Na katolik.hr smo već pisali o sekularističkim antikršćanskim previranjima u Sjedinjenim Američkim Državama koje rezoniraju sa analognim nastojanjima da se Hrvatsku „otkršćani“ do kraja, ali i sa sve organiziranijim katoličkim otporom takvim nastojanjima. Utjecaj društvenih gibanja u SAD-u na cijeli svijet teško se može precijeniti. Bacimo stoga pogled na konkretna aktualna događanja u toj zemlji, iz kojih možemo iščitati trendove koji nam odatle dolaze. Jedna konkretna „mala“ vijest na kojoj možemo prepoznati trendove je ona o imenovanju Salvatorea Cordileonea, dosadašnjeg ordinarija u Oaklandu (sjeverna Kalifornija, ima u dijacezi oko 560.000 katolika) za metropolita sa sjedištem u San Franciscu – notornoj utvrdi gay zajednice, gradu sa najznačajnijim udjelom stanovništva homoseksualnih i srodnih seksualnih inklinacija na svijetu – preko 15%.
Ima jedna dodatna stvar po kojoj je mladoliki nadbiskup prepoznat u široj javnosti; kontroverznija, za prelata kojega Papa imenuje na mjesto nadbiskupa u dijacezi što dijeli prostor sa iznimno organiziranom i ispolitiziranom LGBT zajednicom u San Franciscu. Naime je Salvatore Cordileone bio zadužen da koordinira napor katoličke zajednice protiv nastojanja da se uvede tzv. „gay brak“ u Kaliforniji.
Taj se napor pokazao uspješnim: makar su obje velike političke stranke u Kalifornije bile odlučno „za“ homoseksualni „brak“, makar su praktično sve relevantne društvene institucije bile „za“, makar je u Kaliforniji i inače broj homoseksualaca veći nego bilo gdje drugdje na svijetu (jer su homoseksualci u Americi osobito skloni da se iz krajeva u unutrašnjosti, gdje stanovništvo homoseksualizam slabo ili nikako ne odobrava, sele baš u Kaliforniju) i makar je dobro organizirana LGBT zajednica utrošila desetljeća visokoorganiziranog rada da u Kaliforniji promovira napredovanja onih političara i drugih javnih djelatnika koji se zalažu za „LGBT agendu“, te iznimno mnogo truda da na svaki mogući način uvjeri široke slojeve stanovništva u ispravnost i prihvatljivost „LGBT“ političkih ciljeva – stanovništvo Kalifornije je ipak na referendumu održanom u studenom 2008. godine izglasalo amandman na Ustav te savezne države, koji sadrži točno ove riječi: „Samo brak između jednog muškarca i jedne žene je valjan i priznat u Kaliforniji.“ Taj je ustavni amandman zapamćen pod imenom „Proposition 8“.
Od vjerskih zajednica su taj referendum odlučno podržali samo Katolička Crkva (hijerarhija je kao snažnu transmisiju koristila u SAD-u važnu katoličku bratovštinu „Kolumbovi vitezovi“), mormonska vjerska zajednica i ortodoksni Židovi. Jedan dio evangeličkih kršćana je također podržao prijedlog za koji se mislilo da nikako ne može „proći“ na referendumu; njima se pridružio i dio pripadnika konzervativnog krila Republikanske partije. Brojna istraživanja javnosti su konzekventno izvješćivala da prijedlog za zaštitu „normalnog“ braka nikako neće proći kod glasača (i time, prema prirodi stvari, demoralizirali onaj nemali dio naroda koji ne voli glasovati za kandidate i prijedloge koji gube). „Čudo“ se ipak dogodilo: pokazalo se da gay „brak“ zapravo nema podršku većine naroda čak niti u Kaliforniji.
„Proposition 8“ – zahvaljujući odlučnim i dobro organiziranim ustavnopravnim akcijama LGBT lobija pred federalnim sudovima – do danas još nije postala neupitnim dijelom Ustava Kalifornije. Međutim Kalifornijske državne vlasti su ipak prestale registrirati “homoseksualne brakove”, i nisu do danas nastavile sa takvom praksom.
