Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

Scijentizam u nasrtaju

Objavljeno: 22. siječnja 2019.
Kategorija: Sljedbe

Scijentizam dolazi od latinske riječi ”scientia”, što znači znanost, međutim, scijentizam nije znanost već jedna mješavina znanosti i religije. S religijom ima sličnosti zbog toga što je za prihvaćanje nekih teorija potrebna vjera, umjesto empirijskih dokaza. Iako se vjera, sa scijentističkog stajališta, protivi znanosti, upravo su njihove teorije bazirane dobrim dijelom na vjeri. 

Scijentizam se razlikuje i od znanosti: ključna karakteristika scijentizma je zabrana propitivanja unaprijed zadanih postavki. A znamo da je propitivanje i preispitivanje ključni pokretački element bez kojega nema napretka u znanosti. Bez propitivanja znanost više nije znanost, već dogma. Tako je scijentizam ustvari jedan znanstveni kult. Ako ga usporedimo s religijskim kultovima vidjet ćemo mnoge sličnosti. U religijskim kultovima iako je autoritet Biblija ljudi vjeruju u neke stvari koje nemaju uporišta u Bibliji. Tako i u scijentizmu ljudi slijepo vjeruju u neke stvari koje nemaju uporišta u znanosti, iako se pozivaju na znanost kao vrhovni autoritet. No, za razliku od religijskih kultova scijentizam pokušava svoje dogme nametnuti cijelom svijetu i u tom smislu je opasniji od religijskih kultova.

Prije nekoliko godina kada sam se dopisivao s jednim ateistom pokušao sam mu dokazati da postoji nešto nadnaravno, nešto što se prirodnim zakonitostima ne može objasniti, kao što su čudesna ozdravljenja, euharistijska čuda i sl. Međutim, njegov odgovor je uvijek bio isti. Ako znanost u ovom trenutku nešto ne može objasniti, onda će zasigurno u budućnosti biti u stanju objasniti svaki fenomen, pa čak i uskrsnuće. Takva vjera, da će sutra znanost postići baš sve i razjasniti baš sve, lišena je bilo kakvog racionalnog temelja. To je kao da vjerujemo da danas nismo milijarderi, ali u budućnosti ćemo to sigurno postići. Apsurdno je da upravo čovjek koji se poziva na znanost kao jedini autoritet, sva svoja razmišljanja bazira na slijepoj vjeri u nešto što je potpuno iracionalno.

Prije sedam godina sam i ja na svojoj koži osjetio svu žestinu scijentizma. Naime, bio sam suspendiran sa svojeg radnog mjesta samo zato što sam propitivao rodnu teoriju, koju su razvili kolege iz humanističkih znanosti, preciznije rečeno profesori engleskog jezika i filozofi. Iako su osnivači rodne teorije bili moje struke, meni se – makar imam akademski stupanj doktora znanosti – spočitavalo da nisam kompetentan o tome govoriti, te da zbog toga navodno ne smijem propitivati. Međutim, za scijentiste ja nisam bio kompetentan naprosto zato što oni smatraju da NITKO nije kompetentan dovoditi u pitanje njihove teorije. Moji znanstveni radovi koji pobijaju rodnu teoriju mogu se pročitati u znanstvenim časopisima Crkva u svijetu (2015. br.1), i na engleskom u Journal of Human Sexuality  (Vol. 7, 2015/16). Posljednjih godina mnogi ljudi koji se žele istinski baviti znanošću trpe šikaniranja i omalovažavanja. Sjetimo se samo koliko su napadani svi oni koji se koriste isključivo znanstvenim metodama, a ne mitovima, u istraživanju događaja povezanih s Drugim svjetskim ratom.

No, ovaj put želim govoriti o scijentizmu koji se tiče prirodoslovnog, a ne humanističkog područja. I da, za prirodoslovno područje nisam kompetentan, ali to ne znači da mi je zabranjeno misliti svojom glavom. Posljednjih dana pojavila se jedna poplava scijentističkih tekstova, mnogi od njih čak i na katoličkim portalima. Kao što smo na početku rekli, osnovna karakteristika scijentizma je zabrana propitivanja znanstvenih dogmi. Druga karakteristika koju nisam spomenuo ranije, a svojevrsna je svakoj diktaturi, pa tako i scijentizmu, jest etiketiranje neistomišljenika. Tako su u ovim gore spomenutim tekstovima svi oni koji propituju teoriju evolucije ili heliocentrični sustav nazivani fundamentalistima, luđacima, nazadnjacima i sl. Također je pisano kako ti ”luđaci” nisu kompetentni raspravljati o spomenutim teorijama. U znanosti svatko ima pravo propitivati određenu teoriju, u scijentizmu nitko.

Ne želim ovdje namjerno propagirati ni jednu teoriju, zato što svrha ovog članka nije propagiranje bilo koje teorije, već ukazivanje na scijentizam koji u Hrvatskoj sve više uzima maha i time zatire istinsku znanost. Prava znanost je uvijek otvorena kritikama i propitivanjima, i nikada ne traži slijepo vjerovanje. Nedavno je Ivan Turinski, profesor biologije u riječkoj gimnaziji, dobio otkaz zato što je rekao učenicima da ne vjeruje u teoriju evolucije. Da je rekao da ne želi predavati teoriju evolucije to bi bilo nešto drugo. Međutim, on je vrlo korektno, i prije svega pošteno, rekao učenicima da će ih podučiti o teoriji evolucije kako piše u udžbenicima, iako on osobno u nju ne vjeruje. Dakle, u školi se ne provodi edukacija, već scijentistička indoktrinacija, što je jedna od osnovnih poluga u podjarmljivanju puka od strane totalitarnih režima.

