Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

„Pobačaj u ljekarni prema ministru Vargi“ – nezakonit i neustavan

Objavljeno: 25. svibnja 2015.
Kategorija: Moral i etika

Uz umjerenu pažnju hrvatske javnosti, nedavno je Ministarstvo zdravlja RH u svojevrsnom „duplom pasu“ s Hrvatskom ljekarničkom komorom omogućilo izdavanje abortivnih „tableta za dan poslije“ ellaOne bez recepta.

Takvom postupku se usprotivilo Hrvatsko katoličko liječničko društvo[1], a katolički intelektualac Petar Marija Radelj je kod Ustavnog suda RH podnio u svibnju 2015. god. prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti  Naputka ljekarnicima o izdavanju lijeka ellaOne 30 mg tableta (ulipristalacetat) sukladno protokolu Hrvatske ljekarničke komore, koje je donijelo Ministarstvo zdravstva 23. travnja 2015.: on nalazi elemente ozbiljne protuzakonitosti i neustavnosti u ovakvom postupanju Ministarstva zdravlja i Hrvatske ljekarničke komore.

Petar Marija Radelj: ekspert u području zaštite ljudskih prava i bioetike

Petar Marija Radelj je urednik u nakladništvu knjiga, s iskustvom koje obuhvaća uređivanje cijelog niza edicija iz područja prirodnih znanosti, teologije i religijske kulture. Osobito značajan dio tog rada je posao na priređivanju opsežnog (više od 700 stranica) bioetičkog priručnika „Pravo na rođenje u učenju Crkve“, objavljeno 2009. godine u suradnji naklade „Tonimir“ i Centra za bioetiku Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove.[2]

Taj se dio intelektualnog interesa i izdavačkog rada P. M. Radelja nadopunjuje s njegovim nemalim iskustvom u ustavnosudskim postupcima: na stranicama Ustavnog suda RH možemo naći čitav niz postupaka u kojima je Radelj s uspjehom osporio ustavnost općih akata[3], pridonijevši razini poštivanja ustava u postupanju Hrvatskog Sabora i raznih drugih regulatornih tijela.

Polazeći od svojeg intelektualnog znanja i iskustva, Petar Marija Radelj iznosi na 32 stranice prijedlog koji pred Ustavni sud RH iznosi jednu dobru prezentaciju katoličke misli o problematici kontracepcije i abortusa.

I doista, bilo je i vrijeme da teme o kojima bioetičari raspravljaju pređu iz teoloških časopisa (i, donekle, sa stranica crkvenog tiska za široko čitateljstvo) u pragmatiku borbe – na Ustavnom sudu, u političkoj areni, u općoj javnosti.

Radeljev prijedlog Ustavnom sudu kao ulaz u „pro life“ argumentaciju

Jedan ozbiljan angažman u zalaganju za život („pro life“, kako se lijepo kaže na engleskom) traži nešto više informacija, nego što ga ima poslovični katolik koji je prihvatio naučavanje Crkve da je pobačaj moralno neprihvatljiv. „Pobačaj je ubojstvo“ je točna konstatacija, koja međutim ni izbliza ne zahvaća turobnu stvarnost razloga koji do tog nemilog čina dovode i posljedica koje pobačaj ostavlja na život pojedinca, obitelji i naroda.

Tekst prijedloga Petra Marije Radelja Ustavnom sudu RH predstavlja dinamično štivo koje će osobi koja je ozbiljno zainteresirana za pitanja pobačaj omogućiti jedan dobar uvod, sa referencama (preko 90 fusnota, koje uglavnom vode na službene tekstove objavljene na internetu) koje omogućuju daljnje čitanje.

I, moramo konstatirati: ovaj Radeljev rad je primjer jednog ozbiljnog intelektualnog napora, načinjenog s ambicijom i potencijalom da postigne nešto opipljivo. U najmanju ruku, da se pruži otpor naporima zagovaratelja pobačaja, koji su zabilježili i previše olakih pobjeda.

