Apologetika je grana teologije koja se bavi obranom vjere. Mnogi misle da danas nije potrebno braniti vjeru, jer tobože živimo u doba demokracije i ekumenizma, pa bismo obranom vjere samo zaoštrili međuljudske odnose. Prevagnuo je stav da treba poštovati tuđa mišljenja i uvjerenja, pa ma kakva bila, a sve to radi izbjegavanja sučeljavanja i trzavica – ukratko, zbog mira u kući. Mi počesto imamo različita mišljenja o nekoj nogometnoj momčadi, pjevaču i političkoj stranci, pa o tome živo raspravljamo i sučeljavamo svoja mišljenja, no ipak i dalje ostajemo prijatelji. Kada je, međutim, riječ o vjeri, onda se ipak radije povlačimo u sebe i svoje se stavove nećkamo iznositi, bojeći se da nekog ne uvrijedimo.
Pa ipak, kad treba braniti vjeru, u koga da se ugledamo ako ne u Isusa, koji bi nam trebao biti uzor u svemu? A Isus se nije nećkao ukoriti, opomenuti, prozvati i to ne samo svoje učenike nego i sve druge s kojima se susretao, bez obzira na njihovo religijsko uvjerenje. On je propovijedao evanđelje svim ljudima, a i od svojih sljedbenika traži da čine isto.Od tih prvih dana kršćanstva, još za Isusova života, pa sve do danas, vjera je uvijek bila napadana. Sjetimo se samo kako su farizeji optuživali Isusa da čini čudesa uz pomoć sotone. No, Isus nije stajao šutke nego je na te optužbe odgovarao (Mt 12,24-30). A koliko mi čujemo optužbi na račun Katoličke crkve – pa da li da na njih odgovorimo, i znamo li uopće na njih odgovoriti?
Od apostola pa sve do danas uvijek je bilo branitelja vjere. Sveti Pavao u svojoj Poslanici Kološanima kaže: “Poučavajte i opominjite jedan drugoga sa svom mudrošću!” (Kol 3,16). Stoga se ne trebamo stidjeti svoje vjere, niti se ustručavati da poučimo ili upozorimo one koji vjeruju krivo (Tit 1,10-11; 3,10; Gal 1,8-9). No da bismo mogli braniti svoju vjeru, moramo je prvo dobro upoznati. Katolici su “sol zemlji. Ali ako sol obljutavi, čim će se ona osoliti?” (Mt 5,13). Katolici koji ne prihvaćaju vjeru u njezinoj cjelini nalik su toj soli koja obljutavi. Zato bi, umjesto da napadaju svoju Crkvu, bolje učinili da slušaju svoje svećenike i biskupe koji već 2000 godina brižljivo čuvaju i prenose vjeru otaca, onakvu kakvu su nam je predali apostoli.
Danas postoji preko 37 000 denominacija, sekti i kultova utemeljenih samo na kršćanstvu, a njima treba pribrojiti još i mnogobrojne religije istoka, primjerice budizam, hinduizam i tome slično. Religija je doista čitava legija, počevši od onih koji se klanjaju komadu kamena, pa sve do onih koje vjeruju da se Bog vozi u letećem tanjuru. Pa moramo li poštivati i njihovo mišljenje, bez obzira koliko bilo krivo?
Mnogi drže da nam baš to nalaže naše demokratsko uvjerenje, te da je sučeljavanje besmisleno jer vodi k razdoru. Međutim, kad je riječ o vjeri, Isus ne zna za kompromis: “Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač” (Mt 10,34). A sjetimo se i koliko je mučenika dalo život za obranu vjere. Poznati apologet Frank Sheed tvrdi da svaki čovjek zaslužuje poštovanje, ali da to ne vrijedi i za svako njegovo religijsko uvjerenje. Čovjekovo razmišljanje o religiji ne bi trebalo zasluživati više poštovanja nego njegovo razmišljanje o ikojem drugom području života, primjerice nogometu. Pokazati poštovanje prema religijskom uvjerenju za koje znamo da je krivo značilo bi odnositi se prema njezinu zagovorniku kao prema djetetu, uskratiti mu istinu da mu ne bismo razbili iluzije. Drugim riječima, odnosimo li se prema čovjekovom religijskom uvjerenju s više uvažavanja nego što ga ono zaslužuje, prema samom ćemo se čovjeku odnositi s manje poštovanja nego što mu pripada. Ako vidimo da netko srlja u propast, na to ćemo ga upozoriti, iako ćemo i dalje uvažavati njegovu odluku pa ma kakva bila, jer slobodna je volja dana od Boga i mora se poštovati. Uvažavanje dakle beziznimno pripada čovjeku, ali ne i svakom njegovom uvjerenju. Budemo li, međutim, šutjeli, završit ćemo kao one zemlje u kojima su legalizirani abortus, eutanazija, homoseksualni brakovi, prostitucija, droga i tome slično. “Vi ste svjetlo svijetu”, rekao je Isus svojim sljedbenicima. “Ne žeže se svijeća da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući” (Mt 5,14-15). Katolici trebaju biti svjetlo svijetu.
Netko bi na to mogao reći da su sve religije samo različiti putovi u nebo, te da nema ni bolje ni lošije. Sve religije potječu od čovjeka te se temelje na čovjekovom shvaćanju Boga, do kojeg vode ovim ili onim putem. Na što bismo mogli odgovoriti da, to je istina – ALI ipak postoji i jedna drukčija od ostalih, jer ne potječe od čovjeka već od Boga živoga, religija koju nije izmislio čovjek, već nam je dana kroz objavu Isusa Krista Boga našega – a to je religija koju naučava jedina i sveta katolička i apostolska Crkva. Katolička crkva je jedina koja može reći da joj osnivač nije čovjek, nego sam Bog (Mt 16,18). Ni jedna druga religija ne može ustvrditi da je ustanovljena izravno od Boga.
Obrani se vjere ne protivi ni sam ekumenizam, naprotiv. Pravi se ekumenizam temelji na razumijevanju razlika među religijama, na dijalogu o tim razlikama, te napokon na suradnji na zajedničkim područjima. Ignoriranje razlika ili izbjegavanje razgovora o njima ne vodi u plodnu suradnju. Baš naprotiv, različita se stanovišta moraju međusobno dobro upoznati, jer samo tako obje strane – valjano informirane – i mogu ući u smislen dijalog. Klasičan je primjer lošeg ekumenizma kritiziranje nekog stava o kojem zapravo i nemamo pravu sliku. Stoga je naša dužnost objasniti stavove Katoličke crkve, kako bi nas razumjeli i oni koji u njoj nisu.
Obrana vjere nije usmjerena samo prema drugim religijama ili nevjernicima, makar joj to i bila prva zadaća – ona, naime, često vodi i k vlastitom obraćenju, to jest produbljenju vjere, te nam pomaže da, upoznavši otajstva vlastite vjere, vjerodostojnije živimo vjeru svojih otaca. Napokon bismo mogli reći da je konačna svrha obrane vjere obraćenje, kako katolika tako i drugih koji traže put Gospodnji. Na obraćenje nas je, napokon, pozvao i sam Isus: “Obratite se […] jer je blizu kraljevstvo nebesko!” (Mt 3,2).
Ivan Poljaković
Slika: Darko Drašković
