. , „Suvremena psihologija“, Vol.2. No.1. lipanj 2002.

 

[13]Child Sexual Abuse“, Julia Whealin, PhD and Erin Barnett, PhD, „U.S. Department of Veterans Affairs“, pristupljeno 16.11.2013.

 

 

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Na braniku – Apologetski priručnik br. 1

Na braniku - Apologetski priručnik br. 1 je prvo nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 70 odabranih apologetskih tekstova napisanih od strane 12 autora, članova i suradnika Apologetske udruge bl. Ivan Merz.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Pretplatite se za novosti

Preporučujemo

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2020. Sva prava pridržana.