„Naputak“: nezakonit i neustavan

Naputak ljekarnicima o izdavanju lijeka ellaOne 30 mg tableta (ulipristalacetat) sukladno protokolu Hrvatske ljekarničke komore, koje je donio ministar zdravlja dr. Siniša Varga dana 23. travnja 2015. god.[4] objavljen je već 24. travnja 2015. na službenim mrežnim stranicama Hrvatske ljekarničke komore, kao prilog priopćenju HLJK: „VAŽNO!!! Naputak Ministarstva zdravlja ljekarnicima o izdavanju lijeka ellOne 30 mg tbl“.

Ministar zdravlja u tom svojem kratkom naputku zapravo „ozakonjuje“ Obavijest Arenda d.o.o. (dakle, jedan dopis trgovačkog društva) u kojoj taj trgovac lijekovima dezinformira hrvatske ljekarnike da je nekakvom „odlukom Europske komisije o promjeni načina izdavanja lijeka ellaOne“ propisano da taj lijek („lijek“, kao da bi trudnoća bila bolest koju se liječi) treba na području čitave Europske unije biti dostupan bez recepta.

Dopis Arenda d.o.o. sadrži daljnju dezinformaciju da bi posrijedi bio „kontraceptiv“ koji je uspješan ako se uzme do najviše 120 sati (pet dana) nakon snošaja. Ljekarnici, doduše, znaju pročitati da je posrijedi dezinformacija: oplodnja nastupa nakon najviše nekoliko sati, pa je očito riječ o abortivnom sredstvu: dakle ellaOne u tipičnom slučaju neće biti „kontraceptiv“, nego „abortiv“. Ali će svejedno klijentima na pultu ponoviti da je riječ „kontraceptiv“ – to naime piše u uputama proizvođača, državne agencije to ponavljaju…

Naputak Ministra zdravlja ne upućuje o kakvoj to tobožnjoj „odluci Europske komisije“ Arenda d.o.o. „baja“, ali upućuje na protokol Hrvatske ljekarničke komore[5] kojim se opisuje da ljekarnici taj „lijek“ trebaju izdavati bez liječničkog recepta (napominje se da mogu ljekarnici izjaviti priziv savjesti). Upućuje se također, na Obavijest (hrvatske) Agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) od 22. travnja 2015. godine o početku izdavanja lijeka ellaOne bez liječničkog recepta.

E, da možemo češće vidjeti ovakvu koordiniranost i brzinu hrvatskih ustanova – u promoviranju zdravijih i ispravnijih stvari: četiri ustanove (privatni trgovac, Agencija, Ministarstvo, Komora) u dva dana. Sve u savršenom suglasju i međusobnoj potpori.

Petar Marija Radelj u toč. 7 svojega prijedloga jezgrovito iznosi:

„Agencija za lijekove i medicinske proizvode u svojoj Obavijesti od 22. travnja 2015. ističe: ‘Predmetna odluka Europske komisije o bezreceptnom načinu izdavanja lijeka ellaOne pravno je obvezujuća za zemlje članice Europske unije, uključujući i Hrvatsku.’ Tu je rečenicu Agencija za lijekove i medicinske proizvode nekritički i bez ikakve provjere preuzela iz Obavijesti Arende d.o.o. od 22. travnja 2015. u kojoj se ističe: ‘Navedena odluka Europske komisije o bezreceptnom načinu izdavanja lijeka ellaOne pravno je obvezujuća za zemlje članice Europske unije, uključujući i Hrvatsku.’ No, bez obzira koliko je puta ponovljena, ta je tvrdnja pravno i činjenično netočna.