Pa evo, zbog njega i svih drugih u Hrvatskoj koji trpe šikaniranja ako se usude propitivati zlatno tele scijentizma, postavit ću ovdje neka pitanja u svezi službene teorije evolucije i heliocentrizma. To ne znači da time podupirem bilo koju teoriju, samo želim reći da mogu, i da imam pravo, i da trebam propitivati, naročito ako  mi je stalo do znanosti.

Teorija evolucije podrazumijeva da je svemir nastao velikim praskom prije nekih 13 milijardi godina, iz ničega, a život i sve vrste života su se razvile postupno kroz milijarde godina, prvo iz materije u živo biće, a kasnije iz jednostavnije u složeniju vrstu. Tako je na kraju te krivulje razvoja došao majmunoliki predak (nalik današnjem majmunu), a od njega se razvio čovjek. Problem s ovom teorijom je to što ne postoje dokazi za prijelaz jedne vrste u drugu. Postoji mnoštvo fosila raznih vrsta. Da je teorija točna onda bi trebalo postojati isto takvo mnoštvo i tih prijelaznih oblika. Ne samo da bi trebali postojati kao fosili, već i kao živući organizmi. Unutar jedne vrste pak evolucija, tj. razvoj pojedinih osobina, je očit. Uzmimo psa na primjer. Koliko novih pasmina imamo u samo nekoliko stoljeća. Ali pas nikada nije postao konj, mačka, ili neka druga vrsta. Možemo zaključiti da je za prihvaćanje teorije evolucije potrebna vjera. Osim toga postoje indicije koje ozbiljno upućuju na to da zemlja zapravo nije starija od nekih desetak tisuća godina. No, evolucionistima su nužno potrebne te milijarde godina, jer bi inače ispali smiješni. Kako bi inače nekom rekli da je od žabe postao princ, a da vas ljudi ozbiljno shvate.  Međutim, kada između žabe i princa stavite stotine milijuna godina, onda to odjednom postane znanost. Ili kako bi objasnili da je od neživog nastao život, ili da je nešto nastalo od ničega. Teorija evolucije se u mnogim segmentima kosi s biološkim zakonitostima, ali zato je tu bujna mašta, uslijed nedostatka empirijskih dokaza, da to na neki način kompenzira.

Kreacionistička teorija pak, iako nema za sve dokaze, kao ni evolucionistička, ipak je racionalnija u svojim postavkama. Ona se uči u mnogim privatnim školama diljem svijeta. Postoje brojni kreacionistički znanstveni instituti u čitavom svijetu. Osim toga ona je prihvatljivija za vjernike o čemu smo pisali u ovom članku. Ovdje nećemo ulaziti u detalje kreacionizma, o tome se možete informirati na mrežnim stranicama, a o glavnim crtama kreacionizma možete pročitati ovdje.

Heliocentrični sustav također ima svoje probleme, pa neću ulaziti u detalje. Uostalom, nije nam cilj ovdje kritizirati bilo koju teoriju već samo pokazati da imamo pravo propitivati, postavljati pitanja, i tražiti odgovore. Zašto se u školama ne spominju optički eksperimenti koji idu u prilog hipotezi o statičnoj zemlji, a koje su proveli renomirani znanstvenici u posljednjih par stoljeća? Iako se gibanja nebeskih tijela jednako dobro mogu objasniti u oba sustava (geocentričnom i heliocentričnom),[1] heliocentrizam se predstavlja kao jedina ispravna teorija. Neka novija znanstvena istraživanja ukazuju na to da geocentrizam vrlo dobro, čak i bolje od heliocentrizma, objašnjava naša zapažanja fizičkog svijeta (vidi naš intervju s Robertom Sungenisom). Zašto se ne bi i on učio u školama?

Da se vratim na početak i motiv ovog teksta. Iako se ponašate kulturno, maksimalno korektno, kada razmišljate i propitujete službene teorije, scijentisti vas ipak omalovažavaju, izruguju vam se, samo zato što propitujete njihova uvjerenja. Oni imaju pravo propitivati vaša uvjerenja, a vi nemate pravo propitivati njihova. No, da ne bude  zabune, ne kažem da su svi ateisti scijentisti, niti da je svatko scijentist koji zastupa teoriju evolucije ili heliocentrizam, već samo onaj koji smatra da se te teorije nipošto ne smiju dovoditi u pitanje.

Sjećam se kada sam bio osnovac pa nam je učiteljica rekla kako je Isus izmišljotina, mit, da se Isus ustvari nikada nije ni rodio. Tada to nitko nije smio dovoditi u pitanje. Ako je to netko i dovodio u pitanje onda je on bio ”luđak”, a mogao je završiti i u zatvoru. Hvala Bogu da sam od malena naučio propitivati. Istinsko obrazovanje jest čovjeka osposobiti za kritičko razmišljanje, a ne papagajsko reproduciranje. Scijentisti me podsjećaju na Jehovine svjedoke koji duboko vjeruju da su ”u istini” i da samo oni posjeduju istinu, i to po svim pitanjima, ne samo vjerskim. Oni čak znaju i kada će biti smak svijeta.

Stvarno je žalosno kada netko s gnušanjem i dubokom mržnjom piše o ljudima koji samo propituju, i ništa više. Možda imaju i neke svoje teorije. Neka, prava znanost od toga može imati samo koristi. Pogotovo je žalosno ako to dolazi od katolika kojima bi spašavanje duša trebala biti prva zadaća, a ne izrugivanje onima koji zastupaju drugačije hipoteze. U ovakvim pamfletima, u kojima se neistomišljenici proglašavaju luđacima nema znanosti, nema tu ni poniznosti, niti ljubavi prema bližnjemu, ali ima zato puno oholosti. Isus nas je na to upozorio:  ”Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu” (Mt 5,21-22).

Ivan Poljaković

 

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.