Među katolicima u svojoj novoj dijacezi, biskup Cordileone će se morati suočiti i sa takvima koji su pristalice „LGBT agende“. Među njima se ističe Nancy Pelosi, značajna političarka iz redova Demokratske stranke. Ta političarka, rođena 1940. godine, predstavlja San Francisco u Kongresu SAD-a neprestano od 1987. godine do danas. Od 2002. godine do danas ona neupitno predvodi demokrate u Kongresu – najprije u razdoblju 2002. – 2007. kao šefica kongresne manjine, potom četiri godine kao predsjednica („Speaker of the House“) Kongresa; nakon što Demokrati gube kontrolu nad Kongresom (još uvijek, kao što znamo, imaju Baracka Obamu na mjestu predsjednika države) opet je šefica kongresne manjine.
Ova je političarka – inače vrlo bogata žena, zapravo najbogatija među članovima Kongresa SAD-a – tipični proizvod doba nakon II. svjetskog rata, kada su katolici ulazili u „mainstream“ društveni život SAD-a i čak iznjedrili J. F. Kennedya na mjesto Predsjednika. Nancy je najprije lijepo kod časnih sestara završila djevojačku srednju školu u rodnom joj Baltimoreu na Istočnoj obali SAD-a, potom 1962. god. stječe bakalaureat na katoličkom „Trinity Washington University“ u Washington DC – u to vrijeme izrazito katoličkoj visokoškolskoj ustanovi za djevojke, također osnovanoj i vođenoj od časnih sestara. Uredno se odmah naredne godine udala za – također 23- godišnjeg – katolika Franka Peolosija, na ceremoniji u Baltimorskoj katedrali. Inače je u Baltimoreu njena obitelj iznimno ugledna: njezin otac Thomas D’Alesandro je bio kongresmen u državnom kongresu Marylanda već 1920.- ih, od 1939. do 1947. je bio predstavnik te države u Kongresu SAD-a, a od 1947. do 1959. je bio gradonačelnik Baltimorea; Nancyn brat, Thomas D’Alesandro III. je poslije također bio gradonačelnik tog značajnog grada. Uglavnom, Nancy Pelosi – kao ekstremno ugledna političarka sa jasnim katoličkim pedigreom – zabilježena je kao rijedak primjer kongresnice sa dugogodišnjim upornim stopostotnim glasovanjem za svaki prijedlog koji se protivi nauku Katoličke Crkve. Nancy već desetljećima nepogrješivo podržava svako političko nastojanje kojim se promiču abortus i homoseksualizam. Poput naše Vesne Pusić, veselo maršira u paradama „Gay ponosa“. Usprkos tome, predstavlja se ona za javnost kao gorljiva katolkinja, redovito ide na misu i redovito se pričešćuje.
Kardinal Francis George u Chicagu: tražimo slobodu savjesti za kršćane
Manje – više u isto doba sa imenovanjem biskupa Cordileonea na mjesto metropolite u San Franciscu, nadbiskup Chicaga kardinal Francis George odabire da se javno konfrontira s Rahmom Emanuelom, gradonačelnikom Chicaga (i predstojnikom ureda Predsjednika B. Obame, prije izbora na tu funkciju). Gradonačelnik Rahm se odlučio na bizarnu djelatnost kritiziranja velikog lanca restorana brze hrane „Chick-fil-A“ (sa preko 1600 restorana u 39 država), čiji je predsjednik Dan Cathy izjavio da on vjeruje jedino u brak između jednog muškarca i jedne žene – tj., da ne vjeruje u homoseksualni „brak“. Gradonačelnik blizak aktualnom predsjedniku SAD-a ne zadržava se samo na davanju izjava kako zbog (kršćanskog) moralnog stava svojega predsjednika ta privatna kompanija „ne dijeli Čikaške vrijednosti“: E. Rahm javno proglašava da će učiniti sve što je u njegovoj moći, da spriječi otvaranje restorana te kompanije u svojem gradu. Pri tome je skoro smiješno, da u Illionoisu – saveznoj državi čiji je dio i velegrad Chicago – „gay brak“ uopće nije ozakonjen.