Ministarstvo zdravstva ju je neodmjereno prihvatilo iz obavijesti trgovačkoga društva Arenda d.o.o. i Agencije za lijekove i medicinske proizvode. Agencija za lijekove i medicinske proizvode pokazala je da nema odmak od nasrtaja lobista farmaceutske industrije, ni volje ili sposobnosti da sama, samostalno i neovisno oblikuje vlastita shvaćanja sukladno pozitivnom pravu. Ta činjenica ozbiljno dovodi u pitanje vjerodostojnost Agencije za lijekove i medicinske proizvode. Ona je u ovom slučaju u cijelosti zakazala u svim svojim obvezama iz članka 212. stavka 1. Zakona o lijekovima (NN 76/13 i 90/14).

Agencija za lijekove i medicinske proizvode, kao plod lobiranja, tj. potkupljenosti ili podmićenosti ili kao plod skandaloznoga neznanja, dakle nekompetentnosti, napravila je nečuvenu prijevaru javnosti i nedopustivo pogodovanjem jednomu proizvođaču kemijskoga spoja lažnim prikazivanjem mjerodavnoga prava, što ima odlike korupcije i kaznenoga djela protiv službene dužnosti.“

Naime, upućuje Radelj (toč. 9. prijedloga Ustavnom sudu) kako je mjerodavno pravo EU za kontraceptive i abortive sadržano u Direktivi 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenog 2001. o Zakoniku Zajednice o medicinskim proizvodima za ljudsku uporabu (Službeni list Europske unije, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 56., str. 27)[6] čiji članak 4. stavak 4. određuje: „Ova Direktiva ne utječe na primjenu nacionalnih zakona, zabranjujući ili ograničavajući prodaju, opskrbu ili uporabu proizvoda kao što su kontracepcijska sredstva ili abortivna sredstva. Države članice obavješćuju Komisiju o dotičnom zakonodavstvu.“

Tako, Ministar zdravlja sa svojim suučesnicima iz Arende d.o.o., HALMED-a i Hrvatske ljekarničke komore derogira hrvatski Zakon o lijekovima – koji u čl. 109. propisuje da se ovakve lijekove treba izdavati na recept – pozivajući se na tobožnju odluku Europske komisije; odluku kakvu Europska komisija uopće ne bi bila nadležna donijeti jer je odluka hoće li kontraceptivi i abortivi biti dostupni na recept ili bez recepta i hoće li uopće biti dostupna – u isključivoj nadležnosti država članica EU.

Takav zaključak P. M. Radelj potkrjepljuje (u toč. 10. prijedloga Ustavnom sudu) pravnim stajalištem Suda Europske unije sadržanom u presudi C-358/13 i C-181/14 od 10. srpnja 2014.[7], koji izrijekom ističe:

„40. […] ‘kontracepcijska ili abortivna sredstvaimaju poseban tretman prema Direktivi 2001/83, u mjeri u kojoj je tim državama članicama člankom 4. stavkom 4. odobreno da na te proizvode primjenjuju vlastita zakonodavstva restriktivne naravi.“

U toč. 14. i 15. svojega prijedloga Ustavnom sudu RH, iznosi P. M. Radelj o odgovoru Europskog povjerenika Vytenisa Andriukaitisa na pitanje 15 zastupnika u Europskom parlamentu o primjeni abortiva i kontraceptiva, od 26. ožujka 2015.

U tom odgovoru – objavljenom na službenim stranicama EU (tekst dostupan i na hrvatskom jeziku)[8] mjesec dana prije ovog neustavnog hrvatskog komplota – odgovara Europski povjerenik o pitanju primjene lijeka ellaOne točno ovim riječima:

„Nedavnim donošenjem odluke o promjeni klasifikacije lijeka „ellaOne” s obzirom na način izdavanja Komisija je djelovala u skladu sa zakonodavnim okvirom primjenjivim na lijekove. Njezina se odluka temeljila na pozitivnom znanstvenom mišljenju Europske agencije za lijekove.

Kada je riječ o izdavanju lijeka na recept, u članku 4. stavku 4. Direktive 2001/83/EZ(3) propisano je da ona ne utječe na primjenu nacionalnih zakona o zabrani ili ograničenju prodaje, opskrbe ili uporabe lijekova kao što su kontracepcijska ili abortivna sredstva.“

Dakle, upravo suprotno od „muljanja“ koje se od Arende d.o.o., Hrvatske ljekarničke komore, HALMED-a i Ministarstva zdravlja prezentira hrvatskim ljekarnicima, nagovarajući ih da krše hrvatski zakon koji je tobože u suprotnosti s europskim regulativama.

U toč. 18 Prijedloga Radelj problematizira nazivanje tableta ellaOne „lijekom“: čl. 3. Zakona o lijekovima (NN 76/13 i 90/14) određuje da je lijek „tvar ili kombinacija tvari prikazana sa svojstvima liječenja ili sprječavanja bolesti kod ljudi“. Prema toj definiciji, ellaOne nije lijek – naime ni snošaj, ni začeće, ni trudnoća nisu bolesti; nema takve dijagnoze među 16.000 dijagnoza u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti Svjetske zdravstvene organizacije. Tu Radelj upozorava (toč. 20. Prijedloga) da je prijevod Direktive 2001/83/EZ na hrvatski jezik neprecizan: naime vjerodostojni engleski naslov glasi „on the Community code relating to medicinal products for human use“ – dakle govori se o medicinskim proizvodima, dok hrvatski prijevod glasi „o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu“. Dakle, EU (pravilno) govori o ellaOne kao o medicinskom proizvodu. Ministarstvo zdravlja RH i druga hrvatska tijela nepravilno govore o tim tabletama kao o lijeku – što one nipošto nisu.

Nastavno, u toč. 22. svojega prijedloga zaključuje P. M. Radelj da su abortivne tablete ellaOne zapravo – otrovi, na koje valja primijeniti Zakon o kemikalijama (NN 18/13); u toč. 24 Prijedloga objašnjava se da ulipristalacetat kod ploda starog samo jedan dan onemogućuje ugnježđenje u maternici i tako izaziva pobačaj; ako je pak prošlo više od 24 sata ellaOne čini da maternica odbaci zanijetak i tako (opet) izaziva pobačaj. U svakom slučaju, ne sprječava ulipristalacetat začeće, nego uništava začetoga.

U toč. 31. – 32. Prijedloga navodi se da se u Naputku uopće ne navodi pravna osnova njegovog donošenja, a u to. 33. da je zakonom i Ustavom propisana procedura ozbiljno prekršen već samim time što Naputak – kao opći pravni akt –  nije objavljen u „Narodnim novinama“; Ustavni sud RH je u više svojih odluka jasno zauzeo pravno stajalište da propise koji važe u cijeloj Hrvatskoj valja objaviti u „Narodnim novinama“ i da „propisi ne mogu stupiti na snagu prije nego što se objave.“

U toč. 34. Prijedloga upušta se Radelj u fundamentalno važno pitanje: pravo začetog ljudskog bića na život. Biološka i medicinska znanost ne dvoje da ljudski život počinje začećem, a hrvatski ustavotvorac je u čl. 21. Ustava jasno propisao da „Svako ljudsko biće ima pravo na život“. Dakle, ne „svaki rođeni čovjek“, nego baš „svako ljudsko biće“.  Hijerarhiji ljudskih prava u Glavi III. Ustava RH, pravo na život se spominje na prvom mjestu: to nije slučajno, jer je to pravo doista u hijerarhiji ljudskih prava najviše pravo, koje je iznad i ispred svih drugih ljudskih prava. U čl. 17. st. 3. Ustava dodatno se određuje: „Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi ovoga Ustava o pravu na život“.