Uglavnom, kardinal Francis George upozorava da gradonačelnik Emanuel Rahm očito smatra da je ovlašten odlučivati kakve „vrijednosti“ moraju imati građani Chicaga. Kardinal nastavlja: „Ja sam rođen i odrastao ovdje, i moje razumijevanje što je biti stanovnik Chicaga nikada nije uključivalo podnošenje mojeg vrijednosnog sustava državnim vlastima na odobrenje. Da li se oni čija se osobne vrijednosti ne poklapaju sa trenutačnim vlastima moraju iseliti iz grada? Da li će Gradsko vijeće osnovati ‘Komisiju za antičikaške aktivnosti’ i pozvati sumnjivce na saslušanje?“ Obzirom da je za trenutačnu gradsku vlast neprihvatljiv kršćanski pogled na brak, koje se proglašava zadrtima, kardinal pita: „Je li onda i Isus bio zadrt? Bi li Isus mogao biti prihvaćen za stanovnika Chicaga?“.
Inače je kod dijela desnici sklonih američkih komentatora, postupanje gradonačelnika Rahma prema kompaniji “Chick-Fil-A” i njenom predsjedniku označeno “fašističkim”. To je maksimalno ofenzivna karakterizacija, ako znamo da je Emanuel Rahm – Židov.
Kanadski biskupi: sloboda vjere i sloboda savjesti su ozbiljno ugroženi
Ovakva se previranja odvijaju u ozračju ozbiljnog sukoba između Katoličke Crkve i administracije predsjednika Baracka Obame, koja traži da ustanove u vlasništvu Crkve moraju plaćati zdravstveno osiguranje koja pokriva „liječenje“ od neželjene trudnoće, a katoličkim bolnicama da moraju sudjelovati u abortusima; o tome smo već pisali. Papa je u borbi protiv novokomponiranog agresivnog sekularizma ohrabrio američke biskupe.
Osim u SAD-u i Hrvatskoj, suočava se Crkva sa naletom sekularizma također i u sjevernom američkom susjedu Kanadi. Konferencija katoličkih biskupa Kanade sačinila je u travnju, te objavila sredinom svibnja 2012. godine „Žurni apel za slobodu“ („A pressing appeal for freedom“, Pastoral Letter on Freedom of Conscience and Religion). Oni podsjećaju da preambula kanadskog Ustava iz 1982. godine jasno naznačuje: „Kanada je utemeljena na principima koji priznaju Božje vrhovništvo i vladavinu prava.“ Sloboda savjesti i vjeroispovijesti su na početku liste ljudskih sloboda i prava sadržanih u kanadskom Ustavu. Međutim Kanađanima koji su profesionalci u medicini, uvelike se ugrožava pravo da odbiju sudjelovati u abortusima. Također se u nekim Kanadskim saveznim državama traži od državnih službenika da sudjeluju u ceremonijama „sklapanja istospolnih brakova“ pod prijetnjom otkaza.
Kanadski biskupi podsjećaju da je „za pojedince koji žele postupati sukladno diktatu svoje savjesti, ponekad neophodno da se suprotstave, čak i na herojski način, direktivama država, suda, ili organizacije koja ih nastoji primorati da postupaju protivno njihovim uvjerenjima u stvarima vjere i morala… na primjer, za katolika nije nikada dopušteno da podržava zakonsko pravo na abortus ili eutanaziju. U stvari, abortus i eutanazija su ‘zločini koje nikakav ljudski zakon ne može legitimirati. U savjesti ne postoji obveza da se poštuje takve zakone; umjesto toga postoji teška i jasna obveza da im se pruži otpor kroz prigovor savjesti’ (citat iz enciklike Evangelium Vitae bl. Pape Ivana Pavla II.).“ Vjernici koji se protive Državi „moraju biti spremni da trpe posljedice koje proizlaze iz vjernosti Kristu“. Drugi vjernici im u tom trpljenju moraju osigurati „efikasnu solidarnost i molitvenu podršku“.
Kanadski biskupi ipak podsjećaju katolike da u drugim dijelovima svijeta kršćani trpe i više, nego što se to traži od npr. kanadskih ljekarnika koji se protive izdavanju abortivnih lijekova.
Možda nije potrebno na kraju ovoga članka podvlačiti nekakvu crtu. Nije situacija sa „previranjima“ okončana ni u SAD-u, ni u Kanadi, ni u Hrvatskoj.
Dario Č.