Pravo na život zajamčeno Ustavom RH jamči se također i u čl. 3. Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o pravima čovjeka iz 1948. godine. Iz komparativnog prava, spominje Radelj Presudu Saveznog ustavnog suda SR Njemačke BVerfGe 39, 1 od 25. veljače 1975.[9]: „Pravo na život jamči se svakomu tko živi; između pojedinih dijelova života u razvoju, prije rođenja ili između rođenoga i onoga koji se ima roditi ne postoji nikakva razlika također još nerođeno ljudsko biće.“ Stoga je kao sentenciju (sažetak) te odluke Sud utvrdio: „Život ploda je zaštićen za cijelo vrijeme trudnoće, on ima načelno prvenstvo nad trudničinim pravom na samoodređenje i ne smije biti doveden u pitanje ni u jednom određenom razdoblju.“

U toč. 40. – 42. Radeljevog prijedloga, govori se o judikaturi visokih europskih sudišta. Tako ističe Europski sud za ljudska prava (u Strasbourgu) u toč. 84.  presude Vo protiv Francuske od 8. srpnja 2004.[10]: „Može se smatrati zajedničkom osnovom među državama da embrij/fetus pripada ljudskoj rasi. Mogućnost da se to bude i sposobnost da postane osoba koja uživa građanska prava, dapače, u mnogim državama u kontekstu nasljeđivanja i darovanja, zahtijeva zaštitu u ime ljudskoga dostojanstva.“ U toč. 35. presude C-34/10 (Oliver Brüstle protiv Greenpeacea) od 18. listopada 2011. Sud Europske unije (u Luksemburgu) ističe: „Svako ljudsko jajašce mora se, čim je oplođeno, smatrati ‘ljudskim zametkom’ budući da je oplodnja ono čime počinje proces razvoja ljudskoga bića“.[11]

U toč. 46. citira se i Rezolucija Opće skupštine UN br. 1386 (XIV) o pravima djeteta iz 1959. godine u čijem se uvodu navodi  da je „djetetu potrebna posebna prava i skrb, uključujući odgovarajuću pravnu zaštitu, prije i nakon rođenja“.[12]

Na tragu te konvencije UN, poljski Ustavni sud u Odluci K. 26/96 od 28. svibnja 1997. sudi da „u okviru pravne zaštite ljudskoga života ne može biti diskriminiran ni ljudski život prije rođenja“.[13] Mađarski Ustavni sud pozivom na istu konvenciju u  Odluci 64/1991. od 9. prosinca 1991. zauzima stajalište: „S gledišta biologije, pojedinačni ljudski život nije jednoličan proces između rođenja i smrti, nego između časa začeća i smrti… Pravo mora prepoznati ljudski zametak kao pravni subjekt bez obzira na stupanj njegova razvoja“.[14]

U toč. 54. – 59. iznosi se dezinformativni karakter dijelova Smjernica HLJK, koje – slijedeći nekritično zbunjujuće rečenice koje proizvođač iznosi o djelovanju svojega preparata – iznosi na str. 3. toč. 6.: „Ukoliko žena slučajno uzme HK kada je već trudna, mora joj se objasniti da HK [hitni kontraceptiv ellaOne] nije abortivno sredstvo, ne predstavlja rizik za trudnoću, niti će naštetiti djetetu.“ Ta je tvrdnja nesukladna ishodu znanstvene studije koju je platio proizvođač lijeka i u kojoj nije utvrđeno ni jedno zdravo živorođenje nakon uzimanja ulipristalcetata (Lancet, svezak 375, str. 559) i u proturječju je s tvrdnjom sa str. 2 Smjernica (predzadnji ulomak): „HK [hitni kontraceptiv ellaOne] nije namijenjena uporabi tijekom trudnoće i ne smiju je uzimati žene koje sumnjaju ili znaju da su trudne.“ 

Sam proizvođač tvrdi suprotno od Hrvatske ljekarničke komore, koja se upreže u promoviranje prodaje njegovog proizvoda: „Ulipristalacetat ima letalni učinak na embrije štakora, kunića (pri ponovljenim dozama iznad 1 mg/kg) i majmuna. Pri tim ponovljenim dozama sigurnost za ljudski embrij nije poznata“ (točka 5.3., str. 11).

U toč. 60. Prijedloga prezentira P. M. Radelj da čl. 109. st. 1. Zakona o lijekovima (NN 76/13 i 90/14) propisuje da se lijekovi izdaju samo na liječnički recept u nekoliko slučajevima, među njima u slučaju da „sadržavaju tvari ili njihove pripravke čije je djelovanje i/ili nuspojave potrebno dodatno istražiti“. Jasno je da treba dodatno istražiti „kontraceptivni“ preparat za kojega se ne zna izaziva li oštećenja ploda u slučaju da se primjenjuje nakon začeća, i za kojega ne postoji nikakva studija koja bi pratila promjene na zdravlje žena (od kojih 61% bilježi nekakve nuspojave) nakon stanovitog vremena.

U čl. 61. P. M. Radelj iznosi da je Hrvatsko katoličko liječničko društvo – u pismenoj formi, i to prije donošenja Naputka[15] – izvijestilo Ministra zdravlja da uputa proizvođača o tabletama ellaOne sadrži „nepotpune i netočne informacije“, čime se krše prava pacijenata, te se isključivanjem liječnika iz postupka primjene lijeka dodatno „drastično smanjuje mogućnost za dobivanje relevantnih informacija, temeljem kojih bi dio žena zasigurno odbio uzimanje ellaOne“. Upozorava HKLD na česte i ozbiljne zdravstvene posljedice uzimanja ulipristalacetata: kod žena se javljaju poremećaji raspoloženja, umor, glavobolja, omaglica, dismenoreja (grčevi kakvi se javljaju kod bolne mjesečnice), bol u zdjelici, mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, bol u mišićima, bol u leđima; manje često se javljaju emocionalni poremećaji, anksioznost, nesanica, migrena, smetnje spavanja, abnormalno krvarenje iz rodnice, poremećaji menstrualnog ciklusa, razne infekcije, promjene teka, poremećaj vida, oštećenja na koži; ponekad se javljaju dezorijentacije, vrtoglavice, poremećaji mokraćnog sustava, upalna bolest zdjelice, infekciji konjuktivitis, krvarenje, GERB (vrsta poremećaja probave) i urtikarija. Kod žena koje boluju od pojedinih bolesti, potreban je dodatni oprez. Rizik se može povećati opetovanim korištenjem preparata – što će očito biti češća pojava, ukoliko se ellaOne izdaje bez recepta. Stoga, kako Hrvatsko katoličko liječničko društvo upozorava Ministra Vargu prije izdavanja NaputkaellaOne ne zadovoljava zakonske uvjete za status ‘bez recepta’.

U toč. 63. – 66. prijedloga, govori Radelj o neprihvatljivoj situaciji da upotrebom ellaOne pobačaj zapravo obavljaju ljekarnici, što se sada propisuje – ne zakonom, nego Naputkom ministra koji čak nije ni objavljen u Narodnim novinama.

Uglavnom Petar Radelj je obavio dobar posao, sa svojim Prijedlogom. Ministar zdravlja i njegovi pomagači sa svojim manipulacijama nisu. Ili ipak jesu, ako im je cilj da francuskom proizvođaču i njegovom hrvatskom proizvođaču priskrbi zarada prodajom ne-tako-jeftinih tableta bez recepta. Jedna tableta otrova od kojega će ženi biti muka (znamo da ubija male štakore…) košta 200 kuna.

Dario C.

Cjelokupni tekst prijedloga P.M. Radelja Ustavnom sudu RH: Prijedlog USRH U II 2077 2015 Radelj, Naputak MZ

 


[14] Magyarország Alkotmánybírósága, Határozatot száma 64/1991. a december 9, 1991, točka D 2 d: „Biológiai (főleg genetikai) szempontból az egyedi emberi élet nem a születés és halál, hanem a fogantatás és halál közötti egységes folyamat […] akkor a magzatot fejlettségére tekintet nélkül el kell ismernie jogalanynak.“

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.